#101 Re: Sta Vas je "natjeralo" da odete iz BiH i sa Balkana
Posted: 24/05/2017 22:03
mahala sve znamadner wrote:Nije neki uspjeh vani ziviti od svog rada.
Zato ovdje to predstavlja znak kvalitete i covjek tako odmah zna ko je ko.
mahala sve znamadner wrote:Nije neki uspjeh vani ziviti od svog rada.
Zato ovdje to predstavlja znak kvalitete i covjek tako odmah zna ko je ko.
Jesi naso otic u najljepsi dio evropeBlackRiver wrote:Cuj sta me je natjeralo da odem?
Zivio i radio u SA kao programer, jedva spajao kraj s krajem.
Zivio i radio u ZG kao programer, malo bolja situacija, ali perspektiva gotovo ista kao i u Bosni. Znaci, nula bodova.
Dosao u Salzburg gdje zivim i radim kao programer i ne pada mi na pamet da se ikad vratim.
Razlika u sistemu je vise nego ocigledna. BiH je kao sistem zamisljena da ne funkcionira kako treba. I to se nikad nece promijeniti, bez obzira koliko pojedinac imao volje i snage za promjenu.
Ovdje ce sistem izvuci maksimum iz tebe. Radit ces, ali ces imati i zivot dostojan covjeka.
Kratko i jasno
Kont´o sam jedan vikend obici Salzburg biciklom.512MB wrote: Jesi naso otic u najljepsi dio evropekomsije smo..
jah...kad odeš kod doktora i pitaš imal REAAAAGEEENASAAAAA, ljubazna teta kaže da ima samo za programere...madner wrote:Sve sve, ali u Sa jedva spajati kraj sa krajem kao programer je vec umjetnost.
Spajati kraj sa krajem i kupiti stan ne ide skupa.Amazonka27 wrote:jah...kad odeš kod doktora i pitaš imal REAAAAGEEENASAAAAA, ljubazna teta kaže da ima samo za programere...madner wrote:Sve sve, ali u Sa jedva spajati kraj sa krajem kao programer je vec umjetnost.
kad imaš ženu VSS sa 10 god staža na birou i troje djece koje treba školovati....sve im je besplatno jer im je glava kuće programer.
Ljudi kupuju stanove, plaćaju režije a nekada bi se i na odmor otišlo...
Zaboravila si TrdloKlitemnestraaa wrote:Ja sam u Prag došla, iz Sarajeva.
Što mi se sviđa ovdje i zbog čega se ne bih vratila:
-skate parkovi svugdje
-jazz koncerti svaku noć
-lako naći posao
-live mjuza svaki vikend u nekim barovima
-normalan javni prevoz
-dobra alternativna scena
-može se vozikati u čamčićima u sklopu karte mjesečne za javni prevoz
-lako upoznati mlade ljude
-veliki gradovi Europe povezani jeftinim linijama i blizu
-stalno neki festivali hrane i pića
itd.
Pa i vani placa rentanje stana pa mu ostane za svasta nestamadner wrote:
Spajati kraj sa krajem i kupiti stan ne ide skupa.
Ako covjek kupi stan onda ne spaja kraj sa krajem.
Mislis najdosadniji?512MB wrote:Jesi naso otic u najljepsi dio evropeBlackRiver wrote:Cuj sta me je natjeralo da odem?
Zivio i radio u SA kao programer, jedva spajao kraj s krajem.
Zivio i radio u ZG kao programer, malo bolja situacija, ali perspektiva gotovo ista kao i u Bosni. Znaci, nula bodova.
Dosao u Salzburg gdje zivim i radim kao programer i ne pada mi na pamet da se ikad vratim.
Razlika u sistemu je vise nego ocigledna. BiH je kao sistem zamisljena da ne funkcionira kako treba. I to se nikad nece promijeniti, bez obzira koliko pojedinac imao volje i snage za promjenu.
Ovdje ce sistem izvuci maksimum iz tebe. Radit ces, ali ces imati i zivot dostojan covjeka.
Kratko i jasnokomsije smo..
Kada si junior developer u domacoj firmi i kada od plate placas stan,kredit i izdrzavas porodicu onda nije lako.madner wrote:Sve sve, ali u Sa jedva spajati kraj sa krajem kao programer je vec umjetnost.
Salzburg jako lijepa carsija. Posebno u ovo doba godine. Svidja mi se sto ga kompletnog mozes obici biciklom bez straha da ce te neka budala satrati.512MB wrote:Jesi naso otic u najljepsi dio evropeBlackRiver wrote:Cuj sta me je natjeralo da odem?
Zivio i radio u SA kao programer, jedva spajao kraj s krajem.
Zivio i radio u ZG kao programer, malo bolja situacija, ali perspektiva gotovo ista kao i u Bosni. Znaci, nula bodova.
Dosao u Salzburg gdje zivim i radim kao programer i ne pada mi na pamet da se ikad vratim.
Razlika u sistemu je vise nego ocigledna. BiH je kao sistem zamisljena da ne funkcionira kako treba. I to se nikad nece promijeniti, bez obzira koliko pojedinac imao volje i snage za promjenu.
Ovdje ce sistem izvuci maksimum iz tebe. Radit ces, ali ces imati i zivot dostojan covjeka.
Kratko i jasnokomsije smo..
reci mi šta ti je falilo ovdje, konkretnoBlackRiver wrote:Cuj sta me je natjeralo da odem?
Zivio i radio u SA kao programer, jedva spajao kraj s krajem.
Zivio i radio u ZG kao programer, malo bolja situacija, ali perspektiva gotovo ista kao i u Bosni. Znaci, nula bodova.
Dosao u Salzburg gdje zivim i radim kao programer i ne pada mi na pamet da se ikad vratim.
Razlika u sistemu je vise nego ocigledna. BiH je kao sistem zamisljena da ne funkcionira kako treba. I to se nikad nece promijeniti, bez obzira koliko pojedinac imao volje i snage za promjenu.
Ovdje ce sistem izvuci maksimum iz tebe. Radit ces, ali ces imati i zivot dostojan covjeka.
Kratko i jasno
Cuj imalpirmin wrote:Kont´o sam jedan vikend obici Salzburg biciklom.512MB wrote: Jesi naso otic u najljepsi dio evropekomsije smo..
Ima li se sta preporuciti?
Malo prema Fuschl am See, mada zbog posla zivim u Nürnbergu al 2x mjesecno sam u Salzburgu kod kuce...BlackRiver wrote:Salzburg jako lijepa carsija. Posebno u ovo doba godine. Svidja mi se sto ga kompletnog mozes obici biciklom bez straha da ce te neka budala satrati.512MB wrote:Jesi naso otic u najljepsi dio evropeBlackRiver wrote:Cuj sta me je natjeralo da odem?
Zivio i radio u SA kao programer, jedva spajao kraj s krajem.
Zivio i radio u ZG kao programer, malo bolja situacija, ali perspektiva gotovo ista kao i u Bosni. Znaci, nula bodova.
Dosao u Salzburg gdje zivim i radim kao programer i ne pada mi na pamet da se ikad vratim.
Razlika u sistemu je vise nego ocigledna. BiH je kao sistem zamisljena da ne funkcionira kako treba. I to se nikad nece promijeniti, bez obzira koliko pojedinac imao volje i snage za promjenu.
Ovdje ce sistem izvuci maksimum iz tebe. Radit ces, ali ces imati i zivot dostojan covjeka.
Kratko i jasnokomsije smo..
Gdje budes?
Prevelika razlika izmedju primanja i troskova zivota.mk ultra wrote:reci mi šta ti je falilo ovdje, konkretnoBlackRiver wrote:Cuj sta me je natjeralo da odem?
Zivio i radio u SA kao programer, jedva spajao kraj s krajem.
Zivio i radio u ZG kao programer, malo bolja situacija, ali perspektiva gotovo ista kao i u Bosni. Znaci, nula bodova.
Dosao u Salzburg gdje zivim i radim kao programer i ne pada mi na pamet da se ikad vratim.
Razlika u sistemu je vise nego ocigledna. BiH je kao sistem zamisljena da ne funkcionira kako treba. I to se nikad nece promijeniti, bez obzira koliko pojedinac imao volje i snage za promjenu.
Ovdje ce sistem izvuci maksimum iz tebe. Radit ces, ali ces imati i zivot dostojan covjeka.
Kratko i jasno
morao je triger biti
Margita81 wrote:Mentalitet.
Dok si junior mozda nije pametno uzeti odmah kredit.BlackRiver wrote:Kada si junior developer u domacoj firmi i kada od plate placas stan,kredit i izdrzavas porodicu onda nije lako.madner wrote:Sve sve, ali u Sa jedva spajati kraj sa krajem kao programer je vec umjetnost.
Odradjeni projekti i iskustvo definiraju status. Mozes za 3 godine preci sa juniora na neki veci nivo, ali sve zavisi kojim projektima si bio izlozen, tehnologijama, procesima i sl.madner wrote:Dok si junior mozda nije pametno uzeti odmah kredit.BlackRiver wrote:Kada si junior developer u domacoj firmi i kada od plate placas stan,kredit i izdrzavas porodicu onda nije lako.madner wrote:Sve sve, ali u Sa jedva spajati kraj sa krajem kao programer je vec umjetnost.
Ne ostaje se dugo junior zar ne?
Ma mogao si brzo uznapredovati, ali nek si otišao na vrijemeBlackRiver wrote:
Odradjeni projekti i iskustvo definiraju status. Mozes za 3 godine preci sa juniora na neki veci nivo, ali sve zavisi kojim projektima si bio izlozen, tehnologijama, procesima i sl.
nevezano, poCjeti meBlackRiver wrote:
Ovdje ce sistem izvuci maksimum iz tebe.
http://www.theatlantic.com/business/arc ... re/399599/Lam: I’m interested to hear a little bit about your background and research focus. You’re an art historian, but you analyze work culture and work myths.
Tokumitsu: It seems kind of unintuitive at first, but one of the most valuable things that I got out of my training as an art historian was the ability to question with sensitivity the visual world, such as all these images of what seems like success or images of what seems like happy successful work.
Those [images] don’t just exist—people make them. And one of the things that I’m struck by with this whole “do what you love” culture is how visual it is. For a while I followed a few [corporate] accounts on Instagram. These accounts are maintained by people, whether public-relations managers or interns, and they didn’t just post photos of the products or events [they are promoting]. A lot of times they would post photos of business trips or backstage at like a catalog photo shoot, presenting pictures of their work as super fun and joyful. I thought that was fascinating that they were using pictures of their work to sell products.
Lam: The way you describe it in the book, this has almost reached absurdity. Even menial jobs now require a worker to be super passionate.
Tokumitsu: When I found that Craigslist posting [for cleaners who were passionate], I was super depressed. You’re demanding that this person—who is going to do really hard physical work for not a lot of money—do extra work. On top of having to scrub the floors and wash windows, they have to show that they’re passionate too? It’s absurd and it’s become so internalized that people don’t even think about it. People write these job ads, and of course they’re going to say they want a passionate worker. But they don’t even think about what that means and that maybe not everyone is passionate.
Lam: I’m constantly curious about the question of how passion became so central to work.
Tokumitsu: I think there are a lot of things behind it. The most cynical explanation is that employers demand passion because they don’t want to hear complaints. If you make passion a job requirement, you can’t complain about your workload.
A couple of writers have pointed this out, but in today’s service-oriented economy I really think that emotional access and feelings are really important. Employers are looking to harvest social interaction and worker authenticity for profit. Paul Myerscough had a really good piece about Pret A Manger in the London Review of Books. Pret A Manger has a really really lengthy, specific code for how its workers have to behave and how they always have to project happiness. One of his theories is, it’s not just the sandwiches that they’re selling at Pret A Manger—the way that they make customers feel is as important a commodity.
Lam: In some ways I feel McDonald’s pioneered that. Do you remember the free smiles?
Tokumitsu: Yes, and the high fives!
I think McDonald’s just recently reintroduced that thing where they were encouraging their cashiers to high-five customers, or kind of do a little jig or do all of this work that was all about generating feeling in people. In Peter Fleming and Carl Cederstrom’s Dead Man Working they talk about authenticity being something that the boss is coming for to monetize for profit. While I think that might be extreme, I do think there’s something to it. I think that’s where all these appeals for passion is: You don’t just want a maid service to come and clean your house. You want them to make you feel good
Lam: We’re so greedy.
Jel, jos malo pa cemo doktori vrsiti operacije u kucnoj sobi, u Banja Luci na Vrbasu?512MB wrote:Preseliti se u Evropu neznaci otici iz Bosne. Globalizacija je davno uzela maha. Kratke su to relacije a predobri autoputevi i auta. Programeri hem imaju bombasticne plate hem zahvaljujuci internetu i vpn-u nisu toliko vezani za biro tojest radno mjesto. Znam masu ljudi koji rade par mjeseci iz BiH, preko ljeta sa mora u Hrv i onako inace negdje u EU. Kratki dogovor sa kolegama i chefom i eto te pola godine home office iz rodne kuce u Banja Luci na Vrbasu, kao ja trenutno