Forum Klix.ba

Ma spavate li mirno braćo Grimm, vrtiš li se Hanse Christijane Andersene, češeš li se iza ušiju Williame mali Shakespeare? Svrbi li te dlan Miroslave Krležo? Upravo ste i na onom svitu osjetili podrhtavanje jer je danas napisan najveci tekst težak i velik ko Mojsijeve kamene ploče sa 10 Bozijih zapovjedi, a rodili su se veći pisci od vas. Laka vam noc za sva vrimena

komentar na pricu o zidaneu sa fb grupe one

Maradona imao stomak i za vrijeme karijere.

stakasa wrote:

Point. wrote:Lazio - ekipa koja je uzela zadnji Kup Pobjednika Kupova.
Kao da je juce bilo jbt.

Negdasnji Mancaster Siti

S velikom razlikom da je njihov mecena bio lokalni lik, Sergio Cragnotti.

Najjace mi je kad ova djeca komentarisu kako neko moze navijat za Lazio, ko biva egzotika. Ne znajuci kakva je Lazio bio sila na prelazu milenija.

Point. wrote:Lazio - ekipa koja je uzela zadnji Kup Pobjednika Kupova.
Kao da je juce bilo jbt.

Kakav sastav

mousstapha wrote:Ne znam jel nostalgija, ali Talijani kad su nerazumno trosili na transfere nekako su imali vise stila. Danas klubovi napucaju tim novcima od nafte, a on izgleda nekako plasticno. Ne znam, mozda je samo nostalgija.

Vlasnici ekipa bili lokalni bossovi, takmicili se izmedju sebe, bankrotirali mnogi
Onaj tekst o 7 donova odlicno opisuje nekadasnju seriu a

Jbt ove sad "velike" klubove pokupovali amerikanci, rusi, arapi... ljudi nemaju veze s fudbalom
.erem im se u klubove i fudbal

Najjace prvenstvo koje sam gledao je definitivno ono iz 98-e. I mislim da to nema veze s nekom djecjom nostalgijom. Gotovo svaka ekipa je imala nekog zanimljivog pojedinca ili dva. Tu su jos uvijek bila braca Laudrup. Tu su bili i Valderama i Asprilla. Za Norvesku nastupao Tore Andre Flo. Marcelo Sallas i Ivan Zamorano, predvodili Chile. Mustafa Hadji Maroko, Selimi Tunis. Napušeni Jamajčani davali neki svoj šarm. Imali smo i najjacu generaciju Nigerije ikad; nema tog lika koji pred zgradom nije izvodio onaj Okochin dribling. Rumunija imala sjajnu generaciju, jos jednom predvodjena Maradonom sa Karpata. Holandija takodjer bolesno puna talenta. Chilavert bio svojevrsna atrakcija. Sta tek reci za napadacke ikone poput Batistute, Vierija, i kralja elegancije, Denisa Bergkampa. Meni se najbolje urezao susret Engleske i Argentine. Fantasticna utakmica (i fantastica podrska za obje ekipe), koju su Englezi standardno ispusili na penale (uz par mojih suza). Vjerovatno presudan momenat je bilo iskljucenje Beckhama, nakon sto ga je Simeone navukao kao mladog majmuna. Pamti se i legendarni Lillian Thuram, koji je nafilovao zahuktale Croasane. Finale je bilo spektakl u reziji Zizoua, nakon sto su Brazilci imali trovanje hranom.


Ubjedljivo najgore prvenstvo je bilo ono iz 2010., gdje jedino pamtim onaj gol Inieste u finalu.

I vuvuzele

il dottore wrote:

Point. wrote:Lazio - ekipa koja je uzela zadnji Kup Pobjednika Kupova.
Kao da je juce bilo jbt.

Kakav sastav

Marchegiani
Favali
Pancaro
Nesta
Mihajlovic
Stankovic
Nedved
Vieri
Salas
Mancini
Jedino frajera koji cuci u sredini ne mogu da provalim,mislim da je mozda Argentinac

Almeyda.

il dottore wrote:

mousstapha wrote:Ne znam jel nostalgija, ali Talijani kad su nerazumno trosili na transfere nekako su imali vise stila. Danas klubovi napucaju tim novcima od nafte, a on izgleda nekako plasticno. Ne znam, mozda je samo nostalgija.

Vlasnici ekipa bili lokalni bossovi, takmicili se izmedju sebe, bankrotirali mnogi
Onaj tekst o 7 donova odlicno opisuje nekadasnju seriu a

Jbt ove sad "velike" klubove pokupovali amerikanci, rusi, arapi... ljudi nemaju veze s fudbalom
.erem im se u klubove i fudbal

Cecchi Gori u Fiorentini, Sensi u Romi, Cragnotti u Laziu, Tanzi u Parmi, Berlusconni u Milanu, Moratti u Interu. To su bili vlasnici koji su zivjeli za svoje klubove, nisu zalili trositi neki su doduse trosili mimo svojih mogucnosti. Ovo danas sa Psg, Citijem se ne moze porediti.

il dottore wrote:

mousstapha wrote:Ne znam jel nostalgija, ali Talijani kad su nerazumno trosili na transfere nekako su imali vise stila. Danas klubovi napucaju tim novcima od nafte, a on izgleda nekako plasticno. Ne znam, mozda je samo nostalgija.

Vlasnici ekipa bili lokalni bossovi, takmicili se izmedju sebe, bankrotirali mnogi
Onaj tekst o 7 donova odlicno opisuje nekadasnju seriu a

Jbt ove sad "velike" klubove pokupovali amerikanci, rusi, arapi... ljudi nemaju veze s fudbalom
.erem im se u klubove i fudbal

http://www.mozzartsport.com/vesti/calci ... nova/93384


Turska-2002

Artest wrote:Almeyda.

Jedno sjecanje
Igra lik za inter protiv juventusa
I kako to vec ide u seria a sudija silji za crno bijele lopinase
Vadi nakon nekog starta zuti Almeydi i frajer mu otme karton King

Uff

Opet na NI romantika od teksta



Svako od nas ima svoje neko magično doba kada bi tija živit, vrime kada se sve činilo lipšin, boljin i lakšin. Kako je Woody Allen to lipo prikaza u svomen filmu Ponoć u Parizu, di se ona plava šempija od tipa koji vata djeveruše zapija sa Hemingwayon i ekipon. Lipu poruku nosi taj film, i guštan ga uvatit na nekon od programa i pogledat. Neki san ga dan gleda i zapita san se kada i di bi ja tija živit. Nisan dugo čeka na odgovor.

Serie A, 1997 – 2006.

Bez imalo truda, isprid mene su izronila obrijana, dječačka lica, u šlampavin, tri broja prevelikin dresovima, čiji su se rukavi vijorili ka da su zmajovi kada bi trkali do svojih navijača raširenih ruku. Vidin dite negdi na ulicama Splita, u serđo takini tuti, koju mi je mater kupila od božićnice, i ja san je užga jer san na tjelesnon iša uklizat priki sa dvi noge, u maniri Billyja Costacurte. Istu san tutu sakriva, da me mater ne ubije, dok bi jon lukavo punija dvaes kuna iz takujina da uzmen slije. Niko sritniji od mene, pogotovo kada bi dobija Batigola, jer brate, Batigol.

Dok je moja ekipa odrastala na prvin duvanima, pivama i zelenon šta život znači, ja san rasta uz Peticu. Kada se samo sitin uvodne špice, Bože, onih predivnih grafika koje su tada bile revolucionarne, trnci me bacu u afan. Ni ne moran govorit o tome, sve se zna.

Uvik mi je ta Italija bila magična. Prve slije koje san vidija su bile one iz Italije 90', nevezano šta ih nisan ni moga skupljat. Prvi talijanski klub koji san u životu uživo gleda, bila je Fiorentina. Prvi izlet sa starcima odvea me na skijanje u tu Italiju. A majke mi, ako se nisan prvi put zaljubija u žensku iz Italije.
U to je vrime i mržnja bila ispravna, nekako zdrava, ka kada bi se slučajno zeznija i uša u kafić i pita di se more uzet Laziov dres, a unutra kapućino pije lik u Tommasijevon dresu, ni približno lip ka on.

Nogomet je tada bija pisma, strast, osan klubova sličnih po snazi (i oni koji su doma paprili svima), nesavršena harmonija majstorski odsvirana na harfi, rukama voljene Serie A. Danas, distorzirano carstvo para, imperij di se dresovi nosu da bi se izgledalo dobro, a ne u čast voljenon klubu. Gitare koje tako pogrešno zvuče, a notni zapis je savršen, onakav kakav bi triba bit. A, ipak, ne zvuči kako triba.

Ljudima je prva asocijacija na Italiju stisnuti prsti kada gestikuliraju, špageti, rimsko carstvo, spiza, vino, čizma, pizza, cigani, prevare, mafija, kum, i još sto iljada stvari. Koliko god ja ima neugodnih iskustava sa ton državon (a ima san ih), i koliko god bi ljudi rekli da bi Italija bila ludilo država, da nema Talijana, ja toj Italiji zauvik dugujen.
Koliko god bila zagađena politikon, catennacijon, korupcijon, nemanjen para, krađon i inin stvarima, dala mi je Serie A. Ucrtala je ljubav prema balunu, nevinu i dječačku, onu koju san kasnije moga izlit u najdraži klub.

Daj mi strastvenu klapu ljudi koji sviraju iz ljubavi, umisto neuštimanih, kapitalističkih gitara. Ako se romantika može definirat sa jednon riči i jednin slovon, to bi bila – Serie A.

Dnevnik Jednog Brale jak si

nju ne treba posebno predstavljati







svi oni koji su pratili seriju A 90-tih i 2000-tih culi su za Simonu Venturu

Ah, Simona ljubav moje mladosti.
U vrijeme kad nije bilo interneta, streamova, Areni, iptv i slicno nedjelja poslijepodne se provodila uz Quelli che il calcio. Ne znas beknuti talijanskog al znas osnovno fuorigioco, rigore, gol di ovaj i onaj, espulso i naravno ako se Simona sredi pa mozes pariti oci. Bila udata za onog igraca Bettarinija, u Sampdoriji igro cini mi se.

Najjace u emisiji je bilo kad padne go, oni komentatori podivljaju, a posto nisu smjeli prikazivati live utakmice repriziralii su golove na malom terenu sa ko nekim igracima koji su pokusavali dati go kako je u stvarnosti bilo. Legendrano.

il dottore wrote:

Point. wrote:Lazio - ekipa koja je uzela zadnji Kup Pobjednika Kupova.
Kao da je juce bilo jbt.

Kakav sastav

Lazio '98/'99;
Nesta, Vieri, Mihajlović, Pancaro, Marchegiani, Mancini.
Stanković, Favalli, Almeyda, Nedved, Salas.
Daj sine, ugasit će nas Zuckerberg..
Spavaš li mirno, čovječe koji si bia sa Severinom na onoj barci??

Dario Hubner i Ronaldo

Romanista 101% wrote:


Dario Hubner i Ronaldo

paklica na dan norma mu bila al zato svakog vikenda resetao protivnicke mreze

Sedam sestara oko 2000 godine.

https://youtu.be/_sVubBQaMcQ

Zbog Yorka i Cola Sam znao i zaplakat. Pa cesto i zbog bekama kad ne zabije iz slobodnjaka. Uvijek kad je slobodnjak, Bio Sam ubijedjen da CE zabiti kao da je penal. Pa ako odgledam utakmicu a Gigs ne napravi ni jedan Slalom, propala utakmica. Onda ako skols ili Keane nekoga ne polome, propala utakmica. Pa one bekamove lopte za Yorka i kola . Pa ludi schmeichel je svaku utakmicu Moro bar dvije ispucati U Aut zvaku na klupi ne treba ni spominjati. Stam Gigant. Iwrving, covjek Koji je U karijeri citavoj imo tri pogresna Pasa.

I sve to tako.. padne mi na pamet koliko su love dali za pogbu pa mi sve nesto u stomaku KO kamen.

Jao sastava Barcelone. Kad komentator (na prvom linku ) U jednoj prilici podje nabrajat

https://youtu.be/bIvOQ9DP1Yk

Nedavno Sam imo malu raspravu. Ko GA je najbolje glavom zabijo. Dwight York, Fernando morintes ili Mario Jardel. Na kraju smo samo zakljucili da su SVA trojica bili fenomeni. Nego eto, Meni je York Bio Favorit samo zato sto je nizak

Glavom ga je najbolje trpo Oliver Bierhoff. Ne mogu se sjetiti ni jednog njegovog gola nogom.

Point. wrote:Glavom ga je najbolje trpo Oliver Bierhoff. Ne mogu se sjetiti ni jednog njegovog gola nogom.

Kažu da je Musemić udarao glavom kao nogom,sa vrha šesnesterca bez problema.

Point. wrote:Glavom ga je najbolje trpo Oliver Bierhoff. Ne mogu se sjetiti ni jednog njegovog gola nogom.

Niko nije imao bolji zavšni udarac glavom kao on,barem se ja ne sjećam nekog drugog.