To se sve desilo poslje odbijanja niza mirovnih planova. Prvi su jos odbijeni 1991. godine, kao Lord Karingtonov plan za Jugoslaviju.Point. wrote:Srebrenica, Podrinje te prijedorska polja smrti su dokaz da nikada, ni po koju cijenu nismo smjeli ostati u krnjoj Jugoslaviji, tj Velikoj Srbiji.sivi vuk1 wrote:Fikret Abdić je regularno izabran od strane naroda u BiH za razliku od Alije I.Da je ostao rata u BiH nebi bilo.Vi ste prilikom raspada SFRJ želeli da ostanete u YU.
Laž je da bi bili poslani da ratujete za Srbe.
Ako bi i ratovali ratovali bi ste zajedno sa Srbima u okviru JNA.
Da.Iskorišćeni ste od strane Hrvatske.
Ne.Ne biste dobili kasnije nezavisnost,bez rata i cepanja BiH da ste ostali u krnjoj YU.BiH i CG su dve potpuno različite stvari.
Pogledati sta Kiro pokojni kaze o tome planu, znaci mogli smo se mirno razdruziti, ali se kockala jugoslavenska sestorka...
https://www.youtube.com/watch?v=AekZAAdw0dQ
Kad je bilo jasno da ce puci u BiH, kao sto je u Slo i Hr, ponudjen je svim stranama pred sami rat u BiH Kutiljerov plan, o njemu se raspravljalo od februara do maja 1992 godine, nakon povratka iz Lisabona sa jednog od sastanaka, zarobljen je Alija Izetbegovic, srpska verzija price glasi da je Alija prvo potpisao pa potom odbio taj plan, medjutim plan nikad nije bio oblikovan. Jedno od svjedocenja nase delegacije je bilo, kada smo vidjeli nacela moguces sporazuma, osjecali smo se gurnuti uza zid jer je sve islo u korist Srba i Hrvata, a nista u skladu sa nasim zeljama. Onda je dosao Vens Ovenov plan kojeg je oborila skupstina RS, pa Oven Stoltenbergov plan kojeg smo odbili mi Bosnjaci, tu je i plan kontakt grupe koji su odbili Srbi i onda dolazi Dejton. Ako to nisu bile sanse da se sacuvaju zivotu u BiH i da ista opstane na jednak nacin kako opstaje s Dejtonom, u cemu su lezale sanse za mir tada i spasavanje ljudskih zivota?
Slazem se da su Srebrenica, Podrinje, Prijedor razlozi sto nismo trebali ostati u Srboslaviji. Svakako je tih razloga bilo i previse pred sami rat. Nase predratno i ratno rukovodstvo znalo je da ce biti rata, od izbora 90-te, do 92-godine, smjer tada najvece bosnjacke stranke kretalo se od toga kako Bosnjaci zele ostati u Jugoslaviji, kako smo mi za pomirenje, do toga kako mi zelimo i trebamo izaci iz Juge, do toga da nece biti rata, da njega svijet nece dopustiti i tup corak, naguzise nas i Srbi i Hrvati. Dok se po drugim krajevima BiH ratovalo jos od zadnjeg dana marta 1992. godine, u Sarajevu smo imali proteste za mir do polovice aprila, a zapuskaralo se mangupski tek sa majom 1992. godine. Trebali spomenuti da je ratno stanje proglaseno 20 juna 1992. godine.
Pogledajte javne govore Babine, Alijine i drugih aktera bosnjacke politike po skupovima njihove stranke od 90-92 godine, dosta je tu neprincipijelnosti kao i danas. U Podrinju su pobrali masallah glasova, da bi ga u ratu zavalili. Da ne govorim o pred referendumskoj prici, za cjelovitu, jedinstvenu, multietnicku BiH, jedan covjek jedan glas, BiH kao republika i onda pristanak da se s neprijateljima BiH po mirovnim sporazumima dijeli BiH. Nama ovoliko zemlje, vama ovoliko. Pa Selim pizdi salje pisma Aliji kako se dogovara sa neprijateljima drzave i td.
