blenta wrote:
jedan che ateista, ocharan dometima psihologije koja po njemu objashnjava chovjekovu potrebu za Bogom, rechi da je to krucijalni i nepobitan dokaz da je Bog izmishljen od strane chovjeka kao odgovor na njegovu potrebu. medjutim, teista ne negira tu potrebu. teista zna da je chak i milenijum i vishe prije npr. frojdovog uvoda u psihoanalizu, recheno da je chovjek stvoren sa osjechajem Boga u sebi i potrebom za njim i da dusha za njim traga i ima vjechnu tendenciju da mu se vrati, da je ovaj svijet odvojenost dushe od njenog stanishta. potreba se, podsjetimo, definishe kao osjechaj nedostatka.
ja sam osobno religiju proucavao multidisciplinarno: psihologija, sociologija, prirodne znanosti, povijesne cinjenice.
dosao sam do zakljucka da ljudi imaju psiholoske potrebe koje religija zadovoljava, na koji nacin, saznao sam koju ulogu ima religjia u zivotu pojedinca i drustva, saznao sam sto su povijesne cinjenice u svetim knjigama, a sto su mitovi, legende i slicne price bez ikakvih poviejsnih dokaza, proucio sam princip funkcioniranja znanosti, sto je znanstvena istina, znanostveni dokaz, kako se dolazi do toga, kako funkcionira priroda, sto mi danas znamo o covjeku, svemiru, prirodnim zakonima, nastanku svega ovoga...
ima puno neodgovorenog istina, ali apsolunto nema nikakvih temelja za vjerovanje u raj, pakao, sejtane, andjele, konacni sud i slicne bajke, osim nasih zelja...
sto se tice samog postojanja nekog bica koje ej stovrilo ovaj svijet, na pitanje postoji li: mogu odgovoriti samo - ne znam. trenutacno nemamo dokaza za tvrdnju: da sigurno postoji ili ne sigurno ne postoji.
na osnovu onoga sto znamo danas, da bi svijet bio ovakav kakav jest nije *morao* postojati stvoritelj. tko zeli vjerovati da jest, ima na to pravo. ali to je daleko od svega onoga sto naucavaju organizirane religije.
teolozi uzimaju kao argument za dokaz postojanja stvoritelja tu ljudsku potrebu-zelju. medjutim to je samo dokaz postojanja ljudske potrebe, nicega drugog.
ta ljudska odvojenost, odnosno ta potreba je nastala u trenutku kad ej covjek evolucijski toliko napredovao i kad se razivila svijet o smrti, kad ej shvatio da ce umrijeti, da je prolazan, da ga jednoga dana nece biti. pokusao je shvatiti i objasniti ovaj svijet. ali nije znao nista o prirodi i pokusao ju je objasniti na najbolji nacin koji je imao. tako je nastala religija, koja je u biti bila nuzna u ranijem stadiju razvoja covjecanstva.
u kur'anu ima puno referenci bash o tome. preporuchujem knjigu -kur'an, biblija i nauka- morisa bikaja, izdata od kalema kod nas, mozhda se neki ateisti zaprepaste potpunom uskladjenoshchu kur'ana sa najnovijim nauchnim dostignuchima.
i u ovakvoj postavci stvari, ko koga mozhe ubijediti u bilo shta, kad se ne radi o chinjenicama, nego o tumachenju istih chinjenica o chijoj pojavnosti postoji konsenzus. .
citao sam na netu nekoliko takvih siteova i mogu ti iskreno reci: za vjernika je to dokaz da ne moze biti veci zato sto vjernik *zeli vjerovati*. buduci da znam nesto o funkcioniranju znanstvene metode, znanstvenih dokaza, ono sto se navodi u takvim tekstovima je tako nategnuto ili je preskoceno mnogo toga sto ne govori u prilog tvrdnjama autora, ili su stvari koje se mogu tumaciti na 5 nacina protumacene upravo onako kako vjernik zeli da budu. objektivnost 0, sumnja 0, znanstveni dokazi 0, vjera 5, natezanje objasnjenja 5.
ja ne uzimam dogmatski svoja uvjerenje. moja spoznaja se temelji na znanstevnim saznanjima, znanstevnim dokazima i cinjenicama, i ja cu promijeniti svoje misljenje kad mi netko predoci znanstveni dokaz za nesto. vjernik to nikada nece uciniti, nije spreman promijeniti misljenje na osnovu onoga sto sazna iz znanosti, psihologije, povijesti... uvijek ce racionalizirati i reci nesto tipa: cudni su putevi gospodnji, tko smo mi da znamo bozje planove, to mi ne moezmo shvatiti itd...
