ehh... djeca vrlo dobro znaju

koga vole a koga ne..u stanju su osjetiti kada se neko u kontaktu s njima pretvara..takvu osobu, vrlo jednostavno, nece zavoliti ..
i tu se, srecom

, vise nista ne moze izmijeniti..
ali onome koga zavole, beskrajno vjeruju, kazu sve i njegovim ocima otkrivaju i gledaju svijet..bili mi toga svjesni ili ne
ono sto zadivljuje ..jeste njihova zacudjujuca sposobnost opazanja, neuporedivo veca nego kod nas, iako su tako mali.. I na osnovu toga sto uoce postave bezbrojna vrlo komplikovana pitanja.. ..najzanimljivije u svemu tome je da su u stanju savrseno razumjeti odgovor..samo je potrebno pronaci pravi primjer I prilagoditi ga njihovim mjerilima
recimo..zasto teniska loptica nece da ode ? ( ubacena u wc-solju

) je pitanje koje ozbiljno zalazi u nauku

:D ..i cemu tu davati besmislene odgovore.. kada mu tako mozes otkriti cijelo polje zanimljivih stvari kroz igru? .. kako poslije toga ne zaplakati

od odusevljenja..kada saznas da je kanalizacija zacepljena

jabukom koju je neko smjestio u wc.. experimentisuci

:P
puno je ovakvih primjera.. cemu ih sputavati kada mogu shvatiti sve..
zbog toga je jako vazno za dijete da ima one kojima potpuno vjeruje ..
u jednom trenutku stici ce do puberteta, pocet ce otkrivati sebe.. pocet ce uciti da vjeruju sebi..
tad je vrijeme da polako krenete rame uz rame.. i otkrivate svijet jedno drugome..pokazujuci joj usput kako izgledaju zamke, sasvim novi strahovi .. i kako im pogledati u oci
i da je sasSvim peepo… da ti se opet ponekad scucuri u krilu i zagrli te..kad god pozeli
a ja

.. sam tu samo tranzicioni predmet ..na njenom putu do same sebe
