Zakuhalo se
Nije baš da sam ovako zamislio temu, ali mogao sam pretpostaviti kako će izgledati i da će nastati kakofonija... Mislim da neki nisu dobro razumjeli šta sam mislio reći i pitati kroz uvodni post...
1) Tema nije samo početak rata, nego i njegov čitav tok...
2) Tema nije usmjerena na to da samo otkrije ko je najveći krivac, nego i da li ima imalo (makar bobu) krivice i kod druga dva naroda...
3) Te pite ne predstavljaju broj ljudi koji misle ovako ili onako, nego generalnu percepciju kolika je krivica kojeg naroda (ovo posebno za haznadara)...
A sada kako sam rekao, ide moje viđenje, za koje sam nastojao da bude maksimalno objektivno... O tome vrlo često razmišljam - da li bih ja imao isto mišljenje da nisam to što jesam, i da moja lična iskustva i subjektivni dojmovi nisu takvi kakvi jesu... Volim misliti da bih...
Dakle, kako
JA vidim rat i ono što mu je prethodilo?
Ja smatram da bilo kome ko je imalo objektivan teško osporovati da najveću odgovornost i krivicu za ono što se dešavalo pri raspadu Jugoslavije, a naročito u Bosni i Hercegovini snosi srpska politika, za kojom se povela većina srpskog naroda... Protivljenje osamostaljivanju Bosne i Hercegovine i drugih republika možda jeste bio legitiman politički stav, ali zanemarivanje volje većine građana tih republika, kao i sprovođenje zločinačke politike koje je uslijedilo, sigurno je da nemaju nikakvog uporište, niti u legalnosti, niti u legitimnosti... Čak i ako prihvatimo da je oružani otpor srpskog naroda novim okolnostima razumljiv (što je opet teško), nemoguće je ni na koji način opravdati masovne zločine i etničko čišćenje, koje se ogledalo u desetinama hiljadama ubijenih i mučenih civila i zarobljenika, neselektivnom granatiranju civilnih ciljeva, zatiranju tragova o svemu što je bošnjačko i hrvatsko na prostoru koje su bile pod kontrolom vlasti i vojske Republike Srpske... Vrhunac svog tog ludila je bila masovna egekucija Srebreničana, koja je dobila pravnu kvalifikaciju genocida... Ipak, ono što se ne smije zanemariti jeste da je i pored Srebrenice učinjen čitav niz zločina... To što oni nisu dobili kvalifikaciju genocida, ne znači da nije riječ o monstruznim djelima, kojih se čitavo čovječanstvo treba stiditi... Počevši od Prijedora, preko Foče, Višegrada, Rogatice, Zvornika, Sarajeva, Kotor Varoši, Vlasenice, Nevesinja, Sarajeva, Korićanskih stijena i još brojnih krvavih toponima, čije bi nabrajanje zaista mnogo potrajalo... Sve je to sramota koju srpska nacionalna politika i oni koji je baštine nosi na sebi... Za bilo kakav održiv proces pomirenja, neohodno je da se većina pripadnika ovog naroda suoči sa ovim ČINJENICAMA, jer ne mogu očekivati da Bošnjaci i Hrvati, a Bošnjaci posebno, pređu preko tih strahota kao da se nikada nisu desile... Posebno se to odnosi na prestanak negiranja genocida u Srebrenici, te veličanja Mladića i Karadžića... Bez toga svaka priča o pomirenju i pružanju ruke je ništa drugo nego provokativni cinizam... Ovim naravno ne tvrdim da svi Srbi kao širok kolektiv snose krivicu za ono što se dešavalo, jer veliki broj je ni luk jeo, ni luk mirisao, a postojali su i još postoje mnogi visoko moralni i odvažni pojedinci u srpskom narodu, koji su podigli glas protiv ovakve zločinačke politike... Međutim, svaki pripadnik srpskog naroda ima moralnu odgovornost da se ogradi od zločina koji su pravljeni, između ostalog, i u njegovo ime... Neutralan stav također nije prihvatljiv...
Što se tiče hrvatske nacionalne politike, jasno je da je i ona imala za konačni cilj zaokruživanje teritorija na kojima Hrvati žive u jednu državu, bez obzira na ''cijenu''... A cijena je uklanjanje desetina hiljada ne-hrvatskih stanovnika koje su im se kao smetnja našle na putu, dal kroz "humane" metode (protjerivanje), dal kroz mnogo manje humane (Dretelj, Heliodrom, Mostar, Ahmići, Stupni Do, Prozor, Vrbanja itd.)... Prosječnom Hrvatu je teško razumjeti da je Herceg Bosna u periodu 93-94 bila otprilike isto što i Republika Srpska Krajina, ali to je istina sa kojom će se bosanskohercegovački Hrvati morati kad-tad pomiriti... Presuda o udruženom zločinačkom poduhvatu je tu, i neće nigdje otići... Ostaje za sve generacije da se suočavaju sa njom, a što se prije suoče, to će bolji rezultat biti za sve, pa i za Hrvate... Naravno, razmjere hrvatskih zločina nikada nisu dostigle, niti su se približile onim srpskim, zbog čega ih ja nikada ne bih stavljao u taj koš, posebno ako znamo da je hrvatska politika imala i svoju dobru i konstruktivnu stranu spram Bosne i Hercegovine ('elem, nije stvar crno-bijela)... Ali Hrvatima ostaje pouka da ogranizovanje isključivih monoetničkih projekata nije prihvatljiv način vojno-političkog djelovanja, a dok ne shvate da je Bosna i Hercegovina njihova primarna država, brojnost Hrvata ovdje će se sve više smanjivati...
I na kraju dolazim do Bošnjaka i njihove uloge u ludilu 90-tih... Naravno, bezobrazno je tvrditi da Bošnjaci nisu podnijeli daleko najveće žrve u proteklom ratu... Nije utemeljeno tvrditi niti da su Bošnjaci imali puno izbora kada je u pitanju proglašavanje nezavisnosti za Bosnu i Hercegovinu - tu je samo bilo pitanje - da li će ratovati protiv Srba ili Hrvata? Njima je rat zaista nametnut, na šta ukazuje i velika disproporcija u naoružavanju i organizovanosti na početku rata... Međutim, treba imati i ovo u vidu - bošnjačka nacionalna politika, kreirana od strane SDA, a podržana od većine Bošnjaka, svjesno ili ne (dalo bi se diskutovati) je već 1990. godina počela raditi na mentalnom razdvajanju naroda zajedno sa SDS-om i HDZ-om, te na taj način pomogla Karadžićevom cilju o fizičkom razdvajanju... Ista politika je kasnije doprinijela da borba za multietničku Bosnu i Hercegovinu dobije oblik jednonacionalne islamizirane borbe, u kojoj nije bilo puno mjesta za ne-Bošnjake... Kada su u pitanju zločini, njih je bilo, a mišljenja sam da se ni Bošnjaci nisu na odgovarajući način još uvijek suočili sa istima... Nisam mišljenja da su oni bili organizovani i podržani od strane političkog i vojnog vrha, ali jesu najblaže rečeno bili tolerisani... Trusina, Dusina, Kazani, Trnovo 92 (posebno Ledići i Presjenica), Bradina, Čelebići, Križančevo Selo, Šušanj, Bugojno, Grabovica, Uzdol itd. (lista nije konačna) se jesu desili i ne mogu se opravdati ili relativizirati zločinima sa druge strane, bez obzira što su isti bili neuporedivo veći i organizovaniji... Također, u Podrinju je bilo i stradanja civilnog srpskog stanovništva, kao i zarobljenih vojnika VRS, i nije prihvatljivo o istim se odnositi na način na koji se do sada odnosilo... Dakle, nije baš da se Bošnjaci nemaju s čime suočavati...
PS Ako mi ko bude replicirao u smislu neslaganja sa napisanim, volio bih da to bude argumentovano, a ne ad-hominem metodom ili bespotrebnim ironisanjem, kako to uobičajeno biva...
