Za nekoga ko je studirao jezik, veoma čudni zaključci.
Pri tome, ne mislim za sebe da sam nešto posebno načitan, niti ogledalo pismenosti, ali osnovne stvari ne brkam.
Čekaj sad, obrazovni sistem u RS ili BiH ograničava djecu na ijekavicu?! Vjeruj završio osnovnu, srednju, faks, nigdje to nisam primjetio.
Ne može se razlikovati jezik. Jezik je univerzalan civilizacijski simbol jednog naroda. Mogu se razlikovati izgovor, narječja, dijalekti, ali jezik sa svim svojim pravilima ne. Izučavao se srpski u Norveškoj, Srbiji ili BiH. Kao i svaki ostali svjetski priznat jezik.
Tako da mi je ta tvoja teza baš kontroverzna.
Vjerujem da ti misliš na konkretno izgovor i da je on regionalno u manjoj ili većoj mjeri prisutan. I tu nema dileme, da se u BiH daleko više upotrebljava ijekavski, ali to ne znači da onaj ko upotrebljava ekavicu je ludak, kompleksaš ili se izgubio u vremenu. Bar kad govorim o nama Srbima. Jer i ijekavica i ekavica su sastavni dio našeg jezika. Primjetio si da ja govorim ijekavicom. Tako me vaspitali. Et rođeni brat govori ekavicom. Njegov izbor.
Mnogo ljudi u Bijeljini, Zvorniku, Bratuncu, Ugljeviku, Šamcu govori ekavicu.
Generalno, ako je uopšte moguće na takav način posmatrati jedan jezik, u konkretnom slučaju srpski, najpravilniji i najljepši dijalekat je istočnohercegovački.
Eto složismo se i oko ograničavanja. Zato me i začudi tvoja digresija da ne postoji ekavica.
Na Kosmetu veliki dio Srba govori ijekavicom, u pojedinim dijelovima Vojvodine takođe. Slažem se u onom dijelu da je nepotrebno na silu mijenjati tokom života izgovor. Ja se odlučio za ijekavicu, svačije je pravo da se odluči.