Kako uravnoteziti zivotni ritam?

[HAVANA]

Izvini sto ti sjebasmo temu.Mi smo malo stariji,popusili sve fore u zivotu,propatili za dva...prebrodili to sve i uspjeli kompletirati zivot.Udarili brigu na veselje.Razumijem da ti to ne mozes,nisam ni ja mogao odma ali postepeno i malim koracima ce doci do poboljsanja a ti ocijeni mozes li se sam izboriti ili ti treba strucna pomoc.Sad da pisemo svi romane o svom zivotu i nedacama nema smisla a i nece ti pomoci.Mogu ti kopirati jedan post sa slicne teme a to je samo jedan mali dio price i problema.Bilo ih je mnogo vise.Al iskreno nece ti ni to pomoci dok ne zavrnes rukave i udaris.

[bleee_sa]

Evo sad vidjeh na drugoj temi da ti je 26 godina...

Kako možeš bit hronično umoran? Jebote ja radim 12-13 sati dnevno pa opet poleti vamo poleti tamo. A ništa mi u životu nije bilo servirano na tanjiru, sve sam. Mlađi sam od tebe godinu, kad bi tako razmišljao davno bi otiš'o doktoru, bez zajebancije.

[HAVANA]

quote="HAVANA"]

i kako trpjeti onaj osjecaj kad imas 20 godina, mlad si, zeljan zivota i uzivanja.. a nemas djevojku, nijednog prijatelja.. svi su se razbjezali svako na svoju stranu, socijalni zivot ti je 0, nisi upisao faks u prvom roku a sve su prilike da neces ni u drugom sto znaci jos godinu dana samovanja, porodica ti je disfunkcionalna... otac koji je jedini bio pametna glava i zaduzen za odgoj djece je umro... a majka se psihicki razboljela i cas je dobro cas nije... rodjaci nece da te posecuju zbog majcinih problema sa zdravljem... imas mladjeg brata i sestru o kojima moras da vodis racuna a sad ce uci u pubertet i tek krecu problemi... pritom ste cjelo vrijeme na evidenciji centra za socijalni rad koji vas svakodnevno maltretira, pametuje, daje "strucne ocjene" o tome kako ste ovakvi/onakvi... imate jednog tipa koji hoce majku da vam proglasi naskroz ludom da bi joj postao staratelj i raspolago imovinom... a VI, sa svojih 20 godina morate ici po sudu na rocista,iznositi odbranu i tvrditi da majka nije lose kolko se prica...
Jednom rjecju, nemas razloga zivjeti...
Sve ti je crno...
I trpis mnogo toga...

Ali cjelo vrijeme negdje duboko u sebi zelis da to prodje, da budes cijenjena i ugledna osoba u svojoj zajednici, da imas obrazovanje, normalnu familiju, da si prepoznat medju kolegama, da imas karijeru, da si u prilici pomoci drugima... i dati makar neki smisao svom zivotu.
Kako prevladati ovakvu situaciju?

Zavrni rukave,iskezi zube i udri...zivot je jebena igra.
Hoce ti biti lakse ako ti kazem da sam i ja poslije idealne 22 godine zivota u trenu zaustavljen,uvalilo mi pusku,sestra psihicki oboljeva u svom tom ludilu,roditelji razvedeni,majka stara,primanja nikakva,uslovi lijecenja nikakvi,rat,mene nikad kuci od jebenih po sumama i gorama...one same,gladne,zedne...al bukvalno...U to sve ko biber po pilavu ja ranjen,bolnica...pa kuci,polu gluh,na stakama,analgina jebenog u kuci nemam a kamoli sta drugo,sestra katastrofa,slom zivaca totalni...znala me i opalit po nogama ranjenim,nema ni ona terapije...pretvara se od prelijepe djevojke u strasno bolesnu osobu,majka kopni svaki dan...koru hljeba mi niko nije dao,vojska...niti sam vise ikada otisao, niti ista uzeo...nek uguraju sebi u guzicu i njihove certifikate i knjizice...Bilo je momenata kad sam kontao bolje da sve troje nestanemo sa lica zemlje,da se ne patimo...Al nije lako ni skiknuti...Shvatam da sam ja taj koji mora iznjeti taj teret i da je sada sve na meni,na meni je da spasim porodicu,na meni je da se ja sada zrtvujem i lomim,majka je na svojim plecima sama podigla dvoje djece,mogu ja to,moram ...ustajem,snalazim se kako znam i umijem,vodu nosim na stakama na 12 sprat,mijenjam cilime,linije,videa,kasetofone,pojacala za hranu...Najdrazu gitaru dajem za dvije tegle nes kafe(400km) prohodao,grizem,ujedam dje god mogu,skacem po pisti, kradem jebene ikar konzerve,mnogo mi pomaze drug iz djetinjstva koji radi u unproforu...Malo se stabilizovali i pored svakodnevnog rokanja,ludila...Kad mi je tesko manijakalno citam,upalim kandilo,odem u sobicu i uzmem gitaru...i ...placem.U svoj toj bolesti i sestra kad cuje zvuk dodje i pjeva(i ona je svirala)...dodje i mama...i onda pjevamo...ko nekad...Zovem oca koji je tad u njemackoj,prvi put trazim nesto od njega.Jesi dobro,jesi.Jesi se naguzio,jesi.Jesi se naputovao,jesi...E haj sad fino kad ja zavrsim sestri papire ti zavrsi tamo...Doslo je vrijeme da ucinis i ti nesto,mama vise ne moze...Sestra odlazi u njemacku i pocinje lijecenje,sigurna je,bolje je psihicki...Ja i mama presretni zbog nje...Dalje je bilo lakse.Ja upoznajem svoju sadasnju zenu i pocinjemo mastati o zajednickom zivotu,odlasku...Volimo se,to je to,spremamo se,ganjamo papire i odlazimo...Ja prvi,operacija u njemackoj i dalje u drugu zemlju,ona dolazi...Dalje je bajka.Posao,stan,djeca,povratak u sarajevo...Sestra puuuno bolje,sposobna za samostalan zivot ali nikada kao prije,majka odlicno,preporodila se,unuke,igra...Nikad u zivotu joj ne smije nista zafaliti!!!Sta sam ja prezivio je nista u poredjenju sa njenom zrtvom kroz citav nas zivot.Danas smo sretna porodica.
Glavu gore i ne daj nikom pardona.Bori se, a prijatelji,djevojka...doce to vremenom.Samo nemoj sto bi rekli...pasti qrcu za uho...[/quote]

[HAVANA]

Eto ako ti sta znace tudji primjeri.Sad na ovo dodaj jos sto drugih problema sa zivotom,ratom,drogom,alkoholom,zakonom,neimastinom,zdravljem...svim onim s cim se covjek sretne trazeci utjehu, put i olaksanje.Sto te ne ubije to te ojaca.Kad padnes,ustani.Nastavi ranjen ,ali ziv i iskusniji.Sad da ti pisemo bajke kako smo svi sretni i bezgrijesni,mozemo kurcu pricat.Svi smo mi u svojim ludilima.Samo se drugacije nosimo sa njima...Niko nije normalan.Svako ima svoja ludila.

[meteorit135531]

Izvini ali meni ovdje nesto ne stima. Ja kada padnem u ''light'' depresiju, meni nije ni do cega a kamo li forumat i jos pisati dugacke komentare. Tvoje pisanje mi djeluje kao da si smirena i trezvena osoba...da ne duljim, opet ti zelim svako dobro jer nisam u tvojoj kozi.

p.s. nemoj samo da ti stvari u zivotu izgledaju kao auto. Tvoje auto ima problem i ti mislis da su sva druga auta u izvrsnom stanju a pored tebe prolaze krsevi.

Vrlo prosto. ne bih trazio savjet i smjernice od foruma,da znam rjesenje svog problema. NE poznas osjecaj kad dva dana san ne moze na oci, i kad zaspis, unaprijed znas da te alarm ne moze probuditi. NI alarm na TV podessen na max. kad ustanem. sat vremena poslije ustajanja, ja nisam sposoban da mislim. Znaci, informacije ne dopiru do mene. nisi dozivio stanje da zaboravljas koji je dan u sedmici, ili koje obaveze imas za danas. nije ti poznat osjecaj da mi je ujutro naporno izaci na balkon ili na svjez zrak. ne izlazim van, jer mi ne prija. Sto je najgore, ne bih nikad otvarao temu iz ocaja jer sam dane provodio guglajuci clanke kako se izboriti sa stresom, iako se pokusavam pridrzavati pravila i smjernica, zdravije jesti, redovno spavati, ali ne ide. Ne mogu na silu pokusavati. ja ne vidim promjene na sebi. Ne mogu da shvatim kako da izadjem na kraj sa ovim stanjem u koje sam se doveo. generalno, mnogo sam umoran, i ja jednostavno nema snage da planiram svoj dan. ne mozeto shvati neko ko nije sebe doveo u takvo stanje. ZNam kakav je tempo zivota bio proteklih 6 mjeseci, i znam da zivim za sebe, a ne za druge, ali glava i tijelo su mi u rasulu. ne moze to znati ko to nije prozivio.
necu da kukam , nego samo volio bih imati onu energiju , onu snagu od ranije. nemam goriva u sebi, ljudi me vide i kazu, pa u tebi nema nikakve zivosti

[Streptokok]

Na onoj drugoj temi ljudi su ti fino rekli da si zapao u depresiju. Evo i ja ti iz licnog iskustvs govorim da si u depresiji. Nije to nikakav bauk, usphesno se lijeci. Idi doktoru dok nr bude kasno. Neces ovdje lijeka naci.

[Last December]

Depresija je u pitanju sigurno, sa elementima anksioznosti, to je taj nemir i zabrinutost. Normalno da je čovjek zabrinut za svoju budićnost, ko se ovdje nije zabrinuo nije dobar s glavom. Racionalno razmišljaš i samoevaluacija ti je dobra, uspjećeš naći neki izlaz sigurno. Ja sam depresivan dosta dugo ali nisam imao takve anksiozne epizode sve dok mi stari nije preminuo prošle godine nakon višegodišnje patnje. Vjerovatno i ta realizacija smrtnosti i prolaznosti skupa sa višegodišnjom depresijom je dovela do pojave anksiozne epizode po prvi put. Teška zabrinutost i preskakanje srca, tad sam prvi put u životu uzeo leksilijum i malo sam se opustio i zaspao poslije par dana. Nisam trošio ništa drugo poslije toga. Težim samokontroli i držim se nekako ali teško je ovdje ostat normalan. Malo sam se izolovao jer druženje sa sjebanim ljudima mi izaziva nemir a skoro svi su sjebani koje poznajem.

[insomnia78]

Idi doktoru. Na internetu i forumu se sigurno neces izljeciti. Nije to nikakav stres

[palestinka]

Za početak, uzmi bolovanje. Spavaj dva tri dana, skuhaj nešto, fino i polako jedi. Ne javljaj se na telefone i očisti ormare od viška garderobe. Pokloni stvari koje ti ne trebaju. Pomozi nekom ko je u nevolji, neće ti biti bolje ako vidiš da je nekom gore, ali iskreni altruizam puni životnom energijom. Pusti neka ti misli lete, ne razmišljaj ni o čemu posebnom, ali slobodno zapisuj i opisuj sve što te muči. Ako te neka misao opsjeda, opet papir u ruke.
Probaj se sjetiti u kojem trenutku ti je ovo stanje počelo. Sigurno se možeš toga sjetiti. Možda imaš samo nedostatak željeza, ali svjedno posjeti psihijatra, potrebna ti je pomoć da izađeš iz zatvorenog kruga u kojem se vrtiš kao hrčak u kavezu.Ne smij se na silu, ne možeš biti pozitivan po naredbi kao što ne možeš biti ni neraspoložen po želji. Daj sebi vremena.

[meteorit135531]

Za početak, uzmi bolovanje. Spavaj dva tri dana, skuhaj nešto, fino i polako jedi. Ne javljaj se na telefone i očisti ormare od viška garderobe. Pokloni stvari koje ti ne trebaju. Pomozi nekom ko je u nevolji, neće ti biti bolje ako vidiš da je nekom gore, ali iskreni altruizam puni životnom energijom. Pusti neka ti misli lete, ne razmišljaj ni o čemu posebnom, ali slobodno zapisuj i opisuj sve što te muči. Ako te neka misao opsjeda, opet papir u ruke.
Probaj se sjetiti u kojem trenutku ti je ovo stanje počelo. Sigurno se možeš toga sjetiti. Možda imaš samo nedostatak željeza, ali svjedno posjeti psihijatra, potrebna ti je pomoć da izađeš iz zatvorenog kruga u kojem se vrtiš kao hrčak u kavezu.Ne smij se na silu, ne možeš biti pozitivan po naredbi kao što ne možeš biti ni neraspoložen po želji. Daj sebi vremena.

Hvala ti na savjetu. Dao sam otkaz na poslu. Ne radim vise. Odnosno, trebam na proljece ponovno poceti, ali moram se dotad oporaviti. Ja nocima ne spavam, paiz toga razloga i pisem ovako kasno. Noge me strasno bole, posebno desna. a danas nisam presao ni 100 m. Ne mogu opisati tu vrstu boli, onemogucava me da se krecem. Ustvari, vrtim se po sobi u krug i sa na tv slusam muziku. pokusavam da ne mislim o nicemu, ali tesko.
Nije me strah ici psihijatru, ali ne vidim poentu. Mislim da me moze samo staviti na lijekove, i pozdraviti me. Mislim da iskreno nikome nije stalo do mene , kao meni samom. par zadnjih dana se smijem svemu, smijem se cak i kad gledam u plafon: i samo govorim , boli me briga, svejedno mi je, nista me ne interesuje
Pokusavam kreirati pozitivnu atmosferu u sebi, pa makar nazor. ne zelim komunicirati sa ljudima, ne zelim jer me samo zamaraju. Zamara me samo ako nekoga pogledam, jer moram kreirati atmosferu u kojoj bi se ta osoba meni posvetila, a da imam nekoga kome je posebno stalo do mene, bas i nemam. ovo je sve pocelo u aprilu, i stres je bio prisutan sve do sredine oktobra, dok sam svoj zivot konacno doveo u red i od sebe odganuo sve negativnosti. Ali mi je trebalo vrijeme, mnogo je bilo komplikovano
ali, za svojih 26 godina, nikad se nisam ovako osjecao. Po prirodi sam mnogo impulsivan i eksplozivne sam naravi, ali osjecam da je organizam iscrpio sve mogucnosti. nisam tip koji zeli zivjeti ubrzano, koji zeli da stekne sve i odmah, nego tjerao sam se do maksimuma jer sam morao da zavrsim dosta nekih stvari u relativno kratkom vremenu.
znas, mnogo je tesko covjeku kad zna da svaku noc ce da presjedi sam, gledajuci u TV, cak i na laptopu ne radim one stvari koje sam prije sa gustom radio
ne gledam serije, ne opustam se uz muziku, ne mogu citati knjige. Seksualna zelja ne postoji. posto sam radio spermiogram, plodan sam, ali ne mogu pored djevojke dozivjeti uzbudjenje. Tup sam na takve nadrazaje Jednostavno, ne mogu. Sam ne vjerujem da je to moguce. Znaci, cak i ako pogledam neku zenu , ja ne osjecam nista. apsolutna praznina/
Koncentracija mi je takodjer na nultnoj stopi, pa zapisujem na papir sta moram uraditi
reci cu ti sta svako jutro uzmem, u sokovniku smiksam cveklu, i onda je popijem, ustvari pojedem kasastu smjesu na vrhu i onda ostatak tecnosti popijem nataste
onda napravim sejker, jedna banana, jedno domace jaje, dvije kocke secera, mlijeko, orasi i med. sve smiskam i popijem
dnevno pojedem barem pola kg svjezih jabuka
mandarine obicno navecer, zitarice sa mlijeko obavezno ujutro
ali nekad se probudim, i nemam apetit, pa pokusavam nazor da jedem. ali slabog odjeka, samo sam dobio pretjerane gasove, sto je predpostavljam od sejka, ali generalno nema promjene, bar u energiji i snazi koju zelim imati
ja sam proteklih mjeseci strasno mnogo pusio, cak i 2 i po kutije dnevno. Nervoza, bilo je mnogo nervozwe
vise ne pusim, usporio sam zivotni tempo, nisam izlazio vani, ne treba mi drustvo, ne zelim biti drustven jer mi treba izolacija i mir. svaku vrstu fizickog i psihickog napora dozivljavam kao izuzetni problem, pa sam dnevne obaveze sveo na minimum.
NE zbog toga jer ne zelim raditi ili uzivati u zivotu, jer ne mogu
ne treba niko ovo dozivljavati kao neku vrstu zalopojke, ja zaista ne znam sta se sa mnom desava. cak i nalaze koje sam radio, imam ih negdje , ali se sad mogu sjetiti , da ne trazim. znam da mi je secer nataste bio 3,54, u toku dana 5,3 i 6,4. imao sam povisene leukocite od 11.7, limfociti su bili 12,7, mnogo ispod granice od 20, ali doktorica kaze da je od upale, i da ce nalazi pokazati imam li nekih problema i da ne budem opterecen.
Odnosno, kaze da sam previse opterecen, ali nikako da joj objasnim da ja vise nemam snage u sebi. Jer ispada , da kao ne treba da se brinem previse, da ce proci, ali ja evo vec 2 mjeseca nisam u stanju normalno da funkcioniram.
i sto mi je najgore, znam da necu moci zaspati prije 7 ujutro, jos 3 sata, tad vec osjecan umor i mantanje pred ocima, i samo zaspim, to tako traje nocima vec

[palestinka]

Hm samo ipak pokušaj otići psihotepeutu, možda ćeš dobiti i tablete, ali razgovor je jako vazan a objektivnom osobom. Tebi je najvise stalo do tebe, tacno, ali ti u ovoj situaciji nisi objektivan. Nije sramota ici psihijatru. Sretno

[studiorum_tuzlaensis]

zapali džojnt.najbolji ljek za tvoj problem.

Samo slabici pribjegavaju opijatima kada se suoce s problemom, na taj nacin problem se samo odlaze, ignorise a nikako ne rjesava, a stalnim pribjegavanjem opijatima problemi se samo nagomilavaju umjesto da se cistog i zdravog uma krenu rjesavati jedan po jedan....jako los savjet

Mehanizam djelovanja kanabisa nije ni sličan opijatima, niti se može povezati u mozgu sa opijatskim receptorima.

Dokaz koliko je društvo isprano i koliko je trava satanizirana je da ljudi misle da je opijat. Ali nisi samo ti, većina tako misli, radije će zveknut dupli 10 mg Apaurin (diazepam) ili Lexilium (bromazepam) i to opće-društveno-prihvaćeno udaranje opijatima, ali pušenje džointa je pribjegavanje drogama.

Slobodno puši travu, nema loših nuspojava, mada ti to neće Bog zna kako pomoći.

Pomoći možeš samo sebi pozitivom, sa puno kretanja, usmjeravanje misli ka nekom cilju, rad, sistematizacija u radu, zadovoljstvo nakon postignutog uspjeha je jače nego nakon upotrebe bilo kakve droge. Onda, sređivanje života, društvenog i vlastitog, cura, djevojka, žena, pa poslije i djeca, stan, auto, posao... sve su to stvari koje će ti pomoći da se ustabiliš, da se uspostavi taj balans serotonina, dopamina i norepinefrina te poboljša funkciju njihovih neurotransmitera. Neka ti zadnja opcija budu antidepresivi bilo koje vrste, kao i opijati naravno. Prijatelj mi je pokušao liječiti depresiju solo sa tablom Tramadola, za 7 dana se navukao sa najmanjom dozom od 100mg, opioidi su baš jebeni. Bježi od kodeina, morfija bez puno kafe, ali sa puno vježbe tjelesne, to je onaj dio zdravog života. Endorfini se otpušaju u mozgu nakon fizičkih aktivnosti, baci kakav trening 3 puta sedmično.

U biti, sve ono što su nam roditelji govorili, uči puno, radi, vježbaj, hrani se zdravo, da imaš što manje vremena da razmišljaš o bilo kakvim lijekovima. Depresija, anksioznost, strah, sve su to posljedice hemije u mozgu, nikakve promjene okoline. Okolina je uvijek manje više ista, ali naša percepcija okoline je drugačija da nas tjera na strah. Brat mi je umalo zaglavio u ludnici zbog sličnih razmišljanja, onda je onako čisto iz radoznalosti (glupan, čuj iz radoznalosti), nabavio i probao Buprenofrin o kojiem nije imao pojma. To je stvar koja se koristi kao supstitucijska terapija heroinskim i morfijumskim zavisnicima, ima blago euforično dejstvo, imitira MDMA-u djelomično na početku. Poslije ga uzimaš samo da ne doživljavaš apstinencijske krize koje su luđačke. Nakon 15 dana počinje da se razvija psihička ovisnost, jedva je živu glavu izvukao kad se skidao sa toga.

Ako odeš psihijatru (koji je samo prodavač lijekova), on će ti davati šta poželiš i tu ćeš bit navučen na ko zna kakve SSRI, SNRI-jeve, MAO-Inhibitore, triciklične i sjebaćeš svoj život u roku od sedmice. Ovo ti sve pišem, samo da shvatiš ozbiljnost situacije i da ne ideš odmah jebenom doktoru (pogotovo psihijatru), psihologu je poželjno otići. Treba ti stvar da se suočiš sa životom odmah i sad i da kreneš naprijed solo ili u timu voljenih ljudi. Malim koracima, ali po malo i bez ikakvih medikamenata.

Također, iHerb i slične stranice su prodavanje muda pod bubrege, masa te suplementacije je loše bioraspoloživosti koja varira u procentima od 1-10%, zato što su jeftini. Dobri suplementi su VEOMA SKUPI. A pored toga, unosiš u sebe smeće talka, magnezijum stearata, aspartama i ostalog smeća. Voće, povrće i cjelovite žitarice neko napisa. To i pucaj.

p.s.
Kad malo bolje razmisliš, sve su droge izmislili i stavili nam ih na izvolite, samo popij tabletu i navuci se. Poslije je 11KM po tabli, pa se lupaj čitav život. Da imam neku moć na ovoj planeti, čitav bi farmaceutski lobi poslo u zatvor i navuko na ova govna.

[broj dva]

Dobro, ovo je forum. naveo sam u uvodu da ocekujem sam ozbiljne komentare i savjete, a ljudi se poceli sprdati sa temom, ne znam mozda pokusavaju ispasti duhoviti ili nesto slicno tome?
mozda im i uspijeva u tome, bitno je da su oni zadovoljni svojim humorom. ne bih da se opterecujem time, naravno tim vise jer smo ovdje svi anonimni , pa pod uvjetom anonimnosti mozemo pisati sta nam je na dusi, da olaksamo si frustracije
Nije mi uopce namjera da odgovaram i da paznju obracam na ljude koji su dosli na ovu temu sa ciljem da ubijaju dosadu.
Dobio sam par savjeta osoba koje su dovoljno ozbiljne i koje su napisale neka svoja iskustva. Stvar je u tome sto covjek pokusava da funkcionise, i da se bori sa raznim zivotnim situacijama i ljudima, ali onda dodje do zasicenja, pa nije u stanju vise da misli,
osjecam kao da mi se organizam predao. Mislim da nisam zapamtio nedjelju koju sam skoro citavu prespavao,i da opet u 9 navecer,zelim samo lezat. osjecam muku, cak i nervozu koja me tjera da se vrtim ukrug u sobi , i da samo tupo gledam u zid. Ljudi koji nisu bili u ovoj poziciji, ne razumiju stanje i osjecaje osobe koja se nalazi u ovom stanju, i ne trebaju izigravati pametnice i prosipati svoje dogodovstine ovdje.
Ne tjera mi uopce sazaljenje, a jos manje paznje obracam na postove osoba kojima je zivotno dostignuce visiti na forumu 23 h dnevno, i svima soliti pamet svojim kvaziduhovitim komentarima.
U Bosni se kaze, svakom loncu biti poklopac. Valjda im je to virtualna hrana?
Ocekivao sam ozbiljne osobe na temi, ali opet , pratim pisanja i obracam paznju samo na osobe koje su dosle napisati neka korisna iskustva i savjete.

Hvala na citanju

---
Dokazano je da previse spavanja moze voditi do depresije. Tako da je moj prvi savjet da se ustanes iz kreveta nakon maksimalno 8 sati.
Isto je dokazano da redovna fizicka aktivnost poboljsava raspolozenje (ne samo fizicku formu nego i psihicku). Uvahti se bicikla, lopte, teretane nije bitno cega samo nemoj biti fizicki pasivan.
Ta dva savjeta su kontkretna i lagana.
Ostalo je malo zahtjevnije jer se radi o nacinu razmisljanja i gledanja na svjet. Tu ti ne mogu puno pomoci jer nisam psiholog/psihijatar i ne poznajem te ali generalno gledajuci - rjesi se (ako si opterecen time) socijalni medija, manje vremena na fejsu, tvitteru i ostalim bakracima.
Budi svjestan sta je tvoja odgovornost (a ako si prosjevan covjek onda si odgovoran za sebe i familiju) i nemoj se puno sekirati za stvari koje nisu tvoja odgovornost. Nema smisla da te cnjak puca radi situacije u Siriji, jebi ga nije do tebe..i generalno puno toga nije do tebe i tvoja sekirancija nikome ne pomaze a tebi steti.
Trazi pozitivne impulse, pozitivne ljude koji te ne smaraju svojim problemima. Neka te ne bude stid otvoriti se osobama od povjerenja, neka ti ne bude nelagodno traziti profesionalnu pomoc ako ne mozes sam..
I nisi sam, nisi jedini. Nije lako biti insan na danasnji vakat...

[MAN-lion's coach]

.......

[avangard]

Mislim da ti je najveci problem sto se previse osamljuješ i povlačis u sebe... Dok provodis vrijeme u toj samoći dolaze ti svakakve misli i gluposti na pamet... Moji su ti savjeti :

- fizička aktivnost (teretana, šetnja ili trčanje)
- društvo, provodi vrijeme s prijateljima il nekim osobama.. ne osamljuj se...
- gledaj da svaki dan ubaciš par aktivnosti koji ce ti spriječiti monotoniju u toku dana..
- ne čitaj na netu te gluposti i savjete kako da prevaziđeš trenutno stanje..
- i brate mili malo opustenije atmosfere.. izadji.. izbaci pricu o negativi..

[JThomas]

samo nipošto doktoru. to je za slabiće

vama je jasno da pravu kliničku depresiju ne mogu izliječiti savjeti sa interneta, šetnja i "misli pozitivno". a da li je to u pitanju - opet može reći samo doktor...

[madner]

Jedna rakija svaki sat vremena ako ne zelis doktoru. Samo pazi da nije brlja.

[studiorum_tuzlaensis]

Sta fali normabelu tu i tamo?

Ja kad pročitam nus-pojave, često se pitam jel uopće vrijedno uzimanja.

Prošao sam sve i svašta sa lijekovima/drogama, od rekreativnih do AD-iva, a u svojoj bližoj okolini (porodica i prijatelji) sam isto imao neugodnih perioda života koji su izrazito utjecali na moje formiranje ličnosti. To je razlog što sam se i javio na ovu temu, mislim da razumijem momka. Ja sam sa 23 godine završetkom fakulteta i pronalaskom posla upao u velike psihiloške probleme, otprilike slično kao i momak iznad. Pio sam antidepresive na preporuku psihijatra pri prvom pregledu (toliko o stručnosti i evaluaciji moje ličnosti i psihičkog stanja) i to jedan od jačih SSRI (paroksetin). Poželio bi da se to nikad nije desilo u mom životu. Djelovao je, itekako je djelovao, doza od 40tak miligrama ti pokrije čitav dijapazon receptora (ne samo serotoininskih 5-HT), osjećaš se odlično dok te radi i onda ide sljedeća doza. Nema loših misli, izvan si svih loših sfera i problema, jednostavno PLUR - Peace, Love, Unity and Respect, što vole reći ovi što se lupaju amfetaminima i bobama. Nakon nekoliko mjeseci, doza se smanjuje što uzrokuje suprotne efekte kod mene, osjećao sam da ne mogu bez lijeka. Bukvalno ideš doktoru i plačeš i moliš da ti ne smanjuje dozu, katastrofa jedna. Mislim da sam tako i spržio mozak, jer mi taj lijek nije odgovarao prema mojim simptomima koji uopće u to vrijeme nisu zahtjevali liječenje psihijatra, već psihologa.

Da ne dužim sada, skidanje je bilo zeznuto, a vraćanje u normalu i nije toliko teško ako imaš pravi cilj. Tada poželiš da nikad nisi uzeo to govno, da bi opet gospn. doktor nakon posjete rekao: "Eh, sad ćemo probati malo sa MAO-I". Napisao mi je recept, koji sam odnio drugim ljudima da pogledaju, i rekli su mi da sve bacim, i da ne uzimam ništa više, već da dovedem život u red, i nastavim kako sam krenuo.

Najbolji lijek je bez lijeka, dok god možeš. Čitanje knjiga i interneta (ispovijesti ljudi koji su progurali sve) me naučilo da upotreba bilo kakvih lijekova u bilo kakvim dozama koji utiču na ponašanje individue, može da se vrati nekad u životu na negativan način. Obično je to odgovorno korištenje lijekova (u skladu sa dozama) kao što su lijekovi za raspoloženje, stres i slično. Svaki lijek na neki način ošteti moždane ćelije i lijekovi koji kontrolišu raspoloženje se sa pravom zovu droge i to je jedini ispravan naziv. Tako dođemo u starost i svjedočimo povećanoj zloupotrebi lijekova.

Psiholog :da jer ti može pomoći da vidiš drugačije, ali psihijatar: ne. Neuropsihijatrija će možda nekad postat egzaktna nauka, ali danas to nije i daleko je od toga. Nije to kad slomiš ruku ili operišeš slijepo crijevo, već skrivena mreža neurona ispod lobanje čiju smo funkciju tek počeli shvatati.

[Thorgerson]

Kod nas ljudi prvo ne znaju razliku izmedju psihologa i psihijatra. Vecini je to isto, pa smatra cim ode istom/istima dobija hrpu lijekova da se gruha. Ili ono, lud je.

Tebi prijatelju treba psiholog, dakle osoba sa kojom ces popricati o svojim problemima. Pretrazi google i ovaj forum, imas ustanove koje to nude besplatno, pored klinickog centra Kosevo. Mislim, ako si u Sarajevu.

I ne, naravno da neces dobiti nikakve lijekove. Popricat ces o svojim problemima, psiholog ce ti predloziti sta vam je ciniti, ukljucit ce ti psihoterapiju. Dakle, kada nakon razgovora se utvrdi u cemu bi mogao biti problem, odredit ce se cilj koji bi se trebao postici tom terapijom.

Terapija moze biti da ti se zadaju odredjeni zadaci, da uradis odredjene stvari svaki sastanak sa terapeutom itd. Da crtas, da slusas muziku, da setas nebitno dobit ces neki raspored. Ali taj raspored i sve to ce imati neki smisao, da se pokusa ono sto ti trazis - uravnoteziti zivotni ritam, koji je kod tebe ocito razjeban.


Vjeruj mi, najlosiji savjet ces dobiti ovdje na forumu. Odnosno najvise losijih savjeta. Jer jebe se ovdje nekome ba, sjedi pije pivu i cita ovaj tvoj post i vjerovatno se smije, pa onda ide sprdancija. Evo od svih postova, 90% je sprdancija. Ostalih 9,5% je onih "daj ba mlad si, kako je meni bilo" i imas mozda 0,5% normalnih savjeta.

Kazem ti, ugasi racunar, odloguj se sa ovog foruma i trazi psihologa. Vjeruj mi skroz je i totalno drugaciji osjecaj kada sa nepoznatom osobom pricas o sovjim problemima, a jos te ta nepoznata osoba u potpunosti razumije i shvata, te zna sta ce te pitati, sta poduzeti. I zna tacno sta te ne treba pitati, sta cete iznervirati.

Ovaj problem kod nas je totalno zapostavljen, i ljudi misle da to neko umisli, eto neko umisli da je depresivan. I da ce sve rijesiti izlaskom na pivu, sta pojebat i sve super. E pa nije, organizam i psiha su poprilicno komplikovane stvari.

[Ajatolah_]

Za kliničku depresiju treba stručno lice, a zašto da ne i lijekovi, koji postoje i djeluju.
Savjeti u smislu samo šetnja, teretana i misli pozitivno, nipošto lijekovi, sigurno dolaze od osoba koje se nisu susretale s kliničkom depresijom.
U svakom slučaju, bolje otići doktoru kad ne treba, nego ne otići kad treba.

[Last December]

Za kliničku depresiju treba stručno lice, a zašto da ne i lijekovi, koji postoje i djeluju.
Savjeti u smislu samo šetnja, teretana i misli pozitivno, nipošto lijekovi, sigurno dolaze od osoba koje se nisu susretale s kliničkom depresijom.
U svakom slučaju, bolje otići doktoru kad ne treba, nego ne otići kad treba.

Prvo treba utvrditi ko je stručno lice i kakve rezultate ima, prije nego slušati kojekakva "stručna lica" koji nisu ništa drugo nego trgovci narkoticima sa licencom.

[dezurni_ucenik]

http://www.depresija.org/forum/index.php?act=idx

[meteorit135531]

ja zelim podijeliti svoja iskustva sa doktorima, kojima sam isao u augustu i septembru, mjesecu.
naime, bas nekad tokom ljeta, imao sam strasnih problema sa izmokravanjem, sto je rezultiralo time da nisam bio u stanju da zadrzim mokracu nakon odlaska u WC. prvo, su kapljice izlazile, na neki nagli pokret nakon mokrenja, malo pslije toga, nisam mogao kontolirati mlazeve urina, odnosno vece kolicine urina.
isao sam kod urologa dr. Kesmera na DIP, i kad sam dosao gore, covjek ima osjecaj kao da je proizvod na pokretnoj traci. od samog dolaska gore, cekao sam da dodje sa klinike, ili gdje je vec b io sat vremena. onda me je asistent toliko isprepadao , da mi je uskoro i receno i savjetovano da ne pricam puno doktoru i da samo slusam doktora sta ce reci. i uglavnom, samo je na nalazu napisao, da uradim 3 urinokulture, urin, ultrazvuk abdomena, i onda se javlja onaj asistent i meni govori, sta sam se razvezao i da se ne navijam, jer sam pokusavao doktoru da objasnim kakve probleme imam. na kraju, svi nalazi uredni, bakterija nema,
terapija bactrim i brusnica caj. mislim, stvarnoooo.
izgleda , da si ti njima samo trn u zadnjici, i cekaju samo da te se rijese. kad sam trazio da dobijem hospitalizaciju na klinici, jer je moja doktrorica rekla da za moje godine nije normalno da imam inkontinenciju, receno mi da se ceka, i samo za hitne slucajeve. onda kad sam odlazio ponovno na kontrolu, nije ga bilo, primila me je neka druga doktorica, mislim Jelena i samo mi napisala da uradim bris uretre, sto je takodjer bilo uredno.
Kad sam radio spermiogram na GUK klinici na Jezeru, nalazi su bili uredni, receno mi je da sam plodan i da cu moci imati porodicu, iako sam ja jos rekao da imam problema sa potencijom, ali nalazi kazu drugacije.
onda sam imao i probleme sa iskasljavanjem, ali sam to pripisaivao tome, jer pusim vec 8 godina, ali u zadnje vrijeme intenzivno, po 2 kutije, pa da sam navukao slajm u plucima, pa da zbog toga cesto kasljem. bio sam na kontrolama, RTG pluca uredan. poslije toga, sam poceo traziti na internetu, jer sam se osjecao sve losije, jer znam po sebi , koliko sam eksplozivan, i cim sam osjetio da vise nisam toliko energican i da mi ponestaje snage, znao sam da nesto nije uredu. procitao sam clanak o hronicnom umoru, i na dosta tih clanaka pise da ljudi koji boluju od hronicnog umora, imaju urinarnih i disajnih problema, kombinirano. tako pise u dosta clanaka koje sam nasao na internetu.
i otad idu ti problemi. Nema magicnog rjesenja, znam. savjeti su dobrodosli, ali znam da me nista ne moze preporoditi. Ja sam samo mnogo umoran. Mama mi jutros predlaze da idem saliti stravu, ili tako nesto. Uporno odbijam, jer ne vjerujem u taj okultizam, i te stvari. Bacanje prasine u oci,
ali trebam rjesenje. Dalje, svi savjeti tipa idi setaj, posveti se sebi , misli pozitivno, kreni u teretanu su toliko neizvodivi. jednostavno, nemam snage. Samo lezim, gusim se u krevetu. bezvoljnost.
ne zelim zvucati kao osoba koja kuka, ali trpio sam koliko sam mogao, trazio rjesenje, pokusavao na razlicite nacine. sad samo pokusavam prekopirati zdrave zivotne navike drugih ljudi,jer mi to jedino preostaje. zato i trazim samo smjernice kako ljudi koji zdravo zive, sta rade, cime se hrane , kkako bi ostali zdravi i smireni.
i naravno, jasno mi je da svi ljudi na drugaciji nacin izlaze sa zivotnim nedacama, i svako se na svoj nacin bori, ali kljuc je kako uspjeti u tome
jer ,tako mi Boga, meni je svaki dan tezak, sam sam sebi tezak. i ne ocekujem vise nikakvo magicno rjesenje, nema nacina da prestane

[prog321]

Nema tebi pomoći.

[dobar osjecaj]

Ja kad nemam energije ne mogu sjesti i otkucati ovoliki tekst da mi prijetis nozem ispod vrata. Kad nemam energije:

a) ne mogu da sjedim
b) ne mogu da sastavim nijednu a ne 50 smislenih recenica
c) ne mogu gledati u ekran mobitela, kompjutera...

Istina je da niko ne moze osjetiti tudji bol, nemoc, problem...ali brate mili, ako imas energije da ovoliko piskaras, sjedis, zuris u ekran, pises ovako lijepe recenice...imas i energije da hodas, da dises zrak, da se kreces, da radis vise za sebe.