Rampage wrote:HM 2011 wrote:Odgovor na pitanje je ne - jer religije su skupovi pravila, a ljudi su ti koji pravila provode u djela.....
Što znači da je, kao što već pojedini članovi rekoše, problem u čovjeku a ne u vjeri:)?
Nije problem u čovjeku, problem je u čovjekovoj volji....
Uzmi za primjer da svi vjeruju da postoji Džennet/Raj i da postoji gradacija u Džennetu/Raju (stepeni, isto kao siromašno predgrađe i strogi centar grada)...
Uzmi u obzir da svi vjeruju da je dunjaluk/ovozemaljski život iskušenje......
To je ono što imaš danas - masa ljudi bi da budu super muslimani kad duša dođe do grla, odrekli bi se svega..... a dok je duša na mjestu bila - e tad je bila druga priča, daj uživamo, daj bahanalije, daj život, provod, veselje...... Pet vakat namaza ništa, vidi dobre ženske, imam curu, pa je varama sa druge dvije, malo kocke nije na odmet itd.....
Znači znanje i svijest postoji ali je ista potisnuta u stranu - te pojedinci dokazuju da nisu dostojni centra grada (najvećeg stepena Dženneta), a tvrde da su dobri ljudi - postavlja se pitanje kojeg su stepena dostupni ? Koliko je odricanja tokom ljudskog života potrebno za koji stepen ?
Eno pravi musliman, nije vidio golo žensko dok se nije oženio, alkohol generacijama nisu popili, kocka ni u ludilu, pa se ide do te mjere da se i društvene igre koje imaju elemente kocke zabranjuju, pa uredno beš vakat svaki namaz se klanja, pa se posti čitav ramazan, pa se dijeli sadaka, pa se izbjegava svaki oblik varke ili prevare - na kojoj su deredži ti ljudi - jel opravdano da oni očekuju viši stepen dženneta od onog koji čitavog života sve potpuno suprotno radi ?
Suština je da Islam uči da su svi ljudi rođenjem jednaki - a to su tvrdili i stari Europski narodi - djete je po rođenju TABULA RASA (prazna ploča) - Znači startnu poziciju duše imamo svi jednaku, eh sad socijalno okruženje, roditelji, nauk roditelja i slično nam pravi određene razlike, međutim pri sticanju svjesti kao individua i samim tim i odgovornosti - kada ta tabula rasa stasa kao čovjek - nema opravdanja da ne koristi nauk koji mu je usađen i kojem je naučen, ako mu je isti usađen i ako je isti tome naučen.....
Iz tog razloga stojim pri stavu da je problem izričito voljne prirode.....
Takođe uvjeren sam da postoje naselja ljudi koji se ne žele odreći neke radnje koja nije u skladu sa Islamom, niti žele biti muslimani - problem je što ti ljudi imaju pravo živjeti u Šerijatu i pod zaštitom šerijatske države, samo pod uslovom da ne vrijeđaju nikoga (narod oko njih ne bi trebao vrijeđati njih takođe - da se razumijemo)..... Tj.- sami naziv teme teoretski nije ostvariv, a i da jeste može biti ostvariv samo privremeno ali ne i trajno - jer nismo svi istoga kova....
Poenta priče je da je svijet dobar ovakav kakav jeste, ništa mu ne fali, šaroliko, raznovrsno - sve što trebamo je uklopiti se.....