Citat Mostarac:
Prvo Sandzaklije nisu Bosnjaci niti imaju ikakvu vezu sa ovom zemljom (…)
Dakle Sandzaklije s Bosnom nemaju apsolutno nikakve vece veze (…)
A sandzaka pod turskom i turskih uprava se okanimo, jer tad Bosna nije bila samostalna drzava.(…)
ODGOVOR
De Mostarac… ne laprdaj, matere ti. Sandzak je pripojen I podjeljen Srbiji I Crnoj Gori tek po AVNOJ-u. (prije toga je bio pod upravom Kraljevine Jugoslavije, jos prije toga pod upravom Turske carevine). A bio je u sastavu Kraljevine Bosne I prije Turske uprave… isto kao I Hercegovina koja je postala administrativna jedinica tek za vrijeme austrougarske.
Bosnjani (kasnije preimenovani u Bosnjaci) su zivjeli na tim podrucjima I prije Kraljevine Bosne (pa sama rijec Bosnjani su ti ilirskog porijekla). Gdje si ti cuo za naciju Sandzaklija ili za naciju Hercegovac ili za jezik sandzacki ili za jezik hercegovacki? (ili Krajiski?) Svi smo mi jedan narod, bolan, I svi mi govorimo jednim jezikom Bosanskim, I mislim da je vrijeme da se preimenujemo u naciju Bosanac (bez obzira kojoj vjeri pripadamo). To sto Sandzak vise nije u sastavu Bosne je rezultat imperijalisticke politike okupatorskih zemalja. (Hoce li to sutra tvoja djeca govoriti za Romaniju da nije to u Bosni, kada se RS otcijepi od Bosne? Ili za Mostar ako I on “ode”?)
Ja sam isto iz Mostara ali sebe vidim u naciji Bosanac, a Hercegovac po regionalnoj pripadnosti (kao sto postoji Sumadinac), a Bosnjaci su istijebljeni iz Hercegovine (jedne oblasti) kao sto je I mostarska zilavka. A danas, na zalost, kada se kaze Hercegovac misli se na Hrvata (I to I kod bosanaca, muslimana, sarajlija itd.) I to me najvise jebe (kao sto kaze onaj u onoj prici).
NIJE OVO OD JUCE
Zasto pricam o geografiji? Zato sto se mjesa sa nacionalnim I sa zadanom temom. Bosanci (posebice muslimani) su za vrijeme bivse Titove Jugoslavije mahom izbjegavali da se identifikuju sa svojim porijeklom. Nije u pitanju bio samo kompleks nize vrijednosi (koje su, usput receno, skolstvo I medija nametnuli) vec, takodjer I licni interesi, posebno onih koji su tezili politicku karijeru. Dzemal Bijedic, Raif Dizdarevic… svi su oni svojoj djeci davali imena poput Srdjan, Goran, Sasa, Maja itd. I ne samo da su djeci davala neka tamo imena (“ne, mi nismo zaostali seljaci citaj: muslimani ili bolje receno citaj: Turci) nego su se cak I nacionalno deklarisali kao Srbi I Hrvati.
Eh, evo povoda…. Dozvolite jednu pricu. Kome se ne cita neka preskoci. Ova prica nosi naziv… kako cemo je nazvati? Recimo…
- GOVNO -
Preksinoc, ili bolje reci rano ujutro poslije ponoci, furam ti ja internetom iz ciste dosade, a usput onako da samog sebe napatim, posto mi valja rano u sest sahati ici na posao. Cista dosada a uz to i lijenost da zaspem. Nikako mi ne ide da se zavalim u krevet, posto mozda ima jos po koja "vrlo vazna" informacija, koja eto bas na mene ceka, da je bas ja u bas tom trenutku na bas toj x-toj stranici u internetu nadjem. Jest covjek opako zivince, da ga ni Bog dragi, tobejarabi, ne moze po drugi put stvoriti. Haman je i zbog toga pozavidio sejtan, pa od muke otprhnuo iz raja? Bilo kako bilo, upakovan u ugodnu dosadu, klikajuci kojekakve bezvezne linkove, nabasah ja na ovaj tekst, koji za tematiku ima "mijesane brakove".
Sami tekst sam brzo procitao i ne osvrcuci se puno na intencije njegove spisateljice. Sto me je zaista ponukalo da jos koji minut (hajde, bit cu iskren: do pola dva sam sjedio) provedem pred racunarom je jedan vrlo kratak ali ubojit navod:
U svojim "Sjecanjima" Mesa se sjeca da je te noci "ugazio u govno"
Cuj ti to?
Veliki Mesa ugazio, da prostis, u ljudski izmet i to bas u onoj noci kada je napustio svoju prvu zenu, Sabihu, da bi otisao u ruke Darki. I ne samo da je jednom ugazio u govno, nego cak vise puta. Kao da su samo na njega cekala ... ta mala, smrdljiva govanca.
Mislim, svejedno je u sta je nagazio, posto je ionako zavrsio tamo gdje mu svakako nije bilo mjesto (tj. u okrilju zloglasne SANU, koja je instruirala genocid nad njegovim narodom). Ali ipak, nekako nisam mogao tek tako preci preko ovog citata. Morao sam naci Mesina "Sjecanja" i uvjeriti se u njegovo gazenje u govno.
NAPOMENA:
I da ne dodje do zabune, pa se pocne ovdje pricati i naglabati o tome, da sam fasciniran ljudskim ili zivotinjskim izmetom, samo da napomenem: izraz GOVNO u ovom slucaju koristim samo i iskljucivo kao METAFORU. Na sta je rahmetli Mesa mislio kada je to pisao (ili cak kada je gazio u njih) ne znam, niti ce iko od nas znati. Ali, dozvoljeno nam je razmisljati, pricati i pisati o tome, zar ne?
***
Nekoliko minuta kasnije sam uistinu i nasao jednu elektronsku verziju njegovih sjecanja (joj, kako otrcano zvuci ovo "elektronska verzija" ...).
Citajuci njegove zapise, stvarao sam sliku tih dvaju zena koje su bile usko vezane za Mesin zivot. Ova prva, iskrenog duha, ne bas puno obrazovana, postena Bosnjakinja i ova druga, Srpkinja, iz cetnicke familije (otac joj je bio vojvoda), koja ga je prvo rastavila od zene a onda na kraju i zabranila da se njegovo djelo i lik uvrstaju u Antologiju Bosanskohercegovacke Knjizevnosti.
I koliko duboko je rahmetli Mesa zagazio u izmet vidi se iz ovog citata iz zabiljeski Enesa Cengica, prijatelja Miroslava Krleze:
"Sjedili smo, dakle, na večeri, u ugodnoj atmosferi kad se povela priča o napisima u javnosti da Meša pripada zapravo srpskoj literaturi.
"Ama, dozvolite mi da i ja nešto o svemu tome kažem" -javio se Branko Ćopić.
"Ne sviđa mi se, da budem iskren, ta neka besmislena otimačina o pisce. A ne znam šta to tebi, Meša, smeta da ostaneš gdje jesi, u bosanskoj, u muslimanskoj literaturi? Ne vidim razloga - čemu tražiti utočište i ne pripadati tamo gdje ti je mjesto i gdje je utkano tvoje djelo? Zašto se seliti iz te literature, ne znam prosto zbog čega...?"
Na to je oštro reagirala Mešina žena Darka, rekavši da je Mešin put u svijet jedino moguć preko srpske književnosti i da je njemu pravo mjesto u srpskoj literaturi.
Kad je Branko pokušao odgovoriti Darki, Meša ga je odrešito presjekao: "Nemoj Branko, ostavimo razgovor o tome!"
Kao ošamaren, Branko je ušutio i nije više za stolom progovorio ni riječi.
Sutradan se ujutro na doručak spuštam prema restoranu, na drugom mi se katu pridruži Meša. Nisam mogao a da ga ne upitam: "Bogati Meša, što ti bi da onako sikterišeš i ušutkaš Branka?"
"Ama, slažem se s Brankom i o tome se može razgovarati, ali što mi to govori pred mojim komesarom?"
Zaista, ocit primjer postavljanja bosanske/bosnjacke inteligencije i kulturnog stvaralastva na srpske uzde. A sve pod plastom modernizma, bratstva-jedinstva…
I zato bi bilo vrlo unosno, fair i patriotski da Bosnjaci konacno shvate Mesu Selimovica ne samo kao pisca, ne samo kao autora "Dervis i Smrt", pa i ne samo kao autora "Za i protiv Vuka", nego i kao obicnog, svakodnevnog Bosanca/Bosnjaka, koji se nalazio u slicnom vrtlogu historije svoje zemlje i naroda kao i velika vecina ostalih Bosnjaka. I da je na kraju podlegao velikosrpskim vampirima (naravno, prikriveni komunjarskim plastom), a ne , kako se cesto navodi "zbog bosnjacke zlobe" je vrlo vazno za konstatirati.
Dokle god budemo sami vjerovali da je Mesa "otisao od nas", toliko dugo cemo ga i "posudjivati" Srbima, koji ne samo putem njega obogacuju svoje skromno kulturno bogatstvo. Lahko je reci, ovaj ili onaj je kriv. Lahko je sada bacati drvlje i kamenje na Mesu sto je ozenio Srpkinju a ostavio Bosnjakinju. Mnogo teze je, pak, pokusati shvatiti sve razine njegovog zivota, sva njegova kolebanja, strahove i nedoumice. Mozda i zbog toga, sto smo i mi sami bili pod slicnim tretmanom za vrijeme komunizma.
Zar nije vecina Bosnjaka tada slavila srpske narodne heroje kao svoje? Zar se nisu naglas recitirale pjesme "Stojanka Majka Knezopoljka" (koju je isto tako jedan bosnjacki pjesnik napisao), a dok se znalo da su u Bosni ponajmanje Srbi umirali. Koliko nasih ljudi je vjerovalo u socijalisticku buducnost, mijesane brakove kao jedine iz ljubavi vodjene? Ko od nas nije s radoscu primao plavu kapicu s petokrakom na glavi i crvenu maramu oko vrata u cetvrtom razredu? Zar se nismo natezali da nabijemo sto vise bodova na "Titovim stazama revolucije"?
A koliko nas je potajno, tiho, uz sapat, slavilo bajrame?
I mi smo gazili u govna. I ne samo gazili nego i plivali u njima! Sladje nam je bilo to tudje govno nego friska baklava od nasih majki na stolu. Ah, kako su ukusna bila ta crvenkasto-smedja govna. Taj miomiris toboznjeg bratstva-jedinstva koji odaje multieticnosti I civilizovanost. Ni krmetina nije bila toliko ukusna kao ova bolesna ideologija.
I zato, da nam se opet ne dese slicne stvari, vratimo Mesu Selimovica na njegovo pravo mjesto, ili bolje receno, shvatimo da Mesa nije nikuda otisao, niti se "opredelio za srpsku knjizevnost", nego je zauvijek ostao u svojoj Bosni. Samo smo mi bili i gluhi i slijepi.
Ali smo mirisati mogli, posto je to bilo jedino culo koje su nam komunjare ostavile da funkcionira. Da bi namirisali njihova ...
NE CUDI MENE …
Mene ne cudi mnogo sto jedan Hrvat iz Mostara (bio on u inostranstvu ili kod kuce) kaze da je iz Hrvatske, niti sto jedan Dalmatinac kaze da je po naciji Hrvat a ne Dalmatinac (iako je postojala kraljevina Hrvata I Dalmatinaca). Ne cudi me ni sto Srbi I Hrvati koji su iz Sarajeva govore da su iz Srbije I Hrvatske (pa sta zbog cega je bilo od 92’do 95’) Ne cudi me ni sto nasi Bosanci/Bosnjaci u inostranstvu izbjegavaju rijec Bosna (bosna-muslim-terorista) Iza svega toga postoje jasno vidljivi razlozi I licno sam se uvjerio u sve ovo sto pisem.
Ne cudi me ni to sto crnci nece da su crnci, niti sto garavi iz Indije po americi govore – ne mi nismo isto crnci kao ovi vasi, niti sto ovi iz Srli Lanke pricaju – mi nismo crnci kao ovi iz Indije. Ne cudi me ni sto bijelci iz evrope (zapadne) ili iz Amerike na sve ostale gledaju kao na ‘ista govna’ koja manje-vise smrde. Ili sto muslimani iz Bosne pricaju “mi smo Evropski muslimani, nismo kao oni drugi”.
Ne cudi mene sta covjek sve moze da osjeca (kopleks, pohlepu, mrznju... ) nego mene cudi sta je to sto covjeka nagoni da tako osjeca? iako nam se cini da iza svega toga mogu da postoje “razumni” razlozi, (koje bih ja nazvao socijalnim), ali mene interesuju oni koji se kriju iza sintakse govora kod covjeka. To je tajna I misterija koja postoji,.
A vjerovali vi meni ili ne, drevni narodi su je poznavali, I to isti oni koji su napravili BOSANSKE PIRAMIDE ! Steta sto to Znanje vise ne postoji ( ili mozda…?)
Zasto je IBM, u doba WW2 vodio knjige za Hitlera, a sve uz amin USA? Jer je to dobar business. Jer USA zivo libo za evropu. Oni su lahko tu da uzmu pare 
ti hoces da kazes da se uspjeh ne bazira na obrazovanju?ili mene oci varaju?????????????????
