@ Arminovski:
Gravitacija je cirkularno-spiralni oblik energije, izmedju one linijske i radijalne, slijeva se u jezgru svog diska i jezgro bubri do izdrzljive gustine. Dakle, nije svojstvo materije, nije najjaca 2.000 km ispod povrsine kore, vec bas u centru Zemlje.
Gravitacija degradira studenu energiju u toplotu, tijelo explozijom crne jame vraca toplotu natrag u ledeni svemir.
Gravitacija u vakuumu je skoro ponistena, pa ipak Saturn ne moze pobjeci iako od njega do Sunca postoji golem vakuum, rijedji od onoga sto mozemo pokazati u laboratoriju; silnice energija gone svoj vrtlog oko Sunca.
Rotacija velikih planeta je brza jer su plinovitiji, dakle jos nezgusnuti, "mladje gradje".
Svi planeti se krecu istim smjerom tj onim kojim je oko Sunca posla prva rijeka gravitacije "posudjena" iz Mlijecne staze; iz istog razloga svi se okrecu u tom smjeru prema unutra kako ih je gurnulo prvo spiralno kretanje (da su iskocili iz sunceve mase bilo bi obrnuto).
Masa Plutona je sestorostruko manja od one koju zahtjeva poremecaj putanje Urana; razlog su gusce cestice starog zbijenog tijela Plutonova, gravitacija je skoncentrisana na uski krug jame.
Postanak Saturnovih prstenova je ostatak prvog diska silnica (pravca sile), skrutnut na brzinu jer nije ostalo vremena da se sve zbije u kuglu (kao sto se ni jezgro nase galaksije jos nije toliko zbilo)
Svi planeti, tako i Zemlja, vuku za sobom radijacijski rep, dokaz da putanjom luta neki sloj silnica koje se sudaraju i sa Suncevim zracenjem.
Gravitacione silnice na putu istok-zapad prirodno zaustavljaju se jednim dijelom na svakom tvrdom, narocito okruglom tijelu.
Svakako, dioba i smrt celija u nasem tijelu nije bez upliva svih radijacija i spiralnih kruzenja koja pritiscu nase bice tijelu Zemlje....da li sve, pa cak i matematika pociva samo na intelektualnim podesnostima ili mozda postoje dvije istine??
