Haj kad sam se vec posteno raskenjao, napisat cu svoje iskustvoEurosa wrote:I jesi li oprostio Bato?
Dakle pogodilo me kao grom iz vedrog neba. Nisam nista sumnjao. Samo je jedan dan dosla kod mene, a po izrazu lica, koji sam spazio kada je ulazila, shvatio sam da nesto nije u redu. Kada si sa nekim dugo, na licu mu citas emocije.
Dok sam nam pravio kafu zagrlila me s ledja i rekla da mi je bila nevjerna. Opisala je kroz blage suze da se dopisivala dugo sa tim momkom, i da je jednostavno odlucila uciniti to, jer je zeljela.
Slusao sam, a imao sam osjecaj da ce mi srce iskociti.
U nasu vezu se uvukla rutina, a njoj je neko drugi poklanjao paznju koju sam ja prestao. Tako je rekla. Ali i dodala da je i njena krivica jer se prelako prestala truditi oko mene.
I sta sam mogao? Odvalit je sakom? Zagrliti kao da se nista nije dogodilo? Ili je zamoliti da ode i da mi se ne javlja dok se ne presaberem?
Pogadjas, izabrao sam opciju c. Nisam nocima spavao, poceo sam gubiti apetit i kile, ipak je to bila velika ljubav u pitanju. Poceo sebe preispitivati gdje sam pogrijesio i kad sam je prestao zadovoljavati emotivno i fizicki.
Nazvao sam je za 10-tak dana. Pomirli smo se. Ali nikad nije bilo isto. Svaka zvonjava njenog telefona mi je bila sumnjiva. Svaka njena poruka mi je djelovala lazno. Nisam mogao zivjeti sa tim i nakon 3 mjeseca smo se definitivno razisli.
Neki dan bilo 6 godina od tad.
Eto
i nije suplja nego ziva istina.... 
