Page 5 of 5

#101 Re: Politika BiH Srba prema Bosni i Hercegovini

Posted: 02/08/2026 01:30
by DebelinJoe
Strašno


#102 Re: Politika BiH Srba prema Bosni i Hercegovini

Posted: 02/08/2026 01:40
by sime_cipol
Da nije ovo AI generisano :?

#103 Re: Politika BiH Srba prema Bosni i Hercegovini

Posted: 02/08/2026 02:08
by atmel
Ovo je Nenad Čanak..
Vjerovatno AI ili neka njegova šprdancija.

#104 Re: Politika BiH Srba prema Bosni i Hercegovini

Posted: 02/08/2026 02:21
by DebelinJoe
atmel wrote: 02/08/2026 02:08 Ovo je Nenad Čanak..
Vjerovatno AI ili neka njegova šprdancija.
Evo googlam da li je to on zaista rekao, snimak se pojavio 2021, mislim da tada vještačka inteligencija nije postojala.

#105 Re: Politika BiH Srba prema Bosni i Hercegovini

Posted: 02/08/2026 02:28
by iClass
Nije AI generisano, ovo je njegov monolog gdje ismijava ljude sa ovakvim stavovima. Dakle nisu njegovi stavovi

#106 Re: Politika BiH Srba prema Bosni i Hercegovini

Posted: 02/08/2026 02:43
by LSD
atmel wrote: 02/08/2026 02:08 Ovo je Nenad Čanak..
Vjerovatno AI ili neka njegova šprdancija.
Sprdnja koju je Canak izveo kod onog Marica, kad je odglumio kako otrpike zvuci prosjecan srpski nacionalista.

#107 Re: Politika BiH Srba prema Bosni i Hercegovini

Posted: 03/08/2026 14:28
by ¤ jelena ¤
Nešto kontam, nako...čitajući ovu temu...


U Crnoj Gori je Medijska pismenost uvedena kao izborni jednogodišnji predmet u osnovnim školama.


Još ću i suzu puštit od ljubomore i zavisti.

#108 Re: Politika BiH Srba prema Bosni i Hercegovini

Posted: 03/08/2026 17:34
by pemanapemani
¤ jelena ¤ wrote: 03/08/2026 14:28 Nešto kontam, nako...čitajući ovu temu...


U Crnoj Gori je Medijska pismenost uvedena kao izborni jednogodišnji predmet u osnovnim školama.


Još ću i suzu puštit od ljubomore i zavisti.
Ma najgori smo, tacno, tuci i nedati plakati.

Ja bih prije medijske pismenosti uveo predmet "preuzimanje odgovornosti i iskreno kajanje za ucinjene zlocine".

Lako cemo onda za medijsku pismenost.

#109 Re: Politika BiH Srba prema Bosni i Hercegovini

Posted: 03/08/2026 19:27
by DebelinJoe
Čovjek od Srba uvijek nešto novo može da nauči, pa i pojam: Sopstveni osjećaj za istinu...Ne istina, nego vlastita verzija istine...Tako Marka Kraljevića koji je bio saveznik Turaka proglasiš herojem, a herojem proglasiš i nepostojećeg Miloša Obilića itd, itd...Sve može da se prilagodi vlastitoj verziji stvarnosti...



#110 Re: Politika BiH Srba prema Bosni i Hercegovini

Posted: 05/08/2026 20:24
by Facility

#111 Re: Politika BiH Srba prema Bosni i Hercegovini

Posted: 06/08/2026 00:02
by DebelinJoe

#112 Re: Politika BiH Srba prema Bosni i Hercegovini

Posted: 09/08/2026 19:30
by muha_sa
Dženana Karup Druško

U augustu se u Foči obilježava sjećanje na nevino ubijene. Prije nekoliko dana Vučić je u BiH, dok je pored njega stajao Dodik, izjavio da ne postoji granica na Drin
i.

Porazno je da danas, više od 30 godina nakon stravičnih zločina u Foči, svjedočimo da ideologija koja je do njih dovela nije mrtva: gledamo regatu na Drini na kojoj se pjevaju uvredljive pjesme, slušamo predsjednika Srbije kako govori da ne postoji granica na Drini, svjedočimo negiranju svega što se desilo u Foči (i u BiH)… Politika koja je proizvela zločine u Foči ne smije se ponovo predstavljati kao legitimna i prihvatljiva politika.

Dug prema nevino ubijenima nije samo da ih se sjećamo, nego da jasno i glasno govorimo o onome što im se dogodilo, ali i o politikama koje su do toga dovele.

Njegujući sjećanje na nevino stradale, u nastavku ću objaviti dijelove iz svog rada objavljenog u zborniku Foča – Identitet u historijskoj perspektivi, koji sam napisala isključivo na osnovu haških presuda – onoga što je pred MKSJ dokazano i presuđeno.

Upravo te sudski utvrđene činjenice omogućavaju da prepoznamo kontinuitete: koliko današnja retorika Vučića i Dodika, njihove poruke o Drini, granicama i Bosni i Hercegovini podsjećaju na političke ideje i ciljeve koje su devedesetih zastupali i provodili Milošević i Karadžić. Sjećanje ima smisla samo ako iz njega učimo prepoznavati ono što se više nikada ne smije ponoviti.

Analiza presuda MKSJ nedvosmisleno pokazuje da su zločini počinjeni u Foči bili rezultat sistematski planirane i politički koordinirane strategije, čiji je krajnji cilj bio stvaranje etnički homogenih srpskih teritorija u Bosni i Hercegovini, kao dijela šireg projekta formiranja tzv. “Velike Srbije”. Ta strategija je uključivala plansko rušenje ustavnopravnog poretka BiH, uspostavu paralelnih struktura vlasti, operacije srpskih snaga i masovne zločine nad civilnim stanovništvom.

Na sjednici srpskog Kluba poslanika u februaru 1992. Karadžić je izjavio da će se “stanovništvo morati razdvajati u svakom selu“. Sistematska silovanja, uspostava logora, mučenja, ubistva, progoni, deportacije… uništavanje svih tragova Muslimana u Foči počinjeni su kao dio te šire strategije.

Presude u predmetima Karadžić, Martić, Mladić, Krajišnik i Brđanin nedvosmisleno potvrđuju da je plan stvaranja srpske države detaljno osmišljen i razrađen još 1991. uz nasilno redefinisanje unutrašnjih granica međunarodno priznate Republike Bosne i Hercegovine.

Zbog svog geografskog položaja uz rijeku Drinu i neposrednu blizinu granice Foča je od samog početka imala poseban vojno-strateški značaj za Srbe. Taj značaj nije bio prikrivan ni tokom mirovnih pregovora – u svim varijantama političkih karata koje su predlagali srpski pregovarači Foča je dosljedno prikazivana kao sastavni, obavezni dio Republike Srpske.

Na proširenoj sjednici Glavnog i Izvršnog odbora SDS-a, 14. februara 1992. Karadžić je govorio o strateškim ciljevima srpskog naroda i da tačno znaju gdje su se zaputili. Mlađenović je na tom sastanku govorio u ime Izvršnog odbora bosanskih Srba opštine Foča i izvijestio da su “odradili sve ono što je od njih zahtjevala centrala, računajući na uputstva koja su dobili na tom planu formirajući srpsku Skupštinu i Izvršni odbor“ i da “misle konačno zaokružiti srpsku teritoriju opštine Foča“ u sastavu SAO Hercegovine.

Glavni cilj SDS-a u BiH i vlasti u Beogradu od 1991. godine pa nadalje, bio je da se osigura da svi Srbi žive u jednoj državi. Mjesecima je SFRJ vršila pripreme da prikrije ”sveukupnu kontrolu” koju je planirala vršiti nad vojskom bosanskih Srba kad Bosna i Hercegovina ostvari nezavisnost, a taj plan je “trebalo sprovesti u djelo u uslovima u kojima je rastao pritisak međunarodne zajednice na Beograd“. Vijeće u predmetu Brđanin je uvjereno da su mjere preduzete da se “osnuje VRS nezavisan od JNA bile samo trik da bi se izbjegle potencijalne optužbe da SRJ interveniše u oružanom sukobu koji se odvija na teritoriji BiH i da bi se utišali zahtjevi međunarodne zajednice za obustavu svakog učešća u tom sukobu“. Ovo vijeće je uvjereno da je od samog početka i cijelim tokom oružanog sukoba SRJ vršila sveukupnu kontrolu nad Srpskom Republikom BiH i bosanskim Srbima.

Važnost pojedinih opština za političke ciljeve bosanskih Srba istaknuta je i izjavama u Skupštini bosanskih Srba u januaru 1993. koje se svode na to da ne može biti srpske države ni budućnosti za srpski narod “bez Podrinja od Foče do Bijeljine“.

Prema nalazima Vijeća u predmetu Krajišnik retorika zastrašivanja bila je protkana omalovažavanjem protivnika koje je za cilj imalo dehumanizaciju muslimanskog identiteta. Krajišnik je na sjednici Skupštine bosanskih Srba (8. januara 1993) doveo u pitanje samo postojanje muslimanskog identiteta. Za njega su “Muslimani” bili pseudo-Turci, pseudo-Muslimani, lažni narod, u najboljem slučaju prolazna sekta. Pred Skupštinu je iznio prijedlog zaključka i pozvao poslanike da se izjasne glasanjem: “Dobro, gospodo, da zaključimo. Skupština je zauzela stav da su muslimani komunistička tvorevina i da predstavljaju vjersku skupinu turske orijentacije. (...) Mi ne prihvatamo tu vještačku naciju. Smatramo da su muslimani sekta, grupacija ili skupina, turske orijentacije. (...) Ko je za? Ima li neko protiv? Suzdržan? Gospodo, hvala vam. Usvojili smo zaključke jednoglasno.”

Karadžić je na 37. sjednici Skupštine bosanskih Srba 1994. održao govor u kojem čestita Foči, tada preimenovanoj u Srbinje, na tome što je “pravi srpski grad“. Kad je 1993. godine posjetio Foču, kako bi otvorio medicinski fakultet, Karadžić je održao govor u kojem je rekao da je “zadovoljan i srećan da je Foča očuvana“ i da je važno da građani znaju da su Muslimani odustali od Foče u pregovorima.

Obraćajući se u Foči “narodu Srbinja“, Krajišnik je 1994. godine istakao: “Vidim pravi srpski grad. Vi nosite pravo srpsko ime. Vi ste bili uzor svom srpstvu jer ste uspjeli da sve ono što je dolazilo nekada iz ovog grada Foče eliminišete…“ Karadžić je tom prilikom ukazao da je Foča izuzetno važna za Muslimane, ali da “više nikada neće biti njihova“.

Vojislav Šešelj je u martu 1992. u Malom Zvorniku održao govor, za koji je on tvrdio da je održan u augustu 1990. u kome je između ostalog rekao: “Braćo četnici, došlo je vrijeme da vratimo balijama milo za drago. Drina, rijeka Drina, nije granica između Srbije i Bosne, to je kičma srpske države. Dignimo se, braćo četnici, a naročito vi preko Drine, vi ste najhrabriji pokažimo balijama, Turcima i Muslimanima pravac prema istoku. Tamo im je mjesto.“

Foča je 1992. predstavljala gotovo “matricu” i “uzor” etničkog čišćenja – provedenog s političkom egzaktnošću, strateškom teritorijalnom logikom, simboličkim značenjem i zastrašujućom sistematičnošću, kojom su radikalno izmijenjeni urbani pejzaž, kulturni identitet i kolektivno pamćenje prostora. Ovakav obrazac nadilazi okvir etničkog čišćenja – bio je to etnički inženjering koji je uključivao dugoročno planiranje, geostrateški izbor Foče, uspostavljanje paralelnih institucija, sistemsku represiju (uključujući progone, logore, silovanja, ubistva), zatiranje tragova identiteta (rušenje džamija i kulturnih institucija, promjena imena općine), propagandno opravdanje i poricanje.

Prema presretnutim razgovorima 2. i 6. januara 1992. godine Karadžića i Miroslava Stanića, predsjednika SDS-a u Foči, Stanić je Karadžiću rekao: “Mi smo formirali, i imate tu informaciju, srpsku opštinu…“

Karadžić je govorio o “eliminisanju Drine kao granice između dva svijeta“ i izjavio: “I s jedne i s druge strane Drine smo mi, i naš strateški interes i naš životni prostor“. Taj cilj se odražavao i na nivou općine Foča: Stanić je iznio stav da “Drina nikad neće biti međa, nego dušnik između dva plućna krila“.

Početkom aprila 1992. Radio Foča je emitirala snimak izjave Miroslava Stanića u kojoj kaže da Srbi više ne mogu živjeti sa svojim komšijama Muslimanima i da ih više ujutro ne može buditi hodža iz džamije i da je “došlo vrijeme da Srbi za sva vremena raščiste sa balijama“.

Prema zaključcima Vijeća u predmetu Karadžić od sredine augusta 1992. godine u Foči, praktično, više nije bilo Muslimana. Petko Čančar, predsjednik SDS-a u Foči je (april/maj 1993) izvijestio Skupštinu bosanskih Srba da u Foči više nema nijednog Muslimana, da se svi dijelovi opštine nalaze pod kontrolom Srba, da u Foči živi “samo jedan narod“ i da se ispovijeda “samo jedna vjera“. Vijeće na osnovu dokaza zaključuje da su Muslimani bili prisiljeni da napuste Foču.

Od 10. aprila do početka juna 1992. u cijeloj opštini Foči provedena su masovna hapšenja muškaraca, nesrpskih civila, uglavnom Muslimana. Mnogi su uhapšeni u svojim stanovima ili u kućama prijatelja i rođaka, odvođeni su s radnog mjesta ili odvučeni iz bolničkih kreveta i potom zatvoreni u nekoliko zatočeničkih objekata. Muslimanke su redovno silovane ili seksualno zlostavljane. U KPD-omu je bilo između 350 i 500 zatočenih, a u ljeto 1992. godine taj broj je ponekad premašivao 500. Jedini razlog za takvo postupanje prema njima bio je taj što su po nacionalnosti bili Muslimani.

Od aprila do juna 1992. godine u opštini Foča teško je oštećeno ili potpuno uništeno vatrom i eksplozivom 25 muslimanskih spomenika, među kojima i Aladža džamija – Šarena džamija Hasana Nazira – koja je bila pod zaštitom UNESCO-a.

Miroslav Stanić, kao načelnik Ratnog predsjedništva Foča, 17. septembra 1992. godine, na sastanku održanom u Foči obavijestio je Ratka Mladića o tome da je prije rata u Foči bilo 51 posto Muslimana, ali da su Srbi, u vrijeme održavanja tog sastanka, činili 99 posto stanovništva Foče.

U predmetu Karadžić Vijeće je utvrdilo da su grupe zatočenika, obično mlađih ljudi, odvođene iz KPD-oma od strane pripadnika redovnog sastava policijskih snaga ili od strane vojne policije, i ti ljudi su nestajali.

U Foči je seksualno nasilje postalo integralni dio politike etničkog čišćenja koje je korišteno kao ”oružje“ za ostvarenje političkih i vojnih ciljeva, i koje je pokazalo da cilj nije bio “samo“ fizičko protjerivanje Muslimana, nego i njihovo ponižavanje, dehumanizacija i demografsko uništenje.

Zločini počinjeni nad fočanskim Muslimankama, što su potvrdile presude – uključujući silovanja, seksualno porobljavanje i mučenja – bili su poznati, ne samo lokalnim vlastima, nego i najvišim političkim i vojnim strukturama. Dodatno su ih ponižavali dodjeljujući ih kao ratni plijen, svojevrsnu “nagradu“ za doprinos uspješnom etničkom čišćenju Foče drugim vojnicima, među kojima su bili i ”dobrovoljci” i vojnici iz Crne Gore.

Na izricanju presude Dragoljubu Kunarcu, Radomiru Kovaču i Zoranu Vukoviću 2001. predsjedavajuća Vijeća je istakla: “Ono što dokazi pokazuju jesu muslimanske žene i djevojke, majke i kćeri zajedno, lišene i posljednjih ostataka ljudskog dostojanstva, žene i djevojke prema kojima se postupalo kao prema svojini, kao da su stvari kojima slobodno raspolažu srpske okupacijske snage… Politički vođe i ratni generali ostaju bez svoje moći ako obični ljudi u ratu odbiju vršiti krivična djela. Oportunisti koji se ne obaziru na zakon ne trebaju očekivati milost, bez obzira na to koliko su po položaju nisko u komandnom lancu. Dapače, ovom prilikom treba reći da ni u mirnodopsko ni u ratno vrijeme časni ljudi ne zlostavljaju žene.“

Prema nalazima Vijeća u predmetu Karadžić Karamanovom kućom je upravljao Radovan Stanković. Vijeće u predmetu Mladić zaključilo je da je Radovan Stanković od početka augusta 1992. nezakonito držao nekoliko grupa žena i djevojčica, Muslimanki, u Karamanovoj kući i da ih je zlostavljao. U decembru 1992. godine, Ratko Mladić, Boro Ivanović, Marko Kovač i Miroslav Stanić, predsjednik SDS-a Foča, došli su u motel Miljevina... Kad su se pozdravljali, Ratko Mladić je Radovana Stankovića tri puta poljubio u obraz, i nazvao ga svojim “kučetom“.

Foča ostaje jedno od najupečatljivijih svjedočanstava planske i organizirane transformacije jednog multietničkog prostora u etnički očišćenu srpsku teritoriju – kroz plan, represiju, teror i sistematsko nasilje nad nevinim civilima.
https://www.facebook.com/dzenana.karupdrusko

#113 Re: Politika BiH Srba prema Bosni i Hercegovini

Posted: 11/08/2026 21:52
by Facility

#114 Re: Politika BiH Srba prema Bosni i Hercegovini

Posted: 11/08/2026 22:00
by SaraFina
Ovo su oni nasi domaci sarajevski, sto su napustili GG i sav komfor pa sada iz podrinjskih pri… zina skiče ko prasci o Aliji i mudzahedinima. :D

#115 Re: Politika BiH Srba prema Bosni i Hercegovini

Posted: 11/08/2026 22:12
by Billy The Pljuc
Meni je i dalje frapantno kako im ovaj vizionar predstavlja vječnog neprijatelja a više je za njih napravio od ijednog velikosrbina. Realno trebali bi mu spomenike podizati gdje god stignu a o tome kako je i zašto isti pristao igrati ulogu glavnog negativca među njima bi se tek dale rasprave voditi.

Helem napisah nedavno na temi o Srbiji da što ih je manje to su sve gori a kako vidimo mitomanija se uredno prenosi "sa kolena na koleno".

#116 Re: Politika BiH Srba prema Bosni i Hercegovini

Posted: 11/08/2026 22:13
by DebelinJoe
Otpor


#117 Re: Politika BiH Srba prema Bosni i Hercegovini

Posted: 18/08/2026 19:43
by DebelinJoe
Zamisli stanja uma kada djetetu rođenom u Foči djetetu daš ima Draža.
Okružno javno tužilaštvo u Trebinju podiglo je optužnicu protiv Draža V.

https://crna-hronika.info/bih-zatekao-m ... kos/867057

#118 Re: Politika BiH Srba prema Bosni i Hercegovini

Posted: 18/08/2026 19:53
by NediM17
Sta cemo sa Antom?