Forum Klix.ba

manijak1 wrote:Gospodine Jaganjac ...........ja bih mu složio kontru a vi kako hoćete .............a to Toozla ne dobacuj sa strane ..........ovo su ipak ozbiljnije teme

E. Jaganjac wrote:Hamza Baksic se u svom clanku "S Druge Strane" (28/10/05) okomio ni na koga drugog nego na nevldinu organizaciju: "Nacionalni Kongres Republike BiH", organizciju koja je jedina do sada u svom imenu zadrazala ime Republike BiH i jedina koja ne priznaje ilegalni Dejtonski ustav.
(...)

[img]http://www.bosna-express.net/templates/b3011/images/oslobodjenje.gif[/img][color=white]__[/color][size=134]28.10.2005.[/size] wrote: Duboka pukotina

Protekla je decenija od dana u kojima se američka baza Rajt Petersen nervozno spremala da bude domaćin pregovora o prekidu rata protiv Bosne i Hercegovine. Između učesnika tekle su rijeke krvi, na Bosni i Hercegovini ostali su neotklonjivi i historijski ožiljci, povijest njena tri naroda presječena je nezapamćenim ratom. Kao da je svemu tome i pak trebalo dodati još nešto. Vješti i uporni posrednik u poregovorima, Ričard Holbruk, u knjizi “Završiti rat”, bilježi i ovaj detalj:

“Kabine za prevodioce u dvije velike konferencijske sobe za mene su postale simbol ratnog besmisla. Naš sistem imao je šest jezičkih kanala na slušalicama. Prva tri su bila za engleski, francuski i ruski. Kanal 4 za prevod na bosanski, 5 za hrvatski i 6 za srpski. Ovo je zbunjivalo ostale, pošto se isti jezik, uz manje razlika, govori u cijelom regionu. Odgovor smo dobili kada je neko zavirio u kabine za prevodioce, koji metar od našeg stola. Svaki učesnik s Balkana mogao je po volji birati svoj kanal, ali je jedan prevodilac prevodio za kanale 4, 5 i 6. …Nacionali lideri agresivno su razvijali novi rječnik za svaku etničku grupu. Jezik, koji je nekada pomogao da se ujedini Jugoslavija, sada je bio još jedno sredstvo kojim je narod razdvajan.”

Holbrukova knjiga objavljena je tri godine poslije sklapanja mirovnog ugovora. Autor je imao vremena i da ocijeni domete sporazuma, pa i neke već tada uočene mane. On ih naziva pukotinama. Prva od njih, postojanje dvije vojske na području jedne države, na neki način je zakrpljena ovogodišnjim promjenama. Od ostalih koje Holbruk pominje, jedna nije nikad – dometi međunarodnih policijskih snaga u Bosni i Hercegovini. Samo su još takozvani evropski posmatrači - oni u bijelom, u početku krize - bili toliko nejasni i toliko jasno neefikasni kao međunarodne policijske snage.

Pitanje koje je Holbruk postavio dvije godine nakon rata ostaje otvoreno i danas, vjerovatno u još oštrijoj formi. To je naziv entiteta što ga je osnovao Radovan Karadžić.

“Drugi problem bila je naša saglasnost da srpski dio Bosne zadrži ime Republika Srpska. Treba se sjetiti da je ta odluka donesena na dramatičnom sastanku, koji je trajao cijelu noć, sa Izetbegovićem u Ankari… dok je do sastanka ministara inostranih poslova u Ženevi ostalo samo još tri dana, a nastavak bombardovanja je još bio neizvjestan.” Holbruk ocjenjuje kako je “dozvoliti Karadžiću da zadrži ime koje je on izmislio, bilo više od ustupka”.

Bio je to dio trgovine – razgovori sa Izetbegovićem uslijedili su nakon susreta s Miloševićem u kojem je Holbruk isposlovao priznanje Bosne i Hercegovine “u njenim sadašnjim granicama”, njeno dalje legalno postojanje kao nezavisne države i verifikaciju ranijih međunarodnih priznanja – sve je to bilo prvi put i sve je bilo suprotno politici Beograda od početka raspada Jugoslavije. Ostaće razlike o mišljenjima o postupku Izetbegovića, ali svaki sadašnji sud je van konteksta trenutka u kojem je odluka donosena. Ko misli drukčije, najprije neka zakuca špajz, isključi struju i vodu u stanu, porazbija stakla i umjesto njih stavi folije, a pod ćilime gurne nekoliko “pašteta” da simuliraju ulogu Mladićeve “kičme vatrene moći”. Dejtonskim rješenjima su, uostalom najmanje zadovoljni ljudi koji su tada bili u udobnom egzilu, pa im je mir ugrozio sinekure i sinekurčine koje su im zapadale u ime ovdašnjih nevoljnika: Hidajet Borogovac, Ibrahim Halilović, Vehid Sandijarević, Sven Rustempašić i ostali iz štaba Treće minhenske viteške brigade, sada na borbenoj obuci u SAD, pod kodnom oznakom Nacionalni kongres Republike Bosne i Hercegovine.

Naziv Republike Srpske, nažalost, nije ostao samo jezička dosjetka ili dokaz političke vještine Miloševića kao pregovarača. Imam pred sobom katalog poštanskih maraka koje se štampaju u ovom entitetu. Na tim markama se zemlja u kojoj se štampaju pominje koliko i Mongolija. Samo – Republika Srpska. Ni na zvaničnim nazivima institucija nema onog Bosna i Hercegovina (Republika Srpska, Vlada itd.).

Da ne zaboravimo istragu toponima u kojima se pominje Bosna, dokrajčenu tek intervencijom OHR. Ko se bavio izlistavanjem istorije, sjetiće se da se tako što dogodilo i polovinom prošlog vijeka, kad je skidanje Bosne iz toponima naredio Ante Pavelić.

Date su garancije za opstanak entiteta, ali one nisu i garancija za očuvanje naziva, pogotovu zbog onog šta se iza naziva krije – ili se uopšte ne krije.

manijak1 wrote:Gospodine .......Molfix pelene spriječavaju neželjene posljedice a djeca su kako naša tako i vaša budućnost ...........zato trebaju znalački pišati na starije koji redovno svojim neznanjem i nemarom unište nadu za budućnost

E. Jaganjac wrote:
Ja bih ipak da zakljucim ovu temu jer poprima ukus neukusa.

Izvor: http://oslobodjenje.com/index.php?optio ... &Itemid=46

04/11/05
Piše: Hamza BAKŠIĆ



Čun se ljuljnu...

Bila je to dobra vijest i po tome se razlikovala od ostalih: Evropa je dala zeleno svjetlo za početak pregovora.
Te noći, kao da nam je pao kamen sa srca. Koliko sutra, vratio se na staro mjesto. Vladajuće stranke nastavljaju se ponašati na svojoj neevropskoj razini. Onakve kakve su, i ne žele u Evropu: kriteriji modernog svijeta srušiće ih u prah. Da jesu kakve nisu, vijest o početku pregovora dočekale bi sa gotovom ogranizacionim, pa i kadrovskim rješenjima. Znalo se, valjda, da će signal jednog dana doći, pa se nešto moglo uraditi i unaprijed. Eto, nije.
Ovo je prvi put od rata da se od države traži samostalan postupak. Međunarodna zajednica se neće miješati. Bosna i Hercegovina je izvađena iz dupka, u desetoj godini.
Najprije Adnan Terzić izjavljuje kako glavni pregovarač treba da bude iz RS - ispostaviće se da nije imao saglasnosti ni u vlastitoj stranci. Također će se ispostaviti da je kadrovsko rješenje predloženo prije nego je određena platforma i pozicija glavnog pregovarača. Potom Dragan Čavić izjavljuje kako to treba da bude neko iz opozicije, pretendujući da upregne Milorada Dodika. I manje upućeni znaju da ova faza pregovora traje otprilike do 2010. godine, nakon čega bi BiH mogla dobiti status kandidata. Odakle Čaviću podatak da će SNSD sve to vrijeme biti opoziciona partija?
Dodik ne prihvata. Postiže se visoka saglasnost da bi posao mogao obaviti Igor Davidović. To stvara nov talas neosnovanog optimizma. Nada umire posljednja, i to više puta. Iz Banjaluke umjesto prijedloga dolazi spisak – uz Davidovića, tu su i bivši Čavićev savjetnik Svetlana Cenić, bivši zamjenik ministra u Vladi Republike Srbije Đorđe Lajšić, bivši naš ambasador Jugoslav Jovičić. Iz SDA je došla inicijativa o imenovanju šefa pregovaračkog tima, a hrvatski član Predsjedništva Ivo Miro Jović iskazao je pretenzije da glavna pozicija pripadne Hrvatu, uz kratko podsjećanje na mesijansku ulogu ovog naroda u primicanju Evropi. Uslijedilo je i pitanje o ulozi Predsjedništva i mjestu institucija sistema, pa razgovor dva entitetska premijera. Kraj priče je negdje iza horizonta.
Gotovo cinično djeluje konstatacija kako je cijeli posao nepotrebno ispolitiziran. Pregovori jesu politički posao, a politizacija je negativna odrednica tek kad se čini na ovakav način. Šta drugo političari mogu raditi nego politizirati stvari? Za to su i izabrani. Ima, međutim, i politike koja ne vodi u ćorsokak.
Negativna politizacija tek slijedi, u fazi kad bude trebalo izabrati eksperte za osam timova. Čavić je za takva mjesta već predvidio trojicu svojih savjetnika - neće biti da su baš politički neutralni. Ekspertski timovi, vjerovatno, postaće zbjeg za tetiće i amidžiće. Pa, koliko jučer su ovdašnji eksperti, prevodeći zakon o uvođenju PDV-a, pobrkali filozofiju i filantropiju.
Kako je u planu da se u sastavu delegacije nađu i Adnan Terzić, Mladen Ivanić i Dragan Doko, za vjerovati je da će veći problem biti uskladiti mišljenja unutar delegacije nego sa predstavnicima Unije. Putovanja u Brisel su veoma privlačna, ali stanje u zemlji govori da će Vijeće ministara, posebno sa ojačanim ovlaštenjima, imati šta raditi i na Marin-Dvoru.
Bosna i Hercegovina će biti u prilici da zažali – a nije kasno da to stanje počne i mijenjati – što je svoje odnose sa dijasporom svela na konzularne poslove. Tokom proteklih desetak godina, dosta ljudi koji su se našli u svijetu, tamo su se i snašli. Stekli su nov ugao gledanja, kakav je potreban u međunarodnim pregovorima. Sačuvali su i znanja o Bosni i Hercegovini. Iznad svega, nisu pogođeni opštom degradacijom kriterija koja vlada u domovini: ako ne može kako valja, može kako ne valja.
Nedavno je jedan naš kanadski Bosanac nakon dvije godine boravio u Sarajevu. Kad je otišao nazad, pitao sam ga o dojmovima.
«Kafanske gužve su samo privid. Iluzije Dejvida Koperfilda.»
To je kroki stanja u glavnom i u mnogim gradovima. To je platforma s koje će se pregovarati. Do sada su reformisani nacionalisti dobivali gotove zakone iz OHR-a i, s manje ili više gunđanja i zatezanja, s manje ili više zavrtanja ruku, uspijevali da ih usvoje. Ta politika ne polaže evropske ispite i u Evropu joj se, odista, ne ide. Ni ovako im ništa ne fali.

Novi_Nick wrote:

Izvor: http://oslobodjenje.com/index.php?optio ... &Itemid=46

04/11/05
Piše: Hamza BAKŠIĆ



Čun se ljuljnu...


Bosna i Hercegovina će biti u prilici da zažali – a nije kasno da to stanje počne i mijenjati – što je svoje odnose sa dijasporom svela na konzularne poslove. Tokom proteklih desetak godina, dosta ljudi koji su se našli u svijetu, tamo su se i snašli. Stekli su nov ugao gledanja, kakav je potreban u međunarodnim pregovorima. Sačuvali su i znanja o Bosni i Hercegovini. Iznad svega, nisu pogođeni opštom degradacijom kriterija koja vlada u domovini: ako ne može kako valja, može kako ne valja.

dizZaster wrote:

Novi_Nick wrote:

Izvor: http://oslobodjenje.com/index.php?optio ... &Itemid=46

Čun se ljuljnu...

Bosna i Hercegovina će biti u prilici da zažali -- a nije kasno da to stanje počne i mijenjati -- što je svoje odnose sa dijasporom svela na konzularne poslove. Tokom proteklih desetak godina, dosta ljudi koji su se našli u svijetu, tamo su se i snašli. Stekli su nov ugao gledanja, kakav je potreban u međunarodnim pregovorima. Sačuvali su i znanja o Bosni i Hercegovini. Iznad svega, nisu pogođeni opštom degradacijom kriterija koja vlada u domovini: ako ne može kako valja, može kako ne valja.

Hamzi Baksicu sad dijaspora valja sad nevalja

Dejtonskim rješenjima su, uostalom najmanje zadovoljni ljudi koji su tada bili u udobnom egzilu, pa im je mir ugrozio sinekure i sinekurčine koje su im zapadale u ime ovdašnjih nevoljnika: Hidajet Borogovac, Ibrahim Halilović, Vehid Sandijarević, Sven Rustempašić i ostali iz štaba Treće minhenske viteške brigade, sada na borbenoj obuci u SAD, pod kodnom oznakom Nacionalni kongres Republike Bosne i Hercegovine.(citat)

digger wrote:

dizZaster wrote:

Novi_Nick wrote:

Hamzi Baksicu sad dijaspora valja sad nevalja

Dejtonskim rješenjima su, uostalom najmanje zadovoljni ljudi koji su tada bili u udobnom egzilu, pa im je mir ugrozio sinekure i sinekurčine koje su im zapadale u ime ovdašnjih nevoljnika: Hidajet Borogovac, Ibrahim Halilović, Vehid Sandijarević, Sven Rustempašić i ostali iz štaba Treće minhenske viteške brigade, sada na borbenoj obuci u SAD, pod kodnom oznakom Nacionalni kongres Republike Bosne i Hercegovine.(citat)

Mozes li nam objasniti tvoj problem sa ova dva napisa? Izgleda mi da je isti zato sto mjesas kruske sa jabukama.

dizZaster wrote:to nije moj problem.to je problem H.B. U jednom tekstu pise protiv dijaspore.(Nacionalni kongrees Republike BiH).a u drugom:
citat:
Bosna i Hercegovina će biti u prilici da zažali ? a nije kasno da to stanje počne i mijenjati ? što je svoje odnose sa dijasporom svela na konzularne poslove. Tokom proteklih desetak godina, dosta ljudi koji su se našli u svijetu, tamo su se i snašli. Stekli su nov ugao gledanja, kakav je potreban u međunarodnim pregovorima. Sačuvali su i znanja o Bosni i Hercegovini. Iznad svega, nisu pogođeni opštom degradacijom kriterija koja vlada u domovini: ako ne može kako valja, može kako ne valja.
kraj citata:
Mozda sam pomjesao jabuke sa kruskama.

ali cinjenica je da se mora cuti i glas dijaspore

Vodenjak wrote:Vec sam postavio pitanje vezano za Bosanski kongres, ali mi niko nikad nije odgovorio.
Dakle, iz njihovih se piskaranja vidi protiv cega su, iz njihovog se deklarativnog zalaganja za Republiku BiH moze donekle vidjeti i za sta su, ali nigdje, ali bas nigdje nisam vidio i na koji nacin su za ostvarenje toga! Ne vole Aliju i milu mu jednu i jedinu, ne vole Lagumdziju i njegove "komuniste", ne vole zapravo bilo koju relevantnu politicku snagu na podrucju Bosne i Hercegovine a kobajagi hoce da se toj istoj BiH vrati naziv Republika!
Hocu i ja da se provozam u kojem ruskom ili americkom shatlu, ali nemam love, jegi ba...

Drugo, izjednacavanje pisanja Hamze Baksica o Bosanskom kongresu i o dijaspori je najblaze receno - neukusno!
Samo idioti mogu poistovjetiti cijelu dijasporu sa Bosanskim kongresom!