#101
Posted: 17/02/2007 17:02
Ne znam, malo mi je tesko reci nesto sto ce tebi izgledati afirmativno, i umanjiti tvoju brigu, jer realno nemamo isti pogled na tu situaciju.tempora wrote:Danko, ja se ovim zenama ne cudim, niti se pitam o njihovom nacinu vjerovanja. Ali mene brine polozaj zene, posebno ovakve zene i njenih buducih generacija! Zena Muslimanka, na zapadu je na konstantnom udaru, pocev od njenih prava na odabir, do upitnosti njene lojalnosti drzavi i drustvu. Zapadna zena nema taj problem ( iako vidim da ima puno drugih problema-za koje ona smatra da je izborila svoje pravo-a ja opet tvrdim da nije), niti se osvrce na povrede sloboda zene vjernice-ne samo zene u Islamu!Danko_Bananko wrote:Tempora, ovo ce ti takodjer reci i mnoge od sestara koje su se odlucile za hidzab.One zene, koje sam ja imala priliku slusati, tvrde da je njihov put, put ka Stvoritelju i da samo na ovaj nacin one mogu biti blize Allahu! Te ukoliko dodje do nekih zakonskih odredbi, one ce imati problem, ali to je njihova kusnja na putu vjere i izolacija je dio nje?
Logicno je da ce sestre koje nose hidzab imati manje problema u drustvu, i u uklapanju u njega od onih sestara koje su pod nikabom. Ali nerijetko su i one sikanirane, i uskracuju im se osnovna prava ( primjer Francuske, njemackih pokrajina koje su zabranile hidzab na javnim mjestima....)
Vrlo je tesko shvatiti odlucnost i upornost onoga ko se odluci na zivot odredjen religijskim shvatanjima i pravilima. Takvi ljudi se u svojim zivotnim odlukama u potpunosti prepustaju vjerskim odredbama, i takve probleme definitivno smatraju samo iskusenjima na Allahovom putu.
Zato te i ne trebaju cuditi takva razmisljanja sestara, i manje vise ces dobiti isti odgovor od svih njih sa kojima ces eventualno razgovarati.
Drustva u kojima zivimo su licemjerna. Sa jedne strane se kunu u demokraciju i postivanje ljudskih prava, dok sa druge strane neka od tih prava selektivno umanjuju, ili skroz uskracuju.
Oni kojih se takva situacija tice, a to su danas uglavnom muslimani, su svjesni toga u startu, i svjesno prihvataju i takve probleme, jer i u iskusenjima vide pokornost Allahu, samim tim i vecu nagradu za strpljenje u tim iskusenjima.
Vec sam rekla, da je polozaj zene stranca, katastrofalan. Sto se opet reflektira na buducim generacijama. Pa se konstantno pitam, tj misljenja sam, da zena moze i mora slijediti i svoju vjeru i ravnopravno participirati u drustvu-jer moj prevod Islama je napredak, licni razvoj, edukacija i kao takva napredna religija ona daje mogucnost zeni, da poboljsa svoj polozaj a ne da se apsolutno izoluje i seli sa jednog kraja planete na drugi?
Zena ne smije biti pasivna vec se boriti za svoje pravo i mjesto u drustvu, a cesto mi se cini, da zena Muslimanka, u ovoj zapadnoj sferi zivljenja, prihvata pasivnost kao osnovu vjerovanja. Naravno, tradicija, kultura i odgovor drzavnih institucija, ne idu joj u prilog, kao ni podneblje/okolina iz koje ona potjece, ali nacina valja ima i mora ih biti? Katkada sam u apsolutnom ocaju!
Ja sam podobro konzervativan po tom pitanju, i ako je moja hanuma i obrazovana, i zaposlena, smatram najsretnijim izborom to kada je njen osnovni zadatak da bas tu buducu generaciji o kojoj govoris, izvede na pravi put, i pruzi najbolji odgoj.
Ovih dana to mozda i najbolje primjecujem jer nakon nekih godinu dana provedenih kod kuce, nakon povratka na posao, neke stvari koje su i meni, i njoj ipak najvaznije, a to je maksimalna paznja nasoj kcerkici, ipak ne stimaju i dijete realno ostaje uskraceno za neke stvari koje nisu bile problem dok je hanuma bila na porodiljnom.
Nemamo problem sa vrticima i sl. ustanovama, nena se pobrinula da tu malo uskoci
:, ali nije to - to, majka je majka, i to ne moze nista djetetu zamjeniti.Zbog toga se nadam da cemo, insaAllah, brzo steci uvjete da tu situaciju prmijenimo i da vise paznje posvetimo familiji, tj. nasem djetetu kao i buducoj djeci insaAllah, jer to je ipak ono najvaznije, i ono cemu ne bi smjelo biti nikakve alternative kad god postoji mogucnost da se tako zivot uredi.