Moze medo, ne moras zuriti, i ja sam u frci ovih dana...radujem se tvom pp-u.medvjed23 wrote:
da ne iznosim prljavi veš, napisaću ti, najkasnije sutra, sasvim konkretan odgovor na pp.. važi?
ExNihiliosupercali wrote:Joj medo podsjecas me sve vise na onog zaboravih mu ime sto je isto depresivan iz zenice cini mi se
Ma jok nego sto ima neke ideje al ne moze ih realizovatiJimmy McNulty wrote:Moze medo, ne moras zuriti, i ja sam u frci ovih dana...radujem se tvom pp-u.medvjed23 wrote:
da ne iznosim prljavi veš, napisaću ti, najkasnije sutra, sasvim konkretan odgovor na pp.. važi?
ExNihiliosupercali wrote:Joj medo podsjecas me sve vise na onog zaboravih mu ime sto je isto depresivan iz zenice cini mi se
Zar je on iz Zenice?numizmatic wrote:Vizionar14369158
Hahahahaha... trollu jedannumizmatic wrote:Nemam pojma, mene je podsjetilo ovo o idejama.
Zar je ExNhilo iz Zenice?
Nisam ga baš nešto posebno upratio, ali čini mi se da je momak normalasupercali wrote:E taj vizionar
Mahatma gandi bi se ubio pored njega da ga slusa
Isto htjedoh upitatinumizmatic wrote:Pa nije trolanje, mozda jes coek iz Zenice.
Cime se namece sljedece prirodno pitanje: sta je to sa vama Zenicanima
Eto, skontaj šta nam je zajednički faktor pa izračunaj.numizmatic wrote:Pa nije trolanje, mozda jes coek iz Zenice.
Cime se namece sljedece prirodno pitanje: sta je to sa vama Zenicanima
Nisi shvatila post iznad,, ali nebitno. Površno povezuješ s namjerom da pokažeš svoju navodnu oštroumnost. Bašvazi wrote:duminjo wrote:Mislim da SE svi mijenjamo i svi u jednom pravcu. Da SE ne mijenjamo, ne BI valjalo. Nego Mene najvise kopka kako svako, KO prica o ovome, uvijek kaze da nikad nije na sebe gledao i obracao paznju nego uvijek na druge. Uvijek svi gledaju drugima da ugadjaju a to drugi iskoristavaju. Gdje su sada oni drugi, oni sto iskoristavaju nasu dobrotu? Ispadosmo svi iskoristeni
Zato sto cesto analiziramo postupke drugih a ne nase tj svoje postupke.
U postu iznad kaze kako joj malo treba da druge skonta i njihove namjere i onda u drugoj recenici da ih ne osudjujeosudjujes cim trazis da ih skontas , znaci stavljas ih u neke katagorije
Tako sam nekad i sama dok nisam skontala da mi to nicemu ne sluzi i da mi je cak zivot laksi ako ne ulazim u to kakav je ko , dobar, los, zao ... u datom momentu gledam sa svakim fino tj pronaci u svakom onaj dio u kojem se slazemo a razlike zanemarim. Ako me neko iscrpljuje, zamara jednostavno se odmaknem i ne pokusavam razumjeti zasto je to tako.
Ako za nekog danas mislim da je los pa mozda se i on promijenio i nije vise los jer rekosmo svi se mijenjamo tako da sam skroz prestala pogadjati kakav je ko
tj; otvorena za poslovne ponude (bolje plaćene ili koje bi mi pomogle napredovati) što mi je sa 20 godina bilo nezamislivo. Nisam imala hrabrosti odseliti se na studij daleko od roditelja SaraFina wrote:Godine su mi donijele popriličnu emotivnu stabilnost. Ni kao mladja ne mogu reći da sam bila labilna, no sada puno manje preispitujem sebe. Što mi se stvarno svidja. Ta sigurnost je nešto čemu sam baš težila.
Što se odgovornosti tiče, u potpunosti sam preuzela konce u svoje ruke. Jeste bilo lagodnije živjeti sa roditeljima ali ipak svoj život držati u sopstvenim rukama nema cijenu. I dalje sam bliska s roditeljima, ali samostalnost mi stvarno godi.
Gledam da važne životne odluke donosim promišljeno. Neke stvari na koje sam burno reagirala u prošlosti kad su veze i općenito život u pitanju sad "puštam da se ohlade".
Ne volim preispitivati odluke naknadno i smarati se negativnostima, zato "hladjenje" je odlična metoda da budem sigurna u ispravnost onoga što uradim.
Trudim se jasno postaviti ciljeve i slijediti ih. Nekada mi to dobro ide, nekada pak ne. Ali život slijedim bez trivijalnosti i prihvatam i dobro i loše što mi se dogadja. Bez obzira bilo posljedica mojih odluka ili nečega na što nisam mogla utjecati.
Novcem bolje raspolažem u "raskoši svoje samostalnosti". Sad se bukvalno pokrivam jorganom onoliko koliko mi je dug. Nekada sam plaće donosila za dva vikenda u kesama prepunih krpica. Danas više ne.
Mislim da sam boraveći poslovno po nekoliko mjeseci u gradovima van stalnog mjesta boravka, stekla i samopouzdanje te bi se sutra (ako bi bilo nužno) mogla odseliti i započeti život negdje drugo. "Mobilna sam"
Saslušam tudja mišljenja, ali više ne preispitujem toliko svoje odluke zbog njih. Jer kao što rekoh, prije odluke primjenjujem "hladjenje" te ne odreagiram na prvu kao prije 7 -8 godina.
Samopoštovanje takodjer je ojačalo sa zrelim godinama i više nema osjećaja krivnje ako samu sebe stavim na prvo mjesto, a ne podredim se nekom drugom. (Bez obzira na razloge ili emotivnu povezanost).
I kompleksi su takodjer prevazidjeni. Dobro ne skroz, ali u dobroj mjeri
Sa stavovima pojedinih ljudi takodjer imam manje problema. Prije sam se ubjedjivala i raspravljala, ponekad i osudjivala. Sada sam sposobna da hladnokrvno predjem preko suprotnog stava i meni bliske osobe bez ikakvih problema ili želje da ga/ju ubijedim u suprotno.
Kad dodjem u situaciju da nečiji postupak osudim, jer ga se grozim/smatram nezrelim/glupim i sl. zakočim počesto. Bez obzira tražila ta osoba ili ne moj sud. Prije sam voljela docirati, sada sve manje...Život piše romane a zrelost se stječe u raznim životnim aspektima. Mogu se i ja pokazati nezrelo i nespremno u nekom. Pa ko sam onda ja da nekom sudim?
@Euridika, dobra tema. Napisa ja roman
Prije nisam ovoliko kucao. To valjda dodje sa vremenom. Covjek se mijenja na razne nacine I ako je to jedan blag nenasilan proces primjetis promjene tek ako se zadubis I uporedis sa nekim ranijim iskustvom, kao kucanje. Prije sam imao tastaturu malo nakrivu i bilo mi je neudobno kucati. A I nisam bio raspolozen nesto za kucanja pa me nije islo. Sada mi odgovara tastatura a I posao, kako rekoh nemam pojma sta ovdje radim i sta traze od mene, ustvari traze da ih ne preispitujem i ne postavljam suvisna pitanja, a ni ona bitna. Malo zbunjujuce, medjutim I moji poslodavci su mi rekli da je moj pos'o da izgledam lijepo i da se smjeskam. S' pocetka sam se bunio, radisa u meni nije imao mira, ja bi da radim, da se osjecam korisnim ... ali sta god da uradim niko nista. Pa sam shvatio da vrijeme i mjesto mogu promijeniti covjeka. Tako sam rijesio da prihvatim razloge zbog kojih su me angazovali na ovom projektu, poziram i smjeskam se. Nekad se slikam pored bagera i smjeskam se. Nekad se slikam pored jame ili nanosne skele za uporac mosta, ili na bankini ako je ugrozena stabilnost bankine. I obavezno se smjeskam I nosim HSE propisima propisanu opremu, reflektujuci prsluk i sljem, I safety shoes, a nekad se smjeskam na sastancima kojih ovdje ima skoro svaki dan. Committee meeting for safety, pa for jednu sekciju, pa drugu, trecu, pa neka suplja oko budzeta (smjeskam se), pa sedmicni napredak, pa mjesecni, uglavnom nikad nije dosadno. Ponekad da ubijem vrijeme kucam. A imam prilicno mnogo slobodnog vremena. Nekad cijeli dan sjedim u officeu I smjeskam se svima. I kucam. prije nisam ovoliko kucao, bio bih na terenu, radio planove, galamio na radnike i poslovodje i na podizvodjace kad ne plate rucak. Ali se nisam smjeskao. Sada je drugacije ... sada se samo smjeskam i svi su sretni. Ocito da sam se promijenio nabolje, osmijeh mi je ocito postao ljepsi cim od mene traze samo to. Mozda sam se I proljepsao, ali to bi bilo previse za ocekivati, medjutim sve je moguce. Kad Supermen moze iz ociju da przi laserom onda sve moze. A I SHIELD je otputovao u buducnost gdje komadic Zemlje pluta svemirom i ljudi tu zive na kamenoj hrpi bez jezgra. Moze sve. Mozda sam se I proljepsao ko zna ... malo mi je nelogicno da me placaju da poziram pored bagera ako se nisam proljepsao ... mozda stvarno i jesam, a mozda sam imao lose misljenje o sebi, I bio neopravdano skroman. Da, kad razmislim, Bred Pit se nikada nije slikao pored bagera ... cini mi se da sam bolji od njega, ako ne u svemu, ono bar kao gradjevinski maneken. Ne znam koliko to ima veze sa pisanjem. A I baje su me izujedale, sand flies neke, male ko frtalj najmanjeg komarca, ali sisu krv i ima ih na pojedinim plazama, a ja bas trefio tu sa tim bajama, izjele su me I sad me svrbi i imam velike crvene fleke, morao sam uzeti kremu za to. A sitne su, ja sam mislio da pepeo leti oko mene, sreca nisu mi se zavlacile u gace nego su mi izjele listove, ruke i vrat. Stvarno neugodan svrab vec od nedjelje. Kaze mi jaran kinez da su njega jele dva mjeseca neprestano dok je kao klinac isao pjeske u skolu. Ovdje ima i neka osa koja ti sise krv, I obavezno se parkira na lakat, a poslije bude fleka velika ko da te neko opucao fudbalskom loptom i uzasno pece. Sad sta radim gledam laktove.zoomba wrote:Tss kako vam se da ovoliko kucati
- kad se desi nešto (može biti i loše) što okine samo po sebi ogromnu promjenu čak i bez rada na njoj. Nešto se prevrne...Tomahawk11 wrote:Ramo, čitam tvoje postove, al ovo
[/url]
... do OIIOIOOOIIIOIO sam razumio, poslije mi nema smisla ... 
Eto, sad vidiš kako je meni bilo kad sam pokušao čitati ono tvojeRamzess Veliki wrote:...Tomahawk11 wrote:Ramo, čitam tvoje postove, al ovo
[/url]
Ovo sve sto si nabrojao ne mijenja covjeka I njegove osobinealdm wrote:Naravno da može. Dok god postoje ljudi koji su se promijenili, moguće je. Da je potreban puno veći trud, nego da se nešto promijeni u mladosti/djetinjstvu, jeste. Ljudi koji su imali 120 kg i stomak kćo Trebević postaju fitness treneri u 30-im, ljudi koji su bili plašljivi, stidljivi postaju javni govornici, ljudi mijenjaju duhovna/religijska i druga uvjerenja. Po meni postoje 2 načina za promjenu:
1. insight
2. konstantan rad, naravno mnogo teži način. 2 koraka naprijed, 1 nazad, ali nakon dosta truda čovjek može vidjeti promjene. Sad, po meni je problem što većina ljudi misli da nije vrijedno dugog truda i rada da se nešto promijeni. Neke stvari možda i nisu, ali neke jesu po meni.
Naravno, uvijek je lakše sjesti u fotelju i gledati tv, nego raditi nešto čega se bojimo, što nam je naporno, što možda trenutno ne volimo. Opet sve je stvar volje i izbora. Naravno, neki imaju više talenta za nešto i treba manje truda, neke je život pripazio više, ali sve u svemu, mislim da se itekako moguće mijenjati bilo kad tokom života.
Jest te krenuloRamzess Veliki wrote:Prije nisam ovoliko kucao. To valjda dodje sa vremenom. Covjek se mijenja na razne nacine I ako je to jedan blag nenasilan proces primjetis promjene tek ako se zadubis I uporedis sa nekim ranijim iskustvom, kao kucanje. Prije sam imao tastaturu malo nakrivu i bilo mi je neudobno kucati. A I nisam bio raspolozen nesto za kucanja pa me nije islo. Sada mi odgovara tastatura a I posao, kako rekoh nemam pojma sta ovdje radim i sta traze od mene, ustvari traze da ih ne preispitujem i ne postavljam suvisna pitanja, a ni ona bitna. Malo zbunjujuce, medjutim I moji poslodavci su mi rekli da je moj pos'o da izgledam lijepo i da se smjeskam. S' pocetka sam se bunio, radisa u meni nije imao mira, ja bi da radim, da se osjecam korisnim ... ali sta god da uradim niko nista. Pa sam shvatio da vrijeme i mjesto mogu promijeniti covjeka. Tako sam rijesio da prihvatim razloge zbog kojih su me angazovali na ovom projektu, poziram i smjeskam se. Nekad se slikam pored bagera i smjeskam se. Nekad se slikam pored jame ili nanosne skele za uporac mosta, ili na bankini ako je ugrozena stabilnost bankine. I obavezno se smjeskam I nosim HSE propisima propisanu opremu, reflektujuci prsluk i sljem, I safety shoes, a nekad se smjeskam na sastancima kojih ovdje ima skoro svaki dan. Committee meeting for safety, pa for jednu sekciju, pa drugu, trecu, pa neka suplja oko budzeta (smjeskam se), pa sedmicni napredak, pa mjesecni, uglavnom nikad nije dosadno. Ponekad da ubijem vrijeme kucam. A imam prilicno mnogo slobodnog vremena. Nekad cijeli dan sjedim u officeu I smjeskam se svima. I kucam. prije nisam ovoliko kucao, bio bih na terenu, radio planove, galamio na radnike i poslovodje i na podizvodjace kad ne plate rucak. Ali se nisam smjeskao. Sada je drugacije ... sada se samo smjeskam i svi su sretni. Ocito da sam se promijenio nabolje, osmijeh mi je ocito postao ljepsi cim od mene traze samo to. Mozda sam se I proljepsao, ali to bi bilo previse za ocekivati, medjutim sve je moguce. Kad Supermen moze iz ociju da przi laserom onda sve moze. A I SHIELD je otputovao u buducnost gdje komadic Zemlje pluta svemirom i ljudi tu zive na kamenoj hrpi bez jezgra. Moze sve. Mozda sam se I proljepsao ko zna ... malo mi je nelogicno da me placaju da poziram pored bagera ako se nisam proljepsao ... mozda stvarno i jesam, a mozda sam imao lose misljenje o sebi, I bio neopravdano skroman. Da, kad razmislim, Bred Pit se nikada nije slikao pored bagera ... cini mi se da sam bolji od njega, ako ne u svemu, ono bar kao gradjevinski maneken. Ne znam koliko to ima veze sa pisanjem. A I baje su me izujedale, sand flies neke, male ko frtalj najmanjeg komarca, ali sisu krv i ima ih na pojedinim plazama, a ja bas trefio tu sa tim bajama, izjele su me I sad me svrbi i imam velike crvene fleke, morao sam uzeti kremu za to. A sitne su, ja sam mislio da pepeo leti oko mene, sreca nisu mi se zavlacile u gace nego su mi izjele listove, ruke i vrat. Stvarno neugodan svrab vec od nedjelje. Kaze mi jaran kinez da su njega jele dva mjeseca neprestano dok je kao klinac isao pjeske u skolu. Ovdje ima i neka osa koja ti sise krv, I obavezno se parkira na lakat, a poslije bude fleka velika ko da te neko opucao fudbalskom loptom i uzasno pece. Sad sta radim gledam laktove.zoomba wrote:Tss kako vam se da ovoliko kucati
Da, promijetio sam da mogu vise da kucam.
Tomahawk11 wrote:Ramo, čitam tvoje postove, al ovo
