tataćusak wrote:Sonjica wrote:Zdravo,
U velikoj sam nedoumici i nadam se da ce neko moci da me posavetuje.
Imam 22 godine, student sam, cetvrta godina, ne radim. Sa deckom sam godinu i sedam meseci i saznali smo da sam trudna. Uzasno se plasim i ne znam sta da radim. Inace sam protivnik abortusa i mislila sam da to nikad ne bih uradila, ali sada, kad sam se nasla u toj situaciji, premisljam se. Mislim da je jedini razlog zasto uopste razmisljam o tome strah, od buducnosti, roditelja... Decko je presrecan i zeli da rodim, ali ne znam...ne znam da li sam dovoljno zrela za tako nesto, da brinem o nekome...Mislim da bi me uzasno grizla savest kada bih to uradila...
Molim Vas za savet!
Sve zavisi sa koje strane gledaš problem. Je li to kako reći starcima, familiji, prijateljima, komšijama itd., kako završiti fax, to vjerovatno znači brak, nemaš para, stan je upitan isl. Ili s druge strane u tebi je živo biće-tvoje dijete, koje ćeš za 9mj da voliš najviše na svijetu, koje će za 5-6 godina da krene u predškolsko, koje će za 40 godina da bude možda jedina osoba u životu koju još uvijek imaš.
Odluka je na tebi ali...............a zrelost, pa nikad u životu nisi dovoljno zreo da budeš odgovoran za nečiji život.
Dobro ti je sabrao ovo covjek. Jesi mlada, ali bilo je i mladjih majki od tebe. Potpuno je normalno sto sumnjas u sebe, malo ko nije sumnjao u svoje ''roditeljske'' sposobnosti kad je saznao da ce postati roditelj i svi smo mi bili u strahu, ali to je nesto sto je kodirano u nama i samo po sebi se rjesava
. Ostalo je stvar mentalne zrelosti i pripremljenosti na zivot koji ce biti odredjen i podredjen jednom drugom bicu. To sta ce reci roditelji, familija, okolina itd..su samo momentalne stvari s kojima ces se se suociti i vjeruj mi promijeniti se rodjenjem djeteta. Bez obzira kakvi, svaki iole normalni roditelji ce biti na kraju podrska, bez obzira na sadasnje neodobravanje, haos, galamu, uvjeravanja itd koja ce podici ako se odlucis na rodjenje djeteta.
U svakom slucaju bilo koji potez da povuces, posljedice ces imati cijeli zivot. Nerodjenjem ovog djeteta ostace vjecna ''rupa'' i ''pitanje'', rodjenjem djeteta mijenjas sadasnji kurs svog zivota, sto nikojim slucajem da ce on biti losiji i gori, cak stavise, samo je sigurno da ce biti vise zrtve i odricanja, nego sto bi bilo da se odlucis za abortus.
Nisam pobornik price o ''nafaci'' koja pada sa neba. Covjek nije stvoren da sjedi i ceka tu nafaku, nego radi i tezi ka njoj, tako ako imas svoju porodicu koja ce ti biti oslonac, preduslove da stvoris iole normalan zivot za sebe i dijete, onda odluka nije teska po meni. Sa 35 godina ces imati malog tinejdzera i citav zivot pred sobom
To ti govori ''teta'' koja je svoje prvo dijete rodila sa 31 godinom (nista posebno nisam dobila sa ''cekanjem'' osim sto sam prosla i dosla svijeta sto se kaze), a trece sa 38, tako da bih volila da vratim sat unazad i imam djecu sa 20 i par godina, ali nemoguce
Bez obzira sta ti odlucis, znaj da ta odluka mora biti samo tvoja i da s njom ne treba niko drugi biti opterecen ako budes nezadovoljna s njom u buducnosti.
)
.
