Forum Klix.ba

It_is_a_Leclerc wrote:S obzirom da se u ovoj deklaraciji nigdje ne pominje bosanski jezik, ja stvarno ne vidim zašto bi se mi, ponosni govornici bosanskog jezika, trebali uzbuditi zbog ovog. Ja stvarno ne znam u čemu je problem i otkud potiče taj poriv ljudima da stalno idu i govore, u prvom redu govornicima bosanskog jezika, da njihov jezik ne postoji. Prođite nas se, idite nešto drugo radite.

Bosanski jezik nikad neće biti "policentrični jezik".

Black swan wrote:bije i levica i desnica
sve u nos i glavu

cyprus wrote:

kakavdanakneiskustvu wrote:http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/493 ... _fbih.html

Kažem ja, ubola je Deklaracija baš gdje treba... Vidjeti đikane u tri boje na istoj strani - neprocjenjivo

Ante Tomić: Kako je moja sedmogodišnja kćer u samo jedno popodne rasturila teoriju da su hrvatski i srpski različiti jezici

Kad je moja mala u prvom osnovne na YouTubeu našla sve epizode svoga omiljenog crtanog filmova sa srpskom sinkronizacijom, trebalo joj je manje od sekunde da shvati kako su Spužva Bob i Sunđer Bob ista osoba.

Čitam kako neki tvrde da njihovi sinovi i kćeri rođeni nakon raspada Jugoslavije ne razumiju srpski i ne preostaje mi nego sa žaljenjem zaključiti kako ta djeca očito nisu neki lumeni, odlikaši s pohvalnicama nastavnog vijeća.

Kad je moja mala u prvom osnovne na YouTubeu našla sve epizode svoga omiljenog crtanog filmova sa srpskom sinkronizacijom, trebalo joj je manje od sekunde da shvati kako su Spužva Bob i Sunđer Bob ista osoba.

Pomislila je čak kako o čudnovatom jeziku koji je upravo savladala i mene ponešto može naučiti.

"Hoćeš da ti kažem kako Srbi zovu mrkvu?" upitala me je nadmoćno se osmjehujući.

"Šargarepa", dobacio sam ne razmišljajući.

"Kako ti to znaš?!" zaprepastila se djevojčica i meni je momentalno bilo žao da sam je razočarao.

Pa, zbilja, zaslužila je osjećati se trijumfalno. Moja je sedmogodišnja pametnica u samo jedno popodne životno djelo akademika Stjepana Babića uništila kao Panta pitu. Rasturila je kao bugarsku skupštinu teoriju da su hrvatski i srpski dva različita jezika.

Ali to, zapravo, i nije bogzna kakav podvig.

Većina nas, barem i nesvjesno, shvaća kako stvari stoje. Usprkos fantazijama nacionalista, mi živimo u jezičnoj realnosti u kojoj se Srbi, Hrvati, Crnogorci i Bosanci besprijekorno razumiju, gdje svi oni jednako jednako slušaju i Rozgu i Karleušu, gledaju i "Bitange i princeze" i "Andriju i Anđelku".

Sve što je zaista važno o srpskom i hrvatskom, koji se, kao, od raspada jugoslavenske federacije nezaustavljivo udaljavaju jedan od drugoga, mogle bi vam objasniti poduzetne Švabe iz Uprave RTL-a što su na regionalnom Big Brotheru grdne pare namlatili.

Dok su se državnim televizijama davale emisije o kulturi, gdje su jezikoslovci odjeveni kao pogrebnici u beskraj rapravljali koja je riječ ispravna, a koja neispravna, gledatelji su i u Gospiću i u Zenici i u Bijelom Polju i u Valjevu masovno okretali na balkansku meku pornografiju u njemačkoj produkciji. Manijaci svih vjera i nacija netremice su piljili u ekrane, nagađajući tko ga je kome pod ćebencetom slatko metnuo, slabo mareći tko tu govori mineralna, a tko kisela voda.

Kojom bi političkom mjerom i ukazom, vijećem, komisijom ili agencijom, mogli zaustaviti taj jezični i svaki drugi razvrat? I što političari, koji tvrdo ustrajavaju na našim službenim, međunarodno priznatim jezicima, u tome smislu čine? Kad je ono prije nekog vremena na granici Aleksandar Vučić s cvijećem dočekao Kolindom Grabar-Kitarović, možda ste opazili da su i on i ona bili sami, bez prevoditelja. Razgovarali su, naravno, na engleskom kojim oboje perfektno vladaju.

"Maj nejm iz Aleksandar Vučić. Aj lajk to voč futbol", rekao je Vučić Grabar-Kitarović, a ona je njemu nasmijano odgovorila: "Maj nejm iz Kolinda Grabar-Kitarović. Aj hev e litl ket."

Pa i u ponedjeljak navečer, kad su se Vučić i Plenković sastali na večeri u Mostaru, bilo je slično. Hrvatski je političar pokazujući srpskome u tanjur znatiželjno upitao:

"Ou! Hau du ju kol det delišez litl pis of mit?"

"Ćevapi. Će-va-pi", odgovorio mu je Vučić pažljivo naglašavajući slogove.

Ili je možda ipak bilo nešto drukčije. Vučić i Plenković zapanjeno su otkrili da njihovi jezici uopće nisu daleki kako se uobičajeno misli. Dapače, hrvatski i srpski imaju možda i više zajedničkog od njemačkog kakvim se govori u Austriji i njemačkog kakvim se govori u Švicarskoj, ili od iranskog i egipatskog arapskog, ili od paragvajskog i urugvajskog španjolskog, ili u nizu drugih primjera gdje se jednim jezikom govori u više zemalja.

Deklaracija o zajedničkom jeziku koja je prije nekoliko dana strahovito uznemirila nacionaliste na svim stranama govori o nečemu zapravo banalnom, nečemu što i mala djeca mogu dokučiti, što je tako bjelodano da je pametnom čovjeku neugodno i pokazivati.

Autore i potpisnike u nizu komentara su optužili kako žele obnoviti Jugoslaviju, premda ni jedan od njih nema takvih nevjerojatnih ambicija. Jedino za što se ta Deklaracija bori je zdrav razum i sloboda od terora nacionalističkih maloumnika, koji pišu razlikovne rječnike umjesto da piju lijekove.

Više od četvrt stoljeća nakon raspada Jugoslavije, mi se razumijemo. Hrvatski i srpski i bosanski i crnogorski jedva su se za koji milimetar odmakli jedan od drugoga.

Nazovite ih kako hoćete, to su jednaki jezici. Hrvati i Srbi jednakim jezicima ližu Todorićeve sladolede, samo što na hrvatskim sladoledima piše Ledo, a na srpskim Frikom.

Black swan wrote:Zanimljivo

hrvatski jezik je jedan od 24 ravnopravna jezika u Europskoj Uniji; međunarodno je priznat kao samostalni jezik 1. rujna 2008. i njegova je kodna oznaka »hrv« pri Međunarodnom tijelu za norme ISO 639-2 »Registration Authority« u Washingtonu. Hrvatski je zaseban slavenski jezik, a njegov povijesni, politički i kulturni razvoj provodio se odvojeno i samostalno od sličnih jezika u širem i daljem susjedstvu. Standardni hrvatski književni jezik razvijao je svoje specifičnosti na morfološkoj, tvorbenoj, fonološkoj, sinktatičkoj, leksičkoj i stilskoj razini i davno usustavio svoje latiničko grafijsko pismo. Da svega toga nije bilo, prije svega stoljetne hrvatske književne tradicije, hrvatski jezik ne bi bio na ovaj način međunarodno priznat i kodificiran. Srpski jezik i kultura su nešto posve drugo. To je država koja je pala pod Turcima i preskočila renesansu, barok i prosvjetiteljstvo, sve bitne faze judeokršćanske civilizacije u Europi da bi tek stvaranjem kraljevine Jugoslavije pokušala lažima i prijevarom steći poželjne kulturološke atribute. Na primjer pokušaj prisvajanja Dubrovnika i tzv. »srpska dubrovačka književnost«?

Razumljivost s nekim drugim slavenskim jezicima, kao »krucijalni dokaz« jedinstvenog jezika nije bitna odrednica, a ni presudna.

Nego dokle ide ta »razumljivost« i zašto se crta ne podvuče na slovenskom ili bugarskom jeziku, Slovačkom ili Češkom? Meni bi odgovarala Velika Britanija, na primjer?! Skandinavci se prilično dobro između sebe razumiju, čak im je i dobar dio povijesti i državnosti isprepleten, međutim Danci ipak govore danskim, Šveđani švedskim i Norvežani norveškim jezikom, i nikome napamet ne pada te skandinavske jezike stavljati pod istu kapu. Ne postoji skandinavski jezik kao nekakav esperanto Skandinavskog poluotoka, ali postoje danski, švedski i norveški jezik.

Skandinavci se prilično dobro između sebe razumiju, čak im je i dobar dio povijesti i državnosti isprepleten, međutim Danci ipak govore danskim, Šveđani švedskim i Norvežani norveškim jezikom, i nikome napamet ne pada te skandinavske jezike stavljati pod istu kapu.

Black swan wrote:osobo draga citirao sam drugi izvor zato sam napisao zanimljivo

nit je ovo moj stil nit znam tako pisati

cyprus wrote:

Ante Tomić: Kako je moja sedmogodišnja kćer u samo jedno popodne rasturila teoriju da su hrvatski i srpski različiti jeziciIli je možda ipak bilo nešto drukčije. Vučić i Plenković zapanjeno su otkrili da njihovi jezici uopće nisu daleki kako se uobičajeno misli. Dapače, hrvatski i srpski imaju možda i više zajedničkog od njemačkog kakvim se govori u Austriji i njemačkog kakvim se govori u Švicarskoj, ili od iranskog i egipatskog arapskog, ili od paragvajskog i urugvajskog španjolskog, ili u nizu drugih primjera gdje se jednim jezikom govori u više zemalja.

Pa, zbilja, zaslužila je osjećati se trijumfalno. Moja je sedmogodišnja pametnica u samo jedno popodne životno djelo akademika Stjepana Babića uništila kao Panta pitu. Rasturila je kao bugarsku skupštinu teoriju da su hrvatski i srpski dva različita jezika.

Ali to, zapravo, i nije bogzna kakav podvig.

¤ jelena ¤ wrote:

Skandinavci se prilično dobro između sebe razumiju, čak im je i dobar dio povijesti i državnosti isprepleten, međutim Danci ipak govore danskim, Šveđani švedskim i Norvežani norveškim jezikom, i nikome napamet ne pada te skandinavske jezike stavljati pod istu kapu.

Upravo si ih, ničim u deklaraciji izazvan, stavio pod istu, skandinavsku kapu i pritom tvrdiš da nikom ne pada na pamet da tako nešto uradi.
Skandinavija - ista kapa, skandinavski jezici - ista kapa, Katedra za skandinavske jezike - institucionalizovana ista kapa ...

O čemu ovaj čovjek priča i zašto on ovo priča?

Govore li Hrvati, u regionu bivše Jugoslavije, hrvatskim jezikom isto kao što Danci, na teritoriji Skandinavije, govore danskim?
Govore li Srbi, u regionu bivše Jugoslavije, srpskim jezikom isto kao što Šveđani, na teritoriji Skandinavije, govore švedskim?
Koliko je meni poznato - govore i to pravo im niko ne spori, a ponajmanje ova deklaracija.


Možda bi ipak trebalo pročitati članak u cjelini da bismo imali jasniju i zanimljiviju sliku mentalnog sklopa autora.

Chmoljo wrote:

cyprus wrote:

Ante Tomić: Kako je moja sedmogodišnja kćer u samo jedno popodne rasturila teoriju da su hrvatski i srpski različiti jeziciIli je možda ipak bilo nešto drukčije. Vučić i Plenković zapanjeno su otkrili da njihovi jezici uopće nisu daleki kako se uobičajeno misli. Dapače, hrvatski i srpski imaju možda i više zajedničkog od njemačkog kakvim se govori u Austriji i njemačkog kakvim se govori u Švicarskoj, ili od iranskog i egipatskog arapskog, ili od paragvajskog i urugvajskog španjolskog, ili u nizu drugih primjera gdje se jednim jezikom govori u više zemalja.

nije mi do tjeranja maka na konac, ali čisto radi vjerodostojnosti: iranski, odnosno farsi, i arapski osim pisma nemaju puno toga sličnog.

cyprus wrote:

Jedino za što se ta Deklaracija bori je zdrav razum i sloboda od terora nacionalističkih maloumnika, koji pišu razlikovne rječnike umjesto da piju lijekove.