Nekada sam znala pisati svaki drugi dan prijateljici pisma koja je zivjela u istoj ulici, samo na kraju. Onda sam se godinama dopisivala sa prijateljicom koju sam upoznala jos jedne ratne godine na moru- kad sam se izvukla iz rata na jedno 20 dana i otisla kod tetke u posjetu koja je bila u izbjeglickom kampu. I onda sam par puta dobila najljepsa ljubavna pisma na svijetu... A pisala sam i ja, toliko.....
Danas cak i osobama koje tek upoznam- ako cujem da idu negdje u inostranstvo dam adresu da mi posalju razglednicu obavezno. I znate sta- posalju! Nekada mi znaju putovati i po 3-4 mjeseca, ali dodju
I sve ih pazljivo cuvam i izlazem. Evo, trebam kupiti jos jedan notice board je mi je ovaj vec odavno premali da mi sve razglednice stanu. To me tako obraduje, i razvedri i svakoj nadjem njeno mjesto.
Tako da, Mirci, shvatam te u potpunosti. Ako zelis, posalji adresu na pp pa ces dobiti nesto i od mene, makar nesto iz BiH, mog rodnog grada
I naravno, poziv svima u inostranstvu- razglednicu pls
(posebna zelja onima koji su mozda kojim slucajem u Pittsburgh PA, USA
)
Bas tako!
