Forum Klix.ba

Bloo wrote:Kritičko promišljanje o religiji se rijetko susreće kod vjernika, čast izuzecima, te je skoro nemoguće iskreno razgovarati o religiji, a da se vjernik ne nađe prozvan jer ipak on živi tu religiju.

Pa možda je onda najbolje (najidealnije, ne znam kako da kažem..) da o stvarima vjere i nevjere pričaju ljudi koji se najbolje poznaju, odnosno oni koji su pripravljeni za takve priče, koji dijele slične i iste vrijednosti, imaju najiskrenije razgovore, slažu se, itd. ateisti s ateistima, a vjernici s vjernicima. Pogotovo ako na to dodamo da je današnji način života doveo do manjka vremena koje bi ljudi voljeli provesti s dragim osobama ili ga utrošili na neku aktvinost koja ih ispunjava. Jer pokušavati voditi razgovore u kojima neće biti iskrenosti, odnosno razgovori gdje će neko "stalno" biti uvrijeđen (to što mi smatramo da nešto nije uvredljivo je naša percepcija i vrijedi za nas, drugi ima drukčiju percepciju uvrede koja nije ništa manje istinita ili važna za njega) može biti strašno gubljenje dragocjenog vremena i stoga užasno frustrirajuće...A to ne treba nikome, to je samo gomilanje negativnosti...Zato bi to, moguće je, trebalo i izbjegavati, kloniti se tih stvari.

Ili ići s grlom u jagode, kako već ko voli...

arzuhal wrote:

Bloo wrote:Kritičko promišljanje o religiji se rijetko susreće kod vjernika, čast izuzecima, te je skoro nemoguće iskreno razgovarati o religiji, a da se vjernik ne nađe prozvan jer ipak on živi tu religiju.

Pa možda je onda najbolje (najidealnije, ne znam kako da kažem..) da o stvarima vjere i nevjere pričaju ljudi koji se najbolje poznaju, odnosno oni koji su pripravljeni za takve priče, koji dijele slične i iste vrijednosti, imaju najiskrenije razgovore, slažu se, itd. ateisti s ateistima, a vjernici s vjernicima. Pogotovo ako na to dodamo da je današnji način života doveo do manjka vremena koje bi ljudi voljeli provesti s dragim osobama ili ga utrošili na neku aktvinost koja ih ispunjava. Jer pokušavati voditi razgovore u kojima neće biti iskrenosti, odnosno razgovori gdje će neko "stalno" biti uvrijeđen (to što mi smatramo da nešto nije uvredljivo je naša percepcija i vrijedi za nas, drugi ima drukčiju percepciju uvrede koja nije ništa manje istinita ili važna za njega) može biti strašno gubljenje dragocjenog vremena i stoga užasno frustrirajuće...A to ne treba nikome, to je samo gomilanje negativnosti...Zato bi to, moguće je, trebalo i izbjegavati, kloniti se tih stvari.

Ili ići s grlom u jagode, kako već ko voli...

Btw, nisam.dodala da isto vrijedi i za ateiste i ostalu bagru bogu milih, a ni vragu mrskih grupacija, pogotovo kad se potegne pitanje moralnog koda.

arzuhal wrote:

Bloo wrote:Kritičko promišljanje o religiji se rijetko susreće kod vjernika, čast izuzecima, te je skoro nemoguće iskreno razgovarati o religiji, a da se vjernik ne nađe prozvan jer ipak on živi tu religiju.

Pa možda je onda najbolje (najidealnije, ne znam kako da kažem..) da o stvarima vjere i nevjere pričaju ljudi koji se najbolje poznaju, odnosno oni koji su pripravljeni za takve priče, koji dijele slične i iste vrijednosti, imaju najiskrenije razgovore, slažu se, itd. ateisti s ateistima, a vjernici s vjernicima. Pogotovo ako na to dodamo da je današnji način života doveo do manjka vremena koje bi ljudi voljeli provesti s dragim osobama ili ga utrošili na neku aktvinost koja ih ispunjava. Jer pokušavati voditi razgovore u kojima neće biti iskrenosti, odnosno razgvoori gdje će neko "stalno" biti uvrijeđen (to što mi smatramo da nešto nije uvredljivo je naša percepcija i vrijedi za nas, drugi ima drukčiju percepciju uvrede koja nije ništa manje istinita ili važna za njega) može biti strašno gubljenje dragocjenog vremena i stoga užasno frustrirajuće...A to ne treba nikome, to je samo gomilanje negativnosti...Zato bi to, moguće je, trebalo i izbjegavati, kloniti se tih stvari.

Ili ići s grlom u jagode, kako ko voli...

Evo primjera, moj otac hadzija, nikad samnom vjerske teme ne nacine, dajdza isto tako, nikad nisu rekli sto ti ovo, sto ti ono.....

Omg hadzibenjo
Hadzi glava

donekle i razumijem laž sa svrhom izbjegavanja uvrede.. kratkoročna korist takve laži je jasna, al dugoročno - više štete nego koristi.. ljudi su općenito, a u lažima pogotovo nedosljedni.. ako mi neko slaže da sam lijep i pametan, male su, jako male, skoro zanemarive šanse da će taj neko u komunikaciji sa trećim ljudima ostati dosljedan spomenutoj laži.. on će, u pravilu, meni u lice pričati lijepo, a iza mojih leđa ružno.. kome treba takva dvoličnost? meni ne.. prije svega cijenim istinu, potom, na tragu arzinih razmišljanja, šutnju, a laž ne volim ni čuti ni reći..

medvjed23 wrote:donekle i razumijem laž sa svrhom izbjegavanja uvrede.. kratkoročna korist takve laži je jasna, al dugoročno - više štete nego koristi.. ljudi su općenito, a u lažima pogotovo nedosljedni.. ako mi neko slaže da sam lijep i pametan, male su, jako male, skoro zanemarive šanse da će taj neko u komunikaciji sa trećim ljudima ostati dosljedan spomenutoj laži.. on će, u pravilu, meni u lice pričati lijepo, a iza mojih leđa ružno.. kome treba takva dvoličnost? meni ne.. prije svega cijenim istinu, potom, na tragu arzinih razmišljanja, šutnju, a laž ne volim ni čuti ni reći..

Da li ces presutiti nesto sto ne odobravas u necijem zivotu, a posmatras kroz prizmu vlastitih religijskih ubjedenjs, a u cilju ocuvanja prijateljstva?

Bloo wrote:Omg hadzibenjo
Hadzi glava

Bloo wrote:

medvjed23 wrote:donekle i razumijem laž sa svrhom izbjegavanja uvrede.. kratkoročna korist takve laži je jasna, al dugoročno - više štete nego koristi.. ljudi su općenito, a u lažima pogotovo nedosljedni.. ako mi neko slaže da sam lijep i pametan, male su, jako male, skoro zanemarive šanse da će taj neko u komunikaciji sa trećim ljudima ostati dosljedan spomenutoj laži.. on će, u pravilu, meni u lice pričati lijepo, a iza mojih leđa ružno.. kome treba takva dvoličnost? meni ne.. prije svega cijenim istinu, potom, na tragu arzinih razmišljanja, šutnju, a laž ne volim ni čuti ni reći..

Da li ces presutiti nesto sto ne odobravas u necijem zivotu, a posmatras kroz prizmu vlastitih religijskih ubjedenjs, a u cilju ocuvanja prijateljstva?

to je za mene, liberala teško pitanje.. ja ću odobriti ili, bolje rečeno, poštedjeti osude svako ponašanje koje ne šteti drugima.. al mogu probati odgovoriti hipotetski.. zapravo, već sam, u prepisci sa tomom, odgovorio.. neke teme je najbolje zaobići, a ako se već ušlo u njih, onda je istina, posebno ona pristojno izražena, manje zlo nego laž..

arzuhal wrote:

Bloo wrote:Kritičko promišljanje o religiji se rijetko susreće kod vjernika, čast izuzecima, te je skoro nemoguće iskreno razgovarati o religiji, a da se vjernik ne nađe prozvan jer ipak on živi tu religiju.

Pa možda je onda najbolje (najidealnije, ne znam kako da kažem..) da o stvarima vjere i nevjere pričaju ljudi koji se najbolje poznaju, odnosno oni koji su pripravljeni za takve priče, koji dijele slične i iste vrijednosti, imaju najiskrenije razgovore, slažu se, itd. ateisti s ateistima, a vjernici s vjernicima. Pogotovo ako na to dodamo da je današnji način života doveo do manjka vremena koje bi ljudi voljeli provesti s dragim osobama ili ga utrošili na neku aktvinost koja ih ispunjava. Jer pokušavati voditi razgovore u kojima neće biti iskrenosti, odnosno razgovori gdje će neko "stalno" biti uvrijeđen (to što mi smatramo da nešto nije uvredljivo je naša percepcija i vrijedi za nas, drugi ima drukčiju percepciju uvrede koja nije ništa manje istinita ili važna za njega) može biti strašno gubljenje dragocjenog vremena i stoga užasno frustrirajuće...A to ne treba nikome, to je samo gomilanje negativnosti...Zato bi to, moguće je, trebalo i izbjegavati, kloniti se tih stvari.

To može jedino ako ćemo biti odvojeni. Vjerske institucije, pa preko njih vjernici, ne dotiču se svjetovnih stvari (ne petljaju se u političke i društvene odnose, to jeste ne komentarišu zakone, lične slobode, stvari kao što su kontracepcija, abortusi, LGBT, školovanje a naročito su zabranjeni u državnim školama, ne finansiraju se iz raznih budžeta isključivo članarina itd), a nevjernici se ne petljaju u vjerske odnose sve do mjere da policija ne istražuje krivična djela u vjerskim institucijama (čitaj katolička crkva i pedofilija itd) i svjetovne sudije ne presuđuju vjerskim službenicima, pa ni vjernicima.

Kako je to nemoguće...

Hakiz wrote:

arzuhal wrote:

Bloo wrote:Kritičko promišljanje o religiji se rijetko susreće kod vjernika, čast izuzecima, te je skoro nemoguće iskreno razgovarati o religiji, a da se vjernik ne nađe prozvan jer ipak on živi tu religiju.

Pa možda je onda najbolje (najidealnije, ne znam kako da kažem..) da o stvarima vjere i nevjere pričaju ljudi koji se najbolje poznaju, odnosno oni koji su pripravljeni za takve priče, koji dijele slične i iste vrijednosti, imaju najiskrenije razgovore, slažu se, itd. ateisti s ateistima, a vjernici s vjernicima. Pogotovo ako na to dodamo da je današnji način života doveo do manjka vremena koje bi ljudi voljeli provesti s dragim osobama ili ga utrošili na neku aktvinost koja ih ispunjava. Jer pokušavati voditi razgovore u kojima neće biti iskrenosti, odnosno razgovori gdje će neko "stalno" biti uvrijeđen (to što mi smatramo da nešto nije uvredljivo je naša percepcija i vrijedi za nas, drugi ima drukčiju percepciju uvrede koja nije ništa manje istinita ili važna za njega) može biti strašno gubljenje dragocjenog vremena i stoga užasno frustrirajuće...A to ne treba nikome, to je samo gomilanje negativnosti...Zato bi to, moguće je, trebalo i izbjegavati, kloniti se tih stvari.

To može jedino ako ćemo biti odvojeni. Vjerske institucije, pa preko njih vjernici, ne dotiču se svjetovnih stvari (ne petljaju se u političke i društvene odnose, to jeste ne komentarišu zakone, lične slobode, stvari kao što su kontracepcija, abortusi, LGBT, školovanje a naročito su zabranjeni u državnim školama, ne finansiraju se iz raznih budžeta isključivo članarina itd), a nevjernici se ne petljaju u vjerske odnose sve do mjere da policija ne istražuje krivična djela u vjerskim institucijama (čitaj katolička crkva i pedofilija itd) i svjetovne sudije ne presuđuju vjerskim službenicima, pa ni vjernicima.

Kako je to nemoguće...

Nisam ja ni mislio na to, to o čemu ti govoriš je baška, to se tiče nekih neizbježnih stvari, društvenih pojava i kretanja, i društva u globalu. Ja govorim usmjeren na naš mikrosvijet (evo, recimo, nas dvojica), naša sretanja i susrete i naše razgovore na tu temu, bilo u stvarnom životu, bilo ovako virtuelno...Recimo ukoliko ne želimo ili ne možemo u razgovorima s članom porodice, komšijom, školskim ili radnim kolegom postići nešto pozitivno, jer stalno nekako "utrčavamo u kazneni prostor" , onda smatram da je bolje potpuno se toga i okaniti, zašto produkovati negativnosti među ljudima, zašto se sukobljavati, zašto se i prepirati ako je to jalovo, bolje brati cvijeće, gledati u nebo, bilo šta...A ima toga pametnog da se uradi, ihaj, i iz ugla vjernika i iz ugla ateiste gledano i mišljeno...
Postoje različiti razlozi koji tjeraju ljude u te i takve razgovore, ali obično nisu pozitivni, u suštini...

arzuhal wrote:

Hakiz wrote:

arzuhal wrote: Pa možda je onda najbolje (najidealnije, ne znam kako da kažem..) da o stvarima vjere i nevjere pričaju ljudi koji se najbolje poznaju, odnosno oni koji su pripravljeni za takve priče, koji dijele slične i iste vrijednosti, imaju najiskrenije razgovore, slažu se, itd. ateisti s ateistima, a vjernici s vjernicima. Pogotovo ako na to dodamo da je današnji način života doveo do manjka vremena koje bi ljudi voljeli provesti s dragim osobama ili ga utrošili na neku aktvinost koja ih ispunjava. Jer pokušavati voditi razgovore u kojima neće biti iskrenosti, odnosno razgovori gdje će neko "stalno" biti uvrijeđen (to što mi smatramo da nešto nije uvredljivo je naša percepcija i vrijedi za nas, drugi ima drukčiju percepciju uvrede koja nije ništa manje istinita ili važna za njega) može biti strašno gubljenje dragocjenog vremena i stoga užasno frustrirajuće...A to ne treba nikome, to je samo gomilanje negativnosti...Zato bi to, moguće je, trebalo i izbjegavati, kloniti se tih stvari.

To može jedino ako ćemo biti odvojeni. Vjerske institucije, pa preko njih vjernici, ne dotiču se svjetovnih stvari (ne petljaju se u političke i društvene odnose, to jeste ne komentarišu zakone, lične slobode, stvari kao što su kontracepcija, abortusi, LGBT, školovanje a naročito su zabranjeni u državnim školama, ne finansiraju se iz raznih budžeta isključivo članarina itd), a nevjernici se ne petljaju u vjerske odnose sve do mjere da policija ne istražuje krivična djela u vjerskim institucijama (čitaj katolička crkva i pedofilija itd) i svjetovne sudije ne presuđuju vjerskim službenicima, pa ni vjernicima.

Kako je to nemoguće...

Nisam ja ni mislio na to, to o čemu ti govoriš je baška, to se tiče nekih neizbježnih stvari, društvenih pojava i kretanja, i društva u globalu. Ja govorim usmjeren na naš mikrosvijet (evo, recimo, nas dvojica), naša sretanja i susrete i naše razgovore na tu temu, bilo u stvarnom životu, bilo ovako virtuelno...Recimo ukoliko ne želimo ili ne možemo u razgovorima s članom porodice, komšijom, školskim ili radnim kolegom postići nešto pozitivno, jer stalno nekako "utrčavamo u kazneni prostor" , onda smatram da je bolje potpuno se toga i okaniti, zašto produkovati negativnosti među ljudima, zašto se sukobljavati, zašto se i prepirati ako je to jalovo, bolje brati cvijeće, gledati u nebo, bilo šta...A ima toga pametnog da se uradi, ihaj, i iz ugla vjernika i iz ugla ateiste gledano i mišljeno...
Postoje različiti razlozi koji tjeraju ljude u te i takve razgovore, ali obično nisu pozitivni, u suštini...

A, to. Potpisujem.

Samo, to kontriranje dođe kao droga. Teško ga se osloboditi. Sa druge strane, dođe kao testiranje samog sebe. Izgleda kao da provociraš sagovornika, ali sam se preispituješ. Kako ko doduše, ali nije da nema i toga.

P. S. Svekoliki forume, zapamtite ovaj dan i sat. Arzuhal i ja se, barem malo, složili o nečemu.

The Spirit of Ramadan

Na koga je taj Spirit of Ramadan uticao da popusti?

arzuhal wrote: Pa možda je onda najbolje (najidealnije, ne znam kako da kažem..) da o stvarima vjere i nevjere pričaju ljudi koji se najbolje poznaju, odnosno oni koji su pripravljeni za takve priče, koji dijele slične i iste vrijednosti, imaju najiskrenije razgovore, slažu se, itd. ateisti s ateistima, a vjernici s vjernicima. Pogotovo ako na to dodamo da je današnji način života doveo do manjka vremena koje bi ljudi voljeli provesti s dragim osobama ili ga utrošili na neku aktvinost koja ih ispunjava. Jer pokušavati voditi razgovore u kojima neće biti iskrenosti, odnosno razgovori gdje će neko "stalno" biti uvrijeđen (to što mi smatramo da nešto nije uvredljivo je naša percepcija i vrijedi za nas, drugi ima drukčiju percepciju uvrede koja nije ništa manje istinita ili važna za njega) može biti strašno gubljenje dragocjenog vremena i stoga užasno frustrirajuće...A to ne treba nikome, to je samo gomilanje negativnosti...Zato bi to, moguće je, trebalo i izbjegavati, kloniti se tih stvari.

Ili ići s grlom u jagode, kako već ko voli...

Bloo wrote:

medvjed23 wrote:donekle i razumijem laž sa svrhom izbjegavanja uvrede.. kratkoročna korist takve laži je jasna, al dugoročno - više štete nego koristi.. ljudi su općenito, a u lažima pogotovo nedosljedni.. ako mi neko slaže da sam lijep i pametan, male su, jako male, skoro zanemarive šanse da će taj neko u komunikaciji sa trećim ljudima ostati dosljedan spomenutoj laži.. on će, u pravilu, meni u lice pričati lijepo, a iza mojih leđa ružno.. kome treba takva dvoličnost? meni ne.. prije svega cijenim istinu, potom, na tragu arzinih razmišljanja, šutnju, a laž ne volim ni čuti ni reći..

Da li ces presutiti nesto sto ne odobravas u necijem zivotu, a posmatras kroz prizmu vlastitih religijskih ubjedenjs, a u cilju ocuvanja prijateljstva?

Bloo, medonja je u pravu , a ne razumijem, kakve veze ima necije odobravanje , to ne razumijem

Sto sam stariji sve vise uvidjam da je bolje izbjegavati diskusije o religiji i u principu nikad ne zapocinjem razgovor na tu temu. Ljudi su emotivno vezani za svoj svjetonazor i vecina dozivljava kritiku istog kao napad na samu sustinu svoje licnosti.

Kad sagovornik nacne tu temu moj odgovor uglavnom zavisi od nivoa obrazovanja (i kulture i tolerancije) doticnog. S obrazovanim i tolerantnim svijetom se moze voditi civilizovana diskusija na tu temu uz iznosenje argumenata i medjusobno uvazavanje a oni iz primitivnijih slojeva od mene dobiju odgovor tipa jebes to nego sta mislis hoce li Barcelona pobijediti veceras.

arzuhal wrote: Nisam ja ni mislio na to, to o čemu ti govoriš je baška, to se tiče nekih neizbježnih stvari, društvenih pojava i kretanja, i društva u globalu. Ja govorim usmjeren na naš mikrosvijet (evo, recimo, nas dvojica), naša sretanja i susrete i naše razgovore na tu temu, bilo u stvarnom životu, bilo ovako virtuelno...Recimo ukoliko ne želimo ili ne možemo u razgovorima s članom porodice, komšijom, školskim ili radnim kolegom postići nešto pozitivno, jer stalno nekako "utrčavamo u kazneni prostor" , onda smatram da je bolje potpuno se toga i okaniti, zašto produkovati negativnosti među ljudima, zašto se sukobljavati, zašto se i prepirati ako je to jalovo, bolje brati cvijeće, gledati u nebo, bilo šta...A ima toga pametnog da se uradi, ihaj, i iz ugla vjernika i iz ugla ateiste gledano i mišljeno...
Postoje različiti razlozi koji tjeraju ljude u te i takve razgovore, ali obično nisu pozitivni, u suštini...

pa nije svaki razgovor sukob razgovori mogu biti pozitivni i potrebni su upravo radi zdravog razvoja mejduljuskih relacija

ti zelis reci, da je vecina takvih razogvora atak e pa nije , ali cesto puta vjernici odbruse upakovano , zakukuljeno zamumuljeno, umjesto da odgovore sa znanjem koje posjeduju tjeraju nekakv inat ugrozenih

demagog wrote:Sto sam stariji sve vise uvidjam da je bolje izbjegavati diskusije o religiji i u principu nikad ne zapocinjem razgovor na tu temu. Ljudi su emotivno vezani za svoj svjetonazor i vecina dozivljava kritiku istog kao napad na samu sustinu svoje licnosti.

Kad sagovornik nacne tu temu moj odgovor uglavnom zavisi od nivoa obrazovanja (i kulture i tolerancije) doticnog. S obrazovanim i tolerantnim svijetom se moze voditi civilizovana diskusija na tu temu uz iznosenje argumenata i medjusobno uvazavanje a oni iz primitivnijih slojeva od mene dobiju odgovor tipa jebes to nego sta mislis hoce li Barcelona pobijediti veceras.

Ima nekoliko likova koji su ovdje koliko toliko iskreni, ali tek kad ga na to "navuces"...... svi drugi su glumci u nekom svom domenu igranja tamo gdje vide da se mogu poigrat i proigrat, znaci laznjak je 95% foruma na svim temama..... i sad na ovoj temi


Iskrenost izmedju bilo kojeg vijernika i bilo kojeg ateiste..... ovdje nema, jer je bilo kakvo pricanje izmedju sagovornika napravljena na glumi, foliranju i namjernim navlakusama......

isto je i sa ovima koji se deklarisu kao vijernici...... pa njihova izmedju sebe prica, katastrofa

Gdje nađe tih 95%...

Connaisseur Karlin wrote:

arzuhal wrote: Nisam ja ni mislio na to, to o čemu ti govoriš je baška, to se tiče nekih neizbježnih stvari, društvenih pojava i kretanja, i društva u globalu. Ja govorim usmjeren na naš mikrosvijet (evo, recimo, nas dvojica), naša sretanja i susrete i naše razgovore na tu temu, bilo u stvarnom životu, bilo ovako virtuelno...Recimo ukoliko ne želimo ili ne možemo u razgovorima s članom porodice, komšijom, školskim ili radnim kolegom postići nešto pozitivno, jer stalno nekako "utrčavamo u kazneni prostor" , onda smatram da je bolje potpuno se toga i okaniti, zašto produkovati negativnosti među ljudima, zašto se sukobljavati, zašto se i prepirati ako je to jalovo, bolje brati cvijeće, gledati u nebo, bilo šta...A ima toga pametnog da se uradi, ihaj, i iz ugla vjernika i iz ugla ateiste gledano i mišljeno...
Postoje različiti razlozi koji tjeraju ljude u te i takve razgovore, ali obično nisu pozitivni, u suštini...

pa nije svaki razgovor sukob razgovori mogu biti pozitivni i potrebni su upravo radi zdravog razvoja mejduljuskih relacija

ti zelis reci, da je vecina takvih razogvora atak e pa nije , ali cesto puta vjernici odbruse upakovano , zakukuljeno zamumuljeno, umjesto da odgovore sa znanjem koje posjeduju tjeraju nekakv inat ugrozenih

Drze se one stare provjerene: "Ti sa svakim - lijepo! I trazi da se cine dobra djela, a neznalica se kloni!"

Slaba je fajda od rasprave o vjeri ako smo dijametralno suprotni, nikad se necemo razumjeti, a vrhunac takvog odnosa je "drzi se ti svog, ja cu svog".
Mogu postovati svacije uvjerenje, kakvo god bilo, ali imam svoje principe i ne volim pametovanja. Nismo balavci, znamo zasto radimo ono sto radimo i zasto vjerujemo u ono sto vjerujemo, i ne treba da glumimo mater i oca nasim prijateljima, a ni oni nama. Take it or leave it - ako je neko drag i prihvatamo ga za prijatelja bez obzira na to sto je (ne)vjernik, onda nam je prijatelj i drag bas takav kakav je. Bolje biti sretan, nego u pravu. Ili nije?

Satori wrote:

Connaisseur Karlin wrote:
pa nije svaki razgovor sukob razgovori mogu biti pozitivni i potrebni su upravo radi zdravog razvoja mejduljuskih relacija

ti zelis reci, da je vecina takvih razogvora atak e pa nije , ali cesto puta vjernici odbruse upakovano , zakukuljeno zamumuljeno, umjesto da odgovore sa znanjem koje posjeduju tjeraju nekakv inat ugrozenih

Drze se one stare provjerene: "Ti sa svakim - lijepo! I trazi da se cine dobra djela, a neznalica se kloni!"

Slaba je fajda od rasprave o vjeri ako smo dijametralno suprotni, nikad se necemo razumjeti, a vrhunac takvog odnosa je "drzi se ti svog, ja cu svog".
Mogu postovati svacije uvjerenje, kakvo god bilo, ali imam svoje principe i ne volim pametovanja. Nismo balavci, znamo zasto radimo ono sto radimo i zasto vjerujemo u ono sto vjerujemo, i ne treba da glumimo mater i oca nasim prijateljima, a ni oni nama. Take it or leave it - ako je neko drag i prihvatamo ga za prijatelja bez obzira na to sto je (ne)vjernik, onda nam je prijatelj i drag bas takav kakav je. Bolje biti sretan, nego u pravu. Ili nije?

cilj rasprava nije da netko bude u pravu , vec da nam prosiri mentalne horizonte , prosirimo znanje

vecina ljudi to izbjegava , izaberu da ostanu konzerve cijeli zivot

treba biti iskren i reci ne vjernicima da ih ceka patnja u ognju eto

medvjed23 wrote:ako mi je neko prijatelj, to mora značiti da je iskren

Ne mora.
Znaci tek toliko da ti vjerujes da je iskren.
Pod uvjetom da si iskren kad kazes da ti je prijatelj.
A sumnjiv si mi, da znas

Bilo bi interesantno saznati ko kome više misionari, to jeste nameće svoj svjetonazor..

Zaboravimo forum i naše prepucavanje, pitanje je da kada je u pitanju razgovor oči u oči, koliko je ateista, kada im sagovornik vjernik čuje da su ateisti, doživjelo da ih ovaj počne preobražavati, a koliko je vjernika to doživjelo od ateista.