Forum Klix.ba

Zejnep wrote:Jel se insan prvo zaljubi pa odluči da se ženi/uda ili odluči da se ženi/uda pa se onda zaljubi?

Pa ja sam mislila da se prvo zaljubis, ali evo citam i ovo- VRIJEME mi je da se zenim.
Znam da ima takvih, koji odluce da steknu "uslove", a onda odluce da se zene sa najpogodnijim kandidatom. Ne znam kako takve veze izgledaju u praksi, koliko traju...

duminjo wrote:Sto ti je insan/hajvan. Prahne mu mahnut i jebe mu Se što ujutro mora negdje
Ostani u bašti. Nemaš rašta spavat

Naspavo se. Veliki problem u braku ti je spremanje.Evo sad cu opet cekat da se spremi. To se vazda nesta sprema.Da u granap podjes one se spremaju.Jeblo vas spremanje.Sta se spremas ides na plaze divlje i kupanje.Mos gologuza slobodno.Al dzaba,peskir,pa rezervni peskir,krema,maza,drugi kupaci da sjediste ne isfleka,mogla bi malo grozdja,nesta,sta cu djeci,sta ce jest,ostaju sami,bez nas( a idemo preko dana), sta ces ti...? Sta cu,mudo,necu nista,imam gace,kljuceve,pare...Evo ode cuku prosetat,pa ce onda nesta izmislit da smece baci il sapere sudja da ne ostane,pa dok djecu obidje i govor im odrzi,pa ce ponijet veliku torbu a zaboravit malu,il kremu,il ringlu provjerit...Treba se spremit.Jebi me ako za sat odem.

Procito sam ti samo zadnju rečenicu

A to gore... Na sve to coek ogugla.
I jebo si ti mene sinoc. Nisam ni zaspo

Rootboi wrote: Previše on provodi vremena na forumu za nekog ko ima "sretan" brak

Ako je u braku, nije umro.
Ima se vremena za sve.
Nije slika da je uramiš i gledaš u nju cijelo vrijeme.
I da je tako, dosadi i jednom i drugom nakon nekog vremena, onda krenu budalasati i tražiti belaja.
Normalno, umjereno i ako si dotad išao na pecanje, utakmicu, ona pak, ne znam, na frizuru, u shopping, s prijateljicama na kafu, da to i dalje bude sastavni dio života.

HAVANA wrote:

duminjo wrote:Sto ti je insan/hajvan. Prahne mu mahnut i jebe mu Se što ujutro mora negdje
Ostani u bašti. Nemaš rašta spavat

Naspavo se. Veliki problem u braku ti je spremanje.Evo sad cu opet cekat da se spremi. To se vazda nesta sprema.Da u granap podjes one se spremaju.Jeblo vas spremanje.Sta se spremas ides na plaze divlje i kupanje.Mos gologuza slobodno.Al dzaba,peskir,pa rezervni peskir,krema,maza,drugi kupaci da sjediste ne isfleka,mogla bi malo grozdja,nesta,sta cu djeci,sta ce jest,ostaju sami,bez nas( a idemo preko dana), sta ces ti...? Sta cu,mudo,necu nista,imam gace,kljuceve,pare...Evo ode cuku prosetat,pa ce onda nesta izmislit da smece baci il sapere sudja da ne ostane,pa dok djecu obidje i govor im odrzi,pa ce ponijet veliku torbu a zaboravit malu,il kremu,il ringlu provjerit...Treba se spremit.Jebi me ako za sat odem.

joj jest majke mi....

Veli haj ti ja sam spremna samo da, nezz navedi bilo koju radnju, svežem kosu, obučem cipele.... i onda čekam, zapalim jednu cigaru ispušim, drugu cigaru ispušim.....

Kad konačno siđe a ja je gledam izbuljenih očiju, veli mi: de ba, dok sam za Vama potrijebila, onaj ostavio čarape, mali je igračku neku negdje ostavio, pa dok je ona vratila na mjesto tu jednu igračku, da ne ostaje kuća a da nije cakum pakum, ko da će u najmanju ruku doći sanitarni inspektor u stan da provjeri čistoću ispod trosjeda..........

I sklanjanje stvari.
Evo sinoć, imam neki blututu zvučnik i haj reko da pustim sebi neke muzukice sa moba, niđe ga, propo. Gdje je stajao nema ga, tražim na svim meni logičnim mjestima gdje bi mogao biti, nema ga... Na kraju nisam ni slušao ništa, upalio fox crime i gledo detektive
Našla mu je neko novo skrovište

Evo ja zapalio i sjedim.Samo sto nismo.

HAVANA wrote:Evo ja zapalio i sjedim.Samo sto nismo.

A prijatelju to mi je toliko na početku išlo na živce

sad nakon (jbt punimo 15 godina za koji dan) 15 godina i dalje mi ide na živce

Tomahawk11 wrote:

Rootboi wrote: Previše on provodi vremena na forumu za nekog ko ima "sretan" brak

Ako je u braku, nije umro.
Ima se vremena za sve.
Nije slika da je uramiš i gledaš u nju cijelo vrijeme.
I da je tako, dosadi i jednom i drugom nakon nekog vremena, onda krenu budalasati i tražiti belaja.
Normalno, umjereno i ako si dotad išao na pecanje, utakmicu, ona pak, ne znam, na frizuru, u shopping, s prijateljicama na kafu, da to i dalje bude sastavni dio života.

Ovo je nesto sto mnogi u vezi/braku zaborave - da su oni odvojena jedinka koja postoji za sebe i da mogu imati svoje aktivnosti koje su imali i prije braka u koje ne mora partner biti nuzno ukljucen. Tako ovaj jedan moj voli cuti Balasevica, a volim i ja. I ona predzadnji koncert u Sa rekoh idem, hoce i ovaj.. al hoce i zena. Ne da njemu samom nema sanse, dakle il ce sa njom, il nece nikako. Sve to OK da ona voli to slusati, ali njoj predosadno 4 sata koncerta jer ga ne podnosi, ne moze ni on da se uzivi kako hoce, platio dodatnu kartu.. a sve jer zena ga ne zna pustiti, il on ne zna reci da ide sam i zavrsiti pricu, i onda sve mora zajedno pa koliko god to nazor bilo za jedno od njih.

Pretjeruju sa uređivanjem/preuređivanjem svega što vide,što je je.To me pomalo iritira.

mad_max_ba wrote: I sklanjanje stvari.
Evo sinoć, imam neki blututu zvučnik i haj reko da pustim sebi neke muzukice sa moba, niđe ga, propo. Gdje je stajao nema ga, tražim na svim meni logičnim mjestima gdje bi mogao biti, nema ga... Na kraju nisam ni slušao ništa, upalio fox crime i gledo detektive
Našla mu je neko novo skrovište

E, ovo je vječita borba. Gdje mi je ovo, gdje mi je ono? Šta ja znam, gdje si ostavio Pa tamo gdje sam ostavio, nema ga, očito ti je smetalo, pa si premjestila gdje ti misliš da treba biti, ali pošto ti nije bitno, momentalno si zaboravila lokaciju

Ja sam upravo skontala šta ću raditi ako se nekad udam, da ne bih nervirala svog muža spremanjem od sat vremena...fino ću ga uključiti u svoje spremanje, tj. ja ću se šminkati i oblačiti i praviti frizuru, pošto mi u tome ne može pomoći - on nek za djecom raspremi i suđe opere i tako te nevidljive, nebitne poslove.

MaksprotivMarksa wrote:Skonto sam i ja, ali mi je sve to limunadica bez nekog istinskog promisljanja o odnosu u kojem se trenutno nalazimo. Ja mogu da prihvatim da popijem tu limunadocu, ali isto tako sam svijestan da vrlo lako sebe mogu zateci ostarjelog i ruznog sa istom takvom zenom, a da smo citav zivot jedno drugom nista drugo do usluzni servis.

ok

a šta za tebe predstavlja odnos dvoje ljudi??

imaš li ti prijatelja, jarana?
Imaš li mamu i tatu?

Poenta
U slučaju potrebe neke da zovneš nekog od gore navedenih ljudi za pomoć (bilo kakve prirode pa makar i razgovora) to je prema tvom nauku eksploatacija? uslužni servis?

Hajmo gledati iz te tvoje perspektive na ovakav način.
Brak je simbioza...
Meni treba moje srce koje sam joj dao
Njoj treba njeno koje je meni dala

Između toga su i ti "uslužni servisi" a nisu nam teški jedno za drugog...

cendlerbing wrote:Ja sam upravo skontala šta ću raditi ako se nekad udam, da ne bih nervirala svog muža spremanjem od sat vremena...fino ću ga uključiti u svoje spremanje, tj. ja ću se šminkati i oblačiti i praviti frizuru, pošto mi u tome ne može pomoći - on nek za djecom raspremi i suđe opere i tako te nevidljive, nebitne poslove.

sve ja to....

evo jutros
Usto, napravio nam kafu, popio nam kafu (nije neki kafeđija kao ja), uzeo sklonio u perilicu (tja gospoja ministarka je zakon), u spavaćoj sklonio jastuke i zatego čaršaf i jorgan, (hanuma stavi onaj pokrivač jer jebo mu ja mater nikako ga nmgu zategnut pod konac). Obuko se, zapalio i čekam. Eto i ona će brzo... vidim ja koliko je sati pa rekoh:
Znaš šta, da ja tebe ne srkletim ode ja pješke.
Zna mala vrlo dobro da ja neću nju srkletit već sebe pa mi dade ukaz na tu činjenicu, te se složim sa istim i rekoh, ja ode nemam fakat živaca čekat.

Dobro onda, kako ti je drago veli

Cmok, Cmok
Čujemo se danas...

I meni su kad sam imao 27 govorili da je vrijeme da se ženim, treba da se uozbiljim i krenem živjeti život. Moja mlađa sestra se tad udaje sa 25 a meni mater tad veli na njenoj svadbi “dogodine da i na tvojoj da ja ovako..”, ja šutim i gledam je onako, moja tadašnja pored mene sjedi i veli “pa vidjet ćemo” a ja osjećam kao da mi je Fap trineska stao na grudi.
Pola godine poslije, Fap se konačno pomjerio, ja dišem normalno, rasterećen, nasmijan i - konačno sam. I onda svi oni koji su mi govorili da treba da se ženim sad govore “ma nije ona ni bila za tebe”, “dobro je da je nisi oženio, šta bi sad” a ja razmišljam kako bi bilo dobro da promijenim kočnice na autu jer mi slabo koči.
Proći će od tada godinu dana, puna derneka, gluposti, putovanja, divljanja, pa smirenja i prekontavanja, naišla je neka nova osoba, držali smo se cijelo vrijeme za ruke Baš kao što se svi kad se zaljube drže za ruke, došla je na nekoliko dana meni u posjetu, dolazim jednu večer s posla, otvaram vrata svog malog stana, čuje se lagana muzika, mirišu palačinci i ona dolazi iz kuhinje pa me ljubi - a ja kontam kako je život lijep i kako bih ovako mogao do kraja.
Nije prvi put da me djevojka čeka u mom stanu, da mi sprema jelo, bilo je tu kulinarskih poduhvata da bi se i Jamie Oliver oduševio, svijeće na stolu i šta sve ne ali meni je falio taj osjećaj.
A onda smo godinu i po dana kasnije nakon nekoliko mjeseci zajedničkog života i građenja istog, stali pred matičara, bez ikakve pompe, u društvu samo naših kumova, njoj stomak do zuba, meni zamagljene naočale, rekli jedno drugom da, tek da bi mjesec dana nakon toga lakše ispunjavali formulare za tek rođeno dijete.
Uslijedit će nekoliko godina, slavljenja zbog ostvarenih planova, tuge zbog neostvarenih, momenata kad nervozno čekaš odgovor od doktora i trljaš ruke, svađa i lupanja vratima, kritiziranja jedno drugog, smijeha, pravljenja smicalica, neočekivanih romantičnih poruka ispisanim na papirićima i smještenim u frižider, šolji za kafu, pored mjenjača u autu, gledanja da neko od nas ne napravi pogrešan korak pa analize svega toga... Razdvojimo se na nekoliko dana da odmorimo jedno od drugog a već drugi dan jedva čekam da mi dođe i sretan sam kad mi nakon telefonskog razgovora stigne poruka “poželjela sam te se, jedva čekam da te vidim”, izađem sa jaranima na pivo-dva a ona mi tutne lovu u džep i kaže “popij jednu i od mene”...
I to je brak. Neprirodno možda ali meni sasvim normalno.

cendlerbing wrote:Ja sam upravo skontala šta ću raditi ako se nekad udam, da ne bih nervirala svog muža spremanjem od sat vremena...fino ću ga uključiti u svoje spremanje, tj. ja ću se šminkati i oblačiti i praviti frizuru, pošto mi u tome ne može pomoći - on nek za djecom raspremi i suđe opere i tako te nevidljive, nebitne poslove.

što braniti ili napadati nešto što je ipak dobrovoljno. vazda je bilo ljudi koji se nisu vjenčavali i vazda će biti. ali da nekoj većini to nije najlakši modus za funkcionisanje, nestao bi kao što je toliko drugih stvari i instituta nestalo...

mad_max_ba wrote: joj jest majke mi....



Kad konačno siđe a ja je gledam izbuljenih očiju, veli mi: de ba, dok sam za Vama potrijebila, onaj ostavio čarape, mali je igračku neku negdje ostavio, pa dok je ona vratila na mjesto tu jednu igračku, da ne ostaje kuća a da nije cakum pakum, ko da će u najmanju ruku doći sanitarni inspektor u stan da provjeri čistoću ispod trosjeda..........

Ja i tvoja žena smo long lost twins

Nastasia wrote:

mad_max_ba wrote: joj jest majke mi....



Kad konačno siđe a ja je gledam izbuljenih očiju, veli mi: de ba, dok sam za Vama potrijebila, onaj ostavio čarape, mali je igračku neku negdje ostavio, pa dok je ona vratila na mjesto tu jednu igračku, da ne ostaje kuća a da nije cakum pakum, ko da će u najmanju ruku doći sanitarni inspektor u stan da provjeri čistoću ispod trosjeda..........

Ja i tvoja žena smo long lost twins

rekoh ti ja....

Al ba, titam žao mi je ba više, pa jebote robovanje to više čistoći, majke mi pomognem koliko god mogu, al jok ako nije njena ruka prešla....

mad_max_ba wrote: A prijatelju to mi je toliko na početku išlo na živce

sad nakon (jbt punimo 15 godina za koji dan) 15 godina i dalje mi ide na živce

JThomas wrote:što braniti ili napadati nešto što je ipak dobrovoljno. vazda je bilo ljudi koji se nisu vjenčavali i vazda će biti. ali da nekoj većini to nije najlakši modus za funkcionisanje, nestao bi kao što je toliko drugih stvari i instituta nestalo...

to je to.

mad_max_ba wrote:

Nastasia wrote:

mad_max_ba wrote: joj jest majke mi....



Kad konačno siđe a ja je gledam izbuljenih očiju, veli mi: de ba, dok sam za Vama potrijebila, onaj ostavio čarape, mali je igračku neku negdje ostavio, pa dok je ona vratila na mjesto tu jednu igračku, da ne ostaje kuća a da nije cakum pakum, ko da će u najmanju ruku doći sanitarni inspektor u stan da provjeri čistoću ispod trosjeda..........

Ja i tvoja žena smo long lost twins

rekoh ti ja....

Al ba, titam žao mi je ba više, pa jebote robovanje to više čistoći, majke mi pomognem koliko god mogu, al jok ako nije njena ruka prešla....

To ti je poremećaj. Opsesivno-kompulsivni. Al eto kod nas se još uvijek vodi pod "čistunica"

Zejnep wrote:
To ti je poremećaj. Opsesivno-kompulsivni. Al eto kod nas se još uvijek vodi pod "čistunica"

ta ti znaš

mad_max_ba wrote:

Zejnep wrote:
To ti je poremećaj. Opsesivno-kompulsivni. Al eto kod nas se još uvijek vodi pod "čistunica"

ta ti znaš

Vjeruj, puno

Zejnep wrote:

Vjeruj, puno

pih



našla se i ti u čistunkama

Ommadawn wrote:I meni su kad sam imao 27 govorili da je vrijeme da se ženim, treba da se uozbiljim i krenem živjeti život. Moja mlađa sestra se tad udaje sa 25 a meni mater tad veli na njenoj svadbi “dogodine da i na tvojoj da ja ovako..”, ja šutim i gledam je onako, moja tadašnja pored mene sjedi i veli “pa vidjet ćemo” a ja osjećam kao da mi je Fap trineska stao na grudi.
Pola godine poslije, Fap se konačno pomjerio, ja dišem normalno, rasterećen, nasmijan i - konačno sam. I onda svi oni koji su mi govorili da treba da se ženim sad govore “ma nije ona ni bila za tebe”, “dobro je da je nisi oženio, šta bi sad” a ja razmišljam kako bi bilo dobro da promijenim kočnice na autu jer mi slabo koči.
Proći će od tada godinu dana, puna derneka, gluposti, putovanja, divljanja, pa smirenja i prekontavanja, naišla je neka nova osoba, držali smo se cijelo vrijeme za ruke Baš kao što se svi kad se zaljube drže za ruke, došla je na nekoliko dana meni u posjetu, dolazim jednu večer s posla, otvaram vrata svog malog stana, čuje se lagana muzika, mirišu palačinci i ona dolazi iz kuhinje pa me ljubi - a ja kontam kako je život lijep i kako bih ovako mogao do kraja.
Nije prvi put da me djevojka čeka u mom stanu, da mi sprema jelo, bilo je tu kulinarskih poduhvata da bi se i Jamie Oliver oduševio, svijeće na stolu i šta sve ne ali meni je falio taj osjećaj.
A onda smo godinu i po dana kasnije nakon nekoliko mjeseci zajedničkog života i građenja istog, stali pred matičara, bez ikakve pompe, u društvu samo naših kumova, njoj stomak do zuba, meni zamagljene naočale, rekli jedno drugom da, tek da bi mjesec dana nakon toga lakše ispunjavali formulare za tek rođeno dijete.
Uslijedit će nekoliko godina, slavljenja zbog ostvarenih planova, tuge zbog neostvarenih, momenata kad nervozno čekaš odgovor od doktora i trljaš ruke, svađa i lupanja vratima, kritiziranja jedno drugog, smijeha, pravljenja smicalica, neočekivanih romantičnih poruka ispisanim na papirićima i smještenim u frižider, šolji za kafu, pored mjenjača u autu, gledanja da neko od nas ne napravi pogrešan korak pa analize svega toga... Razdvojimo se na nekoliko dana da odmorimo jedno od drugog a već drugi dan jedva čekam da mi dođe i sretan sam kad mi nakon telefonskog razgovora stigne poruka “poželjela sam te se, jedva čekam da te vidim”, izađem sa jaranima na pivo-dva a ona mi tutne lovu u džep i kaže “popij jednu i od mene”...
I to je brak. Neprirodno možda ali meni sasvim normalno.

kada nadjes pravu osobu, ne treba ti brak da bi vas drzao skupa. isto kao sto vas nece brak drzati zajedno, ako niste jedno za drugo. naci pravu osobu je isto kao i sagraditi kucu, odrzavat je i uzivati u njoj, a brak je u tom slucaju samo prijava prebivalista