Ivo Andrić

[LBVIEW]

Ivo Andrić je za Bošnjake što i Bono Vox za Srbe, vole ih čitati/slušati ali stalno ubjeđuju druge kako su vnago k'o ljudi...

Inace, isto je kad se neko bori protiv tvog nacionalizma i kad onaj drugi podrzava onaj usmjeren protiv tebe?
No znajuci koliko je prosecan Srbin obektivan, nema mjesta cudjenju.

Ko o čemu, bošnjak o objektivnosti...

Ta nece valjda najveci mitomani na cvetu i sire?

[triiksa]

Inace, isto je kad se neko bori protiv tvog nacionalizma i kad onaj drugi podrzava onaj usmjeren protiv tebe?
No znajuci koliko je prosecan Srbin obektivan, nema mjesta cudjenju.

Ko o čemu, bošnjak o objektivnosti...

Ta nece valjda najveci mitomani na cvetu i sire?

Stižete ih polako sa svojih 9 genocida u XX vijeku, starosjedilastvom i hiljadugodisnjom drzavnoscu, ne brini...

[dječak sa šibicama]

Ivo Andric bio prevrtljiv cojk, malo pisao na hrvatskom malo na srpskom, osigurao si mjesto i u HAZU i u SANU, a njegov odnos do Bosne je vjerovatno neki kompleks.

Ali dzaba sve, Nobelovac pa to ti je, mozete/mozemo mu samo prnuti pod prozor.

[Challenger__]

...osigurao si mjesto i u HAZU i u SANU...

Nema on veze sa HAZU, niti je u sobi HAZU posvećenoj hrvatskim nobelocvima spomenuto njegovo ime.

LINK

[dječak sa šibicama]

Ma ja to onako karikiram, znam da je neka djela pisao na hrvatskom jeziku.

[BHCluster]

Da li je sta napisao o Drugom svjetskom ratu?

[Salonski Kriticar]

Ne razumijem sto je Andricu teret sluzba u Berlinu?! I to silno zgrazanje i nerazumijevanje. Zar vi stvarno nimalo ne kontate diplomatsku sluzbu?

Andric je radio u Poslanstvu Kraljevine Jugoslavije u Berlinu. Bio je diplomata kojeg je njegova zemlja poslala na sluzbu u Njemacku. Sve zemlje su tamo imale ambasade/poslanstva i diplomate. S obzirom na tadasnje geopoliticke okolnosti, najjaci diplomatski kadar je isao u Berlin, London, Pariz i Rim da tamo zastupa i stiti interese svoje zemlje.

Nacin na koji se vi iscudjavate nad tim je isti kao da kazete da je svaki Bosnjak koji u radi u ambasadi BiH u Beogradu cetnik, ili ustasa ako je radio u bh. ambasadi u Zagrebu.

[Hadzi Lojo]

Nije na odmet ponovo procitati!

https://www.bosnjackooko.com/index.php? ... &Itemid=75

[Lincoln-Burrows]

Da li je sta napisao o Drugom svjetskom ratu?

Andrićev esej »Predsednik Tito«.

Kao većina mojih sunarodnika i ja u Predsedniku naše Republike vidim izrazitog zatočnika mira i borca protiv rata i nasilja. On je to bio u legendarnoj borbi kad je, sjedinivši narode Jugoslavije, digao i vodio oružani ustanak protiv fašističkih zavojevača i okupatora i tako oslobodio svoju zemlju; to je bio i onda kad je svoju oslobođenu i ponovo ujedinjenu zemlju poveo putem međunarodne miroljubive saradnje, a protiv svih vrsta nasilja, mržnje i diskriminacije. Borba za mir bila je i ostala u osnovi svih njegovih nastojanja.

Oslobođenoj Jugoslaviji pošlo je za rukom da za kratko vreme uspostavi dobre ili normalne odnose na svima svojim granicama pa i sa onima od kojih su je dotle delile razne opreke; ona je našla mogućnosti da postane aktivan član i iskren branilac Ujedinjenih nacija, kao i da odigra važnu ulogu u organizovanju nesvrstanih zemalja. U isto vreme ona je, opet pod rukovodstvom predsednika Tita, rešavala jedno za drugim pitanja svoga unutrašnjeg uređenja, nalazeći pravednija i savremenija rešenja za sve svoje narode i narodnosti, a na svima područjima zajedničkog života.

Ukratko, i oružana borba protiv nadmoćnog zavojevača, i stvaralački rad na unutrašnjem uređenju zemlje, i ostvarenje miroljubive saradnje sa svima državama sveta, bez obzira na njihovo unutrašnje uređenje – sve su te aktivnosti nove Jugoslavije imale za cilj mir i slobodu čoveka, a njihov inicijator i rukovodilac bio je predsednik Josip Broz Tito.

Opštepoznata je neumorna aktivnost koju je predsednik Tito razvio u međunarodnom životu posleratnog sveta. Ona je obuhvatila sve kontinente i predsedniku Titu i njegovoj zemlji pribavila znatan ugled jer je po opštem mišljenju vođena u duhu mira i čovečnijih odnosa među ljudima i narodima.

[SaraFina]

Ne razumijem sto je Andricu teret sluzba u Berlinu?! I to silno zgrazanje i nerazumijevanje. Zar vi stvarno nimalo ne kontate diplomatsku sluzbu?

Andric je radio u Poslanstvu Kraljevine Jugoslavije u Berlinu. Bio je diplomata kojeg je njegova zemlja poslala na sluzbu u Njemacku. Sve zemlje su tamo imale ambasade/poslanstva i diplomate. S obzirom na tadasnje geopoliticke okolnosti, najjaci diplomatski kadar je isao u Berlin, London, Pariz i Rim da tamo zastupa i stiti interese svoje zemlje.

Nacin na koji se vi iscudjavate nad tim je isti kao da kazete da je svaki Bosnjak koji u radi u ambasadi BiH u Beogradu cetnik, ili ustasa ako je radio u bh. ambasadi u Zagrebu.

Ne tereti njega niko za službovanje u Berlinu, nego je sporan njegov odnos i uloga naspram tadašnjih političkih prilika... To je valjda jasno... Lik je po svemu sudeći bio kameleon. Bez ikakvih moralnih skrupula. Možeš ti nazivati taj njegov poltronski stav i vrhunskom diplomatijom, to u moralnoljudskom pogledu neće ništa bitno promijeniti. E u tome je bit priče.
Pored toga, ja lično ne mogu odvojiti njegov književni opus i stavove, ma kako neki se kleli u njegovu genijalnost od njegove ličnosti - osobnosti.
Nekada dok sam mladja bila, imala sam iluzija o njegovom pisanju. Danas nažalost više nemam.

[Salonski Kriticar]

Da li je sta napisao o Drugom svjetskom ratu?

Andrićev esej »Predsednik Tito«.

Kao većina mojih sunarodnika i ja u Predsedniku naše Republike vidim izrazitog zatočnika mira i borca protiv rata i nasilja. On je to bio u legendarnoj borbi kad je, sjedinivši narode Jugoslavije, digao i vodio oružani ustanak protiv fašističkih zavojevača i okupatora i tako oslobodio svoju zemlju; to je bio i onda kad je svoju oslobođenu i ponovo ujedinjenu zemlju poveo putem međunarodne miroljubive saradnje, a protiv svih vrsta nasilja, mržnje i diskriminacije. Borba za mir bila je i ostala u osnovi svih njegovih nastojanja.

Oslobođenoj Jugoslaviji pošlo je za rukom da za kratko vreme uspostavi dobre ili normalne odnose na svima svojim granicama pa i sa onima od kojih su je dotle delile razne opreke; ona je našla mogućnosti da postane aktivan član i iskren branilac Ujedinjenih nacija, kao i da odigra važnu ulogu u organizovanju nesvrstanih zemalja. U isto vreme ona je, opet pod rukovodstvom predsednika Tita, rešavala jedno za drugim pitanja svoga unutrašnjeg uređenja, nalazeći pravednija i savremenija rešenja za sve svoje narode i narodnosti, a na svima područjima zajedničkog života.

Ukratko, i oružana borba protiv nadmoćnog zavojevača, i stvaralački rad na unutrašnjem uređenju zemlje, i ostvarenje miroljubive saradnje sa svima državama sveta, bez obzira na njihovo unutrašnje uređenje – sve su te aktivnosti nove Jugoslavije imale za cilj mir i slobodu čoveka, a njihov inicijator i rukovodilac bio je predsednik Josip Broz Tito.

Opštepoznata je neumorna aktivnost koju je predsednik Tito razvio u međunarodnom životu posleratnog sveta. Ona je obuhvatila sve kontinente i predsedniku Titu i njegovoj zemlji pribavila znatan ugled jer je po opštem mišljenju vođena u duhu mira i čovečnijih odnosa među ljudima i narodima.

Meni u ovom tekstu nema nista sporno. Kakve su hvalospijeve tad pisali o Titu, ovo je jedan dostojanstven tekst.

[Lincoln-Burrows]

Nekada dok sam mladja bila, imala sam iluzija o njegovom pisanju. Danas nažalost više nemam.

Dok si bila mlađa, jao što to pišeš, kao da si ušla u srednje godine.

[SaraFina]

Nekada dok sam mladja bila, imala sam iluzija o njegovom pisanju. Danas nažalost više nemam.

Dok si bila mlađa, jao što to pišeš, kao da si ušla u srednje godine.

Pa znaš me ti makar sa 22 godine, kakve sam iluzije i furke imala

Ako iko zna, znaš ti. A ti si meni uvjek bio korektan lik!

[Lincoln-Burrows]

Nekada dok sam mladja bila, imala sam iluzija o njegovom pisanju. Danas nažalost više nemam.

Dok si bila mlađa, jao što to pišeš, kao da si ušla u srednje godine.

Pa znaš me ti makar sa 22 godine, kakve sam iluzije i furke imala

Ako iko zna, znaš ti. A ti si meni uvjek bio korektan lik!

Znaš kako se kaže: nisi star koliko imaš godina života nego koliko života imaš u svojim godinama.

[SaraFina]

Pa znaš me ti makar sa 22 godine, kakve sam iluzije i furke imala

Ako iko zna, znaš ti. A ti si meni uvjek bio korektan lik!

Znaš kako se kaže: nisi star koliko imaš godina života nego koliko života imaš u svojim godinama.

Sam znaš da i ruske klasike treba čitati u ranoj i srednjoj mladosti. ... pa onda u starosti ponovno. Rezultat je zapanjujući. I osobni doživljaj.

E to važi i za Andrića, no daleko od toga da ga poredim s nekim ruskim velikanom

[Drvosjeca iz Dejcica]

Danas tražeći neke podatke o Ivi Andriću naletih na ovaj tekst izvjesnog Dine Sardija.

NOBELOVAC MRŽNJE
Autor: Dino Sardi
Objavljeno: 10. October 2010. 01:10:16


Njegov najveći politički uspjeh je predaja vjerodajnica Adolfu Hitleru. Ali, negova diplomatska karijera nije dugo trajala. Prekinuta je zajedno sa slomom nacizma. Sigurno utočište nalazi u Beogradu, stavlja se pod zaštitu SANU, počinje pisati ekavski i proglašava se srpskim piscem.
9.10. je godišnjica rođenja srpskohrvatskog(?) pisca Ive Andrića. Nema sumnje da će ova godišnjica biti svečano obilježena u Srbiji i njenom satelitu «republici srpskoj». Red je da se i mi pridružimo ovoj proslavi, bar ovim tekstom, ali nažalost sa manje pompe. Ovaj pisac anakronog stila počeo je kao spisatelj, da bi jedno vrijeme radio u diplomaciji, te se ponovno vratio pisanju. Ne ulazeći u ocjenjivanje njegovog opusa, trebalo bi izdvojiti jednu njegovu određujuću komponentu. Odmah postavljam pitanje: Da li bi neki muslimanski pisac koji bi većinu svojih dijela temeljio na vrijeđanju kršćana dobio nagradu. Kako da ne. Mogao bi završiti samo na dva mjesta, u zatvoru ili u ludnici. Neki periodi njegovog života ostali su nedovoljno objašnjeni. Kao onaj, kada je dobio posao u diplomaciji i bio veleposlanik Kraljevine Jugoslavije u nacističkoj Njemačkoj. Njegov najveći politički uspjeh je predaja vjerodajnica Adolfu Hitleru. Ali, negova diplomatska karijera nije dugo trajala. Prekinuta je zajedno sa slomom nacizma. Sigurno utočište nalazi u Beogradu, stavlja se pod zaštitu SANU, počinje pisati ekavski i proglašava se srpskim piscem. A njegov kolega, hrvatski pisac, Mile Budak, biva osuđen i pogubljen. Andrić uskoro postaje državni pisac i svaka kritika na njegov račun smatra se blasfemijom. Možda čak i gore, skoro kao napad na društveni poredak. Sjeća li se još neko Muhsina Rizvića? Najinteresantnija je njegova percepcija bosanskih muslimana. Oni su kod njega svedeni na neku amorfnu masu, doduše sa pojedinim likovima, ali bez lica. Možda najsličnije prikazu indijanaca u starijim američkim westernima. Ili u zadnje vrijeme opisu vanzemaljaca u SF literaturu i filmu.Da pojednostavim: Odgovarali bi po nazivu čuvenog filma Ettorea Scole «Ružni, prljavi, zli». Uostalom, on je izabrao idealnu metu. U to vrijeme ta grupacija je bila institucionalno i u svakom drugom pogledu potpuno nezaštićena. I.A. je znao da tu može bez straha (a što je njemu osobno bilo najbitnije) pustiti mašti na volju. Nekim eksplicitnim opisima mučenja iz njegovih dijela, pozavidjeo bi i sam markiz De Sade. Uzgred, za one koji ne znaju, nabijanje na kolac je francuski izum.

Suvremeni psiholozi su ustvrdili da je količina mržnje koju čovjek posjeduje jednaka razini njegovog straha. U današnje vrijeme onaj koji ima takav problem, jednostavno ode psihijatru i verbalno izbaci tu mržnju. Ali I.A. nije koristio ovu vrstu ventila, nego je jednostavno svoj problem (mržnju) pretočio u tintu.

Neposredno prije demokratskih promjena, studentski list «Valter» objavio je na duplerici poster cara Bajazita, pobjednika Kosovske bitke nad Srbima. Ne treba ni pominjati da je sav tiraž tog broja u rekordnom roku rasprodat. Možda je i to bi jedan od poticaja, sad već legendarnom srednjoškolskom listu «VOX», da u svom prvom broju, koji je za one prilike bio odlično grafički opremljen, na naslovnici objavi Andrićevu karikaturu, koja bi mogla parafrazirati naslov Andersenove bajke «Carevo novo ruho». Ta «djeca» su ga simbolično stavila na mjesto od kojega je on učinio jednostrani, fiktivni kult žrtve (za razliku od stvarnih žrtava na drugoj strani). Na Višegradskom mostu nabijen na olovku.

I na kraju, kako je završio ovaj pisac. Nimalo dostojno svog renomea. O tome je beogradska čaršija brujala, ali se nije smjelo javno govoriti. U jednoj beogradskoj bolnici, u paranoidnom stanju. Bolničari su ga morali obuzdavati, jer je uznemiravao ostale bolesnike tvrdeći da ga progoni Alija Đerzelez.

[dječak sa šibicama]

Pogresno je Andrica gledati kroz "sluzbu u Berlinu".

Pa Tito je na Visu sa istim tim "kraljevim sluzbenicima" formirao vladu, koju je kasnije (kad je bio potpuno siguran da ce biti alfa i omega u Jugoslaviji) oborio jer je jasno da je zelio autokraciju i komunisticku drzavu.
Tito je sa ustasama saradjivao za vrijeme kraljevine, jer su imali zajednickog neprijatelja.
Titovi generali su po sarajevskom Konaku sastancili sa generalima Wermahta, pregovori i dogovori.

To sto se o tome u Jugoslaviji nije smjelo govoriti, ne znaci da se nije dogodilo.

Ako cemo realno, da se Jugoslavija prema Hitleru postavila onako kako je to radilo "drustvo oko Andrica" odnosno tadasnja vlast, danas bi imali par miliona stanovnika vise na ovim prostorima i kroz taj rat bi prosli manje vise neokrznuto. To sto ne bi bilo komunisticke Jugoslavije, to je vec stvar percepcije pojedinaca koji zive u bajkovitim pricama o drzavi u kojoj se moglo spavati u parku.

Ko zna, mozda bi BiH postala nezavisna sedamdesetih godina proslog vijeka, ne bi bili optereceni uzasnim zlocinima u gradjanskom ratu `41 - `45, mozda bi imali drugaciji tok razvitka drzave i drustva i tako dalje i tako dalje.

[BHCluster]

Da li je sta napisao o Drugom svjetskom ratu?

Andrićev esej »Predsednik Tito«.

Kao većina mojih sunarodnika i ja u Predsedniku naše Republike vidim izrazitog zatočnika mira i borca protiv rata i nasilja. On je to bio u legendarnoj borbi kad je, sjedinivši narode Jugoslavije, digao i vodio oružani ustanak protiv fašističkih zavojevača i okupatora i tako oslobodio svoju zemlju; to je bio i onda kad je svoju oslobođenu i ponovo ujedinjenu zemlju poveo putem međunarodne miroljubive saradnje, a protiv svih vrsta nasilja, mržnje i diskriminacije. Borba za mir bila je i ostala u osnovi svih njegovih nastojanja.

Oslobođenoj Jugoslaviji pošlo je za rukom da za kratko vreme uspostavi dobre ili normalne odnose na svima svojim granicama pa i sa onima od kojih su je dotle delile razne opreke; ona je našla mogućnosti da postane aktivan član i iskren branilac Ujedinjenih nacija, kao i da odigra važnu ulogu u organizovanju nesvrstanih zemalja. U isto vreme ona je, opet pod rukovodstvom predsednika Tita, rešavala jedno za drugim pitanja svoga unutrašnjeg uređenja, nalazeći pravednija i savremenija rešenja za sve svoje narode i narodnosti, a na svima područjima zajedničkog života.

Ukratko, i oružana borba protiv nadmoćnog zavojevača, i stvaralački rad na unutrašnjem uređenju zemlje, i ostvarenje miroljubive saradnje sa svima državama sveta, bez obzira na njihovo unutrašnje uređenje – sve su te aktivnosti nove Jugoslavije imale za cilj mir i slobodu čoveka, a njihov inicijator i rukovodilac bio je predsednik Josip Broz Tito.

Opštepoznata je neumorna aktivnost koju je predsednik Tito razvio u međunarodnom životu posleratnog sveta. Ona je obuhvatila sve kontinente i predsedniku Titu i njegovoj zemlji pribavila znatan ugled jer je po opštem mišljenju vođena u duhu mira i čovečnijih odnosa među ljudima i narodima.

Meni u ovom tekstu nema nista sporno. Kakve su hvalospijeve tad pisali o Titu, ovo je jedan dostojanstven tekst.

Imal nesto o okupatoru i domacim izdajnicima ili o stradanju Hrvata, Roma, Srba, Muslimana, Jevreja...?

[Drvosjeca iz Dejcica]

Pogresno je Andrica gledati kroz "sluzbu u Berlinu".

Pa Tito je na Visu sa istim tim "kraljevim sluzbenicima" formirao vladu, koju je kasnije (kad je bio potpuno siguran da ce biti alfa i omega u Jugoslaviji) oborio jer je jasno da je zelio autokraciju i komunisticku drzavu.
Tito je sa ustasama saradjivao za vrijeme kraljevine, jer su imali zajednickog neprijatelja.
Titovi generali su po sarajevskom Konaku sastancili sa generalima Wermahta, pregovori i dogovori.

To sto se o tome u Jugoslaviji nije smjelo govoriti, ne znaci da se nije dogodilo.

Ako cemo realno, da se Jugoslavija prema Hitleru postavila onako kako je to radilo "drustvo oko Andrica" odnosno tadasnja vlast, danas bi imali par miliona stanovnika vise na ovim prostorima i kroz taj rat bi prosli manje vise neokrznuto. To sto ne bi bilo komunisticke Jugoslavije, to je vec stvar percepcije pojedinaca koji zive u bajkovitim pricama o drzavi u kojoj se moglo spavati u parku.

Ko zna, mozda bi BiH postala nezavisna sedamdesetih godina proslog vijeka, ne bi bili optereceni uzasnim zlocinima u gradjanskom ratu `41 - `45, mozda bi imali drugaciji tok razvitka drzave i drustva i tako dalje i tako dalje.

Šta bi bilo kad bi bilo je retoričko pitanje. Po meni problem nije njegovo puko službovanje u Berlinu već politički stavovi koji su otvoreni fašizam. Jasno je da je čovjek bio oportunista, prefarban svim bojama, karijerista i to su rekli mnogo ozbiljniji ljudi od nas anonimusa forumaša, ali meni je i dalje fascinantno da jedna takva veličina u književnom smislu ima tako niske porive. Ostaje misterija šta je to nagnalo Andrića na takve stavove.

[dječak sa šibicama]

Pa ne znam, ne poznajem ga licno Ivo Andric je kao i toliki pisci, genije pisane rijeci ali privatno kao covjek, u najmanju ruku cudan.

Zasto bi uostalom bio savrsen. On je samo savrsen pisac, ne i covjek.

Mozda je problem sto ljudi od pisaca, glumaca, nogosutaca itd. ocekuju da budu primjeri i na ljudskom planu.

Covjek je imao svoje stavove, neki nisu toliko ni pogresni kako se zeli reci. Bosanska carsija je daleko od idilicne sredine, kakvom je neki zele predstaviti. Mozda Bosna nije tamni vilajet, ali na zalost nije ni daleko od toga.

[fakat]

Danas tražeći neke podatke o Ivi Andriću naletih na ovaj tekst izvjesnog Dine Sardija.

NOBELOVAC MRŽNJE
Autor: Dino Sardi
Objavljeno: 10. October 2010. 01:10:16


Njegov najveći politički uspjeh je predaja vjerodajnica Adolfu Hitleru. Ali, negova diplomatska karijera nije dugo trajala. Prekinuta je zajedno sa slomom nacizma. Sigurno utočište nalazi u Beogradu, stavlja se pod zaštitu SANU, počinje pisati ekavski i proglašava se srpskim piscem.
9.10. je godišnjica rođenja srpskohrvatskog(?) pisca Ive Andrića. Nema sumnje da će ova godišnjica biti svečano obilježena u Srbiji i njenom satelitu «republici srpskoj». Red je da se i mi pridružimo ovoj proslavi, bar ovim tekstom, ali nažalost sa manje pompe. Ovaj pisac anakronog stila počeo je kao spisatelj, da bi jedno vrijeme radio u diplomaciji, te se ponovno vratio pisanju. Ne ulazeći u ocjenjivanje njegovog opusa, trebalo bi izdvojiti jednu njegovu određujuću komponentu. Odmah postavljam pitanje: Da li bi neki muslimanski pisac koji bi većinu svojih dijela temeljio na vrijeđanju kršćana dobio nagradu. Kako da ne. Mogao bi završiti samo na dva mjesta, u zatvoru ili u ludnici. Neki periodi njegovog života ostali su nedovoljno objašnjeni. Kao onaj, kada je dobio posao u diplomaciji i bio veleposlanik Kraljevine Jugoslavije u nacističkoj Njemačkoj. Njegov najveći politički uspjeh je predaja vjerodajnica Adolfu Hitleru. Ali, negova diplomatska karijera nije dugo trajala. Prekinuta je zajedno sa slomom nacizma. Sigurno utočište nalazi u Beogradu, stavlja se pod zaštitu SANU, počinje pisati ekavski i proglašava se srpskim piscem. A njegov kolega, hrvatski pisac, Mile Budak, biva osuđen i pogubljen. Andrić uskoro postaje državni pisac i svaka kritika na njegov račun smatra se blasfemijom. Možda čak i gore, skoro kao napad na društveni poredak. Sjeća li se još neko Muhsina Rizvića? Najinteresantnija je njegova percepcija bosanskih muslimana. Oni su kod njega svedeni na neku amorfnu masu, doduše sa pojedinim likovima, ali bez lica. Možda najsličnije prikazu indijanaca u starijim američkim westernima. Ili u zadnje vrijeme opisu vanzemaljaca u SF literaturu i filmu.Da pojednostavim: Odgovarali bi po nazivu čuvenog filma Ettorea Scole «Ružni, prljavi, zli». Uostalom, on je izabrao idealnu metu. U to vrijeme ta grupacija je bila institucionalno i u svakom drugom pogledu potpuno nezaštićena. I.A. je znao da tu može bez straha (a što je njemu osobno bilo najbitnije) pustiti mašti na volju. Nekim eksplicitnim opisima mučenja iz njegovih dijela, pozavidjeo bi i sam markiz De Sade. Uzgred, za one koji ne znaju, nabijanje na kolac je francuski izum.

Suvremeni psiholozi su ustvrdili da je količina mržnje koju čovjek posjeduje jednaka razini njegovog straha. U današnje vrijeme onaj koji ima takav problem, jednostavno ode psihijatru i verbalno izbaci tu mržnju. Ali I.A. nije koristio ovu vrstu ventila, nego je jednostavno svoj problem (mržnju) pretočio u tintu.

Neposredno prije demokratskih promjena, studentski list «Valter» objavio je na duplerici poster cara Bajazita, pobjednika Kosovske bitke nad Srbima. Ne treba ni pominjati da je sav tiraž tog broja u rekordnom roku rasprodat. Možda je i to bi jedan od poticaja, sad već legendarnom srednjoškolskom listu «VOX», da u svom prvom broju, koji je za one prilike bio odlično grafički opremljen, na naslovnici objavi Andrićevu karikaturu, koja bi mogla parafrazirati naslov Andersenove bajke «Carevo novo ruho». Ta «djeca» su ga simbolično stavila na mjesto od kojega je on učinio jednostrani, fiktivni kult žrtve (za razliku od stvarnih žrtava na drugoj strani). Na Višegradskom mostu nabijen na olovku.

I na kraju, kako je završio ovaj pisac. Nimalo dostojno svog renomea. O tome je beogradska čaršija brujala, ali se nije smjelo javno govoriti. U jednoj beogradskoj bolnici, u paranoidnom stanju. Bolničari su ga morali obuzdavati, jer je uznemiravao ostale bolesnike tvrdeći da ga progoni Alija Đerzelez.

Drzavni pisac, u tekstu lijepo receno, pisuci tacno onako kako je javnost zeljela citati. Danas se to kaze politicki korektan, odnosno zna u kom smjeru vjetar puse.

[aratet]

Posle Gandija najveci nacista nenijemac.

[BHCluster]

Pa ne znam, ne poznajem ga licno Ivo Andric je kao i toliki pisci, genije pisane rijeci ali privatno kao covjek, u najmanju ruku cudan.

Zasto bi uostalom bio savrsen. On je samo savrsen pisac, ne i covjek.

Mozda je problem sto ljudi od pisaca, glumaca, nogosutaca itd. ocekuju da budu primjeri i na ljudskom planu.

Covjek je imao svoje stavove, neki nisu toliko ni pogresni kako se zeli reci. Bosanska carsija je daleko od idilicne sredine, kakvom je neki zele predstaviti. Mozda Bosna nije tamni vilajet, ali na zalost nije ni daleko od toga.

Cudime da toliki genije pisane rijeci nije ima nista da napise sto se tice nacistickog okupatora i domacih izdajnika te stradanju Roma, Srba, Jevreja, Hrvate ili Muslimana, steta a imao je skustvo iz prve ruke. Steta, mozda mu je fikcija bila draza?

[arzuhal]

Danas bi bio u SDA ILI SNSD kako se potrefi,karijerista mrtvi.

Ne moze se tako reci i nije tako. To je isto kao sto je i Ajhman rekao da je samo podesavao satnice vozova.
Ivo Andric je bio zaposlen u ministarstvu inostranih poslova Kraljevine Jugoslavije od 1920. godine.
Od 1937. godine je bio pomocnik ministra inostranih poslova u Stojadinovicevoj Vladi.
Bio je aktivni sudionik pregovora sa Kraljevinom Italijom u vezi podjeli Albanije. Dakle, dogovarali su unistenje i podjelu jedne suverene zemlje. U sklopu toga je sacionio/napisao zvanican dokument "Referat g.Andrica 30.01.1939.". U njemu obrazlaze unistenje Albanije, pripajanje Skadra i okoline Jugoslaviji, iseljevanje Albanaca u Tursku.

U aprilu 1939 godine je postavljen za ambasadora, oponomucenika Ministra u Berlin. To je bilo u jeku nacistickog zauzimanja Ceske (mart 1939. godine). U Njemackoj se vec desila tzv "kristalna noc", rasni zakoni, progon i ubistva jevreja, otvoreni su prvi konc logori. Andric je imao ceste kontakte sa svim visokom cinovnicima nacisticke Njemacke, ukljucujuci i hitlera.
I to sve u toku 2. svjetskog rata (od 01.09.1939. godine).
Kod nacistickih glavesina je intervenisao za neke Poljake zatocenike logora/geta (pominje se zapravo jedan) koji je izmjesten u Jugoslaviju. U Berlinu je bio do aprila 1941. godine. U Becu je bio clan delegacije koja je potpisala pristupanje Jugoslavije trojnom paktu. Bio je zapravo kreator dokumenta, stajao je u pozadini stola u momentu fotografisanja.
Bio je jedan kratki film na youtubu na kome se prepoznaje kako silazi niz stepenice blizu hitlerove kamarile.
U toku rata nediceva vlada ga je pezionisala u novembru 1941. godine.
....Glede Bosanskih muslimana, kako to da se u nasim skolama izucava "Na Drini cuprija" kad u njoj Bosnjake naziva ili Turcima ili kasabalijama (ovaj termin se samo kod njega srece). Uvredljivo i primitivno.

Vrijedan post, kad je riječ o Ivi kao nesvetoj kravi...

[sarlo]

Ne razumijem sto je Andricu teret sluzba u Berlinu?! I to silno zgrazanje i nerazumijevanje. Zar vi stvarno nimalo ne kontate diplomatsku sluzbu?

Andric je radio u Poslanstvu Kraljevine Jugoslavije u Berlinu. Bio je diplomata kojeg je njegova zemlja poslala na sluzbu u Njemacku. Sve zemlje su tamo imale ambasade/poslanstva i diplomate. S obzirom na tadasnje geopoliticke okolnosti, najjaci diplomatski kadar je isao u Berlin, London, Pariz i Rim da tamo zastupa i stiti interese svoje zemlje.

Nacin na koji se vi iscudjavate nad tim je isti kao da kazete da je svaki Bosnjak koji u radi u ambasadi BiH u Beogradu cetnik, ili ustasa ako je radio u bh. ambasadi u Zagrebu.

U to vrijeme (1939 - 1941. godina) u Berlinu su bili ambasadori Musolinijeve Italije, Frankove Spanije, Visijevske Francuske, Hortijeve Madjarske, Bugarske kralja Simeona,... Jevreji su nosili zute trake. Njemacka je zauzela pola Evrope. Andric je pisao ocite rasne teorije o Albancima, Bosanskim muslimanima. Bio je covjek svog vremena...i politike koja je martovskim prevratom '41 bila zbacena i oznacena izdajnickom.