[/b]MOZAIK IZDAJE ,jos jedna kockica
UNIKATI
(London, 16. maj, 2006)
Kada autor ostane bez teksta, onda stvarno priča nema smisla. I to se dešava, meni drugi puta u mom životu. Prvi put mi se to desilo kada sam sreo uživo mladog Izetbegovića, negdje u samom početku '92 godine. Doveo ga meni na razgovor jedan od "prvoborca" SDA da mu sada ne spominjem ime, bili smo do tada nešto kao prijatelji. Izgledao je tada mlad, bez brade, živahan, na oca, sa očima koje su letile lijevo, desno.
Esad Jaganjac
Cilj je bio moje eventualno vrbovanje za SDA, bar sam ja to tako shvatio. Nismo pošteno ni počeli razgovor kad će on onako sav ozaren: "Sve je dogovoreno..". "Izvinite, a šta je dogovoreno?" pitam ja nastojeći da budum uljudan. "Preseljenje naroda..", kaže on ozaren sa osmjehom od uha do uha i još k' tome ushićen. Prođe mi kroz glavu šta bi to praktično značilo. Rat u Hrvatskoj je bjesnio, a slike onih koji su bili tamo "preseljavani" puškom, nožem i tenkovima bile su mi pred očima. "To je najveći idiotizam, koji sam ikada čuo", kažem ja i ustanem se sa stolice. Tim potezom, jezikom tijela dao sam im do znanja da je razgovor završen. Ustaše se i oni. "Ha, ha, ha.. šta ti znaš papak" reče Bakir podrugljivo i dalje se cereći. Mrak mi je pao na oči, ostao sam bez teksta. Pokušavao sam da izbrišem sječanje na taj događaj sve do sada. Nadao sam se da mu babo nije toliko lud i da su to neke njegove djetinjaste fantazije. Redoslijed odgađaja kasnije je nažalost potvrdio da je takva nada bila uzaludna.
Moj tadašnji pokušaj komunikacije sa ostatkom svijeta na tu temu je bio potpuno uzaludan. To se naročito odnosilo na tadašnje BiH medije. Udarne vijesti i naslovne stranice su pravili od njegovog babe i Karadžića svece. Ništa drugo nije moglo proći, a svaki pokušaj da prodrem do bilo koga tamo izazivao je opšti podsmjeh. Svi su bili "generali", "sveznalice", "najpametniji na svijetu". Babo Izetbegović je sa torbicom u ruci hodao od Beograda do Zagreba dogovarajući "preseljenje" naroda, u ovom slučaju, kako ih je on nazivao muslimana, sa veliko "M". Najednom je nestalo i Predsjednika Republike BiH i Republike BiH. Oni više nisu postojali. Onako očajan šaljem Oslobođenju pismo sa naslovom "Gospodine Predsjedniče, Bosna nije prostitutka". Uljudno su me nazvali i ismijali, kao đe će to objaviti?! Sutradan na dvije stranice Oslobođenja izlazi priča o "oslobodiocima" Trebinja, slike đilkoša sa tri prsta, rezervista iz Srbije i Crne Gore. Članak odiše hvalom i zahvalom, samo je još falila parola: "ko to kaže, ko to laže, Srbija je mala". No i to će uskoro stići na Yutel, zajedno sa karanfilima za Ljilju i Radovana Karadžića, na noć dugih noževa, kada je horda četnika krenula na Sarajevo.
Poslije svega, poslije tragedije planetarnih razmjera u samoj Bosni, dugo sam pokušavao da razumijem mentalni sklop ljudi poput Izetbegovića. Prvo sam ih pokušao svrstati u merhametli budale, ali to se nikako nije uklapalo u stvarnost. Iz rata su izašli svi redom kao najbogatiji ljudi Bosne, a da ni jednom ni dlaka s glave nije falila. Onda sam ih pokušao povezati sa vjerom, opsjednutost Islamom, čime su stalno mahali piblici. No ni to ne odgovara stvarnosti, jer po onome šta su uradili to je najveći grijeh i po Kuranu i po svim drugim svetim knjigama. Ovih dana izašla je u "Nacionalu" lista KOS-ovaca i na njoj pod rednim brojem 610 piše: Izetbegović Alija, Predsjednik RBiH, angažovan u zatvoru od Musić Rešida - SDB BiH. Vijest potvrđena od strane Hrvatske i javno publikovana. Dakle Predsjednik RBiH, koju je napao KOS i Miloševićeva banda je bio u to doba član tog istog KOS-a. Dali ovo objašnjava njihov mentalni sklop, karakter, politiku? Možda, ali je meni lično to objašnjenje nekako jednostavno, suviše prosto, jednačina sa jednom nepoznatom, koju smo napokon otkrili. Ne, ima tu još nešto. Ipak, više od decenije Izetbegovići su obožavani sa svih strana. Vole ih Bošnjaci, voli ih Britanija i Amerika, a ni četnicima i ustašama nisu mrski. Onda sam se konačno sjetio. Pa da, ne trebamo se mi baviti studijom mentalnog sklopa Izetbegovića, nego nas samih. Ljudi poput Izetbegovića će uvijek biti, ima ih širom svijeta na svakom koraku, samo smo mi unikati. A pošto je to tako, onda stvarno ispada da za nas unikate na bijelom svijetu ova priča nema smisla jer opet ništa nismo naučili.
Ovih dana po drugi puta mi pada mrak na oči. O ljudi, pa zar je to moguće? BH mediji prave od Dodika i Tihića ponovo svece, spasioce Bosne na evropskom putu. A oni, ovaj puta ne dogovaraju "preseljenje" naroda, koji je već "preseljen", nego upis njihovih ognjišta u grunt velike Srbije. Pa neka, mi smo ionako unikati, samo se nama na bijelom svijetu može ovako nešto dešavati i samo mi i niko drugi možemo svoje "svece" toliko voliti, do iznemoglosti.
...u shvedskoj nemiri...
