Forum Klix.ba

Nancy Drew wrote:

Hierarchia wrote:Slutim vec strukturu Crne hronike za par dana. "Cetiri zenske osobe -)

Hierarchia wrote:[Ako mi se nesto desi, molim da se tekst objavi u Crnoj hronici Oslobodjenja.

Danas u Oslobodjenju - Crna hronika

Oduzeta ČETIRI automobila

ČETIRI auta u lančanom sudaru



tiru riru tiru riru

Zezas nas. Zovite Lyncha, imamo ideju.

Hierarchia wrote:

rashomon wrote:A da otvorite temu na Bez Cenzure!

Meni je ova tema bila baš slatka!

Samo mi reci sta je to slatko na cjelodnevnom supljiranju o idealnom poslu koji ionako niko od ovdje prisutnih nema niti ce ga imati sve dok strahuje hoce li ostati bez onog sto ima i dok je spreman uciniti sve i trpjeti sve da ne bi ostao na ulici?

To je već na temu!

...

Vidis..... ja radim posao za koji sam se skolovao i koji volim, radim sa super ljudima, sve mi je dopusteno (haman).......i nadam se da cu ga raditi dok god mogu.

Hierarchia wrote:Ja danas imam slobodan dan i bas pratim povremeno prisustvo ljudi na ovom forumu. Koliko su im poslovi strogi i naporni govori cinjenica da je vecina njih danas postirala iako su, navodno, bili na poslu.
Neki dan pricam sa jednom 50-godisnjom zenom koja radi u Holandiji, u jednoj firmi, za kompjuterom (od 7 do 18:00). I kaze, dobila je unapredjenje i pohvalu od sefa, dok su drugo dvoje iz firme dobili upozorenje pred otkaz jer su koristili kompjuter u privatne svrhe i uhvaceni su da koriste messenger dok rade.
Toliko o idealnim poslovima.

mene ces naci svaki dan na forumu puno radno vrijeme. da, posao mi jeste naporan jer ubija u pojam. prikovana sam za komp, bilo posla ne bilo. tako je to organizovano.

ovaj primjer iz holandije je samo potvrda da je vecinom bitna forma, a ne sadrzaj. standardna suplja, sjedi i pravi se da radis, cak i kad nemas sta da radis jer bilo kakvo odstupanje ukazuje na trulost cijelog sistema firme.

a sto se tice koristenja kompa u privatne svrhe....sve dok imam slobodan pristup internetu ja cu ga maksimalno koristiti.

Da se pridruzim postovima...DreamJOB...Kad sam bila mala sanjala sam o tome da budem novinar,kad sam zavrsavala srenju skolu taj poziv se iskristalizirao i vec je bilo sve smisljeno o studijima u Novom Sadu (knjizevnost ili zurnalistika)...I onda se zaratilo...Izbjeglica u Njemackoj,jedna od onih koji su se nadali brzom zavrsetku ludila,nisam se nastavila skolovati nego pridruzila armiji jeftino placene radne snage,i cekala...Cekala,cekala...I onda je puklo u meni,rekla sam dosta i vratila se.Puna snovai nadanja da je sve sto sam ostavila opet tamo gdje je i bilo...Onda se sve razbistrilo...Ni ljudi ni grada,nista vise ni je bilo kao nekad...Sam pao sam se ubio,kazu ljudi. A kad sam bila mala zeljela sam biti novinar...Ipak,vremenom se sve nekako stisalo,i skontala sam da ne zelim biti novinar nego raditi na radiju...Ljudi su me uvjeravali da mi je glas super,da je dikcija mrak,pismena sam,strani jezici mi idu,i onda,jednog lijepog dana,poslije milion poslova koje sam radila a koji mi se nisu dopadali,sjela sam na stolicu ispred mikrofona...SAN JE POSTAO STVARNOST... Medjutim...Posao ko posao je boli glava,uzivam u svakoj pjesmi koju pustim (sama svoj DJ i muzicki urednik),ali postoje one sitnice koje zasmetaju,tipa da nisam u jednakom polozaju kao kolege koje manje rade,a bolje su placene...Ne mozemo imati sve ,zar ne? I kazu,ne treba se zaliti jer moze biti i gore...Meljem ko prazna vodenica,i negdje u podsvijesti znam da cu za nekih 20-godina ostavriti drugi san-izdati zbirku pjesama i pricica,jer se bavim i pisanjem...

Evo se i ja javnem, ima nas i praaavo zadovoljnih i sretnih. Naime, ja radim vec skoro 10 godina u istoj firmi i sa pjesmom idem na posao. Radim sa super ljudima, naravno da se trudim maksimalno da opravdam svoju platu (koja je po zaslugama- kako i treba biti) Mislim da treba dati od sebe maximum da bi se moglo ocekivati nesto tipa veca plata. Ne razumijem ljude koji imaju posao (placen), sa posla zovu tetke u Njemacku, s posla kuci nose kojesta (jer to zaboga s neba pada) i onda kad dobiju otkaz kriv im sef. Imam osjecaj da u BiH ima puno ljudi koji traze posao, a kad ga dobiju trude se da ostanu bez njega..... I onda im kriv sef, drzava, radne kolege itd. Ne bih zeljele nikog da uvrijedim, ali sam se dovoljno cesto susrela sa mladim ljudima koji pocnu raditi i onda hoce sve preko noci, nemaju strpljenja da se dokazu, misle da puno vise vrijede... Izvinite, pravo se ja napisah...

Pozdrav svima,
Skoro sam dosao sa posla, trenutno radim u pekari.
Mislim da vecina vas, kao i ja nema pojma sta hoce od zivota.
Moj stari je bio trgovac, prodavao je igracke i cesto sebe vidim iza one tezge. Kada sada mislim na to vrijeme, sve izgleda tako lijepo. Pitao sam ga jucer jeli on bio sretan?? on me je zacudio. Kaze, ne znam.
Ja mislim to su bila druga vremena, pritisak drustva i sistema je bio manji. Vise nista nije isto. Ako hocemo da si napravimo bolji zivot moramo puno raditi i vise razmisljati. Bez obzira Bosna ili USA.
Znaci pekar(trenutno), inace knjigovoda - ?????
Kad jesen prosara Igman volio bih biti sumar.
Realno, mozda da sam imao priliku da zavrsim nesto u sferi socijalnih nauka. Cesto sam u poziciji gdje mi ljudi ukazu povjerenje. Povjere mi se i cesto uprazne moj savjet, posao ili nesto drugo!! To uradim bez nekog velikog napora. Ipak ne mislim, sada da je to to.

Mislim da je instikt nesto sto treba slijediti.
Nakoliko konkretni odgovora dosad. Hajde raja, ako je u Bosni sistem ko racku a u ''Americi'' nesto drugo ili sta li vec, to vas ne zaustavlja da bar budete mastoviti. ZNACI AKO JE SADA I ODAVNO LOSE, STA SANJATE? KOJI POSAO? NE LOVU!!!
M A Q

e moj rocky....

kad odrastes nestanu ti sni...

kad sam bio mali htio sam biti pilot...
od toga sam pilotirao avion i iskakao iz aviona... mogu ti reci nebi bilo lose biti pilot... ali put do pilota je jako skup i ne garantuje posao...
a treba hljeb staviti na sto

medjunarodni biznis...da ne budem vezan za jednu lokaciju ..nego npr. na relaciji : sarajevo-svedska- ibiza-havaji- kako sam skroman


to mi je DREAM JOB



mene privlaci MREZNI MARKETING(MLM) od sitnijih poslova(mada i to mozes napraviti krupnim)...


znam da ima dosta ubleha koji svoj posao sire putem MLM-a ,ali katkad se moze naici na neku dobru firmu....

a ja imam osjecaj da sam naisao na jednu takvu.....mozda i uspijem ,ko zna

nije HERBALIFE

Vozdra_123 wrote:e moj rocky....

kad odrastes nestanu ti sni...

kad sam bio mali htio sam biti pilot...
od toga sam pilotirao avion i iskakao iz aviona... mogu ti reci nebi bilo lose biti pilot... ali put do pilota je jako skup i ne garantuje posao...
a treba hljeb staviti na sto

nije ba.....mozes vrlo lako naucit i uci u legendu......a la atta :D

i taj atta zavrsio elektrotehniku a umro ko pilot
mladic pogrijesio profesiju
znaci da nikad nije kasno, nek vam je on primjer

bob the rock wrote:Some will do a job they do not like, for a boss they do not like, for forty hours a week, for forty years. LIFE CAN BE SHORT LIKE THAT.
Trenutno razmisljam da promjenim zivot iz korijena. Ne bas zato sto nisam u potpunosti zadovoljan sa onim sto trenutno imam, nego imam snazan osjecaj da ne upraznjavam potencijal koji je u meni.
Takode sam siguran da bi stvari u BiH jedino krenule na bolje ako bi svako radio ono u cemu nade sebe.
Zelio bi da odgovori na ovu temu (ako ikoga zanima), idu po principu trenutno zaposlenje, ako ga imas, i ono sto bi stvarno zelio da radis ako je drugacije.
Ako ste se nasli u onome sto radite recite mi malo o tome.
Volio bih ako bi mogli da napisete u kom ste zivonom dobu, cisto da bi znao koliko ljudi mogu da se promjene u nekim zrelim goinama. Ja imam 35 god.
NEOBICNI ODGOVORI SU DOBRODOSLI.
M A Q

Ja sam nekih 10 godina mladji od tebe, ali sto sam stariji sve se vise cijenim Radio sam svakakvih poslova do sada, i cesto su me napadali jer sam nekada znao otvoreno reci da nesto ne zelim raditi jer se u tome ne vidim. Nakon toga sam dobio otkaz, jer sam povrijedio sujetu sefa No, ionako sam ga mislio dati. Nije mi bilo nimalo zao.

Danas sve vise i vise radim ono sto zaista zelim. Cesto mi se znalo desiti da prihvatim neki posao samo zbog nekoga...znas ono, eto da se neko ne uvrijedi, da nekom pomognes itd. Danas to ne radim. Upravo sam odbio posao koji ne zelim raditi. Smao zato jer ne zelim. Dosta toga sam probao i mislim da sam se nasao.

Radim stvari koje mi se svidjaju-nekad mi se zna desiti da sjedim do kasno navecer i radim. Uzivam jednostavno u tome. Zato mislim da novac nije glavna motivacija.

Najvaznije je da covjek uziva u svom poslu. Ako je tako, uspjeh dolazi sa zadovoljstvom, pa time i novac. A i jedno i drugo (uspjeh&novac) su bitni. Nisu najbitniji, ali su bitni. Zato, radi sta zelis. Samo tako ces voljeti sebe i zivot.

Dezze wrote:

bob the rock wrote:Some will do a job they do not like, for a boss they do not like, for forty hours a week, for forty years. LIFE CAN BE SHORT LIKE THAT.
Trenutno razmisljam da promjenim zivot iz korijena. Ne bas zato sto nisam u potpunosti zadovoljan sa onim sto trenutno imam, nego imam snazan osjecaj da ne upraznjavam potencijal koji je u meni.
Takode sam siguran da bi stvari u BiH jedino krenule na bolje ako bi svako radio ono u cemu nade sebe.
Zelio bi da odgovori na ovu temu (ako ikoga zanima), idu po principu trenutno zaposlenje, ako ga imas, i ono sto bi stvarno zelio da radis ako je drugacije.
Ako ste se nasli u onome sto radite recite mi malo o tome.
Volio bih ako bi mogli da napisete u kom ste zivonom dobu, cisto da bi znao koliko ljudi mogu da se promjene u nekim zrelim goinama. Ja imam 35 god.
NEOBICNI ODGOVORI SU DOBRODOSLI.
M A Q

Ja sam nekih 10 godina mladji od tebe, ali sto sam stariji sve se vise cijenim Radio sam svakakvih poslova do sada, i cesto su me napadali jer sam nekada znao otvoreno reci da nesto ne zelim raditi jer se u tome ne vidim. Nakon toga sam dobio otkaz, jer sam povrijedio sujetu sefa No, ionako sam ga mislio dati. Nije mi bilo nimalo zao.

Danas sve vise i vise radim ono sto zaista zelim. Cesto mi se znalo desiti da prihvatim neki posao samo zbog nekoga...znas ono, eto da se neko ne uvrijedi, da nekom pomognes itd. Danas to ne radim. Upravo sam odbio posao koji ne zelim raditi. Smao zato jer ne zelim. Dosta toga sam probao i mislim da sam se nasao.

Radim stvari koje mi se svidjaju-nekad mi se zna desiti da sjedim do kasno navecer i radim. Uzivam jednostavno u tome. Zato mislim da novac nije glavna motivacija.

Najvaznije je da covjek uziva u svom poslu. Ako je tako, uspjeh dolazi sa zadovoljstvom, pa time i novac. A i jedno i drugo (uspjeh&novac) su bitni. Nisu najbitniji, ali su bitni. Zato, radi sta zelis. Samo tako ces voljeti sebe i zivot.

a sta radis ,ako nije tajna?

latinalover wrote:

Dezze wrote:

bob the rock wrote:Some will do a job they do not like, for a boss they do not like, for forty hours a week, for forty years. LIFE CAN BE SHORT LIKE THAT.
Trenutno razmisljam da promjenim zivot iz korijena. Ne bas zato sto nisam u potpunosti zadovoljan sa onim sto trenutno imam, nego imam snazan osjecaj da ne upraznjavam potencijal koji je u meni.
Takode sam siguran da bi stvari u BiH jedino krenule na bolje ako bi svako radio ono u cemu nade sebe.
Zelio bi da odgovori na ovu temu (ako ikoga zanima), idu po principu trenutno zaposlenje, ako ga imas, i ono sto bi stvarno zelio da radis ako je drugacije.
Ako ste se nasli u onome sto radite recite mi malo o tome.
Volio bih ako bi mogli da napisete u kom ste zivonom dobu, cisto da bi znao koliko ljudi mogu da se promjene u nekim zrelim goinama. Ja imam 35 god.
NEOBICNI ODGOVORI SU DOBRODOSLI.
M A Q

Ja sam nekih 10 godina mladji od tebe, ali sto sam stariji sve se vise cijenim Radio sam svakakvih poslova do sada, i cesto su me napadali jer sam nekada znao otvoreno reci da nesto ne zelim raditi jer se u tome ne vidim. Nakon toga sam dobio otkaz, jer sam povrijedio sujetu sefa No, ionako sam ga mislio dati. Nije mi bilo nimalo zao.

Danas sve vise i vise radim ono sto zaista zelim. Cesto mi se znalo desiti da prihvatim neki posao samo zbog nekoga...znas ono, eto da se neko ne uvrijedi, da nekom pomognes itd. Danas to ne radim. Upravo sam odbio posao koji ne zelim raditi. Smao zato jer ne zelim. Dosta toga sam probao i mislim da sam se nasao.

Radim stvari koje mi se svidjaju-nekad mi se zna desiti da sjedim do kasno navecer i radim. Uzivam jednostavno u tome. Zato mislim da novac nije glavna motivacija.

Najvaznije je da covjek uziva u svom poslu. Ako je tako, uspjeh dolazi sa zadovoljstvom, pa time i novac. A i jedno i drugo (uspjeh&novac) su bitni. Nisu najbitniji, ali su bitni. Zato, radi sta zelis. Samo tako ces voljeti sebe i zivot.

a sta radis ,ako nije tajna?

Nije naravno. Marketing business.

Vozdra_123 wrote:e moj rocky....

kad odrastes nestanu ti sni...

kad sam bio mali htio sam biti pilot...
od toga sam pilotirao avion i iskakao iz aviona... mogu ti reci nebi bilo lose biti pilot... ali put do pilota je jako skup i ne garantuje posao...
a treba hljeb staviti na sto

skoro mi prijateljica kaze koja je zavrsila ALU u Sarajevu "fino mi smijesno kad pocnem pricati sa ovim studentim"
Totalno ubijena u pojam Posao trazi vec dugo

ja sam jos ovu godinu na porodiljnom, pa ne radim, ali evo bas kontam kakav cu posao naci
ne mogu zamsilit da svoju djecu vidim od 17 do 20 h a isto tako nisam tip domacice. Htjela bih nekakav solidan posao sa 50 % radnog vremena.
fino sam se zabrinula.

Nancy Drew wrote:

Hierarchia wrote:

Beatrix wrote: sto mene

Eh, mila moja, to se i ja pitam. Sto me strpase s Orhanom u isti kos.

Čuj strpaše u isti koš?
Pa nije gubav, majku mu....

Sto mi niko nije javio, da ste ovdje i da mi pripremate javnu egzekuciju??? Hierarchia je rekla svoje ja sad samo cekam pravi momenat za odmazdu

...

Nancy Drew wrote:Ja sam te branila, Orhane.....

Naravno, kao i renije. Hvala.

Dream job?

Znate li ustvari sta vam je dream job?

Ja sam radio par godina u jednoj velikoj, jakoj firmi. Dobra plata, posla preko glave ali nema veze, situacija stabilna. Radio sam tu sve i svasta, gdje gori - tu sam (ne nisam vatrogasac ). I nikad nisam imao neki veliki san o poslu, neki dream job. Onda sam na jednom projektu koji btw. uopšte nije bio pretjerano vezan za moj posao vidio neke stvari i zainteresovao se za to.

Prvu priliku da se bavim time sam i iskoristio - dao otkaz, napustio sigurnost i manje više jednolični svakodnevni rad i otisao u manju firmu, sa manje sigurnom budućnosti ali radim ono što volim. Usto raja dobra, ostali uslovi super .... pravi potez.

Isplatilo se zasad, ne znam kako će ići u budućnosti ali ... boriću se. Dakle treba pokušati ostvariti san i ne odustati nakon neuspjeha.

u osnovnoj sam željela biti prevodilac.
u srednjoj sam ne znam ni sama kako odustala od te zamisli i maštala o diplomatiji htjela sam jedno vrijeme i upisati Scienze Internazionali e Diplomatiche u Italiji, ali nije mi se dalo to je i dan-danas ostalo nešto što bih stvarno voljela raditi(znam,znam, pomislit ćete:a ko ne bi )
na kraju sam upisala novinarstvo...ne toliko zbog neke ljubavi pretjerane prema profesiji, nego zbog toga što sam mislila da bi u tome mogla biti dobra.ali, fakultet mi je bio toliko gadan,mrzila sam sve, od profesora, preko većine ljudi koja je studirala sa mnom, do onih ružnih knjiga i skriptica.negdje na drugoj godini počela sam se interesovati za odnose s javnošću i ulogu komunikacija u poslovnom svijetu uopšte...i eto...do jeseni bih trebala u rukama imati MBA diplomu iz te oblasti.još nisam radila u struci, ali uskoro očekujem početak rada na mjestu na kojem sam dosad samo pomišljala da bih mogla raditi...
ah ti snovi...

mala-i wrote:u osnovnoj sam željela biti prevodilac.
u srednjoj sam ne znam ni sama kako odustala od te zamisli i maštala o diplomatiji htjela sam jedno vrijeme i upisati Scienze Internazionali e Diplomatiche u Italiji, ali nije mi se dalo to je i dan-danas ostalo nešto što bih stvarno voljela raditi(znam,znam, pomislit ćete:a ko ne bi )
na kraju sam upisala novinarstvo...ne toliko zbog neke ljubavi pretjerane prema profesiji, nego zbog toga što sam mislila da bi u tome mogla biti dobra.ali, fakultet mi je bio toliko gadan,mrzila sam sve, od profesora, preko većine ljudi koja je studirala sa mnom, do onih ružnih knjiga i skriptica.negdje na drugoj godini počela sam se interesovati za odnose s javnošću i ulogu komunikacija u poslovnom svijetu uopšte...i eto...do jeseni bih trebala u rukama imati MBA diplomu iz te oblasti.još nisam radila u struci, ali uskoro očekujem početak rada na mjestu na kojem sam dosad samo pomišljala da bih mogla raditi...
ah ti snovi...

A mozda da poradis na pravopisu, raspored rijeci i sl, pa onda da diplomiras

Eh..dream job, promjene, odluke, kod mene je stalno interesantno:)
Naime tek je nesto vise od 2 godine kako sam diplomirala, radila sam godinu u jednoj velikoj drzavnoj firmi, pa evo sad godina u jednoj velikoj banci. Posao je u struci, plata je dobra, u principu svi uslovi rada su mi dobri. Ali (prokleto ali), ja nisam ispunjena..nekako osjecam se kao da tratim potencijal, sretna sam kad dodje 16:00 da idem zivjeti svoj zivot, jer posao shvatam kao nuzni dio istog. Sad sam dobila priliku da nastavim voditi privatnu firmu moje porodice, preuzmem mjesto direktora i uz to promijenim strucno usmjerenje. Nisam sanjala djelatnost kojom se bavi moja firma, ali opet mislim da mi otvara neka nova vrata i mozda dugorocno gledano budem mogla i svoje snove ukombinovati u nju. Eto sad pokusavam donijeti odluku vec mjesec dana i ugledah ovu temu pa reko da se i vama malo ispricam:)

Orhanowski wrote:

mala-i wrote:u osnovnoj sam željela biti prevodilac.
u srednjoj sam ne znam ni sama kako odustala od te zamisli i maštala o diplomatiji htjela sam jedno vrijeme i upisati Scienze Internazionali e Diplomatiche u Italiji, ali nije mi se dalo to je i dan-danas ostalo nešto što bih stvarno voljela raditi(znam,znam, pomislit ćete:a ko ne bi )
na kraju sam upisala novinarstvo...ne toliko zbog neke ljubavi pretjerane prema profesiji, nego zbog toga što sam mislila da bi u tome mogla biti dobra.ali, fakultet mi je bio toliko gadan,mrzila sam sve, od profesora, preko većine ljudi koja je studirala sa mnom, do onih ružnih knjiga i skriptica.negdje na drugoj godini počela sam se interesovati za odnose s javnošću i ulogu komunikacija u poslovnom svijetu uopšte...i eto...do jeseni bih trebala u rukama imati MBA diplomu iz te oblasti.još nisam radila u struci, ali uskoro očekujem početak rada na mjestu na kojem sam dosad samo pomišljala da bih mogla raditi...
ah ti snovi...

A mozda da poradis na pravopisu, raspored rijeci i sl, pa onda da diplomiras

ispravka.već sam diplomirala.očekuje me magistriranje.
inače, na forumima pišem onako stihijski, redajući riječi onako kako mi na pamet padnu i ne vodeći toliko računa o formi, koliko o biti onoga što sam htjela reći.do dana današnjeg ne smatrah da moji komentari djeluju baš toliko nepismeno.eto, čovjek uči dok je živ.
meni je samo bitno da se ti u nepreglednim redovima mojih imenica, pridjeva i priloga, začinjenih nedostatkom primjene pravopisnih pravila nisi izgubio i da si skontao šta sam htjela reći.ako je tako, odmah sam mirna.bez obzira na nepismenost.

mala-i wrote:

Orhanowski wrote:

mala-i wrote:u osnovnoj sam željela biti prevodilac.
u srednjoj sam ne znam ni sama kako odustala od te zamisli i maštala o diplomatiji htjela sam jedno vrijeme i upisati Scienze Internazionali e Diplomatiche u Italiji, ali nije mi se dalo to je i dan-danas ostalo nešto što bih stvarno voljela raditi(znam,znam, pomislit ćete:a ko ne bi )
na kraju sam upisala novinarstvo...ne toliko zbog neke ljubavi pretjerane prema profesiji, nego zbog toga što sam mislila da bi u tome mogla biti dobra.ali, fakultet mi je bio toliko gadan,mrzila sam sve, od profesora, preko većine ljudi koja je studirala sa mnom, do onih ružnih knjiga i skriptica.negdje na drugoj godini počela sam se interesovati za odnose s javnošću i ulogu komunikacija u poslovnom svijetu uopšte...i eto...do jeseni bih trebala u rukama imati MBA diplomu iz te oblasti.još nisam radila u struci, ali uskoro očekujem početak rada na mjestu na kojem sam dosad samo pomišljala da bih mogla raditi...
ah ti snovi...

A mozda da poradis na pravopisu, raspored rijeci i sl, pa onda da diplomiras

ispravka.već sam diplomirala.očekuje me magistriranje.
inače, na forumima pišem onako stihijski, redajući riječi onako kako mi na pamet padnu i ne vodeći toliko računa o formi, koliko o biti onoga što sam htjela reći.do dana današnjeg ne smatrah da moji komentari djeluju baš toliko nepismeno.eto, čovjek uči dok je živ.
meni je samo bitno da se ti u nepreglednim redovima mojih imenica, pridjeva i priloga, začinjenih nedostatkom primjene pravopisnih pravila nisi izgubio i da si skontao šta sam htjela reći.ako je tako, odmah sam mirna.bez obzira na nepismenost.

Pokusavam da otvorim novu diskusiju Bez ljutnje