Nurudin wrote:Dakle, po meni je identitet nekog naroda nešto što ne treba izmišljati , to je prirodna datost nekog podneblja.
Međutim, narodu je uvijek potreban neka jednostavna i jaka simbolika , pa i mitologija koju će on doživljavati kao svoju.
To ne mora biti čak ni neka davna istorija, može se formirati i oko novije istorije , što se spontano i dogodilo, tipa Armija BiH
ili don't forgetSrebrenica. Hrvatska je recimo poludila na UZP jer joj se Hag popiškio na sibole domovinskog "odbrambenog" rata,
te na Tuđmana kao oca nove hrvatske države. Znači, to je pitanje identiteta, a ne toliko pravnih posljedica.
Kod Bošnjaka postoji problem identiteta, koji se formirao oko religije i niko ne pokazuje namjeru da to promjeni ili da upozori
na opasnost pretvaranja naroda u vjersku skupinu. Religija kod modernih nacija ne može i nije temelj identiteta.
Postoji čak i dio Bošnjaka koji, iako su se na zadnjem popisu izjasnili kao Bošnjaci , a mali broj kao Bosanci, a svi su
tradicionlano iz muslimanskih porodica, imaju jaku averziju prema tom identitetu koji im se servira .
Bošnjaci neće opstati ako ne izgrade ispravan identitet jer Evropa ne prihvata taj religijksi identitet naroda, pogotovu ne islamskog.
Ja tu vidim veliki problem jer narod nije narod, dok se ne postave stvari na svoje mjesto.
Druga stvar je ovaj bosanski identitet, nadnacionalni, sličan nekadašnjem jugoslovenstvu.
Nikad se Srbi i Hrvati neće i NISU tako izjašnjavali , a sad naročito nakon rata imaju veliku averziju spram toga.
Međutim, podneblje je bosansko-hercegovačko i ta je regionalna odrednica prirodna i ona će živjeti , ali kao narodni identitet
nije kod S-H naroda bila nikad prihvaćena, tako da je to po meni utopija .
Multikulturalnost je baška stvar, kao i multietničnost, i ona će uvijek biti prisutna jer je datost , takvo je stanje na terenu, iako smo
podijeljeni ipak smo naslonjeni i prožimamo se politički, ekonomski , pa čak i da smo tri države to bi tako bilo a kamo li ovako.
Dakle, pitanje je , da li je vaš doživljaj da je religija prenaglašena u našem identitetu ili je vi doživljavate kao da je na pravom mjestu?
I hoće li u budućnosti to biti problem (ili možda već jest) da se jedan narod, od strane drugih , doživljava kao muslimani koji sebe nazivaju
reda radi Bošnjacima, a drugi ih tako zovu zvanično i iz kurtoazije, a stvarno ih doživljavaju kao vjersku grupu?
Bosnjaci su svoj identitet imali i prije 90-tih, problem je sto se po tome identitetu kontinuirano pisalo i sralo, te zemljom zatiralo, dok se jedan narod sa tri religije, nije doveo u stanje zbunjenosti, lutanja i trazenje novih identiteta i to se kontinuirano radilo u obje Jugoslavije, a pocelo se desavati za vrijeme Austrougara.
Pojam Bosnjak i Bosnjastvo bas nije strano ovome podnevlju i u svojoj historiji bilo je jednako onome Bosanac i Hercegovac. Svi su u neku ruku se ogresili o sebe. Od odlaska Osmanlija u BiH imamo posla s kulturno-obrazovnu propagandom i atakovanje na Bosnjake/Bosance. Ko ne vjeruje, nek pocne citati prve casopise iz Austrougarske ere, pa potom i one kasnije, u kojim su se i neki muslimanski autori upravo zbog dominantnosti toga kruga, poceli izjasnjavati u BiH kao Srbi ili Hrvati. Isto tako vec tada su neka kulturno umjetnicka drustva poput Prosvjete ili Napretka, poceli raditi na gradjenju nacionalne svijesti medju BH. pravoslavcima i katolicima. Ko zeli moze procitati pojedine dostupne casopise poput "Bosanske Vile"
Otuda je i nastala ona pjesma o Safveta bega Basagica, koji je isto tako pokleknuo pred tom kulturno-obrazovnom propagandom i poceo objavljivati tekstove u tim casopisima. Ovo je njegova pjesma koja govori o tome. Aludira na to vrijeme.
Znaš Bošnjače, nije davno bilo
Sveg' mi svijeta nema petnaest ljeta
Kad u našoj Bosni ponositoj
I junačkoj zemlji Hercegovoj
Od Trebinja do Brodskijeh vrata
Nije bilo Srba ni Hrvata
A danas se kroza svoje hire
Oba stranca ko u svome šire
Oba su nas gosta saletila
Da nam otmu najsvetije blago
Naše ime ponosno i drago
Mi ne zelimo uciti historiju, zato nam se i ponavlja unedogled, a niti zelimo nauciti bitne lekcije iz proslosti. Pogledajmo historiju pravoslavaca i katolika u samome Sarajevu, te zajednice su postojale u doba Osmanlija u Sarajevu, medjutim te zajednice nemaju na desetke spomenika kulture koji datiraju iz toga doba.To je razumljivo jer su bili gradjani drugog reda u tome carstvu, pa same Osmanlije nisu pridavali veliku vaznost tim zajednicama. Najstarija crkva u Sarajevu je pravoslavna i datira iz 16. stoljeca, neki kazu da je i starija. Najstariji katolicki samostan je bio na Bistriku u katolickoj cetvrti Latinluk sve do upada Savojskog, poslje kojeg se ista zajednica pobojala moguce osvete Osmanlija, te su se mnogi iselili iz nje, a sama cetvrt je pretrpila razaranje. Obnovoljen je u 18. st. Danasnji oblik su mu dali Austrougari. Najvise crkvi sagradjeni su od 19.st. na ovamo, tj. od dolaska Austrougara. Najstariji spomenik Jevreja u gradu je sadasnji muzej jevrejske zajednice, prvo skloniste za protjerane jevreje iz Spanije i datira iz 16 st.. Sarajevo se moze zahvaliti Josipu Vancasu sa svoj arhitektonski doprinos ovome gradu. To je doba kada se pored afirmisanja tih religijskih zajednica poceo desavati i proces razvijanja nacionalne svijesti. Nazalost s kasnjenjem u odnosu na Srbe. Hrvati su svoju nacionalnu svijest poceli jacati malo kasnije, u periodu izmedju dva svijetska rata.
Taj proces da Bosnjaci/Bosanci razviju vlastitu nacionalnu svijest propao je iako je bilo pokusaja, cak i Austrougari su nam pokusali pomoci u tome, ali ocito nismo shvatili vaznost toga tada.
i ono je odmah cijelom svijetu pamet popilo.
