u pravu si, ovaj se tekst odnosio na one koji VJERUJU u Boga (Stvaralacku Moc; Apsolutnu Energiju; "nesta tamo gore"; ono sto je oduvjek, nestvoreno i "iza" velikog praska; nazovi kako hoces).Pretposljednji Mohikanac wrote:evo jedno pitanje, al da mi odgovorite prema biserkinim pravilimaznaci, zanima me vase vjernicko misljenje (ne muhamedovo, ne alahovo, nego vase)..
..iz prva dva-tri posta KOGOD KADGOD-a dvije stvari su mi zapele za oko...da sad ne trazim ponovo, u jednom se kaze da "ljudi moraju boga "zadovoljavati""a u drugom, mislim da je to citat iz kurana, da je "bog stvorio dzine i ljude samo da bi njega spoznali"
![]()
Pitanje: zar vam se ne cini da je taj svevisnji malo sebican?
kao sto je prijethodno navedeno u mom tekstu, trebacu primeniti pravila PRIORITETA, jer da bi svatio to sto pitas trebas prvo da shvatis ono prije toga.
Evo, pokusacu, sto prostije i krace mogu, hronoloski da ti pretstavim duhovni i intelektualni razvoj vjernika i kako "zadovoljavati" i zasto "spoznati":
necu ici u historiju filozofije i antickih pitanja homo-sapiensa koja su ga uvijek "mucila" u manje-vise istoj mjeri. Uzecemo primjer KOGA GOD KADA GOD.
1. Prvo se neko ljudsko bice pocne pitati nesto kao:"KAKO je sve i ja u tome svemu, POSTALO? Zatim, koristeci svoj um i rezon, ta osoba pocne dublje razmisljati o svemiru, o svojem "JA", kako sam ja drugaciji od zivotinja i drugih stvorenja, itd?
2. Kada ta osoba spozna da sve stvoreno je previse savrseno u svom prividnom haosu da bi se "samo od sebe stvorilo", i spozna da postoji Ultinatna Stvaralacka Realnost (neko kaze Bog, neko God, neko Allah, zavisno od jezika) TADA ta osoba postane VJERNIK.
3. Onda taj vjernik pocne da se pita nesto kao:"ako je Bog vec stvorio sve, i mene u tome svemu, - ZASTO? SA KOJOM SVRHOM?
4. Kada vjernik postavlja takva pitanja i trazi da spozna odgovor, taj vjernik onda pronadje da ga taj njegov Stvoritelj nije samo "stvorio i ostavio da sam sebe skonta" (jer ga nije stvorio sa sposobnoscu da "sam sebe skonta") nego je poslao Svete Objave u kojima daje odgovore na ta, i mnoga druga, pitanja.
5. Kada vjernik to spozna i PRIHVATI, onda se pocne pitati nesto kao:"kad je Stvoritelj vec sve stvorio i mene u tome svemu, i u Objavama pojasnio da me je stvorio sa "glavnim" razlogom (izmedju ostalih) da, KORISTECI MISAONU SPOSOBNOST KOJOM ME JE OBDARIO, sebe izdignem sa nivoa animalistickog "jedi, spavaj, mnozi se" na nivo SPOZNAJE da Bog postoji (to sto je imenica "muskog roda" NE ZNACI da je Bog muskog, zenskog ili bilo kojeg roda, vidi gore-navedenu definiciju, nama se samo Objavljuje na nacin koji nam je lakse za shvatiti), dakle kada mi je vec dao da SPOZNAM Njegovo postojanje, kako bih ja mogao da najbolje iskoristim tu svoju SPOZNAJU (jer spoznaja nije kraj vec POCETAK novog vidjenja zivota i mene u njemu)?
6. Onda se taj vjernik upita nesto kao:"kad je Bog vec stvorio sve, i mene u svemu, i dao mi sposobnost da Ga spoznam, STA BIH JA TREBALO DA CINIM DA OVAJ SVOJ ZIVOT ISKORISTIM NA NAJBOLJI NACIN, TAKO DA SAM USPJESAN I SADA A I KADA SE NAKON FIZICKE SMRTI, VRATIM SVOM STVORITELJU?" (jer je, do sad, iz Objava shvatio da on nije samo materija nego nesto mnogo vise od toga)
7. Tada se vjernik obrati Svetim Objavama koje je Stvoritelj objavio svakom razumnom bicu preko Poslanika, tj. ODABRANIH LJUDI (mnogi su "slani" u intervalima, zavisno od svijesti ljudi toga doba), a u koje on sad cvrsto vjeruje, da su inspirisane UPUTOM za to kako da se "uspije" i iskoristi svoj zivot sto bolje.
U tim Uputama, Tvorac (ili kako god to nazoves) nam objavljuje KAKO je najbolje zivjeti ZA NASU LJUDSKU SOPSTVENU KORIST a NE ZA SVOJU. Ovdje govorimo samo o ljudskom bicu a ne o drugim bicima (dzinni tj. spiritualna bica, andjeli, itd), to je zasebna tema.
Kada vjernik kaze da zeli da "zadovolji" svog Kreatora, on misli na to da zeli da se DRZI koliko je u njegovoj moci, tih dobrih uputa jer je Bog "zadovoljan" kada mi sebi koristimo a nije "zadovoljan" kada sebe ili druge stetimo.
Bog nema NISTA od toga sto mi poslusamo Njegovu Uputu "ne ubij" - MI IMAMO KORIST OD TOGA.
Bog nema NISTA od toga sto mi poslusamo Njegovu Uputu "ne ukradi" - MI IMAMO KORIST OD TOGA.
Bog nema nista od toga sto vjernik poslusa Njegovu Uputu "cini dobra djela" - MI SAMO IMAMO KORISTI OD TOGA.
ISTI JE SLUCAJ SA DRUGIM UPUTAMA, DA NE NABRAJAM.
U biti se vrlo malo onoga sto se "treba" i onoga sto se "ne smije". Izmedju ta dva pojma je siroko polje "pozeljnog" ili "pokudjenog", ali, sto je najvaznije,
BOG NE OBAVEZUJE NIKOGA DA "MORA" VJEROVATI. Do uvjerenja i spoznaje se treba doci samo SVOJEVOLJNO i zato nam je data MOGUCNOST IZBORA.
Ako na primjer, ja znam da je kraj zice koju drzim u ruci "ziva" struja, i ti hoces da uzmes taj kraj u ruku (samo hipotetican primjer) i ja tebi kazem "ako dotaknes kraj ove zice udarice te struja" na TEBI je da mi povjerujes ili ne. Meni je svejedno jer znam da je drugi kraj zice (koji tebi nije vidljiv) ukljucen u uticnicu, i time sto si s moje strane upozoren se zavrsava i moja odgovornost prema tome sta ces ti izabrati da uradis.
Ili, na primjer, ako si kupio auto, i proizvodjac tog auta ti je dao knjizicu sa instrukcijama kako da odrzavas to auto, i izmedju ostalog, tu pise da je gorivo koje to auto koristi BENZIN. I ti odlucis da ignorises te instrukcije ("sta on zna, voda je jeftinija ne mora bas biti benzin") pa ti fino naspes vodu umjesto benzina i nadjes da ne samo ne moze auto da radi nego mu je i time ostecen cijeli sistem, KO JE "KRIV" I NA GUBITKU?
-Proizvodjac nije, ne mozes njega kriviti jer ti je dao knjigu instrukcija.
-Auto nije, jer je ono proizvedeno tako da za gorivo koristi benzin.
-Voda nije, jer te nije pitala da je sipas umjesto benzina.
SAM SI KRIV STO NISI VJEROVAO ONOME KOJI JE AUTO NAPRAVIO.
ISTO TAKO, ONAJ KOJI JE STVORIO MENE (I SVE OSTALO), I KOJI ZNA KAKO ME JE STVORIO, ZASTO ME JE STVORIO, SA KAKVIM OGRANICENJIMA I KAKVIM SPOSOBNOSTIMA ME JE STVORIO NAJBOLJE ZNA STA MENI TREBA.
NJEMU "NI U DZEP NI IZ DZEPA" AKO JA ODLUCIM DA U NJEGA NE VJERUJEM ILI DA NE KORISTIM NJEGOVE "INSTRUKCIJE" PA ZIJANIM SEBE I OVO MALO VREMENA STO MI JE DATO.
(cesto se kaze da "zdrav razum" nalazi i shvata dobro ili zlo, ali su svi KONCEPTI dobra i zla IDENTIFIKOVANI I DEFINISANI bas tom INSPIRACIJOM "zdravog razuma" Bozijih poslanika, i mada se poslanici zaborave, IDEJE ostaju i prenasaju se kao "mudrost")
Dakle Bog NIJE "sebican" jer Njemu niko ne moze "koristiti" niti "nauditi" jer je On sam Sebi dovoljan.
Pomenuto te da je On sve IZ LJUBAVI stvorio, tj. u Svom VJECNOM bivstvovanju On je bio, i jeste, Milostiv pa je stvorio svakakva stvorenja, od kojih je LJUDSKO BICE jedno, i time nam dao priliku da iz NISTAVILA udjemo u realm POSTOJANJA i, najprostije receno, "malo zavirimo" u to kako je to "postojati, zivjeti" jer u stvarnosti SAMO ON POSTOJI a sve ostalo je manifestacija ili odraz Njegovog stvaranja.
Dakle, samo ako se shvati ORIGIN misaone evolucije covjeka od rodjenja, kroz sazrijevanje do starosti, samo se tada moze shvatiti o cemu se u mom tekstu govorilo.
Naravno, ako osoba NE VJERUJE (i to je navedeno ranije) u autenticnost npr. Qur'ana, onda se na nju NE ODNOSI niti je OBAVEZUJE da vjeruje u istinitost citata iz te knjige. Isti je slucaj i sa svim drugim spisima, filozofijama, religijama ili idejama.
Znaci moj citat da je Bog "stvorio dzinne i ljude" samo da Njega spoznaju postaje relevantan samo na (gore-navedenom) "nivou" br. 7, tj. kada je osoba vec dosla do uvjerenja da su Objave ili Svete Knjige istinite.
Gornja "hronologija" razvoja vjerske svijesti nije neka bezkompromisna stavka, to je samo MOJ pokusaj da sto jasnije pretstavim taj razvoj.
Nadam se da je u svjetlu ovog razjasnjenja biti i shvacene izjave ne koje se pozivas.
Ako pogledas moj prvi upis od 19/11, na samom kraju, se bas zamoljavaju oni koji nemaju (ili ne zele da imaju) osnovno shvatanje vjere da ne pokrecu pitanja na izjave koje nisu obavezni da vjeruju ili se direktno ne odnose na njih, bas zato sto je tesko objasniti nekome "zasto" je nesto ako oni ne shvataju kako je to tog "neceg" doslo...
Hvala na komentaru i nemoj zamjeriti na opsirnosti jer se neke stvari jednostavno ne mogu odgovoriti sa "da" ili "ne".
