Promišljanje vjere,duše,ljubavi i sudbine.
Moderator: Bloo
-
- Posts: 6376
- Joined: 02/01/2005 11:01
- Location: SWE
#101
"Dva anđela mi sjede na ramenima: anđeo smijeha i anđeo suza.
I njihova vječita prepirka je moj život."
I njihova vječita prepirka je moj život."
- black
- Posts: 17240
- Joined: 19/06/2004 16:00
- Location: ispod tresnje
#102
Znam da jednom moram umrijeti
ali ako će i nebesa na mene pasti
želim raditi ono što je ispravno
Samo je jedan Bog koji gleda dolje na sve nas
svi smo mi djeca jednog Boga
Bog me čuje
Sunce, tama, vjetrovi
svi oni čuju
što mi sada govorimo.......
Poglavica Geronimo, chiracahua apache
ali ako će i nebesa na mene pasti
želim raditi ono što je ispravno
Samo je jedan Bog koji gleda dolje na sve nas
svi smo mi djeca jednog Boga
Bog me čuje
Sunce, tama, vjetrovi
svi oni čuju
što mi sada govorimo.......
Poglavica Geronimo, chiracahua apache
-
- Posts: 6376
- Joined: 02/01/2005 11:01
- Location: SWE
#103
BALKANAC
Desanka Maksimovic
Ne stidim se sto sam-
kako vi velite-
varvarin sa Balkana
tla prljavstine i bure.
Cucete sad
i kod nas ima neke
vama nepoznate kulture.
Vi prvo ispitujete i sumnjate
daleki ste i od rodjenih sinova,
za trpezu svoju ne posadite
svakog tudjina.
Vi mozete da pijete
a da svakom ne pruzite
case vina.
A kod nas su jos obicaji grubi
mi pustamo svakog pod svoje sleme,
kod nas se jos i s namernikom ljubi,
kod nas se podvizi zbog gostoljublja cine,
kod nas svaki covjek ima
citavo pleme
prijatelja i rodbine.
Vi,doista,imate
nekoliko miliona Hristovih kipova
na svakog covjeka po jednoga
imaju ga drumovi i polja,apsane i skole,
a kod nas,kad ljudi veruju u Boga
u sebi ga nose
i tiho mu se
skoro u snu,mole.
Vi,istina,za svaki kut zivota
imate sprava i masina,
sve ste sracunali i sve znate
izumi vasi su za divljenje,
a mi jos imamo starinske alate,
ali sve je kod nas jos zdravo
i prirodno ko glina
i umiranje,i radjanj,i zivljenje.
Vi imate citave zbirke
pravila i nauka o slobodi
o svemu se kod vas pise i pripoveda
ali mi po nepisanim zakonima
slobodno zivimo
i nekog prirodnog drzimo se reda
slicno ognju,vetru i vodi.
Kod vas je zbilja sve tacno propisano
kako se jede,govori i oblaci,
a mi kad govorimo,vicemo
i masemo rukama
i corbu glasno srcemo
i u rukavicama smo
obucu nosimo od svinjske koze,
puno je kod nas seljackih navika i stvari
i kraljevski preci nasi
doista su bili govedari.
Narod nas,zbilja,u gnevu moze da kolje
rusi i pali,
ali mi nismo oni sto smisleno tlace
mi ne smatramo da je svet celi nase polje
mi ne bismo podneli
ni urodjenik prasumski da zbog nas place.
Dusa je nasa prostrana
iako smo brojem mali.
Desanka Maksimovic
Ne stidim se sto sam-
kako vi velite-
varvarin sa Balkana
tla prljavstine i bure.
Cucete sad
i kod nas ima neke
vama nepoznate kulture.
Vi prvo ispitujete i sumnjate
daleki ste i od rodjenih sinova,
za trpezu svoju ne posadite
svakog tudjina.
Vi mozete da pijete
a da svakom ne pruzite
case vina.
A kod nas su jos obicaji grubi
mi pustamo svakog pod svoje sleme,
kod nas se jos i s namernikom ljubi,
kod nas se podvizi zbog gostoljublja cine,
kod nas svaki covjek ima
citavo pleme
prijatelja i rodbine.
Vi,doista,imate
nekoliko miliona Hristovih kipova
na svakog covjeka po jednoga
imaju ga drumovi i polja,apsane i skole,
a kod nas,kad ljudi veruju u Boga
u sebi ga nose
i tiho mu se
skoro u snu,mole.
Vi,istina,za svaki kut zivota
imate sprava i masina,
sve ste sracunali i sve znate
izumi vasi su za divljenje,
a mi jos imamo starinske alate,
ali sve je kod nas jos zdravo
i prirodno ko glina
i umiranje,i radjanj,i zivljenje.
Vi imate citave zbirke
pravila i nauka o slobodi
o svemu se kod vas pise i pripoveda
ali mi po nepisanim zakonima
slobodno zivimo
i nekog prirodnog drzimo se reda
slicno ognju,vetru i vodi.
Kod vas je zbilja sve tacno propisano
kako se jede,govori i oblaci,
a mi kad govorimo,vicemo
i masemo rukama
i corbu glasno srcemo
i u rukavicama smo
obucu nosimo od svinjske koze,
puno je kod nas seljackih navika i stvari
i kraljevski preci nasi
doista su bili govedari.
Narod nas,zbilja,u gnevu moze da kolje
rusi i pali,
ali mi nismo oni sto smisleno tlace
mi ne smatramo da je svet celi nase polje
mi ne bismo podneli
ni urodjenik prasumski da zbog nas place.
Dusa je nasa prostrana
iako smo brojem mali.
-
- Posts: 140
- Joined: 04/11/2005 18:59
#105
On je pripovjedao, kako su, kada je Narcis umro, došle oreade, gorske vile, i vidjele da se jezero pretvorilo od slatkovodna jezera u vrč slanih suza.
-Zašto plačeš? - upitahu oreade.
-Oplakujem Narcisa – reče jezero.
-Ah, ne čudi nas što oplakuješ Narcisa – nastaviše one. - Konačno, unatoč tome što smo mi stalno trčale za njim po šumi, ti si jedino imalo priliku da izbliza promatraš njegovu ljepotu.
-A Narcis je bio lijep? - upita jezero.
-Tko bi to bolje mogao od tebe znati?- odgovoriše iznenadjeno oreade.
-Naposljetku, o tvoje se obale svakog dana naslanjao.
Na trenutak je jezero zašutjelo. Konačno reče:
-Oplakujem narcisa jer sam mogao, svaki put kada bi legao na moje obale, u dubini njegovih očiju, vidjetiti kako se oslikava moja vlastita ljepota...
(Paolo Koelho, Alkemičar)
-
- Posts: 140
- Joined: 04/11/2005 18:59
#106
Duša, koja se nalazi na najvišoj skali može sići u najvišu
dubinu
duša najšira, može žuriti i lutati najširim prostorima, ostajući unutar sebe same
ona, najviše potrebita, pada sa radošću
slučajno
duša, koja jest, i koja se želi izgubiti u
postanku
duša, koja ima i koja se želi rugati prohtjevima
i željama
koja bježi od sebe same i sustiže se u dalekim
valovima
duša najpametnija, o kojoj i ludost priča na najsladji način
duša, koja voli najviše sebe, i u kojoj sve stvari imaju izvor i ušće
odlazak i povratak...
(Nietzsche, Ecce homo;moj prevod)
dubinu
duša najšira, može žuriti i lutati najširim prostorima, ostajući unutar sebe same
ona, najviše potrebita, pada sa radošću
slučajno
duša, koja jest, i koja se želi izgubiti u
postanku
duša, koja ima i koja se želi rugati prohtjevima
i željama
koja bježi od sebe same i sustiže se u dalekim
valovima
duša najpametnija, o kojoj i ludost priča na najsladji način
duša, koja voli najviše sebe, i u kojoj sve stvari imaju izvor i ušće
odlazak i povratak...
(Nietzsche, Ecce homo;moj prevod)
- black
- Posts: 17240
- Joined: 19/06/2004 16:00
- Location: ispod tresnje
#107
Duša je u stalnom stanju polarizacije. Ona je ili u stanju privlacenja i padanja u tijelo, u ilovacu instikata i pohlepa, ili pak uzdizanju ka duhu, ka nebu uzora, vrijednosti, Božanskoga morala. To se dešava duši kada se oblikuje u duh sradajuci se sa njim u ljepoti i cistoci. Cijeloga života duša je u stalnom pokretu i kretanju izmedu duhovnog i tjelesnog pola. Ponekad njome preovladava njena vatrenost i ilovaca, a ponekad opet, njena cistoca i prozracnost.Tijelo i duh su predmet ispita i iskušenja. Duša se iskušava i ispituje ovim privlacnim snagama, da bi se otkrila njena tajna, njena stvarnost, da njeno zlo i dobro izade na vidjelo.
Odavde spoznajemo da je stvarnost covjeka njegova duša, da je duša ta koja se radja, ponovno oživljuje, podliježe ispitima (odgovara za djela). Duša je ta koja tuguje, želi, cezne. Dok tijelo i duh su samo prostor, isto kao zemlja i nebesa u svom domenu, prostor kretanja u odnosu na covjeka da istakne svoje sposobnosti i nadarenosti. Kao što je Allah duši darovao i tijelo tako joj je poklonio i duh, živi, radi i otkriva tajne tijela i njegove sadržaje.
Odavde spoznajemo da je stvarnost covjeka njegova duša, da je duša ta koja se radja, ponovno oživljuje, podliježe ispitima (odgovara za djela). Duša je ta koja tuguje, želi, cezne. Dok tijelo i duh su samo prostor, isto kao zemlja i nebesa u svom domenu, prostor kretanja u odnosu na covjeka da istakne svoje sposobnosti i nadarenosti. Kao što je Allah duši darovao i tijelo tako joj je poklonio i duh, živi, radi i otkriva tajne tijela i njegove sadržaje.
-
- Posts: 6376
- Joined: 02/01/2005 11:01
- Location: SWE
#108
Molitva na putu
Boze
koji si me do ovoga casa doveo nevidljiv
vodi me i dalje koncu mojih zelja.
Ne ostavi me
umorna i sama nasred puta.
Obrazi su moji blijedi
i moje misli nemocno ko moje ruke vise.
Boze
daj da novo plavo jutro
iz umora digne moje misli
da kroz blijede ruke prodje mlaz crvene svjeze krvi.
Budi
nad mojom glavom moja pratilica zvijezda.
A. B. Simic
Boze
koji si me do ovoga casa doveo nevidljiv
vodi me i dalje koncu mojih zelja.
Ne ostavi me
umorna i sama nasred puta.
Obrazi su moji blijedi
i moje misli nemocno ko moje ruke vise.
Boze
daj da novo plavo jutro
iz umora digne moje misli
da kroz blijede ruke prodje mlaz crvene svjeze krvi.
Budi
nad mojom glavom moja pratilica zvijezda.
A. B. Simic
-
- Posts: 140
- Joined: 04/11/2005 18:59
#109
Kakva to usamljenost izbija iz mene,
umiru vjetrovi,
drveće bježi i kune zlatice, i kune zlatice.
Jeza noći odmiče lagano sve dalje ledeno prostranstvo
prekriva njihova mala tijela.
Napolju ogoljelo drveće,
samoća
kao kamen pada s drveta na drvo,
Neizmjernost prostranstva
i snijeg.
(Eva-Lisa Maner )
Ove stihove posvećujem noćas jednoj djevojci u Srajevu, ako još postoji i ako je živa. Ako čuje ove riječi ona će znati tko je to napisao, a ako nije, riječi, izgubit će bilo kakvu vrijednost. Samo, tada će njezina duša lakše naći moju. Jer zaboravio nisam onu tajanstvenu noć. Osvjetljenu katedralu i Božićno doba. I ono vrijeme, kada je Sarajevo bilo prepuno začarane mladosti, pa i danas, nakon puno godina, ne možemo da se probudimo iz tog sna. A možda opet tako bude i možda neka druga djevojka noćas bude sretna. Ja bih to volio. I čestit Božić svima.
umiru vjetrovi,
drveće bježi i kune zlatice, i kune zlatice.
Jeza noći odmiče lagano sve dalje ledeno prostranstvo
prekriva njihova mala tijela.
Napolju ogoljelo drveće,
samoća
kao kamen pada s drveta na drvo,
Neizmjernost prostranstva
i snijeg.
(Eva-Lisa Maner )
Ove stihove posvećujem noćas jednoj djevojci u Srajevu, ako još postoji i ako je živa. Ako čuje ove riječi ona će znati tko je to napisao, a ako nije, riječi, izgubit će bilo kakvu vrijednost. Samo, tada će njezina duša lakše naći moju. Jer zaboravio nisam onu tajanstvenu noć. Osvjetljenu katedralu i Božićno doba. I ono vrijeme, kada je Sarajevo bilo prepuno začarane mladosti, pa i danas, nakon puno godina, ne možemo da se probudimo iz tog sna. A možda opet tako bude i možda neka druga djevojka noćas bude sretna. Ja bih to volio. I čestit Božić svima.
-
- Posts: 6376
- Joined: 02/01/2005 11:01
- Location: SWE
#110
Begefendija....
Bio je bijeli papir
i par tragova tinte
razmazani u nečitko
neko se ponudio za prijevod
čemu
život je san
pusti tintu da spava.
Bio je bijeli papir
nečija krv se u grudima
neko ti je ponudio da ih pročita
čemu
život jest krv
pusti je neka teče.
Bio je bijeli papir
samo bijeli papir
neko je ponudio da ga ispuni
čemu
život još nije ispisan
pusti ga da živi.
Bio je bijeli papir
i par tragova tinte
razmazani u nečitko
neko se ponudio za prijevod
čemu
život je san
pusti tintu da spava.
Bio je bijeli papir
nečija krv se u grudima
neko ti je ponudio da ih pročita
čemu
život jest krv
pusti je neka teče.
Bio je bijeli papir
samo bijeli papir
neko je ponudio da ga ispuni
čemu
život još nije ispisan
pusti ga da živi.
-
- Posts: 140
- Joined: 04/11/2005 18:59
#111
Nedavno sam
prestao da čeznem,
Ne mogu više.
(Anhava)
-
- Posts: 140
- Joined: 04/11/2005 18:59
#112
“Hey you! Out there in the cold
Getting lonely, getting old, can you feel me?
Hey you! Standing in the aisles
With itchy feet and fading smiles, can you feel me?
Hey you! Don´t help them to bury the light
Don´t give in without a fight
Hey you! Out there in your own
Sitting naked by the phone, would you touch me?
Hey you! With your ear against the vall
Waiting for someone to call out, would you touch me?...”
“Hej ti! Vani u hladnom
Sve više sam, uvijek sve više star, možeš li me čuti?...”
(Pink Floyd,The Wall)
Svačija duša teži sreći. Mi zapravo žudimo za srećom jer je pravo stanje duše, stanje sreće. Sva osjećanja patnje i sreće proističu iz tijela i uma. Pod izvjesnim okolnostima tijelo i um osjećaju sreću ili patnju. Duša je iznad svega djelić Vrhovnog Bića, nama potpuno nedostupnog dok god gledamo u materiju kao u Boga a ne kao čistu percepciju. Isto kao u boju; crvenu,zelenu, žutu, plavu... Jer boje ne postoje, postoji samo percepcija odredjene valne duljine.Duša i njezina misterija moraju ostati skriveni od ovosvjetskih banalnosti, jer da nije tako nestalo bi i ljubavi. A kako bi izgledao svijet u kojem bi i sama tajna ljubavi bila razotkrivena i uništena? Pogotovo, kada podjemo tamo, u tu vječnost, nećemo moći ponijeti ništa, osim nje. Ljubavi...
Getting lonely, getting old, can you feel me?
Hey you! Standing in the aisles
With itchy feet and fading smiles, can you feel me?
Hey you! Don´t help them to bury the light
Don´t give in without a fight
Hey you! Out there in your own
Sitting naked by the phone, would you touch me?
Hey you! With your ear against the vall
Waiting for someone to call out, would you touch me?...”
“Hej ti! Vani u hladnom
Sve više sam, uvijek sve više star, možeš li me čuti?...”
(Pink Floyd,The Wall)
Svačija duša teži sreći. Mi zapravo žudimo za srećom jer je pravo stanje duše, stanje sreće. Sva osjećanja patnje i sreće proističu iz tijela i uma. Pod izvjesnim okolnostima tijelo i um osjećaju sreću ili patnju. Duša je iznad svega djelić Vrhovnog Bića, nama potpuno nedostupnog dok god gledamo u materiju kao u Boga a ne kao čistu percepciju. Isto kao u boju; crvenu,zelenu, žutu, plavu... Jer boje ne postoje, postoji samo percepcija odredjene valne duljine.Duša i njezina misterija moraju ostati skriveni od ovosvjetskih banalnosti, jer da nije tako nestalo bi i ljubavi. A kako bi izgledao svijet u kojem bi i sama tajna ljubavi bila razotkrivena i uništena? Pogotovo, kada podjemo tamo, u tu vječnost, nećemo moći ponijeti ništa, osim nje. Ljubavi...
-
- Posts: 190
- Joined: 03/10/2005 16:19
#114
Eh legende moje kada smo vec kod Floyda gotovo po defaultu se na temu namece i ova stvarka:
Wish You Were Here
So, so you think you can tell
Heaven from Hell
Blue skies from Pain
Can you tell a green field
From a cold steel rail ?
A smile from a veil ?
Do you think you can tell
And did they get you to trade
Your heroes for ghosts ?
Hot ashes for trees ?
Hot air for a cool breeze ?
Cold comfort for chains ?
And did you exchange
A walk on part in the war
For a lead role in a cage
How I wish, how I wish you were here
We're just two lost souls swimming in a fish bowl
Year after year
Running over the same old ground
What have we found ?
The same old fears
Wish you were here
Wish You Were Here
So, so you think you can tell
Heaven from Hell
Blue skies from Pain
Can you tell a green field
From a cold steel rail ?
A smile from a veil ?
Do you think you can tell
And did they get you to trade
Your heroes for ghosts ?
Hot ashes for trees ?
Hot air for a cool breeze ?
Cold comfort for chains ?
And did you exchange
A walk on part in the war
For a lead role in a cage
How I wish, how I wish you were here
We're just two lost souls swimming in a fish bowl
Year after year
Running over the same old ground
What have we found ?
The same old fears
Wish you were here
-
- Posts: 6376
- Joined: 02/01/2005 11:01
- Location: SWE
-
- Posts: 190
- Joined: 03/10/2005 16:19
#119
Oh Great Spirit
Whose voice I hear in the winds
And whose breath gives life to all the world,
Hear me.
I am small and weak.
I need your strangth and wisdom.
Let me walk in beauty and make my eyes
Ever behold the red and purple sunset.
Make my hands respect the things you have made
And my ears sharp to hear your voice.
Make me wise so that I may understand
The things you have taught my people.
Let me learn the lessons you have hidden
In every leaf and rock.
I seek strength, not to be superior to my brother
But to fight my greatest enemy – myself.
Make me always ready to come to you
With clean hands and straight eyes,
So when life fades, as the fading sunset,
My spirit will come to you
Without shame.
By American Indian – Lakota chief, yellow park.
Whose voice I hear in the winds
And whose breath gives life to all the world,
Hear me.
I am small and weak.
I need your strangth and wisdom.
Let me walk in beauty and make my eyes
Ever behold the red and purple sunset.
Make my hands respect the things you have made
And my ears sharp to hear your voice.
Make me wise so that I may understand
The things you have taught my people.
Let me learn the lessons you have hidden
In every leaf and rock.
I seek strength, not to be superior to my brother
But to fight my greatest enemy – myself.
Make me always ready to come to you
With clean hands and straight eyes,
So when life fades, as the fading sunset,
My spirit will come to you
Without shame.
By American Indian – Lakota chief, yellow park.
-
- Posts: 6376
- Joined: 02/01/2005 11:01
- Location: SWE
-
- Posts: 6376
- Joined: 02/01/2005 11:01
- Location: SWE
#121
Mirisni plodovi duše
Dušo da ne stremim Vječnosti ne bih čuo
melodiju koju samo Vrijeme pjeva
Već bih život prekratio i od tijela načinio
tajnu koju groblje skriva
Kad se ne bih dušo kupao suzama
i bolom ukrašavao oči
Živio bih slijep, sa noktima u očima
i gledao samo u lik tami
Što je život dušo nego noć u pohodu
a ipak je smjenjuje zora koja traje
Tako mene žed u srcu upucuje rajskom vrelu
i gutljaju smrti milosrdne
Ako dušo neznalica kaže da i duša i tijelo nestaju
da se ne vraća ono što nestane
Reci mu da cvijet nestaje ali ima sjemenku
koja ostaje i tajnu vječnosti krije
Dušo da ne stremim Vječnosti ne bih čuo
melodiju koju samo Vrijeme pjeva
Već bih život prekratio i od tijela načinio
tajnu koju groblje skriva
Kad se ne bih dušo kupao suzama
i bolom ukrašavao oči
Živio bih slijep, sa noktima u očima
i gledao samo u lik tami
Što je život dušo nego noć u pohodu
a ipak je smjenjuje zora koja traje
Tako mene zed u srcu upućuje rajskom vrelu
i gutljaju smrti milosrdne
Ako dušo neznalica kaze da i duša i tijelo nestaju
da se ne vraća ono što nestane
Reci mu da cvijet nestaje ali ima sjemenku
koja ostaje i tajnu vjećnosti krije.....
Halil Džubran
Dušo da ne stremim Vječnosti ne bih čuo
melodiju koju samo Vrijeme pjeva
Već bih život prekratio i od tijela načinio
tajnu koju groblje skriva
Kad se ne bih dušo kupao suzama
i bolom ukrašavao oči
Živio bih slijep, sa noktima u očima
i gledao samo u lik tami
Što je život dušo nego noć u pohodu
a ipak je smjenjuje zora koja traje
Tako mene žed u srcu upucuje rajskom vrelu
i gutljaju smrti milosrdne
Ako dušo neznalica kaže da i duša i tijelo nestaju
da se ne vraća ono što nestane
Reci mu da cvijet nestaje ali ima sjemenku
koja ostaje i tajnu vječnosti krije
Dušo da ne stremim Vječnosti ne bih čuo
melodiju koju samo Vrijeme pjeva
Već bih život prekratio i od tijela načinio
tajnu koju groblje skriva
Kad se ne bih dušo kupao suzama
i bolom ukrašavao oči
Živio bih slijep, sa noktima u očima
i gledao samo u lik tami
Što je život dušo nego noć u pohodu
a ipak je smjenjuje zora koja traje
Tako mene zed u srcu upućuje rajskom vrelu
i gutljaju smrti milosrdne
Ako dušo neznalica kaze da i duša i tijelo nestaju
da se ne vraća ono što nestane
Reci mu da cvijet nestaje ali ima sjemenku
koja ostaje i tajnu vjećnosti krije.....
Halil Džubran
-
- Posts: 140
- Joined: 04/11/2005 18:59
#123
Ruku otvorenu pružam,
prsti te moji pamte,
rasijano.
(Anhava)
- black
- Posts: 17240
- Joined: 19/06/2004 16:00
- Location: ispod tresnje
#124
Opustjelom ulicom provijava snijeg. Kao sablasti pahulje plešu prostorom na zagubljenom dijelu neba. Zašto gledam ravnodušno bijeli tango? Zašto ne znam sanjati ona predgrađa, mjesta vječitog čekanja, gdje pišu se najduža i najljepša zimska pisma?.....Tek, sa postiđenom sjetom, pomislim na neposluh naših duša....Misli imaju čudne skrivene staze i prate tragove do svih onih mjesta kojih više nema i koja , možda, nikada nisu ni bila stvarna. Mjesta su popločana našim htijenjima. Stjecišta izgubljenih duša, gdje se svi vraćamo i nikada ponovo ne sretnemo....Sav postajem mastilo zimskog pisma koje će, možda, naći vaše duše i otići bijelim usjecima duž utihle ulice...
i malo muzike...
http://rapidshare.de/files/10324568/12_ ... f.mp3.html
-
- Posts: 6376
- Joined: 02/01/2005 11:01
- Location: SWE
#125
Ulazite u priču o snovima ....
Polako ....
Zatvorite oči i otvorite srce ....
Pustite vašu dušu da osjeća.
Jer , svako može izabrati svoj san .
Premda svako ume da sanja .
Samo to ponekad zaboravi ....
U svom životu najviše se borim protiv zaboravljanja .
Ako želite mogu i vas naučiti kako se to radi ....
Ili podsjetiti ....
Alhemičar i zlatni puž...
Polako ....
Zatvorite oči i otvorite srce ....
Pustite vašu dušu da osjeća.
Jer , svako može izabrati svoj san .
Premda svako ume da sanja .
Samo to ponekad zaboravi ....
U svom životu najviše se borim protiv zaboravljanja .
Ako želite mogu i vas naučiti kako se to radi ....
Ili podsjetiti ....
Alhemičar i zlatni puž...