Lutajuci Jevrej
Velika Sefardska dijaspora, iz Spanije 1492. god. te iz Portugala 1497. god., pokrenula je Jevreje na svim stranama, jer je dolazak velikog broja izbjeglica uglavnom vodio ka daljem protjerivanju (iz gradova u koje su dolazili, opa.).
Mnogim Jevrejima, svedenim na nivo pukog prezivljavanja, zabranjeno je naseljavanje u gradove iz kojih su vec ranije protjerani svi Jevreji, i ovi Jevreji su se okrenuli putujucoj trgovini sitnim stvarima.
Nije slucajno da je legenda o Lutajucem Jevreju (Wandering Jew) nastala bas u ovom periodu.
Prica o Jevreju koji je udario Isusa na njegovom putu,
via dolorosa ,do mjesta gdje je razapet (via dolorosa, navodno ime ulice kojom je prosao Isus prije raspeca, opa.) i koji je proklet stalnim lutanjem do Drugog Isusovog dolaska, prvo se pojavila u Bolonjskoj hronici 1223. god.
Roger of Wendover zapisao ju je 5 godina kasnije u svom
Cvijecu historije (Flowers of History).
Ipak, tek pocetkom 16.vijeka, Lutajuci Jevrej ce dobiti i svoje ime - Ahasuerus (Ahasver, opa.), arhitip jevrejskog putujuceg trgovca sitnim stvarima, bradat, star, u dronjcima, najavnik teskih vremena.
Biskup od Schleswiga tvrdio je da ga je vidio u crkvi u Hamburgu 1542.god., i dok su stotine legendi i prica printane, vidjen je ponovo: u Lubecku 1603., Parizu 1604., Briselu 1640., Lajpcigu 1642., Minhenu 1721., te Londonu 1818. god.
Historija Jevreja - Paul Johnson
https://en.wikipedia.org/wiki/Wandering_Jew