Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Sjecate li se da za vrijeme otvaranja Igara nije bilo ni traga od snijega. Novinari su pitali gradonacelnika je li zabrinut, a on je odgovorio da danas nema snijega zbog manifestacije otvaranja, a sutra ce da padne pravi snijeg. I zaista, sutradan je palo toliko snijega da se na Bjelasnici nije moglo odrzati takmicenje.
Dvadeset i dvije godine poslije... prijatelji iz Novog Sada me pozivaju da sa njima provedem dva dana na Jahorini...tokom ta dva dana se čude meni što ja inače ne volim baš da spavamna Jahorini........ Bih gore dva dana, jedan dan bi kao u bajci sunce ko tepsija.. ...malo raje na stazi .. na puno gužve na liftu, drugi dan su vremenske prilike bile loše, ljudi htjeli kupiti nekih suvenira vezanih za O.I u Sarajevu 84..... na Jahorini nije bilo adekvatnih. Kako je dan bio loš ja sam njih pozvao u Sarajevo da im malo pokažem grad i da ručamo negdje svi skupa.
Po starom običaju prva stanica su bili ćevapi naravno njih dvanaest je sve pojelo i bili su zadovoljni, kao i ćevabdžija. Odmah kad smo napustili objekat skolila nas je manja grupa roma koja naravno prosi novac.
Potez od Sebilja do Slatkog ćošeta nekako i ima nekog šarma, zajedno sa Bezistanom. Potez od "ćošeta" do Vječne varte je blago rečeno katasrofa.... ulični dekor koji čine sitni otpatci, pvc ambalaža, mnoštvo uličnih prodavaca svega i svačega, opet mnoštvo prosjaka.. nekad mene bude stid tuđe bruke... (par ljudi iz uličnog dekora su se grijali na gumi koja gori tako da je ljude bilo stid da ih zamole da se maknu malo da se slikaju...)
Ni ovdje naravno nema adekvatno kvalitetnih suvenira vezanih za O.I 84.
Doduše dan juče jeste bio mutan i nekako vlažan i memav.. no ta činjenica slabo da umanjuje opšti utisak, ne poštujemo svoju istoriju puno ,kako bližu tako i dalju. Mnogi je čak i skrnave, ulice su nam prilično zapuštene i pune hamelja, na našu žalost imamo previše uličnih prosjaka i uličnih preprodavača... previše nekih polu-divljih objekata....
Naravcno ljudima je bilo fino jer je njima ovdje sve drugačije , nekako mi zaboravljamo da je ovolika šarolikost kultura i svega ostalog velika rjetkost, time nas i sebe smatram privilegovanim.
Po mom ličnom mišljenju naša najbolja osobina je i dalje naša poznata otvorenost.. i naravno ćevapi.... pomalo smo se opustili, uspavali i navikli, a nije vrijeme.
Dvadeset i dvije godine poslije... prijatelji iz Novog Sada me pozivaju da sa njima provedem dva dana na Jahorini...tokom ta dva dana se čude meni što ja inače ne volim baš da spavamna Jahorini........ Bih gore dva dana, jedan dan bi kao u bajci sunce ko tepsija.. ...malo raje na stazi .. na puno gužve na liftu, drugi dan su vremenske prilike bile loše, ljudi htjeli kupiti nekih suvenira vezanih za O.I u Sarajevu 84..... na Jahorini nije bilo adekvatnih. Kako je dan bio loš ja sam njih pozvao u Sarajevo da im malo pokažem grad i da ručamo negdje svi skupa.
Po starom običaju prva stanica su bili ćevapi naravno njih dvanaest je sve pojelo i bili su zadovoljni, kao i ćevabdžija. Odmah kad smo napustili objekat skolila nas je manja grupa roma koja naravno prosi novac.
Potez od Sebilja do Slatkog ćošeta nekako i ima nekog šarma, zajedno sa Bezistanom. Potez od "ćošeta" do Vječne varte je blago rečeno katasrofa.... ulični dekor koji čine sitni otpatci, pvc ambalaža, mnoštvo uličnih prodavaca svega i svačega, opet mnoštvo prosjaka.. nekad mene bude stid tuđe bruke... (par ljudi iz uličnog dekora su se grijali na gumi koja gori tako da je ljude bilo stid da ih zamole da se maknu malo da se slikaju...)
Ni ovdje naravno nema adekvatno kvalitetnih suvenira vezanih za O.I 84.
Doduše dan juče jeste bio mutan i nekako vlažan i memav.. no ta činjenica slabo da umanjuje opšti utisak, ne poštujemo svoju istoriju puno ,kako bližu tako i dalju. Mnogi je čak i skrnave, ulice su nam prilično zapuštene i pune hamelja, na našu žalost imamo previše uličnih prosjaka i uličnih preprodavača... previše nekih polu-divljih objekata....
Naravcno ljudima je bilo fino jer je njima ovdje sve drugačije , nekako mi zaboravljamo da je ovolika šarolikost kultura i svega ostalog velika rjetkost, time nas i sebe smatram privilegovanim.
Po mom ličnom mišljenju naša najbolja osobina je i dalje naša poznata otvorenost.. i naravno ćevapi.... pomalo smo se opustili, uspavali i navikli, a nije vrijeme.
Sarajevo 8 February 1984. Arrival of the Olympic Flag.
Official opening of the Games by: President Mika Spiljak.
Lighting the Olympic Flame by: Sandra Dubravcic (figure skating)
Olympic Oath by: Bojan Krizaj (Alpine skiing)
Official Oath by: Dragan Perovic (Alpine skiing)
Relive the opening ceremony