Ovo je sasvim tacno. Sjecam se savjeta jedne starije rodice: udovac, ok, razveden, ok ali niposto stariji "momak"... Nije mi to bilo sasvim jasno, ali sada znam koliko je to dobar savjet bio... Jer, stariji singeltoni/singeltonke su dokazali svojim zivotom da nemaju dovoljno tolerancije i fleksibilnosti, kao ni sposobnosti komunikacije s drugim ljudima pomocu koje bi uspostavili razumijevanje u dovoljnoj mjeri, da si nadju partnera za zivot. Nisu pokazali ni toliko hrabrosti za donosenje velikih odluka, kao oni razvedeni, da barem pokusaju.. sve u svemu, "single" status u 30+, 40+ godinama... nikad nije slucajan.
Reći ovako nešto u Njemačkoj ili Holandiji može biti djelimično tačno, ali kod nas se dogodio rat - dogodio se raspad društva i dogodilo se jako mnogo toga što je unazadilo generaciju 1965 - 1979.
Čak bih rekao da je ovo jaaaaako zloban i uvredljiv komentar za ljude od 30+ u Sarajevu i BiH koji još nisu uplovili u bračne vode.
Mnogo ljudi nema elementarnih materijalnih uvjeta, dio je ostao invalid u ratu itd. Da vas vidim cure koja će se od vas udati za invalida u kolicima koji vas je branio i krvario za vas. Imam par drugova koji su kao invalidi izvršili samoubistvo zbog samoće i odbijanja djevojaka. Nije lako plakati i vikati "Ko će mene ovakvog voljeti ? - Ko će mene ovakvog uzeti ?" kao moj prijatelj prije nego je sebi složio kuglu u glavu. Znam mnogo više momaka koji su oženili djevojke sa invaliditetom nego obrnuto. Cure - RUŽNO - JAKO RUŽNO od vas.
Nakon takvih slučajeva se i moj pogled na bosanske žene promijenio u vrlo negativnom smislu.
U Sarajevu je ostalo jako malo normalnih ljudi, srednja klasa, fakultetski obrazovani, intelektualci, gradska raja, umjetnici, profinjeni itd. Naš grad je grad primitivaca, seljaka - u osnovi jedan ogromni zbjeg. U takvom gradu se žene i udaju najviše takvi - jer krpa nalazi zakrpu.
Manjini koja nije primitivna i ruralna je gotovo nemoguće naći partnera za brak. Ja sam 76 godište, nisam asocijalan, vrlo sam tolerantan, ne fali mi ni novaca, pa izuzev srednjovječnih žena s kojima spavam povremeno, i formalnih veza - nikad mi nije pošlo za rukom da dođem ni na 100 km od žene koja bi mi odgovarala.
Moji prijatelji sličnih nazora već od Zagreba pa zapadno nemaju takvih problema, jer su se i poženili s onima s kojima su odrasli i dijele snove i želje i jer žive u zemljama u kojima njihove gradove nisu razrušili barbari - pa slični takvi (samo drugog predznaka) naselili. Moja raja je od Londona, San Franciska do Brizbejna rasuta. Cure koje bi ja odmah oženio i one koje bi se bez razmišljanja za mene udale su negdje daleko...
Zato edit - ne rise dok voz stoji.