Bosna i Hercegovina (1947-1987)

[otpisani 2]

Bugojanci su krivo informirani idealisti!
Rušiti državu onda kada je bila naj jača??Da su samo još malo prićekali nestala bi sama od sebe,a oni bi živjeli!
Sve su to bile udbaške igre!
A narod??
Većina je osjećala nelogićnost i svoju,i ljudi koji su upali da podignu nekakav ustanak!
Da im se nije pomoglo nebi uspjeli doći toliko daleko!

[osa]

Bugojanci su krivo informirani idealisti!
Rušiti državu onda kada je bila naj jača??Da su samo još malo prićekali nestala bi sama od sebe,a oni bi živjeli!
Sve su to bile udbaške igre!
A narod??
Većina je osjećala nelogićnost i svoju,i ljudi koji su upali da podignu nekakav ustanak!
Da im se nije pomoglo nebi uspjeli doći toliko daleko!

malo pričekali, 30 godina, "bugojanci" su bili obične samoubojice, a ja to izjednačavam sa budalama, ako se i boriš za nešto, onda se bori na način koji bi mogao dati rezultat, a ovo, smiješno....

[Pera Trta]

Bugojanci su krivo informirani idealisti!
Rušiti državu onda kada je bila naj jača??Da su samo još malo prićekali nestala bi sama od sebe,a oni bi živjeli!
Sve su to bile udbaške igre!
A narod??
Većina je osjećala nelogićnost i svoju,i ljudi koji su upali da podignu nekakav ustanak!
Da im se nije pomoglo nebi uspjeli doći toliko daleko!

malo pričekali, 30 godina, "bugojanci" su bili obične samoubojice, a ja to izjednačavam sa budalama, ako se i boriš za nešto, onda se bori na način koji bi mogao dati rezultat, a ovo, smiješno....

Ma navukli su njih drugi, možda su par glavnih stvarno bili fanatici koji su vjerovali u to što rade (braća Andrići, npr), ali to nikada saznati nećemo. Većina ostalih u grupi su bili mladići koji su vjerovatno se upustili u to zbog novca ili iz avanturizma.

[emillio estevez]

Zbog novaca sumnjam , ideali ili avanturizam prije.
Najvjerojatnije nisu niti imali prave informacije sa terena i u sto se upustaju.
Ali eto zavrsili su kako su zavrsili ,sada da li su bili revolucionari ili zavedeni <>??

U svakom slucaju hrabri , bez obzira na sve drugo.
Koliku su oni imali sansu da prezive a kamol da odrade svoju misiju.

[Pera Trta]

Zbog novaca sumnjam , ideali ili avanturizam prije.
Najvjerojatnije nisu niti imali prave informacije sa terena i u sto se upustaju.
Ali eto zavrsili su kako su zavrsili ,sada da li su bili revolucionari ili zavedeni <>??

U svakom slucaju hrabri , bez obzira na sve drugo.
Koliku su oni imali sansu da prezive a kamol da odrade svoju misiju.

Ma jasno, bez obzira na motive i namjere, momci su se borili, mora im se priznati. Zamijenili su svoje glave, 13 za 15. I samo se jedan predao, Vejsil Keškić. Pavlovića su uhvatili dok je golim rukama pokušavao da zadavi milicionera (jer mu je pištolj izdao).

[A1fa]

Buduci da se mnogi pitaju odkud im ideja da 19 ljudi moze srusiti Jugoslaviju, evo iskaza jedne od direktnih ucesnika.

Pocetkom lipnja mjeseca 1972 godine, u roku od pet dana, Bugojanci su u malim grupama prebaceni u kamp, pripremljen za njih blizu austrisko-jugoslovenske granice. Oruzje za Bugojance bilo je takodjer prebaceno u kamp.

U nedilju 25 lipnja odrzana je Spomen Akademija Bugojanske grupe 2004. u prostorijama Hrvatskog drustva Sydney u Punchbowlu. Da je vladala velika zainteresiranost za ovaj povjesni dogadjaj najbolje svjedoci broj osoba koji se nalazio toga popodnevna u dvorani. Osobito sto je bilo naglaseno da ce se cuti izjave pojedinih Bugojanaca na video vrpci.

IZLAGANJE RUZICE ANDRIC

Stovani skupe, dragi prijatelji Bugojanaca, stovani pocasni gosti. Najprije dozvolite mi da vam svima zazelim dobrodoslicu na Spomen Akademiju Bugojanske grupe 2004. Prije 32 godine Bugojaska grupa sa dobrim i plemenitim namjerama pokusalu su dignuti hrvatski narod na ustanak. Oni su vjerovali da nisu bili sami. Oni su vjerovali svojim vodjama. Oni su vjerovali da ce sve ici po planu njihovih vodja. To je sto su Bugojanci i ja vjerovali, ali stvarnost je bila drugacija. Bugojanci kao i ja bili su clanovi Hrvatskog Revolucionarnog Bratsva. Mi svi smo se uclanili u Bratstvo jer smo bili navedeni da vjerujemo da je Bratstvo hrvatska organizacija, i da ce ta organizacija uspjeti stvoriti i neovisnu drzavu Hrvatsku. Kada su vodje Bratsva vrbovali Hrvate, na nisanu su im bili mladi ljudi koji se potekli iz obitelji koje je komunisticki razim bivse Jugoslavije proganjao i zatvarao. Iz takvih obitelji potekli su Bugojanci kao i ja sama. Clanovima HRB-a receno je da Bratstvo mora biti vojnicki spremno da podrzi hrvatsku borbu, kada dodje za to vrijeme. Prema tome clanovi Bratsva bili su obavezni sudjelovati u redovnim vojnickim vjezbama, organizirane po vodjama Bratsva. Takodje clanovi Bratstva bili su obavezni prisustvovati redovnom politickom izgradjivanju, kako su to zvale vodje Bratstva. Danas sam ja potpuno svijesna da to nije bilo politicko izgradjivanje, u stvarnosti to je bilo indoktriranje nas mladih Hrvata.

CLANOVI HRB-a

Takodjer clanovi Bratsva bili su obavezni studirati revolucije drugih naroda. Tako su Bugojanci bili indoktrirani i istrenirani vojnickom i gerilskom ratovanju. Sudbonosni tajni sastanak dogodio je godine 1968. kada su trojica vodja Bratsva doputovali u Melbourne. Jure Maric, Ivica (Ivan) Butkovic i Turk. Oni su zakazali tajni sastanak s mojim pokojnim suprugom Ambrozom Andric i ostalim clanovima koji su bili izabrani da budu u Bugojanskoj grupi. Na tom sastanku prisustvovala sam i ja, kaze Ruzica Andric. Taj sastanak odrzan je oko dva sata ujutro na adresi: 17 Fenwick St.u Clifton Hillu, gdje smo ja i moj pok. suprug zivili. Na sastanku glavnu rjec je vodio Jure Maric. “Chief” tako smo ga mi clanovi zvali, sto na hrvatskom znaci vodja. Maric nas je obavjestio da su dobili informacije iz pouzdanih izvora, da je hrvatski narod spreman na ustanak. Na tom sastanku Maric nam je izlozio plan Vodstva Bratsva, na koji ce nacin srusiti Jugoslaviju i stvoriti slobodnu i neovisnu Drzavu Hrvatsku. Po istom planu Bugojanskoj grupi dat je zadatak da grupa prva udje u Jugoslaviju i da zapocnu sa gerilskim ratovanjem u okolici Bugojna. Maric nam je rekao da ce Bugojansku grupu predvoditi Pericic, Mudronja i on. Maric nam je takodjer rekao da ce se vodje iz australskih i evropskih ogranaka Bratsva, sa stotinama svojih clanova pridruziti Bugojancima, cim Bugojanci zapocnu sa gerilskim ratovanjem. Na tom sastanku Maric nas je informirao da je organizirano u Hrvatskoj koordiniranje ustanka i da ce Hrvatima stici pomoc iz stranih zemalja. Na tom istom sastanku Maric je dao zapovjed Bugojancima da jedan po jedan odu u Evropu, da rade i zive u Evropi i cekaju na daljne zapovjedi. Meni je dao zadatak da prva odem u Evropu, da ponesem sa sobom neke dokumente Bratsva i da u Francuskoj nadjem stan i cekam na dolazak ostalih clanova Bugojanske grupe iz australskog ogranka Bratsva. Lipnja mjeseca 1969 godine ja sam otputovala u Evropu i ucinila sto mi je receno. Ostali clanovi grupe doputovali su pojedinacno u Evropu izmedju kolovoza mjeseca 1969 do kraja svibnja mjeseca 1972.

TAJNI SASTANAK

Na tom tajnom sastanku 1968. Maric nas je takodjer obavjestio da ce se nekoliko clanova vratiti u Jugoslaviju kao povratnici i da ce se oni pridruziti Bugojanskoj grupi cim Bugojanci stignu na odredjeni cilj. U ovoj grupi bio je i Marko Mijic. On se sa sobom odnio u Jugoslaviju kilu najotrovnijeg otrova, cijankali. Na racun toga otrova jugoslovenski rezim optuzio je Bugojansku grupu da su imali namjeru otrovati beogradski rezervuar vode. Marko Mijic ostao je u Jugoslavji ziviti komfortno. Od sviju clanova koji su se vratili u jugoslaviju kao povratnici, koliko je meni poznato uhapsena su samo dvojica: Ante Milicevic i Nikola Raspudic. Poznato mi je da je Milicevic bio mucen i ubijen. Za Raspudica znam da su mu u zatvoru zivo meso kidali s njega. On je umro pod mucenjima. Stjepan Sevo i Josip Senic takodjer su trebali biti u Bugojanskoj grupi. Medjutim Senic je pronasao da su mu vodje australskog ogranka Bratsva iz Sydney-a slagale o Gezi Pasti. Senic je postao sumnjiv da negdje nesto nije u redu. Senic i Sevo uzeli su na sebe da udju u vodstvo njemackog ogranka
Bratsva i da tako rasciste sumnje. Senic je ubijen u Njemackoj tri mjeseca prije Bugojanske akcije. Pri kraju Bugojanske akcije, ubijeni su u Italiji Stjepan Sevo, njegova zena Tatjanna i njezina devetgodisnja kcer Rosemary. (Ruzica Andric je pokazala sliku na kojoj se nalazi umoreni Sevo)

LIPNJA MJESECA 1972.

Pocetkom lipnja mjeseca 1972 godine, u roku od pet dana, Bugojanci su u malim grupama prebaceni u kamp, pripremljen za njih blizu austrisko-jugoslovenske granice. Oruzje za Bugojance bilo je takodjer prebaceno u kamp. Bugojanci su ostali tjedan dana u kampu, gdje su im date zadnje upute i zadnje vojnicke vjezbe, po vodjama iz australskog i evropskog ogranka Bratsva. Trojica vodja Bratsva koji su po planu vodstva Bratsva trebali predvoditi Bugojansku grupu u akciju, dezertirali su grupu na samoj austrisko-jugoslovenskoj granici. Frane Pericic sa izgovorom da je star za takve akcije, Marko Mudronja da je bolestan a treci vodja Jure Maric nikada nije ni dosao. Vjerujuci sljepo svojim vodjama, Bugojanci su povjerovali Pericicu i Mudronji. Pericic im je zapovjedio da izaberu vodje grupe. Putem glasanja Bugojanci su sami izmedju se izabrali za vodje grupe, Ambroza
Andrica, Pavu Vegara i Adolfa Andric. U to vrijeme strajkovi hrvatskih studenata, politicka previranja u Hrvatskoj, bilo je za Bugojance uvjerljiv dokaz da je hrvatski narod spreman za ustanak i da je sve bilo istina sto su im njihove vodje rekle. Bugojanci su otisli u akciju, uvjereni da ce sve ici po planu vodstva Bratsva. Medjutim stvarnost je bila drukcija.
Hrvatski narod nije bio spreman za ustanak, vodje Bratsva nisu imali namjeru pridruziti se su Bugojancima. Bugojanci su ostali sami, njih 19 protiv 30 tisuca vojnika. Puna dva mjeseca Bugojanci su se lavovski borili, jedan po jedan bio je ubijen ili uhvacen.


BUGOJANSKA GRUPA ZAVEDENA U ZAMKU

Vodjama Bratsva pomogli su neki mocni ljudi da zavedu i uvedu Bugojansku grupu u zamku. Mnogo godina prije Bugojanske akcije, Jure Maric predstavio je te ljude nekolici Bugojanaca i meni. Oni su nam predstavljeni kao anti-komunisti, kao prijatelji Hrvata koji pomazu Hrvatski narod u njihovoj borbi za drzavnu samostalnost. I u to vrijeme sve sto su ti mocnici
cinili, izgledalo je da stvarno pomazu Hrvatima. Oni su obecali, da ce Hrvatima stici pomoc iz stranih zemalja cim zapocne ustanak Hrvatskog naroda. Medjutim vrijeme je pokazalo, da su ti mocni ljudi bili anti-hrvati, i da nisu bili ono sto je nama receno. Jedan od vodja Bratsva, i neki od tih mocnih ljudi bili su u Beogradu za vrijeme Bugojanske akcije. Ja ponavljam, kaze Ruzica Andric, jedan od vodja Bratsva i neki od tih mocnih ljudi bili su u Beogradu za vrijeme Bugojanske akcije. O njihovom boravku u Jugoslaviji u to vrijeme, potvrdjeno je u jugoslovenskom filmu “Brisani prostor” U tom filmu su spomenuti ti mocni ljudi, u tom filmu
prikazan je vodja Bratsva u drustvu sa jugoslovenskim policajcima, kada je jedan clan Bugojanske grupe bio uhvacen. Sto su internacionalne snage kojima je sluzilo vodstvo Bratsva htjele postici sa Bugojanskom akcijom. Njihov cilj je bio, da sa Bugojanskom akcijom prouzrokuju proganjanje Hrvata sirom svijeta. Taj njihov cilj bio je ostvaren. Hrvati su bili proganjani sirom svijeta a najgore i najbrutalnije proganjanje dogodilo se u Jugoslaviji. Nadalje njihov cilj bio je poniziti Hrvate, slomiti im duh slobode i ubiti u njima nadu i vjeru u Hrvatsku Drzavu. Medjutim dogodilo se obratno. Bugojanska grupa boreci se dva mjeseca protiv 30 tisuca jugoslovenskih vojnika, razbila je mit o moci jugoslovenske vojske i stabilnosti Jugoslavije. Hrabri Bugojanci uzdrmali su temelje Jugoslavije do te mjere da se vise nikada nisu stabilizirale, i 19 godina poslije likvidacije Bugojanske grupe Jugoslavija se raspala i Republika Hrvatska bila je stvorena. Sirom svijeta i u Republici Hrvatskoj, rasireno je uvjerenje da je Hrvatsko Revolucionarno Bratsvo bilo formirano u Australiji 1960 godine,
i da je to bila hrvatska organizacija. Medjutim to je daleko od istine. Tajno arhivi Hrvatskog Revolucionarnog Bratsva koji su dosli u moje ruke, kaze Ruzica Andric, otkrili su da je Bratsvo bilo formirano u bivsoj Jugoslaviji pedesetih godina prosloga vjeka.

PRVI OGRANAK HRB-a

Broj ljudi iz tog Bratsva, kao emigranti, emigrirali su u Australiju u drugoj polovici pedesetih godina prosloga vjeka. Oni su forirali prvi ogranak HRB van Jugoslavije, ovdje u Sydney-u 1960 godine. Kratko iz toga ogranci Bratsva bili su formirani u svim zemljama gdje su postojale zajednice hrvatskih eigranata i hrvatskih iseljenika. Prema javnom priopcenju Glavnog stana HRB-a 1996 godine, Bugojanska akcija biila je razradjena pod tajnim kodom “P. L.” po postrojbi koja je nosila ime “Planinska Lisica”. Drzeci na umu ime Planinska Lisica, onda je jasno zasto je jugoslovenski pisac dao ime njegovoj knjizi “Tragom plave lisice” sto je je napisao o Bugojanskoj grupi. Na racun svega sto sam procitala u Tajnim arhivima Bratsva, kaze Ruzica Andric, ja cvrsto vjerujem da je postrojba “Planinska Lisica” operativni dio i Glavni stan Bratsva, bili smjesteni negdje u Bosni. Za umorstvo Bugojanske grupe, za masovna ubistva, proganjanja, ucjenjivanja i teroriziranja obicnih hrvatskig ljudi,
zena, djece i staraca, nisu krivi svi “jugosloveni” niti svi jugoslovenski komunsti. Jedini krivci su izabrana elita takozvanih jugoslovenskih komunsita i njihovih agenata, koji su bili specijalno izabrani i istrenirani za ove zlocine. Svi su oni bili sluge i placenici podzemnih
internacionalnih sila.

LIKVIDACIJA

Od likvidacije Bugojanske grupe do danas, hrvatski izdajnici sto su Sluzili beogradskoj politici i svi oni drugi sto su za novac prodali svoju naciju, svoje ljudsko postovanje i dostojanstvo, sa izdajnickom rabotom za razne znane i neznane “Sluzbe” po citavom svijetu rasirili su i jos uvjek sire bezbrojne i cesto brutalne lazi o Bugojancima i meni, kaze Ruzica
Andric. Od svih tih laznih propagandi mene najvise uznemirava laz, da su Bugojanci otisli u akciju znajuci da ce biti ubijeni i da su sami krivi za svoju smrt. Sa ovim lazima vodje Bratsva i svi drugi hrvatski izdajnici, pokusavaju uvjeriti hrvatsku javnost da su Bugojanci bili idioti, koji su otisli poginuti besciljno. Bugojanci su bili svjesni da idu u rat. Oni su ocekivali da neki od njih nece preziviti, ali nikada, nikada niti sumljali niti ocekivali da ce svi biti poubijani.

SUDBINA CETVPRICE CLANOVA HRB-a

Cetvorica clanova Bugojanske grupe bili su uhvaceni i sudjeni u Sarajevu. Mnogo puta, javno je receno da su jugoslovenske vlasti snimili sudjenje Bugojancima, ali da nitko nema taj film. To nije istina. Kopija toga filma data je vodjama Bratsva. Za par minuta vidit ce te dio toga filma. Iz mog zivotnog uskustva ja znam da ce vodje Bratsva i drugi hrvatski Izdajnici ubacivati sumnju u Vas sa pitanjem odakle Ruzici Andric taj flm. Zbog toga, ja osjecam, da je potrebno da Vam dam razjasnjenje. Ja nemogu imenovati osobu koja mi je dala ovaj film, ali sto Vam ogu za sigurno reci jest, dio filma koji ce te danas vidjeti i sve sto je u filmu presnimljeno je iz filma sto ga posjeduje vodstvo Bratsva. Prije nego vidite film ja vam zelim
skrenuti pozornost na neke iskaze sto su ih Bugojanci dali na sudu. Ako budete pazljivo slusali, cuti ce te da Mirko Vlasnovic u njegovim iskazima kaze: O odlasku u Evropu mi je receno pocetkom ove godine u kuci moga brata. Marko Mudronja i Frane Pericic rekao je, da sam odredjen da idem u Evropu. Ja sa mu rekao da imam porodicu da nemogu. Ja sam odredjen da idem u Evropu izmedju 20-25, ja nisam otisao toga datuma. Frane Pericic je dosao u moju kucu i rekao, zasto nisam otiso. Ja sam mu rekao vidit cu, no Pericic je rekao da cu biti skracen za glavu ako nekrenem, i upozorio me ako imam sto sa zenom kucu ili nesto na svom imenu da napravim punomoc. Sa ovim rjecima Mirko Vlasnovic je potvrdio sto ja godinama govorim o Pericicu i Mudronji. Vejsil Keskic rekao je na sudu: Bratsvo je moralo da pripremi narod u zemlji, ubacivati svoje clanove u zemlju i dizati revoluciju. Nastavljajuci
iskaze sudu Keskic je rekkao: Receno je da ce se Jugoslavija raspasti za 2-4 mjeseca i da ce biti uspostavljena Nezavsna Drzava Hrvatska. I Keskic je potvrdio moje rjeci. Ja sam javno izjavljivala: Bugojanci su otisli u akciju uvjereni po vodstvu Bratstva da ce Bugojanska akcija biti uspjesna i da ce te 1972. godine biti stvorena slobodna i suverena Hrvatska drzava. Ako budete pazljivo slusali, cuti cete da je Djuro Horvat u njegovom zavrsnom iskazu sudu rekao: Stidim se hrvatske politicke emigracije, svih njezinih poznatih i nepoznatih vodja koji su vodili. Vrlo mi je zao sto sam sudjelovao u akciji, posto nisam imao svojega ja. Ja sam bio pruzje u tudjim rukama koji su isli za svojim ciljem i koji su za to dobili i bili placeni i
od toga zivili, da pridobiju mladu generaciju u svoje redove i za svoju svrhu. I Djuro Horvat potvrdio je moje rjeci o takozvanim vodjama hrvatske emigracije. Ostala trojica Bugojanca kojima je sudjeno u Sarajevu zazalili su sto su sudjelovali u akciji. Djuro Horvat, Vejsil Keskic i Mirko Vlasnovic, osudjeni su na smrt. Strjeljani su u Sarajevu 10 travnja 1973 godine. Dvadesetogodisnji Ludvik Pavlovic, osudjen je na 20 godina zatvora. On je izdrzao skoro punu zatvorsku kaznu. Par mjeseci poslije sto je izasao na slobodu, Pavlovic je ubijen. Propagandna masima uvjerila je mase da je Pavlovic poginuo u okrsajima sa jugoslovenskom vojskom. Sa ubojstvom Pavlovica, vodstvo Bratsva rjesili su se vrlo vaznog svijedoka, njihovih politicko motiviranih zlocina koje su pocinili ne u vrijeme rata, vec u vrijeme mira.

CILJ BUGOJANACA

Bugojanska grupa bila je formirana po clanovima australskog i evropskog ogranaka Bratsva. Kada su Bugojanci stigli na zapad, oni su svi imali samo jedan cilj. Njihov cilj je bio da sa [postenim radom osiguraju sebi bolju buducnost i da novcano pomognu svoje roditelje. Oni su bili dobri brizni mladici. Njihove rodoljubne, ljudske i sve druge plemenite osjecaje,
iskoristili su zli teroristi, vodstvo Hrvatskog Revolucionarnog Bratsva. Prosjecna starost Bugojanaca bila je izedju 18 i 33 godine, kada su uvedeni u zamku da budu poubijani. Jedini Mirko Vlasnovic imao je 40 godina. Kazali su mi, nastavlja Ruzica Andric, da sam mogla postati nekrunjena kraljica Hrvata. I mogla sam. Meni je ponudjeno bogastvo i velika reputacija ako budem, sutila o zlocinima vodstva Bratsva i ako budem podupirala lazi sto su
sirene o Bugojanskoj grupi. Ja sam odbila podupirati lazi, ja sam odbila da sutim o zlocinima vodstva Bratsva. Bugojanci su bili dobri i casni ljudi, oni su istinski hrvatski patrioti i mucenici. Podhvat mladih Bugojanaca, njihova ljubav za njihovu domovinu i njihova hrabrost, vrijedno je divljenja. Bugojanci su dali svoje mlade zivote za Hrvatsku. Za grobove njihove ezna se. Vlasti Republike Hrvatske odbijaju dati podatke gdje su posmrtni ostatci Bugojanaca, gdje su njihovi grobovi.

BUGOJANCI LEZE U LJUBLJENOJ HRVATSKOJ

Bugojanci leze u njihovoj voljenoj Hrvatskoj. Nitko nemoze reci koliko ce dugo uspomene na njih zivjeti. Ovo je, kako jest! Svijet u kojem nema mjesta za dobre i plemenite ljude, svijet u kojem nema mjesta za istinske heroje, takav svijet pretvorit ce se u prah. Neka je slava hrvatskim mucenicima, Stjepanu, Tatjani, Rosemary Sevo, Anti Milicevicu, Nikoli Raspudicu, naka je slava Bugojancima i svim znanim i neznanim zrtvama Bugojanske akcije.
Sa ovim rjecima zavrsila je Ruzica Andric svoje izlaganje o Bugojancima, o onim junacima u cijim redovima se i ona nalazila. Sada je se pustio film, a u dvorani nastala je grobna tisina. Na kraju filma Ruzica Andric se svima zahvalila koji su joj bili na pomoci. Nakon filma ostalo se jos dugo vremena u razgovoru, prepricavajuci utiske koji su danas ostavljeni kod svih onih koji su nazocili Spomen Akadeiji Bugojanske grupe 2004.

[Pera Trta]

Ruzica Andrić je jedna nesretna osoba, čija je moć rasuđivanja pomućena smrću muža prije 38 godina, i bjesna je na sve i svakog i svi su joj krivi. Gledao sam je nekada na "Latinici" kada je bila tema o ovom događaju, iz te žene sipa samo otrov...ona je za žaljenje i za stručnu pomoć.

[Truba]

ne znam evo ja pokušavam razmišljati kao oni...
štaje to da te tjera u samoubilačku misiju
zašto?
postoji toliko stvari u životu koje možete raditi u sigurnosti doma a boriti se za svoje ideje

ne bih da ginem ni za koga...

[Pera Trta]

ne znam evo ja pokušavam razmišljati kao oni...
štaje to da te tjera u samoubilačku misiju
zašto?
postoji toliko stvari u životu koje možete raditi u sigurnosti doma a boriti se za svoje ideje

ne bih da ginem ni za koga...

Znaš kako, zamisli da si u inostranstvu, da imaš 22 godine i nikakvu perspektivu. Onda dođe neko, kaže ti "priđi nama, dobićeš pušku da ubijaš, dobićeš pare da jedeš i da jebeš" i još ti to sve predstavi kao igru rata, dovoljno da se osjetiš kao junak akcionih filmova i kreneš bezglavo u avanturu. Ne mislim ti lično, ni ja, ni bilo ko, ali ima ljudi koji bi te stvari i danas radili za par stotina maraka...kao svi plaćenici u ratovima, Legije stranaca, klinci, palci...

[BSn]

Ne znam koliko je ovo dolje relevantan link (prvi, a vjerovatno i zadnji put se susrecen s njim), ali bujrum:

http://necenzurirano.com/index.php?opti ... emid=1avio

Ova gore, supruga jednog od "Bugojanaca" ima malo drugacije vidjenje ovog anti-drzavnog cina, tj. da je sve, ipak, dirigovano iz Beograda i da je grupa osnovana u Jugoslaviji, a ne u dalekoj Australiji.

Bilo kako bilo, likovi su bili teroristi koji su pokusali drzavni udar, a toga na ovom prostoru ne manjka (od Gavrila Principa, pa nadalje i nablize). Za neke ovdje su oni, mozda, i borci za slobodu i neovisnost, ali u realnoj postavci stvari toga vremena - oni su napali na drzavu, pa su stoga teroristi, a njihov cin je pokusaj drzavnog udara. Iz toga, u ozbiljnim drzavama, proizilazi ili revolucija (ako su akteri dovoljno pametni, istrajni i "posloze im se zvijezde") ili metak u celo.
Ovi su krenuli "grlom u jagode", pa im je sljedovalo ovo drugo, sto znaci da su ipak ispali budale - bez obzira sto ih neki pokusavaju glorificirati.

[KatarinaKosaca]

Od čije je ruke pao Boro Blagojević, najznačajnija ličnost četničke emigracije u Evropi (inače zloglasni četnički koljač iz Foče za vrijeme rata)?

Mislim, @Pera, da smo to na nekoj temi spominjali. Nađen je u Briselu u svom kupatilu ubijen, a kupatilo zaključano iznutra sa ključem. Tada je belgijska policija odala priznanje "titovoj tajnoj službi" u svim svojim medijima. Ime egzekutora , mislim, nikada nije objavljeno.

[Salonski Kriticar]

Sto se podjele poslova u UDB-i tice, pisalo je u raznim izvorima da je zagrebacka republicka centrala bila zaduzena za hrvatsku emigraciju, a beogradska republicka za srpsku. Uglavnom, svako je pratio, spijunirao i likvidirao "svoje".

U vezi sa likvidacijama, procitao sam negdje da je pravilo bilo da svaku egzekuciju u inostranstvu mora da odobri predsjednik Saveznog izvrsnog vijeca (premijer) i to stavljajuci kartoncic u boji (nesto kao post-it) na dosije osobe. Pretpostavljam da je Tito odlucivao o tome dok je bio u mladjim danima i pri snazi.

[pojedinac]

Za one koje intersuje:

Cazinska buna 1950.

Cazinska buna - dokumentarac

Fikret Midžić - O Cazinskoj buni

Omaha 1950 - Dževad Sabljaković

Cazinska buna - nakon 57 godina šutnje otvorena tabu tema

Cazinska buna


Muhamed Nametak - Stranica 249-251:

Mirsad D. Abazović, Državna bezbjednost NR Bosne i Hercegovine i Cazinska buna 1950: činjenice i kontroverze. Sarajevo: Fakultet za kriminalistiku i sigurnosne studije, 2009, 277 str.

Autor također smatra da se ne smije odbaciti dilema da je čitav događaj orkestriran sa viših nivoa vlasti, pošto se u dokumentima vidi da se za spremanje bune znalo i prije njenog izbijanja, a sami pobunjenici uglavnom su bili slabo obrazovani ljudi, koji su bili nedovoljno upoznati sa političkom situacijom u državi i svijetu da bi organizovali bunu na političkoj osnovi, za što su, između ostalog, bili optuženi na suđenju.

Autor zaključuje da je država imala pravo korištenja represivnih mjera, jer je u situaciji u kojoj se nalazila imala legitimno pravo da brani poredak, ali u pitanje dovodi silinu i nesrazmjer tog odgovora u cilju sprečavanja širenja ovakvih i sličnih pokreta.

Održana press konferencija u povodu rezolucije o cazinskoj buni

Pripreme za obilježavanje 6 maja dana sjećanja na žrtve cazinske bune

U Cazinu dženaza žrtvama “Cazinske bune” 11. Maja

[pojedinac]

erazmo barata s dosta tacnih informacija, nema se sta puno dodati.

vodja bosanskog dijela ustanka je bio Ale Covic. treba samo dodati cinjenicu da je cazinski srez za vrijeme rata bio vise pristran Pavelicevoj NDH nego li crvenoj strani, a ova buna je bila samo povod da se krajisnicima nova komunisticka elita zahvali za doprinos u ratu. cak postoje i teze medju tamosnjim narodom da je buna bila izrezirana da bi se narodu dala potrebna lekcija (jer nikad nemos znat kako ce te krajisnik opet iznenadit )

ovo sto pricam nisu nebuloze, moj DID, kako mi tamo dede zovemo je dervisevic, ima 90 i kusur godina, brat mu takodje odrzava prosijek i bas nakon sto sam procitao obaveznu kucnu lektiru o buni (obaveznu bar za nas cazinjane) prije nekih 6-7 godina, i dida sam preupito par stvari.

oprezan starac, i nakon toliko godina pazi kako ce se izraziti, da ne kaze ni puno ni malo, nije iz straha, to je krajisnik, vec iz mudrosti, prica tek kad ga upitam, no kad sam mu vec skroz probudio osjecaje mogla se cuti cak i glama tipa "dok su oni bili buhati i umirali po brdima od plisnji (prljavstvine) mi smo nosili kozne cizme i sinjele do poda!!!" ili "dje me vakat zateko tu sam i klanjo, to partizani nisu davali!!"
prepoznace te, i moj did je bio domobran ta neka antipatija prema titu i tadasnjem rezimu je bila ocigledna. mislim halo toliko je vode Koranom proteklo, covjek se sav zajapurio ko da su juce u rovovima bili kakav moj did, tako i skoro svaki njegov vrsnjak (kojih je vjerujte na prste da prebrojis ostalo). jeste da su godine ucinile svoje, sentimentalan, zaboravan starac, ali ipak ljut i nabusit prema stvarima s kojima se nije slagao a trpjeti je morao.
a tito i dousnici su to znali. znali su i to da mu nas kraj i nije toliko pristran. i potegli su za najefikasnijim potezom iz svoje sehare, celicnom pesnicom.

bilo kako bilo, vecina naroda je u bunu pohitrila nepazljivo, ne sagledavajuci posljedice, onako kako samo krajiski duh to moze. a istorija se ponavlja...

Gledajući sa ove distance, a u kontekstu ove teme, može se reći da i bratoubilački rat u cazinskom kraju, najkompaktnijem dijelu bošnjaka u BiH, u posljednjem ratu nije bio slučajan.

Velikosrpska politika odrađuje svoj posao s vremena na vrijeme u za to pogodnim trenutcima.

[PipiDugaDevetka]

Gledajući sa ove distance, a u kontekstu ove teme, može se reći da i bratoubilački rat u cazinskom kraju, najkompaktnijem dijelu bošnjaka u BiH, u posljednjem ratu nije bio slučajan.

Velikosrpska politika odrađuje svoj posao s vremena na vrijeme u za to pogodnim trenutcima.

I meni to nešto šuhveli nakon što sam odgledao video o Cazinskoj buni (Ni riječi o njoj dok sam u školu išao).

[Gojeni H]

Cazinska buna je 1/1 komunisticki zlocin protiv vlastitog naroda koji je hampu digao samo zato sto je bio gladan.
Bitno je reci da ljudi nisu ubijani, zatvarani i protjerivani od strane komunisticke vlasti u kasnim 40-im i ranim 50-im samo u Cazinskoj Krajini. Bilo je toga i u drugim dijelovima Bosne, ali se nije o tome smjelo pricati.
Ljudi su bili gladni, a zadruge su ih lagano ubijale.

[Lullaby5]

Trebalo bi ovo gledati u malo sirem kontekstu. To je bilo doba poslije rata kada je cijela Evropa bila opustosena i siromasna. I da si imao para, nisi imao sta ni gdje kupiti. Ni hrane, ni odjece, nista.
Kako su meni pricali seljaci iz Hercegovine, oni su u to vrijeme po naredjenju, u svojim zadrugama morali na svojoj zemlji saditi pamuk, umjesto hrane. Od tog se pamuka proizvodilo platno za odjecu, izmedju ostalog i za te iste ljude iz Cazina, kako ne bi hodali goli. Pamuk se zbog klimatskih uslova nije mogao uzgajati na primjer u Cazinu i okolini.
E sad, ti isti seljaci iz Hercegovine su, vjerovali ili ne, morali nesto jesti. Zato je uziman dio prinosa iz mjesta gdje su zadruge proizvodile hranu, da bi se prehranili seljaci koji su na svojoj zemlji sadili pamuk...

[sinuhe]

Od tog se pamuka proizvodilo platno za odjecu, izmedju ostalog i za te iste ljude iz Cazina, kako ne bi hodali goli.

Nije takav obicaj bio u ono doba. Ljudi su mozda nesto i imali, ali novca nikako da bi kupili odijelo. Velika se tu galama digla pa su morali i odustati od kolhoza.

[Lullaby5]

Ko kaze da su kupovali odijela? Nego, evo, na primjer, krene neka Cazinjanka da se uda, al nema sta obuci. Nece valjda u poderanim gacama? Ode u zadrugu i DOBIJE par metara platna da sasije sebi nesto. Znaci, dobije platno od pamuka koji je uzgojio moj dedo. A u mog dede djeca gladna, al' ne da njemu Cazinjanka kilo psenice zauzvrat, nego dize bunu. Eto tako to izgleda iz moje perspektive i iz perspektive moga dede

[sinuhe]

A nije ti malo cudno sto se u Hercegovini uzgajao pamuk

Nikakav pamuk nije stizao do Cazina. Dobro ako je bilo sta vune.

[Opetja033]

Kakvu poremecenu svijest i pogled na svijet ljudi moraju imati kada niko ne pita ko je toj (ili bilo kojoj drugoj drzavi) dao za pravo da nekome odredjuje sta ce na svojoj zemlji sijati i kome ce prodavati, te za koji novac. Nevjerovatno poremecen sistem vrijednosti. I da se neko ne nadje pametnim pa da ne pocne pricu da i dan danas drzave odredjuju takve stvar: jedno su poticaji a nesto sasvim drugo dekreti. Razlika je ogromna. Danas ako neces da uzgajas, lupam vinovu lozu, neces dobiti poticaj a u tadasnjem periodu bi dobio ili metak u celo ili bi zavrsio na Golom.
Cazinska buna je samo jedan od milijardu primjera brutalnosti i apsolutnog nedostatka ljudskosti specificnim za komunisticke rezime kako globalno, tako i u nasem slucaju.

[dragan.s]

Trebalo bi ovo gledati u malo sirem kontekstu. To je bilo doba poslije rata kada je cijela Evropa bila opustosena i siromasna. I da si imao para, nisi imao sta ni gdje kupiti. Ni hrane, ni odjece, nista.
Kako su meni pricali seljaci iz Hercegovine, oni su u to vrijeme po naredjenju, u svojim zadrugama morali na svojoj zemlji saditi pamuk, umjesto hrane. Od tog se pamuka proizvodilo platno za odjecu, izmedju ostalog i za te iste ljude iz Cazina, kako ne bi hodali goli. Pamuk se zbog klimatskih uslova nije mogao uzgajati na primjer u Cazinu i okolini.
E sad, ti isti seljaci iz Hercegovine su, vjerovali ili ne, morali nesto jesti. Zato je uziman dio prinosa iz mjesta gdje su zadruge proizvodile hranu, da bi se prehranili seljaci koji su na svojoj zemlji sadili pamuk...

Tačno, sadio se pamuk u Hercegovini. Pored njega još i suncokret i kikiriki. Planska privreda.
Moja baka bi znala reći: "Zadruga nam je bila gora nego rat".

[Gojeni H]

Trebalo bi ovo gledati u malo sirem kontekstu. To je bilo doba poslije rata kada je cijela Evropa bila opustosena i siromasna. I da si imao para, nisi imao sta ni gdje kupiti. Ni hrane, ni odjece, nista.
Kako su meni pricali seljaci iz Hercegovine, oni su u to vrijeme po naredjenju, u svojim zadrugama morali na svojoj zemlji saditi pamuk, umjesto hrane. Od tog se pamuka proizvodilo platno za odjecu, izmedju ostalog i za te iste ljude iz Cazina, kako ne bi hodali goli. Pamuk se zbog klimatskih uslova nije mogao uzgajati na primjer u Cazinu i okolini.
E sad, ti isti seljaci iz Hercegovine su, vjerovali ili ne, morali nesto jesti. Zato je uziman dio prinosa iz mjesta gdje su zadruge proizvodile hranu, da bi se prehranili seljaci koji su na svojoj zemlji sadili pamuk...

Tačno, sadio se pamuk u Hercegovini. Pored njega još i suncokret i kikiriki. Planska privreda.
Moja baka bi znala reći: "Zadruga nam je bila gora nego rat".

Ljudi su u periodu od 49-e do 53-e bili u ocajnoj situaciji. Na selima su ljudi bili gladniji nego u ratnom periodu.
Precrtana sovjetska politka manifestovana kroz zadruge je unistila selo, a ljude dovela u beznadeznu situaciju.
Znam ljude koji su bili u zatvoru samo zato sto su rekli da se pogresno radi i da su ljudi gladni. Ovo je bilo definisano kao kontra-revolucionarno-kulacko djelovanje.
Ljudi iz sjeveroistocne Bosne su isli u Slavonski Brod po psenicu. Onda vozom do Tuzle. Izbacuju se vrece s psenicom i iskace se iz voza prije nego stane, jer narodna milicija ceka na stanici da otme sve. Vjerovatno se nikada nece saznati ni priblizan broj djece koja su umrla usred neuhranjenosti.
Ljudi koji su bili uticajniji u selima, a protivili se zadrugama su i glavom zaplatili. Momci u dugim koznim kaputima nisu prastali "alternativu".

Drugi su se dovijali svercajuci duhan iz Hercegovine. Inace je bilo zabranjeno saditi duhan u vecem dijelu Bosne. Ovo je bio veoma rizican posao, jer su komunisti imali posebe kostolomce za ovakve vrste reakcionarnih djelatnosti.

Cijenim da malo do krajiskog mentaliteta, malo do kriticne mase, u Cazinskoj Krajini je prvo i puklo. Posto je situacija bila na samoj ivici i u drugim krajevima BiH, vlast je odlucila da se krvavo obracuna sa seljacima i da izbrise svako sjecanje na ovaj junacki podvig potlacenih. U tome su i uspjeli. Nista slicno se nije desilo ne samo u Bosni nego i u citavoj SFRJ.

[pojedinac]

Na današnji dan, šezdeset godina kasnije: Krvava buna – neispričana cazinska priča

[pojedinac]

Tačan broj stradalih još nije utvrđen. Ovisno od izvora, najčešće se ističe kako je tokom samog gušenja bune 6. Maja ubijeno devet seljaka, a 17 je strijeljano nakon suđenja.

Podataka o onima koji su smrtno stradali tokom izdržavanja višegodišnjih kazni zatvora u Zenici ili Foči, odnosno prinudnog rada u rudnicima nema, a tek treba utvrditi i koliko je stradalih nakon prinudnog iseljenja i progonstva 170 porodica iz Cazinske Krajine sa oko 1 000 članova u Srbac.