TRAMVAJ
Uocˇi Nove 1885. godine silan svijet, odjeven u svecˇane haljine, okupio se na malom trgu u Ferhadiji. Na tek polozˇenim sˇinama, sˇto su se svjetlucale na hladnoc´i, stajao je drveni vagon-tramvaj upregnut u konja bijelca. Vagon je sa svih strana bio uokviren prozorcˇic´ima na kojima su se kocˇoperile tanke zavjese pa je izgledalo kao da se veranda neke bogate kuc´e s Vratnika spustila u cˇarsˇiju. Objavljeno je da od tog dana u Sarajevu pocˇinje saobrac´ati tramvaj - cˇudo josˇ nevi?eno u srednjoj Evropi - i da c´e vozˇnja od Ferhadije do Uzane zˇeljeznicˇke stanice trajati trinaest minuta, sˇto c´e kosˇtati pet krajcera. Tramvaj je u jednoj vozˇnji mogao povesti 28 ljudi pa je kondukter, koji je po posebnim propisima gradske vlade bio "pristojno odjeven i nije zaudarao po alkoholu i bijelom luku", pozvao prve putnike u tramvaj. Kada se tramvaj napunio, zvonce je zazvonilo i brkati "tramvajdzˇija" Johan Hanke potjerao je svog bijelca po sˇinama. Tramvaj je otisˇao prema Marijin dvoru, a na Ferhadiji, mjestu gdje c´e se kasnije izgraditi prava gradska tramvajska stanica, ostalo je 28 pari cipela! ?
Da ne bi uzalud izrovali becˇke ili pesˇtanske ulice, Austro-Ugari su odlucˇili "konjsku zˇeljeznicu" - kako se tada nazivao tramvaj - isprobati prvo u Sarajevu. Tako se u ljeto 1884. godine pocˇelo sa kopanjem sarajevskih ulica i polaganjem tramvajskih sˇina. Tom prilikom Sarajevo je ostalo bez jednog od najljepsˇih mostova - kamenog mosta koji je premosˇc´avao Kosˇevski potok kod Alipasˇine dzˇamije, ali je dobilo i titulu prvog grada na Balkanu i u srednjoj Evropi koji je imao tramvaj.
Prva tramvajska pruga u Sarajevu bila je duga 3,1 kilometar, a pocˇinjala je od danasˇnjeg Ekonomskog fakulteta, pruzˇala se Ferhadijom i dalje glavnom gradskom ulicom (danasˇnjom Titovom) preko Marijin dvora i zavrsˇavala na uzanoj zˇeljeznicˇkoj stanici. Tada je napravljena samo jedna traka, pa je tramvaj funkcionirao po sistemu "naprijed i curik", odnosno tako sˇto se konj koji ga je vukao, kada bi dosˇao do zadnje stanice, isprezao i ponovo uprezao, ali na suprotnu stranu vagona i vrac´ao se istim sˇinama kojim je i dosˇao. Bilo je propisano da jedan konj ne smije voziti visˇe od dva kruga, kako se ne bi iscrpio. Prvi tramvaj kretao je ujutro u pet sati, dakle sat prije nego je iz Sarajeva kretao prvi voz. Tramvajska karta bila je tamnocrvene boje i ispisana na srpskohrvatskom, njemacˇkom i turskom jeziku. U danasˇnjoj Strossmayerovoj ulici bila je izgra?ena i remiza - sˇtala za konje i spremisˇte za tramvaj.
Tramvaj je malo koga ostavljao ravnodusˇnim. On je umjetnicima tog doba postao inspiracija za njihova djela, a sarajevskoj raji za izmisˇljanje pricˇa o "zelenoj azˇdahi" i "sˇejtanu". Muzicˇar Sˇ. Bosiljevac je za prvu vozˇnju sarajevskog tramvaja skladao brzu polku za klavir pod nazivom ?Sarajevski tramvaj? , dok je jedan njemacˇki slikar po imenu Kürchner u akvarelu naslikao "jurnjavu konjskog tramvaja sarajevskim ulicama". A za izvjesnog slikara Keresˇtesˇija moglo bi se komotno rec´i da je bio prva osoba zaduzˇena za marketing i propagandu sarajevskog tramvaja. Ispod svoje slike konjske gradske zˇeljeznice on je napisao: "Dobar pjesˇak ne mozˇe prije doc´i. Cijena 5 krajcera."
Deset godina kasnije, 1. maja 1895. godine, konje c´e zamijeniti struja, i prvi tramvaj, zakacˇen samo jednom elektricˇnom sˇtangom za zˇicu, pocˇet c´e kruzˇiti Sarajevom. Trasa tog tramvaja isˇla je od zˇeljeznicˇke stanice, koja se nalazila kod danasˇnjeg hotela "Bristol" pa do Latinske c´uprije. Vozila koja su korisˇtena proizvela je firma "Simens-Sohukert" i bili su to prvi tramvaji nastali u njenim pogonima.
Ali, u ?elektricˇnu azˇdahu? gra?ani nisu imali povjerenja pa je isprva tramvaj uglavnom kruzˇio poluprazan. Ipak, vec´ sljedec´e godine, 6.9., elektricˇni tramvaj zabiljezˇit c´e rekordan broj prevezenih putnika - cˇak 3.800 ili skoro 15 odsto cjelokupnog stanovnisˇtva Sarajeva.
Povec´an broj putnika trazˇio je znacˇajne izmjene u rezˇimu saobrac´aja pa su, umjesto svakih 15 minuta, tramvaji kretali svakih deset minuta sa polazne stanice. Pruga je produzˇena do Vijec´nice 1. decembra 1897. godine, a nepunu godinu dana poslije u saobrac´aj je pusˇtena josˇ jedna linija koja je isˇla danasˇnjom Titovom ulicom do Katedrale. Preko Basˇcˇarsˇije 1923. godine sˇinama su povezane Obala i Titova ulica, a iza Tvornice duhana izgra?ena je nova remiza.
Elektricˇni tramvaji imali su odvojene vagone za pusˇacˇe i nepusˇacˇe. Cˇak su jedno vrijeme vagoni bili odvojeni za dame i musˇkarce, ali se zbog nerentabilnosti brzo od toga odustalo. Carska i kraljevska bosanska zˇeljeznica gledala je da na svaki nacˇin ugodi putnicima pa je, pored toga sˇto je posebnim odredbama propisala nacˇin odijevanja i drzˇanja higijene kod vozacˇa i konduktera, 1891. godine izdala nalog da u dane kada se u gradu odrzˇavaju teatarske predstave, posljednji tramvaj umjesto u deset vozi pola sata kasnije.
