Da li je Allah/Bog stvarno milostiv?

[bosan]

Ako je Allah / Bog stvarno milostiv kako stoji u Kur'anu onda nas ne moze ni sve isto tretirati . Ne moze pametnog i blesavog isto tretirati . Zato mi Bosanci a bogami i Hercegovci trebamo biti bez brige , da smo neuracunljivi jasno je i pticama na grani

[Horcrux]

...da su i mnogi naucnici koji su napravili revoluciju u nauci bili ti koji su vjerovali u visu silu koja djeluje na nas.

Jesu, ali tek onda kad su dosli na rub svojih otkrica i zakoracili u nepoznato, tad su prizvali Boga - hence, God of the gaps.

[youtube]http://youtu.be/ytaf30wuLbQ?t=40[/youtube]

A na temu, da li je Bog milostiv... Sta je uopste "milost"? Pitam, jer to ljudski konstrukt i kao takav na Boga neprimjenjiv, pa tim milost i ne postoji - u apsolutnom smislu Boga.

[Irsar]

@Irsar... Da ne citiram citav post, podug je. Ono sto ti hoces da kazes da bog ne moze da ne stvara?

Zapitaj se, zašto je Bog išta stvorio? Jer je htio? A zašto je htio? Ima li On neku potrebu? Bog (bar u Islamu) je savršen, a to znači da nema nikakvu niti potrebu niti manjkavost. Prema tome, čemu stvaranje?

Pogotovo je validno pitanje čemu stvaranje čovjeka koji će, na primjer, završiti u Paklu na "podugo vremena"?

U mom postu su data vrlo kratka i uproštena objašnjenja i odgovori na ova pitanja, ali ih treba pročitati i više puta da bi se razumjeli. Zar vi mislite da je moja malenkost to tek tako razumjela "iz prve", a ne nakon čitanja jedne te iste stvari desecima puta i razmišljanja o istoj?

Bog je Dobar. Savršeno Dobar. No Bog ne može "osjetiti" dobrotu vlastite Dobrote... jer je, jel', savršen i bez potrebe. S druge strane, sama riječ "dobrota" podrazumijeva nešto što ima potrebu da se iskaže, da komunicira, da bude. Jedini način za Boga da bude Dobar jeste da stvara.

Alternativno objašnjenje je, na primjer, Božija Volja. Ukoliko uzmemo da Bog jeste, onda Bog ili može ništa da ne stvara ili ne može (ništa da ne stvara). No ako Bog ima svoju Volju, ako ima svoju Moć, onda nam same te riječi kazuju da Bog "mora" (čitaj: hoće) da stvara, jer Volja i Moć također imaju "potrebu" ili "tendenciju" da komuniciraju, da se ukažu i pokažu.

Dakle, Bog ne stvara jer tako hoće, već hoće da stvara sukladno Vlastitoj prirodi. Prirodi koja je apsolutno savršena, dobra, moćna, voljna i drugo. Možemo reći da "Bog ne može da ne stvara", ali to je samo zato jer "Bog ne može ne biti Bog", odnosno "Bog ne može ne imati osobine Boga", a jedna od osobina Boga jeste Dobrota, druga je Volja, treća je Moć i tako dalje (sve velika slova jer se radi o savršenim osobinama).

Dodatno, na kraju će i sam Pakao nestati. Kada se sve sabere i oduzme, više ljudi će i u većoj mjeri osjetiti Božiju Dobrotu i Milost, nego što će ljudi osjetiti Božiju Pravdu i Kaznu (jer je Kazna, dakle Pakao, privremen). To ujedno znači i da Bog stvara "više dobrog nego lošeg", što Ga upravo opravdava u stvaranju (pitanje zla i njegove nužnosti je dodatno kompleksno i odvojeno pitanje). Sve što je dobro, sama riječ nam kazuje, treba da se čini. Ako je stvaranje dobro, ili "više dobro nego loše" (što je samo drugi način da se kaže jednostavno "dobro"), onda slijedi da je Bog u pravu da stvara, jer stvaranjem čini dobro. A dobro se treba činiti radi samog dobra. Dobro opravdava dobro. Dobro je samo sebi dostatan razlog postojanja i činjenja istog.

I tako dalje.

[Irsar]

A na temu, da li je Bog milostiv... Sta je uopste "milost"? Pitam, jer to ljudski konstrukt i kao takav na Boga neprimjenjiv, pa tim milost i ne postoji - u apsolutnom smislu Boga.

Kako je neprimjenjiv i ko je i na koji način do tog zaključka došao?

Ukoliko bi Bog stvorio čovjeka i "odmah" ga bacio u vatru, vječno ga mučeći, a istovremeno nije morao ništa od toga učiniti, te istovremeno takav akt nije bio potreban radi nekog "većeg dobra", onda bi takav Bog bio maliciozan i nemilosrdan. Tačka.

[Irsar]

Zlo.

Imamo rezultat, postojanje zla. Imamo onoga ko sve što postoji čini, boga. Imamo alate koje je bog naravio (lucifer, šejtan, čovjekova slobodna volja itd). Dakle, koji god alat da je korišten, činjenica je da je bog odgovoran za zlo.

Da, i? Završavaš priču na pola puta, iako bez druge polovine imaš posve pogrešnu sliku.

Postoji i dobro. Slijedi Bog je odgovoran i za dobro. Ili?

Rješenje paradoksa je u 1) činjenici da Božija Volja nije apsolutna (to jeste, Bog nije jedini koji je ima), već je ima i čovjek i 2) činjenici da se Bog može jednostavno opravdati "relativizmom" u kojem količina dobrog samo treba da je veća od količine lošeg.

Ako imaš averziju na relativizam, pa ti si na gubitku, jer ovaj svijet je sav prožet relativizmom. Postoje pravila, principi, prosjek i tako dalje, ali izuzeci i odstupanja od istih daju upravo relativizam. Izuzeci naravno ne poništavaju pravilo, već služe da kontrastiraju to pravilo, da ga istaknu.

Također, mislim da se milijarde ljudi mogu složiti kako će ipak radije da žive (pravilo), nego da umru (izuzeci). Slijedi da im život ipak sadrži više dobra (pravilo), nego zla (izuzetak). Slijedi da je Bog već "na ovom svijetu" stvorio više dobra nego zla. Eto, Bog je upravo opravdan.

[Irsar]

I to ga, iz njegovih epizoda poput ranije spomenutih prica od Sodome i Gomore, do Joba i potapanja cijelog svijeta, ne cini milostivim.

Kako ste ateisti samo tako plitki i dosadni sa ovim glupostima.

Uništenje Sodome i Gomore je rezultat njihovog zla, skretanja sa Pravog puta i odavanja vlastitim strastima. Zla, skretanja i odavanja strastima koji su za rezultat imali uništavanja njihovih duša i "vječnu" propast i patnju u "budućem životu".

S tim u vezi, praktično je Bog pokazao milost time što ih je spriječio da se dodatno i još duže uništavaju, a također i kao primjer drugima da ne idu tim putem.

Djela koja su činili stanovnici Sodome i Gomore su djela koja uništavaju dušu, što naravno ateistu poput tebe ne zanima jer ti negiraš samo postojanje Boga, pa kako bi da prihvatiš postojanje duše, a kamo li da neka djela mogu istu oštetiti ili potpuno razvaliti.

Boga ne zanima samo ovaj svijet. Boga zanima spasenje, trajno spasenje čovjeka. Ako s jedne strane se ima uživanje na ovom svijetu i propast u budućem, a s druge strane odsustvo uživanja na ovom svijetu i spas u budućem svijetu, onda će Bog u pravilu odabrati ovu drugu opciju. Bolje je za Sodomu da je uništena i da je spriječeno daljnje uništavanje duša drugih ljudi (pokoljenja), nego da je ostavljena što bi za rezultat samo imalo "vječnu" propast i patnju, što je sigurno loša isplativost za kratkotrajna uživanja na ovom svijetu.

A ti sad nama reci kako mi ne znamo da Bog postoji, kako su religije prošlost (iako, gle čuda, ljudi se danas sve više religiji okreću, a ateisti i liberalisti sa malo djece ponovo odumiru, kao što je pravilo) i slično, kao da odgovori na sve ovo nisu dati već mali milion puta, iako tebe to niti ne zanima zapravo.

[Irsar]

Dakle ima sadisticne porive. Da nema, da je milostiv, stvorio bi nekoga drugog, nekog koga nece kaznjavati, a ne mene. A ta njegova sadisticnost nije odlika savrsenog bica.

Ili te je stvorio jer Bog "mora" stvarati sukladno Vlastitoj prirodi Stvoritelja. A kako je samo Bog savršen, slijedi da sve što stvori je nužno na neki način nesavršeno. A sve nesavršeno može da griješi.

No tvoje stvaranje je opravdano u slučaju da je količina dobra veća od količine zla koju Bog "čini" stvaranjem. Što jeste slučaj (vidi neki moj raniji post gore, na ovoj temi). Također, "vječna" patnja ipak nije vječna niti logički može biti, između ostalog jer:

I propiši nam na ovom Dunjau dobro, i na Ahiretu. Uistinu! Mi smo se uputili Tebi.” Reče: “Kazna je Moja - pogodiću njome koga hoću, a milost Moja obuhvata svaku stvar.” Zato ću je propisati onima koji se boje i daju zekat, i onima koji u ajate Naše vjeruju,

[Irsar]

Ako je coveku jos dok je fetus zapisano sta ce se desit s njim i hoce li biti stanovnik Dzeneta ili Dzehenema na kraju, taj covek moze uraditi samo kako mu je zapisano i faktički ga to lisava slobodne volje.

Dokaži da je logički održiva sama ideja slobodne volje. Tvoje razumijevanje iste je, očito, kao "apsolutna slobodna volja". Izvoli.

Za tvoju informaciju, stavimo Boga i Sudbinu po strani, čovjek može učiniti i želi učiniti samo i isključivo ono što je u njegovoj prirodi da učini. Čovjek može vidjeti samo one izbore koje može razumjeti, a koje će razumjeti - opet - ovisi o njegovom znanju, što je opet ovisno o njegovoj prirodi. Slijedi - sama priroda unaprijed definiše i praktično "ograničava" samog čovjeka da čini šta mu je volja. Slijedi da čovjek nema slobodnu volju i da sam sebe uvijek i nužno ograničava u istoj, neovisno da li upetljamo Boga i Njegovo sveznanje u sve to. Ups. Šta sad?

Pa odgovor je jednostavan. Ideja apsolutne slobodne volje/izbora, za kojom ti ali i skoro svi drugi (vjerovatno nesvjesno) posežete je - logički neodrživa.

A šta je logički održivo neki drugi put, ako Allah da, jer mi je već dosadilo. Poz.

[Horcrux]

A na temu, da li je Bog milostiv... Sta je uopste "milost"? Pitam, jer to ljudski konstrukt i kao takav na Boga neprimjenjiv, pa tim milost i ne postoji - u apsolutnom smislu Boga.

Kako je neprimjenjiv i ko je i na koji način do tog zaključka došao?

Bog je Dobar. Savršeno Dobar. No Bog ne može "osjetiti" dobrotu vlastite Dobrote... jer je, jel', savršen i bez potrebe. S druge strane, sama riječ "dobrota" podrazumijeva nešto što ima potrebu da se iskaže, da komunicira, da bude. Jedini način za Boga da bude Dobar jeste da stvara.

Zamisli univerzum u kojem nema ljudi - gdje Bog nije stvorio ljude. Sta je primjer milosti i dobrote u takvom univerzumu?
Moze li biti sam univerzum u citavoj svojoj grandioznosti? Ne moze, jer to nije primjer milosti i dobrote, samo je primjer kreacije, stvaranja, ljepote stvaranja. U takvom setupu, Bog nije ni milostiv, ni dobar, ni los, ni.... - On samo jeste.

Tek sa pojavom ljudi, dolaze i pojmovi milost i dobrota koja se javlja da bi se opisao Bog, dakle ljudski konstrukt da bi se mozgu priblizio taj pojam, jer se drugacije ne moze pojmiti.

[Towelie]

Dokaži da je logički održiva sama ideja slobodne volje.

Sto bih to dokazivao kad smatram da nije. Ako si pazljivo citao moje upise, mogao si to zakljuciti.

Za tvoju informaciju, stavimo Boga i Sudbinu po strani,

Kad bi mogli. I Bog i sudbina se iznimno vazni u islamskom nauku, i prozimaju svako delovanje.

čovjek može učiniti i želi učiniti samo i isključivo ono što je u njegovoj prirodi da učini.

A tu prirodu mu je dao ko? Tvorac. A posto nam je Tvorac svima dao odredjene prirode (dobre ili lose) mi mozemo uciniti samo shodno toj prirodi, sto si i sam rekao. To dalje znaci da mozemo raditi samo onako kako nas je Bog stvorio i ti si ovom izjavom upravo potvrdio ono sto ja od pocetka govorim, a to je da je slobodna volja iluzija. Cestitam ti.

Hteo sam da ti dalje seciram post deo po deo, ali nakog ovog tvog nesvesnog priznanja onog sto sam i sam govorio, nema za tim potrebe.

[Horcrux]

Ako je coveku jos dok je fetus zapisano sta ce se desit s njim i hoce li biti stanovnik Dzeneta ili Dzehenema na kraju, taj covek moze uraditi samo kako mu je zapisano i faktički ga to lisava slobodne volje.

Dokaži da je logički održiva sama ideja slobodne volje. Tvoje razumijevanje iste je, očito, kao "apsolutna slobodna volja". Izvoli.

Za tvoju informaciju, stavimo Boga i Sudbinu po strani, čovjek može učiniti i želi učiniti samo i isključivo ono što je u njegovoj prirodi da učini. Čovjek može vidjeti samo one izbore koje može razumjeti, a koje će razumjeti - opet - ovisi o njegovom znanju, što je opet ovisno o njegovoj prirodi. Slijedi - sama priroda unaprijed definiše i praktično "ograničava" samog čovjeka da čini šta mu je volja. Slijedi da čovjek nema slobodnu volju i da sam sebe uvijek i nužno ograničava u istoj, neovisno da li upetljamo Boga i Njegovo sveznanje u sve to. Ups. Šta sad?

Ovo bi sve stajalo, kad bi covjek uvijek donosio racionalne izbore/zakljucke (u tvom postu, izbori koje moze razumjeti, a koje se vezu za njegovo znanje), medjutim svaki dan smo svjedoci da covjek donosi iracionalne izbore - sto je nesto sto bas i nije prirodno. Sve ono sto priroda ispred njega postavi, covjek moze izabrati nesto u potpunosti iracionalno, sto nema veze sa prirodom.

Čovjek može vidjeti samo one izbore koje može razumjeti

Mislim da je ovdje korijen pogresnog razumijevanja. Covjek moze vidjeti izbore (jesi li mislio puteve, opcije). Tacka. Izbori koji stoje ispred covjeka nisu u funkciji njegovog znanja ili neznanja. To su jednostavno izbori. Ne znam zasto bi suzavao taj izbor na ono sto moze razumjeti?

Sve u svemu, u setupu gdje imas Boga i Sudbinu po strani, slobodna volja je prilicno stabilan pojam, po meni.

[bosan]

Nadam se da ce na drugom svijetu biti milostiv na ovom ne bih rekao da ima nekakav utjecaj . Ne znam zasto postojimo i sta je Njemu bio cilj sa ovim experimentom ali valjda vidi da se mi ne snalazimo bas najbolje . Ljudi se ne radjaju svojom voljom a moraju igrati ovu igru . Mi mozemo raspravljati o ljudskoj milosti a o bozijoj mogu politicari i ostali paraziti . Posten i dobar covjek na ovom svijetu moze biti samo jeban i tacka .

[Sanjarko]

Jb ga nije ovo raj. Fulate balun.

[Tuzno]

[shbc]

@Irsar... Da ne citiram citav post, podug je. Ono sto ti hoces da kazes da bog ne moze da ne stvara?

Zapitaj se, zašto je Bog išta stvorio? Jer je htio? A zašto je htio? Ima li On neku potrebu? Bog (bar u Islamu) je savršen, a to znači da nema nikakvu niti potrebu niti manjkavost. Prema tome, čemu stvaranje?

Pogotovo je validno pitanje čemu stvaranje čovjeka koji će, na primjer, završiti u Paklu na "podugo vremena"?

U mom postu su data vrlo kratka i uproštena objašnjenja i odgovori na ova pitanja, ali ih treba pročitati i više puta da bi se razumjeli. Zar vi mislite da je moja malenkost to tek tako razumjela "iz prve", a ne nakon čitanja jedne te iste stvari desecima puta i razmišljanja o istoj?

Bog je Dobar. Savršeno Dobar. No Bog ne može "osjetiti" dobrotu vlastite Dobrote... jer je, jel', savršen i bez potrebe. S druge strane, sama riječ "dobrota" podrazumijeva nešto što ima potrebu da se iskaže, da komunicira, da bude. Jedini način za Boga da bude Dobar jeste da stvara.

Alternativno objašnjenje je, na primjer, Božija Volja. Ukoliko uzmemo da Bog jeste, onda Bog ili može ništa da ne stvara ili ne može (ništa da ne stvara). No ako Bog ima svoju Volju, ako ima svoju Moć, onda nam same te riječi kazuju da Bog "mora" (čitaj: hoće) da stvara, jer Volja i Moć također imaju "potrebu" ili "tendenciju" da komuniciraju, da se ukažu i pokažu.

Dakle, Bog ne stvara jer tako hoće, već hoće da stvara sukladno Vlastitoj prirodi. Prirodi koja je apsolutno savršena, dobra, moćna, voljna i drugo. Možemo reći da "Bog ne može da ne stvara", ali to je samo zato jer "Bog ne može ne biti Bog", odnosno "Bog ne može ne imati osobine Boga", a jedna od osobina Boga jeste Dobrota, druga je Volja, treća je Moć i tako dalje (sve velika slova jer se radi o savršenim osobinama).

Dodatno, na kraju će i sam Pakao nestati. Kada se sve sabere i oduzme, više ljudi će i u većoj mjeri osjetiti Božiju Dobrotu i Milost, nego što će ljudi osjetiti Božiju Pravdu i Kaznu (jer je Kazna, dakle Pakao, privremen). To ujedno znači i da Bog stvara "više dobrog nego lošeg", što Ga upravo opravdava u stvaranju (pitanje zla i njegove nužnosti je dodatno kompleksno i odvojeno pitanje). Sve što je dobro, sama riječ nam kazuje, treba da se čini. Ako je stvaranje dobro, ili "više dobro nego loše" (što je samo drugi način da se kaže jednostavno "dobro"), onda slijedi da je Bog u pravu da stvara, jer stvaranjem čini dobro. A dobro se treba činiti radi samog dobra. Dobro opravdava dobro. Dobro je samo sebi dostatan razlog postojanja i činjenja istog.

I tako dalje.

Ama pitao sam te moze li da ne stvara. Vrlo jednostavno pitanje. Odgovori na njega ili nemoj nikako, mojne mi filozofiranja. Ovo sto ti pises me stvarno ne zanima.

[W0rM]

Jesam li negdje rekao da nije data mogucnost izbora? To ne mijenja cinjenicu da je on znao sta cu izabrati, da ce me zbog tog izbora prziti u vatri i opet odlucio da me stvori.

Nažalost, današnji muslimani veoma često sasvim pogrešno tretiraju ovo pitanje pa kažu: “Sve je određeno, pa kako će me Allah kazniti za ono što mi je već odredio?!” Mnogima je kader opravdanje za njihov nerad i njihovu neodgovornost. S pravom je, jedan zapadni mislilac, primjetio: “Čudan je primjer muslimana. Prve generacije muslimana čvrsto su vjerovale u sudbinu i to uvjerenje je bilo uzrok njihovog elana, entuzijazma, požrtvovanosti i uspjeha na svim poljima. Sa takvim shvatanjem su osvojili cijeli svijet. Međutim, interesantno je da današnji muslimani vjeruju u potpuno isto – vjeruju u sudbinu, ali to njihovo uvjerenje je razlog njihovog nerada, lijenosti, neznanja, zaostalosti i svakog vida neuspjeha?!” Dakle, potpuno isto ubjeđenje, a rezultat potpuno suprotan. Stvar je u pogrešnom razumijevanju i postavljanju.

Zaista je nemoguće razriješiti spomenutu enigmu kada se stvari tako postave: “Zašto nas Allah kažnjava za ono što nam je On odredio?” Ali to je potpuno pogrešna postavka. Tačno je da sve što se dešava biva Allahovom voljom i Njegovim određenjem, ali je suština u tome što niko od nas ne zna šta mu je određeno, a svi znamo šta nam je naređeno. U momentu donošenja odluke niko ne zna šta mu je određeno i odredba mu nikako ne može poslužiti kao opravdanje da ne radi ono što mu je naređeno. Drugim riječima kazano- apsurdno je pravdati se onim što nam je nepoznato za ono što nam je poznato.

A kada se nešto desi, onda smo sigurni da je to Allahova odredba koja nimalo ne umanjuje odgovornost počinioca. Naprotiv ta spoznaja čovjeku u nevolji ublažava negativne posljedice, jer je svjestan da je to od Allaha, a Allah je Pravedan. A ako ga zadesi kakvo dobro on se neće uzoholiti, nego Allahu zahvaliti na lijepoj odredbi.

Molim Allaha da nam podari ispravno razumijevanje vjere! Amin!

- preuzeto sa jednog website-a

i za kraj

"Mi čovjeka stvaramo da se trudi." (90:4)

[aurora313]

... a jedna od osobina Boga jeste Dobrota, druga je Volja, treća je Moć i tako dalje (sve velika slova jer se radi o savršenim osobinama).
...I tako dalje.

Najprije, ko mu je dao ili još bolje odredio osobine?

Drugo: Dobrota?
Ima li primjera ili dokaza za ovo (bez vlastitog mišljenja molim)?

[kerima1]

Vidjet cemo na Onom svijetu ko je u pravu ti ili ja. Jedva cekam

Sa ovim "jedva čekam" hoćeš da kažeš da se, u slučaju da si u pravu i da postoji "Onaj svijet", unaprijed raduješ vječnim patnjama osobe sa kojom imaš neslaganja na forumu?

Kad ovako nešto vidim shvatam da smo Ga stvarno po svojoj slici pravili.

Na zalost kud nema raja tamo, kud ga neki vjernici ne osjete ni ovdje u nedostatku ljubavi,a napunjeni mrznjom pod maskom da brane Allaha.
jadnost i tuga.

[kerima1]

Ne bih da ikome ista sugerisem, ali postoje nacini da se brze dodje do ''onog svijeta'' za zainteresirane. Samo bih iste zamolio da ne povlace sa sobom druge, ima nas kojima je ovaj sasvim dobar.

Al smijesno je gledati kako u nedostatku bilo kakvog argumenta krece prijetnja vidices ti kad mi babo dodje kuci

Nije mi nestalo argumenata nego nemam zivaca da objasnjavam bilo sta bilo kome, posebno tako ogranicenim osobama

Nemas argumente naravno zato prosipas mrznju,a cuj nemas zivaca pa cemu te vjera uci nego saburu .
Ako nisi znala islam isto uci lijepom ophodjenju,a ne ponizavanju drugih to sto ti nekom ne znas odgovoriti na upit taj neko nije ogranicen.

[shbc]

Nažalost, današnji muslimani veoma često sasvim pogrešno tretiraju ovo pitanje pa kažu: “Sve je određeno, pa kako će me Allah kazniti za ono što mi je već odredio?!” Mnogima je kader opravdanje za njihov nerad i njihovu neodgovornost. S pravom je, jedan zapadni mislilac, primjetio: “Čudan je primjer muslimana. Prve generacije muslimana čvrsto su vjerovale u sudbinu i to uvjerenje je bilo uzrok njihovog elana, entuzijazma, požrtvovanosti i uspjeha na svim poljima. Sa takvim shvatanjem su osvojili cijeli svijet. Međutim, interesantno je da današnji muslimani vjeruju u potpuno isto – vjeruju u sudbinu, ali to njihovo uvjerenje je razlog njihovog nerada, lijenosti, neznanja, zaostalosti i svakog vida neuspjeha?!” Dakle, potpuno isto ubjeđenje, a rezultat potpuno suprotan. Stvar je u pogrešnom razumijevanju i postavljanju.

Zaista je nemoguće razriješiti spomenutu enigmu kada se stvari tako postave: “Zašto nas Allah kažnjava za ono što nam je On odredio?” Ali to je potpuno pogrešna postavka. Tačno je da sve što se dešava biva Allahovom voljom i Njegovim određenjem, ali je suština u tome što niko od nas ne zna šta mu je određeno, a svi znamo šta nam je naređeno. U momentu donošenja odluke niko ne zna šta mu je određeno i odredba mu nikako ne može poslužiti kao opravdanje da ne radi ono što mu je naređeno. Drugim riječima kazano- apsurdno je pravdati se onim što nam je nepoznato za ono što nam je poznato.

A kada se nešto desi, onda smo sigurni da je to Allahova odredba koja nimalo ne umanjuje odgovornost počinioca. Naprotiv ta spoznaja čovjeku u nevolji ublažava negativne posljedice, jer je svjestan da je to od Allaha, a Allah je Pravedan. A ako ga zadesi kakvo dobro on se neće uzoholiti, nego Allahu zahvaliti na lijepoj odredbi.

Molim Allaha da nam podari ispravno razumijevanje vjere! Amin!

- preuzeto sa jednog website-a

i za kraj

"Mi čovjeka stvaramo da se trudi." (90:4)

Da se citiram i podebljam posto vidim da si ovo vjesto preskocio:

Ti bas ne kontas. Ja ne pricam o tome je li predodredjeno ili nije. Je li moja volja ili nije. Ja pricam o tome da je bog kakvim ga Islam predstavlja znao sta ce se desavati u mom zivotu milionima godina unazad, znao da ce me, ako me stvori, zbog mojih odluka prziti u vatri i opet odlucio da me stvori. Dakle ima sadisticne porive. Da nema, da je milostiv, stvorio bi nekoga drugog, nekog koga nece kaznjavati, a ne mene. A ta njegova sadisticnost nije odlika savrsenog bica.

Samo postojanje ateista je antiteza islamskom bogu.

[shbc]

Dakle ima sadisticne porive. Da nema, da je milostiv, stvorio bi nekoga drugog, nekog koga nece kaznjavati, a ne mene. A ta njegova sadisticnost nije odlika savrsenog bica.

Ili te je stvorio jer Bog "mora" stvarati sukladno Vlastitoj prirodi Stvoritelja. A kako je samo Bog savršen, slijedi da sve što stvori je nužno na neki način nesavršeno. A sve nesavršeno može da griješi.

No tvoje stvaranje je opravdano u slučaju da je količina dobra veća od količine zla koju Bog "čini" stvaranjem. Što jeste slučaj (vidi neki moj raniji post gore, na ovoj temi). Također, "vječna" patnja ipak nije vječna niti logički može biti, između ostalog jer:

I propiši nam na ovom Dunjau dobro, i na Ahiretu. Uistinu! Mi smo se uputili Tebi.” Reče: “Kazna je Moja - pogodiću njome koga hoću, a milost Moja obuhvata svaku stvar.” Zato ću je propisati onima koji se boje i daju zekat, i onima koji u ajate Naše vjeruju,

Nema "mora"... Ili mora ili ne mora. Ako mora onda nije svemoguc, ako ne mora onda nije milostiv.

[Ludzak]

Allah odluci da te stvori bas onakvog kakav jesi, zapise ti sudbinu 50 000 godina pre nego udjes u postojanje da ces zavrsiti u Vatri. Nakon toga dodjes u postojanje, on ti zapreti kaznom, ali ti ne poslusas jer te on stvorio takvim i odredio ti da zavrsis u Dzehenemu. Allah te zatima kaznjava vecnim rostiljem jer te programirao da uradis sta On hoce.

Milostivo, nema sta.

ti uopste neznas sta je sudbina, to nije nesto sto Tebe natjera da radis tako zbog vec zapisanog, pa ti moras to zapisano vec da pratis, nego Bog iz svojeg sveznanja i poznaje buducnosti zapise to sto ce se desiti, jer vidi kako ce se stvari odvijati, pa to prebaci na neki materijal pismeno.


tvoje pogresno razmisljanje je, da Bog kad je zapisao Tebe natjerao da ides u dzehennem, nije tacno, nego ono sto Bog zapise je samo ono sto vidi u buducnosti da ce se odvijati, ali On isto tako vidi svoju interkaciju sa svojim stvorenjima, On zna da ce ta i ta osoba moliti pa cemu dati, zna da ce neko moliti pa mu nece uslisiti itd itd sve mu je poznato.

eh to je tvoje pogresno razmisljanje po pitanju sudbine.

Znači Bog je iz svog sveznanja i poznaje budućnosti zapisao da četnici učine genocid nad Bošnjacima. Znači to je bog zapisao, nisu krivi četnici već je kriv Bog. Treba Boga suditi u Hagu. Kriv je.

[Hakiz]

Ovako:

Rupa u zidu.

Imamo rezultat, rupu u zidu. Imamo onoga ko sve u zidu čini, čovjeka. Imamo alate koje je čovjek napravio (ručna bušilica, električna bušilica, akumulatorska bušilica itd). Dakle, koji god alat da je korišten, činjenica je da je čovjek odgovoran za rupu u zidu.

Zlo.

Imamo rezultat, postojanje zla. Imamo onoga ko sve što postoji čini, boga. Imamo alate koje je bog naravio (lucifer, šejtan, čovjekova slobodna volja itd). Dakle, koji god alat da je korišten, činjenica je da je bog odgovoran za zlo.

Postavka ti je loša, ne možeš nešto što nema sposobnost učenja, vladanja po stečenom znanju, niti ima sposobnost razumjevanja, zaključivanja, promišljanja i dijelovanja, porediti sa mašinom. Čovjek iz svoga iskustva uči i time se iskustvom i vlada, mašine nisu takve. Činjenica jeste da je čovjek taj koji je stvorio alat i taj alat koristi, međutim nije alatu da izbor da li ce da busi po njegovoj ili sopstvenoj volji, niti upustvo kako da vlada sobom i gdje da busi, dali ce borerom uletiti u armaturu, beton i time biti odgovoran sto ce sprziti cijelu busilicu.

Čovjek koji je vlasnik psa, koji psa dresira, kada pas po svom nahođenju (zovi to instinktom ili slobodnom voljom, ali kako god da nazoveš, u suštini kada pas uradi po svom) napravi neko zlo, policija privodi i sudija osuđuje čovjeka, vlasnika, ne psa.

Kako je bog svemoguć, svoje alate je napravio kakve hoće. Ako je napravio alat koji uči, razmišlja i slobodnom voljom radi šta radi, opet je bog odgovoran jer ga je takvog napravio. Pa je odgovoran i za zlo koje čovjek čini jer je napravio čovjeka sposobnog da čini zlo umjesto da ga je napravio nespopsobnog da čini zlo.

Tako da postavka nije loša, kakav god da je alat, odgovoran je onaj koji je alat pravio i koji ga koristi.

Naprosto ne možeš sve dobro koje postoji pripisati božijoj milosti, a sve zlo ne pripisati božijoj monstruoznosti.

[Ludzak]

Meni je logika ovih vjernika za naučno razmatranje. Maloprije sam na facebooku vodio diskusiju oko uragana u Floridi. Mišljenje tih vjernika (muslimanske vjeroispovjesti) je ta da ako nešta zadesi muslimanski svijet, onda je to iskušenje od boga. Ako kojim slučajem nešto zadesi ćafire (eto kao ovi uragani) onda je to božija kazna. Gdje je tu logika ? Stvarno su za naučno razmatranje.

[shbc]

Meni je logika ovih vjernika za naučno razmatranje. Maloprije sam na facebooku vodio diskusiju oko uragana u Floridi. Mišljenje tih vjernika (muslimanske vjeroispovjesti) je ta da ako nešta zadesi muslimanski svijet, onda je to iskušenje od boga. Ako kojim slučajem nešto zadesi ćafire (eto kao ovi uragani) onda je to božija kazna. Gdje je tu logika ? Stvarno su za naučno razmatranje.

A i ta kazna... Em Kuba ni kriva ni duzna najeba, em vazda ova kazna udara po ovoj Floridi. Nikako da udari po Washington DC-u. Meni se cini da Allah bas ne konta kako americka politika funkcionise.

[Irsar]

covjek donosi iracionalne izbore - sto je nesto sto bas i nije prirodno. Sve ono sto priroda ispred njega postavi, covjek moze izabrati nesto u potpunosti iracionalno, sto nema veze sa prirodom.

Čovjek može napraviti samo onaj izbor za koji razumije da jeste izbor. Ništa više. Čovjek može napraviti izbor koji, prema mišljenju sviju, jeste racionalan (optimalan, ispravan, dobar), a da opet se kasnije jave loše posljedice koje će retroaktivno učiniti da se taj izbor čini kao loš. Razlog tome jeste što čovjek nije stvorenje sa apsolutnim znanjem, pa ni apsolutnim znanjem o posljedicama izbora, stoga je moguće napraviti naizgled racionalne izbore koji se tek kasnije pokažu kao loši. No u tom slučaju se neće reći da je čovjek postupao "iracionalno", jednostavno zato što ne postoji apsolutno savršeno racionalan čovjek, te zato jer nije fer (da se tako izrazimo) kriviti čovjeka za njegovu nesavršenost obzirom da čovjek ne može nikada niti biti savršen i nepogrešiv.

Racionalnost postupaka je ne samo kvalitativna (ili jeste ili nije), već je i kvantitativna (količina racionalnosti), prosto zato jer čovjek, kao što je već rečeno, nema apsolutno znanje o svemu pa da sa potpunom sigurnošću zna šta jeste racionalan i ispravan izbor.

Izbori koji stoje ispred covjeka nisu u funkciji njegovog znanja ili neznanja. To su jednostavno izbori. Ne znam zasto bi suzavao taj izbor na ono sto moze razumjeti?

Zato što se izabrati može samo ono što jeste "izaberivo", a šta za svakog ponaosob jeste "izaberivo" ovisi o poznavanju (znanju) "izaberivosti" toga. Ako čovjek, gledano objektivno, ima 3 izbora, no on misli o i razumije samo 2 izbora, onda će samo 2 izbora zaista i imati. Dakle, znanje je osnova.

Sve u svemu, u setupu gdje imas Boga i Sudbinu po strani, slobodna volja je prilicno stabilan pojam, po meni.

Samo zato što nešto nije apsolutno/potpuno ne znači da toga nečega apsolutno nema. Samo zato što čovjekova volja nije apsolutna (to jeste, da je samo čovjek ima posve neovisno od svega i svakoga) ne znači da je apsolutno nema. Volja je ne samo kvalitativna, već je i kvantitativna.

Bog ima volju, no ona nije apsolutna jer bi onda ispalo da čovjeka praktično niti nema. Jer:

1. Čovjek ili jeste (postoji), ili nije (ne postoji). Znamo da čovjek jeste.
2. Čovjek može biti čovjekom samo ako ima osobine čovjeka, ako ima nešto "svoje". Neke od tih osobina su vlastite misli, emocije, svijest.
3. Misli, emocije i svijest su aktivni principi, stvari koje "djeluju" (primjerice maštanje, voljenje, kontemplacija/introspekcija/opservacija).
4. Kako ti aktivni principi pripadaju čovjeku, slijedi da je čovjek taj koji "djeluje", jer
4.a. da čovjek ne djeluje onda ne bi niti imao te principe, ili drugačije rečeno
4.b. svijest misli, svijest je čovjekova, slijedi čovjek misli.

Dakle, čovjek ima svoju volju. Prostom činjenicom da čovjek postoji.

Čovjek je "vezan" za Boga, te sve što čovjek učini je u "povratnoj sprezi" sa Bogom. Istovremeno - Bog odabire izbor čovjeku i čovjek odabire izbor sebi. Čovjek će izabrati onaj izbor koji istinsti želi i hoće, a istovremeno će to biti onako kako i Bog hoće. Jer, ultimativno, samo može i biti kako Bog hoće, iz prostog razloga što je Bog taj koji je stvoritelj/izvor svega.

Čak i da Bog "ne zna" šta će čovjek izabrati, opet čovjek može izabrati samo ono što istovremeno Bog hoće da izabere, činjenicom da je Bog taj koji je "izvor" čovjeka, a samim time i prirode čovjeka, te sukladno toj prirodi su i izbori koja ta priroda čovjeka želi i hoće da napravi. Čak i da Bog nije "unaprijed" odredio ništa za čovjeka, samom činjenicom da je stvorio čovjekovu prirodu takvom kakva jeste opet je na neki način "unaprijed" odredio set mogućih izbora, što opet praktično nas dovodi do Sudbine. Ovaj odnos Bog-čovjek je daleko prekomplikovan za ovaj post, pa će se ovdje završiti.