Olimpijske igre 2016 - pregled po državama

[cyprus]

140. SAUDIJSKA ARABIJA


Broj stanovnika: 31 milion
BDP po stanovniku: 54 000 $
Broj takmičara: 11

Saudijska Arabija je velika pustinjska zemlja na Arabijskom poluostrvu, poznata uglavnom iz religijskih i ekonomskih razloga. U Saudijskoj Arabiji su smješteni gradovi Meka i Medina, najsvetija mjesta u islamu, koji je ujedno i državna religija. Politički sistem ove države je strogo teokratski, na čelu sa vladajućom kraljevskom porodicom, što ima za posljedicu često povlačanje pitanja demokratije i ljudskih prava. Međutim, činjenica da je Saudijska Arabija uz Rusiju najveći svjetski proizvođač nafte, daje joj brojne ekonomske benefite, zbog čega se generalno smatra bogatom zemljom. Povezano s tim, u ovoj državi boravi više miliona stranih radnika. Na geopolitičkom planu, ova država se smatra saveznikom SAD-a, a najvećeg rivala vidi u Iranu. Zbog straha od iranske ekspanzije, ulaganja Saudijske Arabije u vlastitu vojsku su enormna.

Skoro sve do sada obrađene zemlje su ili male ili siromašne, pa se time mogu objasniti njihovi skromni sportski rezultati. Međutim, Saudijska Arabija nije ni jedno, ni drugo, tako da razloge za njihova relativno tanka sportska dostignuća treba tražiti negdje drugo. U posljednjih nekoliko decenija, Saudijci su počeli više pažnje pridavati kolektivnim sportovima, pa su tu napravili i neke veće iskorake naprijed, prvenstveno u fudbalu i rukometu. U individualnim sportovima je također ostvaren određen napredak. Ova država nije bez olimpijskih medalja, ali je njihov broj zaista mršav - tri, od čega dvije u konjičkom sportu, a jedna u atletici. Saudijska Arabija se dugo opirala pritiscima da pošalje i ženske predstavnice na OI, ali je u Londonu prije četiri godine konačno popustila pod prijetnjom isključivanja sa olimpijskih igara, što je potez koji je naišao na različite reakcije u domaćoj javnosti.

Ovogodišnji nastup saudijskih olimpijaca je ostao zasjenjen svojevrsnom kontroverzom, vezanom za njihovu predstavnicu u džudu, Joud Fahmi. Ona je, naime, predala bez borbe svoj meč u prvom kolu protiv predstavnice Mauricijusa, što je u svjetskoj javnosti protumačeno kao namjeran potez kako bi izbjegla borbu u drugom kolu protiv predstavnice Izraela. Iz saudijske delegacije su negirali da se radi o namjernom činu, tvrdeći da se ona povrijedila, ali slabo im je ko povjerovao. Ostalih deset sportista ove zemlje je ostvarilo loše i prosječne rezultate. Kao nešto solidnije treba izdvojiti nastupe sprintera Mohammeda i strijelca Al Anazija. Prvi je ostvario pristojno 34. mjesto u konkurenciji 84 atletičara u utrci na 100 metara, a drugi je bio bolji od polovine svoje konkurencije u disciplini vazdušni pištolj 50 metara. Na kraju, treba pohvaliti i činjenicu da su ovaj put u saudijskoj delegaciji bile četiri žene. Među njima je bila i Sarah Attar, Amerikanka čiji je otac Saudijac. I za nju se vezala manja kontroverza, obzirom da su iz Saudijske Arabije tražili da nosi hidžab dok bude predstavljala njihovu zemlju. Ova maratonka se odlučila na kompromisno rješenje - stavila je kapu, a na cilj je stigla pretposljednja. Čak je i za našom Lucijom kasnila 20-tak minuta...


Abdullah Abkar Mohammed (u sredini)

[cyprus]

139. DJEVIČANSKA OSTRVA


Broj stanovnika: 110 hiljada
BDP po stanovniku: 40 000 $
Broj takmičara: 7

Na prethodnoj strani sam već pisao o Djevičanskim ostrvima kao arhipelagu. Spomenuo sam da su u vrijeme grabljenja kolonija od strane evropskih zemalja, podijeljena između Velike Britanije i (zanimljivo) Danske. Pri tome su Danci sebi uzeli znatno veći dio. Međutim, sljedeće godine će se napuniti stogodišnjica od kako su Amerikanci kupili ovu ostrvsku teritoriju od Danaca. Zbog toga se često koristi i naziv Američka Djevičanska Ostrva, pogotovo u kontekstu razlikovanja od Britanskih Djevičanskih Ostrva. Danas se Djevičanska Ostrva uglavnom prepoznaju kao turistički raj, čije stanovništvo uglavnom živi u blagostanju.

Kako je riječ o maloj teritoriji sa malo stanovnika, od Djevičanskih Ostrva ne očekujemo baš neke velike sportske rezultate. Međutim, neki bi se prijatno iznenadili. Naime, mnogi ovdašnji sportisti žive i treniraju u SAD-u, gdje imaju odlične uslove za napredak. To je istina i mač sa dvije oštrice, jer neki od njih odaberu da i nastupaju pod zastavom SAD-a. Možda najpoznatiji primjer je bio Tim Duncan, proslavljeni NBA košarkaš. Bez obzira na to, Djevičanska Ostrva se prvenstveno mogu pohvaliti nekim solidnim atletičarima, kojima npr. u Londonu prije četiri godine nije mnogo nedostajalo za ulazak u olimpijska finala. Ovo je također jedna od najmanjih zemalja (teritorija whatever) koja ima olimpijsku medalju. Tu čast Djevičanskim Ostrvima je u vidu srebrene medalje donio jedriličar Peter Holmberg 1988. godine u Seoulu. Zanimljivo je da ''Djevice" skoro redovno učestvuju i na zimskim igrama - ranije su obično slali predstavnike u bobu i sankanju, a u novije vrijeme u skijanju.

Ove igre su za Djevičanska Ostrva bile ipak blago razočaravajuće, pogotovo u poređenju sa onim od prije četiri godine. Posebno su podbacili atletičari. Lovett na preponama i Jones-Ferrette u ženskoj utrci na 200 metara nisu prošli kvalifikacije, a Muhammad Halim u troskoku nije uspio ubilježiti niti jedan ispravan skok. Bokser Clayton Laurent i jedriličar Cy Thompson su donekle popravili dojam. Prvi je uspio pobijediti njemačkog protivnika u prvom kolu, prije nego je ispao od francuskog u drugom. Thompson je završio na solidnom 19. mjestu među 46 jedriličara u klasi laser...


Cy Thompson

[cyprus]

138. LIBERIJA


Broj stanovnika: 4,5 miliona
BDP po stanovniku: 900 $
Broj takmičara: 2

Liberija je jedina afrička država koja se nikada nije nalazila u formalnom kolonijalnom statusu, niti je bila vojno okupirana od strane neke sile. Liberiju su osnovali oslobođeni robovi iz SAD-a u XIX stoljeću. Međutim, bilo bi pogrešno misliti da su današnji stanovnici ove zemlje njihovi potomci, jer su oni zapravo činili mali, istina povlašteni, procenat ovdašnjeg stanovništva, dok ostatak zapravo predstavljaju narodi koji su tu od ranije živjeli i koji nikada nisu napuštali Afriku. Od svog nastanka, Liberija ima svojevrsnu protekciju od strane SAD-a. Liberijska zastava je nastala po uzoru na američku, a Monrovia kao glavni grad nosi naziv po nekadašnjem predsjedniku SAD-a Monroeu. Ipak, to što je izbjegla upravu kolonijalnih evropskih sila, Liberiji nije mnogo pomoglo u društveno-ekonomskom razvoju. Njeno mjesto među pet najsiromašnijih i najnerazvijenijih država svijeta je konstanta. Zanimljivo je da najveći broj brodova širom svijeta plovi pod panamskom ili liberijskom zastavom (tzv. flags of convenience), što je važan izvor prihoda za ovu zemlju.

Liberija je imala jedno veliko ime u svijetu sporta - George Weah, jedan od najboljih fudbalera svijeta sredinom 90-tih. On predstavlja zaista poseban fenomen. Došao je iz zemlje koja uopšte nije poznata po produkciji fudbalera ni drugih sportista, a za razliku od drugih velikih afričkih igrača, karijeru je počeo baš u domovini, polako se probijajući kroz nekoliko klubova, da bi tek sa 22 godine došao u Evropu. Na vrhuncu karijere je igrao u velikom Milanu. Redovno je igrao i za svoju reprezentaciju, ali sa njom nije mogao ostvariti velike rezultate. Poslije karijere se posvetio radu na društvenom i humanitarnom polju u Liberiji. On njemu sam se dosta raspisao, prvenstveno zato što nemam o kome drugo. Liberijski sport je zaista na niskim granama. Na OI učestvuju od 1956. godine (sa nekim prekidima), ali još uvijek nemaju medalje, niti nekog većeg rezultatskog ostvarenja. Tek u atletici, i to uglavnom u sprinterskim disciplinama, znaju ostvariti poneko prosječno dostignuće.

Na OI ove godine, Liberija će ponajviše ostati zapamćena po jednostavnom, a opet neobičnom stajlingu njihove delegacije na ceremoniji otvaranja, koji teško da bi se svidio fešn guruima. Usput rečeno, ovo je bila jedna od najmanjih delegacija, sa svega dvoje sportista. Trenutno najbolji liberijski sportista je sprinter Emmanuel Matadi, bronzani sa prošlog afričkog prvenstva. U Riju je trčao na 100 i 200 metara, ali u prilično teškoj konkurenciji nije mogao dalje od kvalifikacija ni u jednoj od ove dvije discipline. Ipak, ostvario je rezulat sa kojim može biti zadovoljan. Posebno se to odnosi na trku na 200 metara, gdje je posavio novi državni rekord, koji mu je bio dovoljan za pristojno 33. mjesto među 79 takmičara. I njegova reprezentativna kolegica Mariam Kromah je ostvarila zadovoljavajući rezultat na 400 metara. Ona je također bila 33-a, ali u manje brojnoj konkurenciji...


Emmanuel Matadi

[cyprus]

137. LESOTO


Broj stanovnika: 2,1 milion
BDP po stanovniku: 3100 $
Broj takmičara: 8

Lesoto je jedna od samo tri afričke kraljevine. Prvenstveno je poznata po tome što tvori najveću enklavu na svijetu. Naime, sa svih strana je okružena Južnom Afrikom, na koju se naslanja u ekonomskom pogledu. To znači da bi bez ove ekonomske saradnje i pomoći teško opstala, posebno zato što je veliki broj radnika iz Lesota našao posao upravo u Južnoj Africi. Lesoto se uslovno može nazvati zemljom plemena Soto, iako više pripadnika ovog naroda živi na teritoriji Južne Afrike, nego u ovoj kraljevini. Lesoto je inače izrazito planinska država u gornjem dijelu sliva rijeke Oranje, a niti jedan dio njene teritorije ne leži ispod 1300 metara nadmorske visine.

Sudeći po takmičarima koje Lesoto uglavnom šalje na olimpijske igre, u ovoj zemlji se među sportovima najviše pažnje posvećuje maratonu i ostalim drugoprugaškim atletskim disciplinama, te borilačkim sportovima. Na OI učestvuju od 1972. godine. Od tada su promijenili tri zastave, ali do medalja, pa ni nekih istaknutih i spomena vrijednih rezultata nisu došli.

Čak bi se moglo reći da im je ova olimpijada u Riju do sada najuspješnija. Tamo ih je predstavljalo čak osmero predstavnika, što je za ovu zemlju pristojan broj (samo jednom su imali više od toga). Na ovoj listi su plasirani relativno dobro zahvaljujući jednom sportisti koji je malo iskočio iz atletskih kalupa u ovoj zemlji. Njegovo ime je Mosito Lehata, koji se za razliku od većine trkača iz Lesota, odlučio da trči sprinterske discipline. I jedan je od najboljih na kontinentu - srebreni sa prošlog afričkog prvenstva, a malo mu nedostaje i da se "spusti" ispod 10 sekundi na 100 metara. U Riju nije prošao kvalifikacije, za šta mu je falilo svega pet stotinki, ali plasman na 33. mjesto je nešto što se u Lesotu može smatrati uspjehom. Pored njega, u Riju je trčalo i još četvero atletičara na duže razdaljine, ali njihov plasman je bio neuporedivo slabiji. Tu su bila i dvojica boksera, te jedan biciklista, ali njihovo najveće ostvarenje je ćinjenica da su se uopšte pojavili na OI...


Mosito Lehata (krajnje lijevo)

[cyprus]

136. BARBADOS


Broj stanovnika: 280 hiljada
BDP po stanovniku: 17 000 $
Broj takmičara: 11

Barbados je jedna od onih malih, turistima privlačnih, ostrvskih država u Karibima. Ono što Barbados razlikuje od drugih obližnjih ostrva je njegov položaj (nalazi se istočnije od ostalih Antila) i geološki postanak (nije građen od vulkanskih, nego od krečnjačkih stijena). Ovo je bivša britanska kolonija, a kraljica Elizabeth II je i dalje oficijelno na čelu države. Najpoznatija ličnost sa Barbadosa je nesumnjivo 'estradna umjetnica' Rihanna.

Za jednu malu državu, Barbados ima značajnu diverzifikciju sporta. Ipak, sportisti iz ove zemlje bilježe zapažene uspjehe na međunarodnom nivou u samo dva - kriketu i atletici. Istina, ne postoji reprezentacija Barbadosa u kriketu, nego su se ove karipske državice, a sa njima i Barbados, udružile u jedinstveni tim Zapadne Indije (West Indies). Zapadna Indija je imala i jedan zajednički nastup na olimpijskim igrama. Bilo je to 1960. godine, kada je jedan od barbadoskih sprintera pomogao štafeti ove kratkotrajne federacije da osvoji olimpijsku medalju. Kako Zapadnoindijska Federacija nije baš funkcionisala, njeni sastavni dijelovi su se odlučili za onu "svako za se, travu pase", i to na političkom, a shodno tome i olimpijskom planu. Ponavljam, jedino su u kriketu ostali ujedinjeni. Tako su i barbadoski sportisti počeli nastupati pod svojom zastavom na olimpijskim igrama. Kruna njihovih nastupa su bile OI u Sydneyu 2000. godine, kada je Obadele Thompson (onima koji su stari bar koliko i ja, ovo ime bi trebalo biti poznato) ovoj zemlji donio srebro u atletskoj disciplini 100 metara. To je zasad jedina medalja za samostalni Barbados.

Barbados je u Riju imao prilično brojnu delegaciju, sa 11 takmičara u pet sportova. Naravno, više od polovine su bili atletičari. Najviše pažnje je posvećeno sprinteru Ramonu Gittensu, što je opravdano činjenicom da je on vlasnik srebrene medalje sa Panameričkih igara prošle godine. Na ovim OI je imao ispunjenu normu za dvije discipline - 100 i 200 metara. U obje je i nastupio, ali na njegovo veliko razočarenje ni u jednoj nije uspio proći kvalifikacije, iako mu je jako malo nedostajalo. Na 100 metara je imao isto vrijeme kao gore spomenuti predstavnik Lesota, zauzevši ukupno 32. mjesto, a u utrci na 200 metara mu je nedostajao doslovno bolji položaj tijela na foto-finišu za prolazak u polufinale. Osim njega, solidne (ali nedovoljne) rezultate u sprinterskim disciplinama su ostvarili još Burkheart Ellis i Tia-Adana Belle. Atletičarka Akela Jones je imala prosječan rezultat u sedmoboju, kao i strijelac Michael Maskell u skitu. Ostali ispodprosječno...


Ramon Gittens

[cyprus]

135. NAURU


Broj stanovnika: 10 hiljada
BDP po stanovniku: 5000 $
Broj takmičara: 2

Populacijski gledano, Nauru je poslije Vatikana najmanja država svijeta. Kako Vatikan nema olimpijce, onda možemo konstatovati da je Nauru najmalobrojnija nacija koja očestvuje na olimpijskim igrama. Da bih bolje dočarao njihovu veličinu, reći ću ovako: više stanovnika živi u Boljakovom Potoku, nego na ovom malom ostrvu usred Tihog okeana. Sa njegove zastave je moguće pročitati i geografski položaj Naurua - žuta linija predstavlja ekvator, a 12-kraka zvijezda (za 12 domordačkih plemena) lokaciju ovog ostrva. Osnova ekonomskog razvoja ove države je dugo bila eksploatacija fosfata, ali kako su njene rezerve skoro pa iscrpljene, Nauru sada sve više ovisi od pomoći i saradnje sa Australijom.

Nauru je formalno nezavisan od 1968. godine, ali na olimpijskim igrama učestvuje tek od 1996. godine. Shodno svojoj veličini, nikada nije poslao više od tri predstavnika. Većinom su to bili dizači tegova. Najuspješniji među njima je bio Itte Detenamo, višestruki šampion Okeanije u najtežoj konkurenciji, a na olimpijskim igrama je obično ostvarivao plasman oko solidnog 10-og mjesta. Što se tiče timskih sportova, na Nauruu se generalno igraju samo ragbi sedam i australski fudbal (sličan američkom). Zanimljivo je da je fudbalska reprezentacija Naurua (onog pravog fudbala) jedina bez poraza na svijetu. Naime, ista se okupila samo jednom - u duelu protiv radnika sa Solomonskih Ostrva na Nauruu - i pobijedila.

Igre u Riju su bile šeste na kojima je učestvovao Nauru, i moglo bi se reći najuspješnije za njih. Historijski uspjeh im nije međutim donio dizač tegova, kako bi se to moglo očekivati, obzirom da je isti završio samo ispred onih koji su se precijenili pa nisu mogli dići postavljene težine u izbačaju, nego džudista Ovini Uera. On je naime uspio da u prvom kolu pobijedi protivnika iz Beliza, i to iponom. U narednoj rundi je naišao na teškog protivnika - Gruzijca Lipartelianija, inače prvaka Evrope, tako da nije mogao dalje, ali se i ovo može smatrati jednim od najvećih sportskih uspjeha ove minijaturne državice u historiji...


Ovini Uera

[cyprus]

134. PAPUA NOVA GVINEJA


Broj stanovnika: 7,1 milion
BDP po stanovniku: 2800 $
Broj stanovnika: 8

Ako ne računamo Australiju, Papua Nova Gvineja je najveća država Okeanije. Njeno stanovništvo čini preko 700 plemena. Kada bi se kod njih političke stranke formirale na etničkom principu kao kod nas, onda niko ne bi mogao preći izborni prag, jer nijedno pleme ne čini više od 3% populacije države. Ova država je još uvijek na prilično niskom nivou društveno-ekonomskog razvoja. Jedan od razloga za to je jako loš saobraćajni sistem i slaba povezanost između susjednih naselja, a da ne govorimo o povezanosti različitih krajeva države. Ovo je jedna od rijetkih zemalja gdje se još uvijek praktikuje kanibalizam, ali ne treba misliti da je to masovna pojava. Ritualni obredi koji uključuju ovu 'aktivnost' danas su prisutni samo kod par vrlo izolovanih plemena, duboko u prašumi na jugozapadu zemlje.

S obzirom na veličinu, Papua Nova Gvineja ima razočaravajuća sportska dostignuća, koja su u rangu mnogo manjih okeanijskih zemalja. Daleko najpopularniji sport u ovoj zemlji je ragbi. Njena reprezentacija je u proteklim decenijama bila čest sudionik svjetskih prvenstava u ragbiju, sa jednim četvrtfinalom iz 2000. godine kao najvećim uspjehom. Papua Nova Gvineja će sljedeće godine zajedno sa Australijom i Novim Zelandom organizovati svjetsko prvenstvo, s tim da će se utakmice na njenom tlu igrati jedino u glavnom gradu - Port Moresbyu. Kada govorimo o olimpijskim ostvarenjima ove države, prvo treba reći da ona još uvijek čeka svoju prvu medalju. Međutim, treba izdvojiti rezultat plivača Ryana Pinija, koji je prije osam godina u Pekingu uspio izbopriti plasman u finale utrke na 100 metara leptir stilom, što se zaista može smatrati podvigom.

Pini je sa zastavom u rukama i ove godine predvodio delegaciju svoje države, koja je brojala osam članova, na otvaranju OI. Njegov ovogodišnji olimpijski rezultat je bio solidan (30. mjesto), ali blizu onog spomenutog. Umjesto njega, zasjao je dizač tegova Morea Baru, koji je u kategoriji do 62 kg osvojio odlično 6. mjesto među 17 takmičara. Od ostalih papuanskih sportista treba izdvojiti sprinterku Toeu Wisil, inače osvajačicu brojnih odličja sa različitih takmičenja u Okeaniji. U kvalifikacijama olimpijske utrke na 100 metara u Riju je osvojila zadovoljavajuće 33. mjesto. Za prolazak u polufinale joj je nedostajalo devet stotinki. Inače, na ovim igrama se našlo još čak četvero papuanskih takmičara u borilačkim sportovima, ali su svi ubjedljivo poraženi već u prvoj borbi...


Morea Baru

[cyprus]

133. GANA


Broj stanovnika: 27 miliona
BDP po stanovniku: 4400 $
Broj takmičara: 14

Gana je jedna od najrazvijenijih subsaharskih država, što se posebno odnosi na regiju Zapadne Afrike u kojoj je smještena. U kolonijalnom periodu se zvala Zlatna Obala (Gana je naime i danas najveći svjetski proizvođač zlata), a upravo je ova zemlja na čelu sa Titovim haverom Kwameom Nkrumahom pokrenula talas dekolonizacije i osamostaljivanja afričkih država 1957. godine. Današnje ime je posudila od drevnog afričkog carstva, koje se rasprostiralo dosta sjevernije, na području moderne Mauritanije i Malija. Modernu Ganu karakteriše relativna politička stabilnost i ekonomski rast, koji se dobrim dijelom bazira na izvozu zlata, nafte i kakaa. Zbog toga Gana privlači migrante i radnike iz okolnih država. Naravno, treba biti svjestan da je ovo razvijena država samo za afričke pojmove. Iz neke evropske perspektive, i dalje je riječ o prilično siromašnoj zemlji trećeg svijeta.

Kada se uzme u obzir da Gana ima solidnu populacijsku, pa čak i eknomsku bazu za razvoj sporta, onda je generalna ocjena da rezultati njenih sportista na međunarodnoj sceni ne mogu biti baš zadovoljavajući. Veliki izuzetak predstavlja fudbal, kao sport koji apsolutno nema konkurencije po popularnosti unutar zemlje. Crne zvijezde, kako glasi nadimak nacionalnog fudbalskog tima, predstavljaju kontinetalnu velesilu u ovom sportu. Deveterostruki su finalisti i četverostruki osvajači Afričkog kupa nacija, a i na svjetskim prvenstvima su se znali prikazati u dobrom svjetlu. Tako su 2010. godine bili jedina afrička reprezentacija u četvrtfinalu mundijala, a samo ih je veliki peh odvojio od historijskog polufinala. Posljednju olimpijsku medalju Gani su također donijeli fudbaleri - iz Barcelone 1992. godine (bronza). Ranije je Gana osvojila tri olimpijske medalje, i to sve tri u boksu. Sveukupno četiri medalje bi možda bile zadovoljavajući saldo za većinu afričkih država, ali za Ganu baš i ne, pogotovo kada se zna da "suša" traje već skoro 25 godina.

Na posljednjih nekoliko OI, predstavnici Gane bilježe zaista skromne rezultate. Tako je bilo i ove godine. Najviše nade su polagali u svoju žensku atletsku štafetu 4x100 metara, ali je ista razočarala osvojivši posljednje mjesto u svojoj kvalifikacijskoj trci. Dojam je malo popravila njena članica Flings Owusu-Agyapong u individualnoj konkurenciji, tj. u utrci na 100 metara. Ostvarila je dosta dobro 28. vrijeme u kvalifikacijama, ali kako su u polufinale otišle 24 atletičarke, to se pokazalo nedovoljnim. Među ostalim sportistima iz Gane, izvojiti treba i bacača koplja Johna Ampomaha, koji se našao na sredini poretka kvalifikacija u svojoj disciplini. Za finale mu je ipak nedostajalo nekih metar i pol. Od ne-atletičara, najzadovoljniji rezultatom može biti plivač Jackson, koji je ostavio 30 konkurenata iza sebe u plasmanu kvalifikacija utrke na 50 metara slobodnim stilom...


Flings Owusu-Agyapong (druga zdesna)

[cyprus]

132. ZELENORTSKA OSTRVA


Broj stanovnika: 530 hiljada
BDP po stanovniku: 6900 $
Broj takmičara: 5

Zelenortska Ostrva su nezavisna država i arhipelag u Atlantiku, 'preko puta' Zelenog rta, koji, kao što sam ranije napisao, pripada Senegalu. Postoje različite jezičke varijante kojima se izražava ime ove države, kao npr. Kap Verde, Kapverdska Ostrva ili izvorno Kabo Verde. Sam naziv bi neupućene mogao pogrešno uputiti da se radi o ostrvima bujne vegetacije, ali to baš i ne odgovara stvarnosti. Ova zemlja je bivša portugalska kolonija, a kako ni sam Portugal nije daleko, njena brojna dijaspora danas živi u Lisabonu. Pokojna pjevačica Cesaria Evora je najpoznatija ličnost iz ove zemlje.

Na Zelenortskim Ostrvima su donedavno bili prilično pasivni u razvoju sporta. Iako je država postala nezavisna još 1975. godine, olimpijski komitet je formiran tek u 90-tim, tako da su OI u Atlanti 1996. godine bile prve sa aktivnim učešćem sportista iz ove zemlje. U toku 90-tih je započeo razvoj i timskih sportova. Posebno se to odnosi na fudbal i košarku. U oba ova sporta, Zelenortska Ostrva imaju respektabilne reprezentacije na kontinentalnom nivou. Dokazivanje na svjetskom nivou još čekaju, ali ne bi bilo preveliko iznenađenje kada bismo ih uskoro ugledali na nekom svjetskom prvenstvu u fudbalu ili košarci. Posebno dobru bazu fudbalera imaju u portugalskoj ligi, s tim da se neki od njih odlučuju uzeti dres Portugala. Nani je najpoznatiji primjer. U pogledu individualnih sportova, tu su potencijali i rezultati ovdašnjih sportista znatno mršaviji, pa su medalje sa dosadašnjih olimpijskih igara očekivano izostale.

OI u Rio de Janeiru bi se mogle opisati kao najuspješnije dosad za Zelenortska Ostrva. Prvo, u Brazil su poslali rekordnih pet takmičara u četiri sporta - atletici, boksu, tekvandou i ritmičkoj gimnastici. Drugo, napravili su i najbolji rezultat do sada. Tačnije, napravio ga je atletičar Jordin Andrade, koji se uspio probiti kroz kvalifikacije utrke na 400 metara sa preponama, da bi u polufinalu osvojio solidno 16. mjesto. Andrade je ranije trčao za SAD, ali je ove godine promijenio zastavu pod kojom će nastupati, odlučivši se za zemlju svog porijekla. Zanimljivo je da je njegov ujak predstavljao Zelenortska Ostrva u istoj disciplini na njihovom premijenom olimpijskom nastupu 1996. godine. Ostali ovogodišnji predstavnici su pružili vrlo skromne performanse. Jedino treba reći da je sprinterka Lidiane Lopes uspjela popraviti državni rekord na 100 metara, ali joj ni to nije bilo dovoljno za prolazak pretkvalifikacija...


Jordin Andrade

[cyprus]

131. ZAMBIJA


Broj stanovnika: 16 miliona
BDP po stanovniku: 3900 $
Broj takmičara: 7

Zambija je država iz afričke unutrašnjosti. Poznata je kao jedan od najvećih izvoznika bakra u svijetu. Zahvaljujući ovoj rudi, u Zambiji se nalazi jedna od najvećih rudarsko-industrijskih oblasti u Africi, tzv. Copperbelt. Ipak, drugi dijelovi zemlje su prilično zapušteni i loše razvijeni, zbog čega se i Zambija bori sa visokom stopom siromaštva. Iako je etnički vrlo heterogena - na njenom tlu žive desetine različitih plemena, od sticanja nezavisnosti uživa visok stepen političke stabilnosti, te kao takva može služiti kao dobar primjer u Africi, pa i šire.

Zambija je prvi put učestvovala na olimpijskim igrama 1964. godine, i to pod kolonijalnim imenom Sjeverna Rodezija. Naime, Zambija je baš u toku tih igara stekla nezavisnost, tako da je današnje ime koristila na svim sljedećim igrama. U svojoj olimpijskoj historiji je osvojila dvije medalje, što su bile zasluge boksera Mwile i atletičara Matetea. To su ujedno i najpopularniji individualni sportovi u ovoj zemlji, a i najveći broj zambijskih olimpijskih predstavnika tradicionalno dolazi iz ovih sportova. Među ekipnim sportovima fudbal nema konkurencije. Iako Zambija nema planetarno poznatih fudbalskih zvijezda, na afričkom kontinentu često igraju zapaženu ulogu. Tako su prije četiri godine postali i afrički prvaci.

Zambijci su na ovim OI ostvarili ispodprosječan rezultat. Jedini za koje se može reći da su ostvarili neki uspjeh su džudista Mathews Punza i atletičar Kabange Mupopo. Prvi je u kategoriji do 66 kg uspio izboriti pobjedu protiv izraelskog predstavnika u prvom kolu, da bi u drugom bio eliminisan od strane predstavnika Slovenije. Mupopo je u disciplini utrke na 400 metara prošao kvalifikacije, a u polufinalu je osvojio 21. mjesto. Sprinter Phiri, koji je prije četiri godine u Londonu izborio polufinale utrke na 100 metara, ovaj put je ostao "kratak" za osam stotinki...


Mathews Punza

[sinuhe]

Zambija stari prijatelji iz Nesvrstanih a Kenneth Kaunda plakao na Titovoj sahrani.
Njihova talentovana fudbalska reprezentacija je stradala u avionesreci 1993 a po njima je onda nazvan i stadion sto su nedavno izgradili Kinezi.

[cyprus]

130. OMAN


Broj stanovnika: 4,4 miliona
BDP po stanovniku: 45 000 $
Broj takmičara: 4

Oman je pustinjska zemlja na krajnjem istoku Arabijskog poluostrva. Ovaj sultanat ima jako dugu historiju svoje državnosti, koja je istina imala različite oblike kroz prošlost. Oman je danas među svim arapskim državama najmanje u fokusu svjetske javnosti, što možemo ocijeniti pozitivnim. Iako nema obalu u Perzijskom zaljevu (osim na strateški važnom Hormuškom moreuzu), često se ubraja u tzv. zaljevske zemlje, prvenstveno zbog svog naftnog bogatstva, koje je omogućilo visok standard njegovom stanovništvu. Zanimljivo je da je ovo jedina islamska država u kojoj ne dominiraju ni suniti, ni šiiti, nego treći ogranak - ibadije. Omanci su inače sve češći turisti i na ovim našim područjima.

Ovo je još jedna od država koje nisu prepoznatljive po sportskim uspjesima. Oman učestvuje na olimpijskim igrama od 1984. godine, ali nekih značajnih rezultata, kao ni medalja nije bilo. Atletika i streljaštvo su sportovi u kojima Omanci najčešće imaju svoje olimpijske predstavnike. Znatno veću popularnost u ovoj zemlji imaju timski sportovi, kao i neke tradicionalne discipline, ali se jedino za fudbal može reći da je razvijen do nekog pristojnog nivoa za azijske prilike. Golman Ali Al Habsi je zbog svoje karijere u Engleskoj vjerovatno najpoznatiji omanski sportista.

Barakat Al Harthi je sa druge strane najpoznatiji olimpijac iz Omana. Riječ je o jednom od boljih azijskih sprintera. Treba međutim imati na umu da Azija baš i nije kontinent poznat po sprinterskim disciplinama, tako da na svjetskoj sceni Al Harthi i nije baš neka vrhunska klasa. Na ovim igrama mu je polufinale izmaklo za dlaku, tačnije dvije stotinke, što ga je pozicioniralo na ipak pristojno 26. mjesto u kvalifikacijama trke na 100 metara. Njegova timska kolegica Al Alawi je u istoj disciplini uspjela proći pretkvalifikacije i ući u kvalifikacije, ali se tu pokazala kao jedna od najslabijih takmičarki. Osim ovog dvojca, u Riju je nastupilo i dvoje strijelaca. Ženska predstavnica Al Balushi se pokazala uspješnijom od muškog kolege, te je u disciplini vazdušni pištolj 10 metara zauzela osrednje 26. mjesto (isto kao i Al Harthi, ali u znatno manjoj konkurenciji). On je u trostavu završio predzadnji...


Barakat Al Harthi

[Velkoski]

A ovdje si preš'o, ja kontam prest'o

[uglavnomja]

oj sajpruse


nauru k'o boljakov

[cyprus]

129. KAMERUN


Broj stanovnika: 23 miliona
BDP po stanovniku: 3200 $
Broj takmičara: 24

Kamerun je afrička zemlja koja se proteže od Gvinejskog zaljeva do Čadskog jezera. Spada u red nešto perspektivnijih i stabilnijih država u svom okruženju, ali se opet unutar nje sporadično javljaju trzavice između kršćanskog juga i muslimanskog sjevera, kao i između anglofonog zapada i frankofonog ostatka zemlje. To međutim zaista ima minorne dimenzije u poređenju sa političkim problemima većine drugih afričkih zemalja. Geografija Kameruna je veoma raznolika - od prašume do polupustinje. U Kamerunu se nalazi i atipični istoimeni vulkan - najveći (i skoro jedini) u Africi izvan Jezerske visije.

Realno bismo očekivali bolji plasman Kameruna na ovoj listi, jer je to zemlja koja je u prošlosti znala ostvariti određene uspjehe, te koja obično ima jednu od brojnijih afričkih delegacija na olimpijadama. Ipak, na posljednja dva olimpijska nastupa, njihovi predstavnici se baš i nisu proslavili, stoga i ova relativno skromna pozicija. U ranijim epizodama, Kamerun je došao do ukupno pet medalja, od čega ukupno tri zlatne. Jednu su donijeli njihovi fudbaleri 2000. godine, tačnije generacija koju su predvodili iskusni Patrick Mboma i nadolazeća zvijezda Samuel Eto'o. Duplo zlato u troskoku je donijela Françoise Mbango Etone 2004. i 2008. godine, da bi nakon toga promijenila državljanstvo i počela nastupati za Francusku. Od ranije Kamerunci imaju upisane i dvije bokserske medalje.

Na skoro svakim olimpijskim igrama se nađe i kamerunska reprezentacija u nekom od timskih sportova. Ovaj put je je to bila ženska odbojka. Ako izuzmemo pojavljivanje na olimpijadi što je uspjeh sam po sebi, kamerunske odbojkašice se u Riju i nisu baš proslavile. Izgubile su svih pet mečeva, a jedino su Argentinu uspjele pošteno namučiti. Inače, od 24-ero sportista u kamerunskoj olimpijskoj delegaciji, bilo je čak 19 žena. Jedna od njih se može pohvaliti i da je bila najbliža šestoj medalji za ovu zemlju. Riječ je o hrvačici Annabelle Ali, koja je izgubila borbu za bronzu od ruske protivnice u najtežoj ženskoj disciplini. Prethodno je porazila Venecuelanku, a u repasažu i Mađaricu, ali se to nije ispostavilo dovoljnim. Bokser Ntsengue je imao jedan dobiveni meč, prije nego je ispao od Egipćanina u drugom kolu, dok su ostala tri predstavnika u boksu poispadala odmah. Treba još spomenuti i ulazak u finale bacačice kugle Auriol Dongmo, gdje je završila na posljednjem 12. mjestu...


Annabelle Ali (crvena)

[cyprus]

128. EL SALVADOR


Broj stanovnika: 6,4 miliona
BDP po stanovniku: 8700 $
Broj takmičara: 8

Ime ove teritorijalno male, ali gusto naseljene centralnoameričke zemlje u prevodu znači Spasitelj, što se jasno odnosi na Isusa Krista. S obzirom na to, ironično, ali ne i pretjerano iznenađujuće zvuči činjenica da se radi o državi sa jednom od najvećih stopa kriminala u svijetu. U posljednjih 10-tak godina, u El Salvadoru je protekao tek jedan jedini dan u kome se nije desilo niti jedno ubistvo. Sve je to naravno povezano sa narko-bandama. El Salvador je također poznat i kao zemlja vulkana. Svaki veći grad u ovoj državi ima "svoj" vulkan ispod kojeg je smješten. Good luck with that.

Salvadorci se bave različitim sportovima, i na olimpijske igre obično šalju vrlo raznoliku lepezu sportista, ali ni u jednoj disciplini se nisu uspjeli vinuti u svjetski vrh. Najpopularniji je naravno fudbal, zbog njega su svojevremeno i ratovali sa susjednim Hondurasom (dobrom ne baš striktno zbog njega, ali povod je bila fudbalska utakmica), a i na svjetskom prvenstvu su bili dva puta. Na olimpijskim igrama još uvijek, kao i mi, čekaju svoju prvu medalju. Najbliži su ostvarenju tog cilja bili u biciklizmu, sa jednim osvojenim petim mjestom u Atlanti 1996. godine.

Ove godine u Rio su poslali prilično mladu delegaciju, od koje više uspjeha očekuju u budućnosti. Međutim, ove godine je ovih osam takmičara u šest sportova ostvarilo uglavnom prosječne rezultate. U kategoriji do 81 kg, džudista Juan Diego Turcios je uspio poraziti grčkog protivnika, prije nego što je ispao od gruzijskog. Plivač Marcelo Acosta, inače možda i najveća mlada nada salvadorskog sporta, nastupio je u čak tri discipline. U najdužim utrkama u bazenu, na 400 i 1500 metara, zabilježio je plasman u zlatnu sredinu. Jedriličar Arathoon je u klasi laser također bio plasiran negdje u sredinu poretka, sa čime može biti vrlo zadovoljan...


Juan Diego Turcios (bijeli)

[medvjed23]

edukativno

[Tomahawk11]

Cipre, to su oni samo za tebe zakljucali

[Leopold_IV]

Isprintati cu ovo i objaviti knjigu o sportu i geografiji
% ti uplatim Cyprus
svaka ti čast

[Xeox2]

Ovo baš vrijedi isprintati
Sve pohvale

[cyprus]

127. ARUBA


Broj stanovnika: 100 hiljada
BDP po stanovniku: 25 000 $
Broj takmičara: 7

Aruba je najsušnije karipsko ostrvo, i jedno od rijetkih koje je u potpunosti izvan domašaja tropskih ciklona (uragana). Danas je uglavnom poznata kao prestižna turistička destinacija, ali je u nedavnoj prošlosti svoju ekonomiju bazirala na nečemu potpuno drugačijem - rafinerijama nafte. Naime, Venecuela je odmah preko puta, a otud i nafta. Suverenitet nad Arubom ima Kraljevina Holandija, ali su se Arubljani (Arubanci?) izborili za vrlo visok nivo samouprave. Iako je riječ o prilično malom ostrvu, lokalno stanovništvo je vrlo heterogeno u kulturnom pogledu. Najrašireniji jezik na ostrvu se naziva papiamento, koji predstavlja čudnu mješavinu portugalskog, španskog, holandskog, engleskog, te različitih afričkih i ameroindijanskih jezika.

Nakon disolucije Holandskih Antila, Aruba je ostala jedina holandska teritorija u članstvu IOC-a, te kao takva može i dalje nastupati na olimpijskim igrama. Ona je nastupala na svim ljetnim igrama od 1988. godine, ali do medalje nikada nije došla. Najčešće šalje predstavnike u plivanju, dok u ostalim sportovima uglavnom šara, što bi rek'o Milanović, s tim da ni u jednoj disciplini nema nekog rezultata za koji se može reći da je historijski značajan.

Ove godine u Riju se našla jedna od najbrojnijih olimpijskih delegacija Arube ikad, sa sveukupno sedam sportista, i sportistkinja dakako. Zanimljivo je da tu nije bilo nijednog atletičara, kao ni atletičarke. To je Arubu učinilo jednom od samo nekoliko olimpijskih nacija bez predstavnika i predstavnice u kraljici (zašto ne kralju?) sportova ove godine, što je posebno neobično jer se ovdje radi o karipskom ostrvu. Umjesto u atletici, Arubljani su se takmičili u džudu, tekvandou, jedrenju i naravno plivanju. Džudista Jayme Mata je izborio pobjedu iponom nad predstavnikom Vanuatua, da bi potom naletio na zajebanog Uzbekistanca, gdje mu je bio kraj. Nije zgoreg spomenuti ni plivačicu Allyson Ponson, koja je imala solidno 45. vrijeme među 91-om takmičarkom u masovnoj disciplini 50 metara slobodnim stilom. Ostali i ostale tanko...


Jayme Mata (plavi)

PS Leopold sve može, samo nemoj zaboravit %... Držim te za riječ

[cyprus]

126. NAMIBIJA


Broj stanovnika: 2,1 miliona
BDP po stanovniku: 11 800 $
Broj takmičara: 10

Iako će neutralni posmatrač na karti svijeta mnogo lakše uočiti Namibiju, nego Bosnu i Hercegovinu, Namibijaca je zapravo manje nego nas. Razlog tome je činjenica da se radi uglavnom o pustinjskoj zemlji - svjetski je poznata pustinja Namib. Nekima bi ovo moglo biti zbunjujuće, jer Namibija ima prilično dugu obalnu fasadu. Njima savjetujem da potraže neki tekst o uticaju suptropskih geografskih širina i hladne morske struje na klimatske prilike. Ovo je nekada bila njemačka kolonija. Porazom Švaba u Prvom svjetskom ratu, Namibiju je zgrabila Južna Afrika, te je nije puštala sve do 1990. godine, kada je konačno došla nezavisnost. U ovoj državi se do danas zadržala značajna bjelačka manjina, a ekonomske prilike su u poređenju sa ostatkom države na zadovoljavajućem nivou. Ovo je još jedna od afričkih država koje imaju rudno bogatstvo, s tim da su ga Namibijci iskoristili znatno efikasnije u odnosu na neke druge zemlje.

Sportski uspjesi Nambije u prošlosti se uglavnom vežu uz jedno ime - Frankie Fredericks. Ovaj legendarni sprinter, možda i najveći kojeg je Afrika ikada imala, svojoj je domovini donio četiri olimpijske medalje tokom 90-tih. Sve četiri su bile srebrene, a poslije njega se niko nije približio ovom uspjehu. Fredericks je danas jedan od vodećih ljudi u IAAF-u. Uticaj Južne Afrike na Namibiju se, između ostalog, vidi na timskim sportovima, pa tako reprezentacije ove države u ragbiju i kriketu spadaju među najjače na kontinentu. Još valja spomenuti i namibijske maratonce, koji na međunarodnim utrkama znaju ostvariti respektabilne rezultate.

Namibija je u Riju bila zastupljena sa deset sportista, od čega je čak četvero maratonaca. Rezultati ovo četvero se mogu okarakterisati kao solidni - svi su bili plasirani unutar gornje polovine poretka, u rasponu od 41. do 75. mjesta. Najbolja među njima je bila Beata Naigambo. Iz drugih sportova treba izdvojiti solidan nastup Gaby Ahrens u ženskom trapu (streljačka disciplina). Nije joj mnogo nedostajalo za finale, ali je na kraju završila kao deveta. Dobar je bio i bokser Mathias Hamunyela, koji je "prebio" protivnika iz Azerbejdžana, ali dalje od drugog kruga, tj. osmine finala nije mogao. U Riju je bilo i troje namibijskih biciklista, ali su oni neslavno završili među posljednjima u svojim disciplinama...


Beata Naigambo

[shalla]

Isprintati cu ovo i objaviti knjigu o sportu i geografiji
% ti uplatim Cyprus
svaka ti čast [emoji106]

Ja mu fino predložih da pravimo kakvu enciklopediju [emoji3]

Sent from Tapatalk, moj dobar drug Tapatalk

[cyprus]

Šta ću kad sam levat bez trunke smisla za biznis

[Edin H.]

Šta ću kad sam levat bez trunke smisla za biznis

Suti, opet ce te zakljucati.