nenadivan wrote:Noel Malcolm, koliko se sjećam jeste priličan autoritet za istoriju crkve Bosanske i Bosne uopšte. Što se tiče nekakve sličnosti crkve bosanske sa Islamom to su smiješne konstrukcije, zastupane na prelazu između XIX i XX vijeka od nekih AU istoričara.
Naglašava se, naime, neka posebnost Bosne u vezi sa islamazacijom, a zaboravlja se da je islamizacija jednako bila zastupljena i u drugim, susdjednim oblastima. Bosna je kao posljednja oaza islama na zapadnom Balkanu bila utočište za sve muslimane koji su se povlačili zajedno sa opadajućim Otomanskim carstvom sa prostora današnje Mađarske i Hrvatske. To se sve dešava još od kraja XVII vijeka. Dalje se zaboravlja da je nemali broj muslimana napustio susjednu Srbiju tokom ustanaka početkom XVIII vijeka i da je većina našla utočište u Bosni. Dakle nema neke posebnosti u islamizaciji Bosne u odnosu na susjedne oblasti, već je prosto istorijska okolnost takva da su se u Bosni našli mnogi islamizirani Hrvati i Mađari, te naravno Srbijanci.
Ovo je cist primjer romantizma, odnosno historije koja je politicki bila osmisljena i prolazila prije vise od 100 god. Time se nastoje Bosnjaci muslimani prikazati kao miks doseljenika 18,19 vijeka? Kao prvo - islamizacija nije bila jednako zastupljena u Srbiji, Bugarskoj, Rumuniji, Grckoj, Makedoniji, Crnoj Gori, pola Hrvatske, Armeniji, .. i nije se desila ni brojim krscanima Bliskog Istoka kojim su Turci vladali. Desila se tu i tamo sporadicna i u malom broju. Evlija Celebija sam svedoci o dzamijama u gradovima u Srbiji, Makedoniji,... ali ne o velikom broju muslimana docim u Bosni svjedoci o velikom broju muslimana i u gradovima i sto je najbitnije - i na selima. Takodjer imamo zapise osmanlija koji samo u Bosni svjedoce o masovnom pristupanju islamu vec u 15-om vijeku. Ponavljam historija Srbije, Bugarske, Makedonije, Grcke,... za vrijeme Osmanlija nije isto kao historija Bosne. U Bosni vec u prvom vijeku osmanske vlasti u vrijeme najvece ekspanzije imas glavnicu muslimana - mnooogo ranije od osmanskog povlacenja iz susjednih zemalja. Drugo - u vrijeme povlacenja iz okolnih zemalja je dosao sasvim neznatan broj muslimana. I naravno dolaskom Austrije je otisao mnogo veci broj muslimana u Tursku nego sto je ikada usao sa strane sve vjekove prije. Mogu da pogodim - izvor historija Vase Glusca?
Što se tiče Crkve Bosanske, moje neko mišljenje je da se ona razlikovala od pravoslavne i katoličke jednostavno jer su bosanski vladari bili nemarni i nije na njih vršen dovoljan uticaj iz istočnog ili zapadnog bloka, tj. Vizantije ili Rima. Bosna je nekako bila dovoljno daleko i od jednih i od drugih. U Srbiji imate sličnu stvar u tom periodu. Hrišćanstvo je u narodu, u to vrieme, bilo prilično nejasno formulisano.
Bosanski vladari bili nemarni?
Znas li ti uopce koliko je bilo krstaskih vojni, pritisaka, anatema, prokletstava, politickih uslovljavanja, ... zbog CB? I mislis bili glupi pa nisu skontali u cemu je problem?
Koja mitomanska predstava hebote.
Bosanski vladari kao i sviu drugi vladari su imali vrlo jasnu politiku i interes po pitanju vjere u svojoj zemlji. Bosanski vladari su imali rijetku privilegiju koja je samo u vukojebini mogla proci - a to je da imaju crkvu koja im nije konkurent. Za razliku od crkve u drugim zemljama gdje ubiru porez, grade utvrde, imaju nerjetko svoju vojsku i administraciju i nerjetko i zaratuju protiv vladara - CB nije ubirala poreze niti predstavljala ikakvu politicku snagu. Narodu dobro jer ima manje nameta, domacim vladarima isto dobro jer narod ima para samo za njih i nemaju konkurenta u politici. A isti vladari se zbog feudalnog prestiza, titulacije, bojazni od sankcija i pritisaka... prodaju sve vjekove bosanske drzave za vece katolike od pape. Knjige se mogu napisati o njihovoj pragmaticnosti - kako u isto vrijeme vode diplomatiju sa papom i biskupima a sta navode u domacim dokumentima koje nisu za papu ni biskupa. Cuj bili nemarni.
Ljudi su većinom ostali pagani, mada ja tu riječ ne volim. Širenje hrišćanstva je išlo s vrha - vladar bi uzimao tu vjeru radi lične koristi (podrška od pape ili viz.cara) i onda bi se ona postepeno uvodila i među narod. To uvođenje hrišćanstva među obični puk nije išlo lako. Prvo nije bilo dovoljno svešenika i sami vladari su bili samo "na papiru" hrišćani. U Srbiji se tek sa Rastkom Nemanjićem mijenja stvar jer zbog trenutne slabosti Vizantije Rastko uspijeva da izdejstvuje autokefalnost srpske crkve, jer je srpska crkva bila "porodični biznis" Nemanjića. Jedna od stvari koju je morao ispoštovati jeste čvršća ruka pri zavođenju reda među puk. DA li je on to radio jer je bio vjerski fanatik ili je bio uslovljen od strane carigradskog patrijarha nije do kraja utvrđeno. Svejedno porodica Nemanjić kreće u uvođenje reda u praktivkovanje hrišćanstva među puk. Po selima se sijeku i pale hrastovi pred kojima se običan narod molio (ostaci staroslovenske vjere), a ona sela koja se bune se surovo kažnjavaju. Prilično krvavo je to bilo - sv.Sava je ostavio potoke krvi iza sebe dok nije uveo reda.
U Bosni do toga nije nikada došlo. Šta je tačan razlog nije lako utvrditi. Otprilike se radi o nezainteresovanosti vladara. Nije se našao niko poput Rastka Nemanjića da se time ozbiljnije pozabavi. Zato je crkva Bosanska nastavila sa svojim nekakvim praktikovanjem vjere odvojeno od vjerskih centara moći. I crkva bosanska je sigurno imala neki svoj razvojni put od početne hristijanizacije do nekog oblika koji znamo iz povelja, ali gotovo ništa od toga nije sačuvano. Crkve su bile brvnare i zbog toga nema ni jedne sačuvane (bar je ne znam).
Lijepo si ti to srocio - ali i dalje moras izbiti iz glave svaku poveznicu Bosne sa ostatkom tadasnje Evrope. Procesi du drugacije tekli u Bosni i tu imas vrlo jasan primjer da vjera vladara nije i vjera naroda. Isto kao i danas kada politicari jednu pricu prodaju Briselu a drugu narodu. Bosanski vladari su bili katolici koji su to neprestano dokazivali i u brojnim pismima negiraju problem hereze u svojoj zemlji. A u isto vrijeme sastavljaju domace dokumente, darovnice,... gdje navode upravo hereticke glavesine kao duhovne pokrovitelje. Historija hriscanstva u Srbiji i sire nije tema - a i tu je jedna stvar ocita. Da je Bizant bio politicki slabiji i da nije vladao Balkanom - Srbija bi bila katolicka. Da je Bizant bio jaci i politicki prisutniji zapadnije od Drine - i pravoslavlje bi na sirem prostoru teklo kao u Srbiji. Tako da slobodne izbore vladara i naroda po pitanju vjere u srednjem vijeku mozes okaciti znas gdje. Ovo je ko da gledam Corovic - dakle jos jedan primjer prastarog romantizma koji je bio i ostao vise politika i interes a manje historijska nauka.
