MarshalDodik wrote:
Apsolutno. Upravo govorim o tako iskrenim odnosima u kojima nista slicno ovome nece biti opcija. Taj medjusobni odnos je put koji ce nas dovesti u sustinu stvari, istu onu sustinu iz koje su se dosad izradjale mnoge secesionisticke ideje odnosno velikodrzavne pretenzije.
I teznju ka Nato-u mogu prihvatiti, ali bez naseg medjusobnog iskrenog i postenog odnosa ni taj nato savez uopste nece biti nista aman-zaman kako nam se iz trenutne perspektive namece da izgleda.
Recimo u Srbiji trenutno Zukorlic ima nastup koji vodi ka toj sustini, barem iz nekoliko medijskih istupa koje sam gledao. Sto se tice teorije koju iznosi ona je odlicna, ne znam kakav je u praksi.
Sve su ovo nazalost samo hipoteze i zelje, vratimo se u realnost, i vidimo trenutno vodstvo, dugogodisnje, stare sarajevske ustolicene begove

koji nisu kadar maketi se iz trenutne rahat pozicije.
Bosna je cesto u svojoj historiji sluzila za potkusurivanje velikih sila, ali nikada nije pala tako nisko kao danas da sluzi za potkusurivanje Tacija i Vucica.
Mi u Nato moramo i nije to pitanje samog clanstva vec na ciju se stranu zelimo svrstati ukoliko i sami ne zelimo biti zrtve svoje neutralnosti. To se Jugoslaviji desilo, to se desilo i moru drugih zemalja koji su stajali izmedju velikih sila, jednostavno vremenom su progutane od velikih. U svijetu postoji NATO i oni koji su protiv njega, ovi treci koji ne zele biti u toj igri jakih, puse foru, preko njih se prebija volja velikih sila nekad je to bio Balkan danas je to Sirija. Mi smo nekada bili u tome sosu, danas je to neko drugi na nekom drugom meridijanu.
Srbija nece nikada imati posten odnos prema nama, cak sta vise vecina nacije misli da je upravu zbog politike koju je Srbija vodila 90-tih i to se ogleda u tome ko u Srbiji vlada, a cije su politike oni zagovornici, da svi drugi lazemo, a da su oni upravu i pored toga sto ih je svijet sudio o karakteru rata ovdje.
Zukorlic se nazalost udaljio od sustine, on vise lici na slugu Beograda nego na nekoga ko moze inspirisati bilo kakvo pomirenje Srba i Bosnjaka, na kraju suludo je da se dzelati iz zadnjeg rata i njihove zrtve mire sve dok ta sovinisticka, pa i fasisticka politika zivi medju srpskom politickom elitom.
Sto se tice sarajevskih begova, oni su sami sebi najveci neprijatelji i to se ogleda i u politickom neslaganju Bosnjaka. Za Bakira, Nermina, Fahru i ove nove generacije politicara Silajdzic, Lagumdzija, pa i Tihic su bile tatice politike. Samo su ih preko medija politicki sahranili njihovi aparatcici.
A mogu se oni potkusurivati njome, ali opet ista traje.