asurbanipal wrote:
Budući da je knjiga Historija Bošnjaka dosta osporavana od strane mnogih historičara, uputio bih vas i na druge izvore. Pisali su o tome i akademik Enver Redžić, Šaćir Filandra, u novijem periodu Husnija Kamberović, zatim mladi historičar Adnan Jahić - "Husaga Ćišić između ideala i stvarnosti", Zbornik radova sa znanstvenog skupa ’Uloga Huseina Husage Ćišića u razvoju i afirmaciji Bošnjaka i Bosne i Hercegovine’, Bošnjačka pismohrana, Zagreb, sv. 8, br. 27, 2009, 53-61. Imate i dvije pismene predstavke od Husage koje je slao Ministarstvu za konstituantu, prvu je poslao 5. decembra 1945., a pošto prva nije urodila plodom, drugu je poslao 16. januara 1946. godine. Zatim tu bih kao primarni izvor naveo i stenografske bilješke sa "Zasjedanja Ustavotvorne skupštine, 29.11.1945. - 1.2.1946.", Beograd, Izadnje Prezidijuma Narodne skupštine FNRJ.
O samoj sjednici Skupštine postoji vjerodostojna predaja potekla od Skendera Kulenovića, također sudionikom rasprave oko Ustava, ispričana Husaginom rođaku Safetu Ćišiću. Zabilježena je u ovom obliku:
"Poslanicima je ponuđen tekst Ustava i rečeno im je da se o njemu izjasne. Kada se Đilas obratio prisutnima, zbog eventualnih upita odnosno primjedbi, za riječ se javio Husaga i vrlo jasno ga upitao šta je sa muslimanima. Đilas se odmah uputio za govornicu gdje se zadržao gotovo dvadeset minuta, stavljajući do znanja prisutnima da je bit novog Ustava rušenje kralja i proglašenje Republike. Nakon toga poslanicima je sugerirano da se za novi Ustav izjasne načelno. Za načelno prihvatanje Ustava bili su svi, što znači da je on načelno prihvaćen - jednoglasno. Nakon navedenog izjašnjavanja nastavljen je rad u klubovima poslanika. Klub poslanika BiH se, kao i drugi, povukao u posebnu prostoriju. Sastanak je vodio Đuro Pucar, koji je na samom početku upitao Husagu je li on čuo što govori drug Đilas. 'Ništa ga ja, brate, nisam razumio', odgovorio je Husaga, na šta su se Skender i Hasan'Brkić glasno nasmijali. Reagirao je Pucar, koji ih je ukorio za neozbiljno držanje. Nakon što su poslanici ponovno zauzeli svoja mjesta, počelo je usvajanje Ustava po točkama. Sve je teklo kako se moglo i očekivati - do poglavlja koje je tretiralo nacionalno pitanje. Dizanje ruku bilo je unisono. Ima Ii tko protiv pitao je predsjedavajući ? Uzgor je bila samo Husagina ruka! On je glasao protiv.“
Ako je istinita ova priča iz treće ruke (Skender-Safet-Enes), gdje službeni zapisnici te Skupštine ipak pričaju drugu priču,
http://www.camo.ch/aktuelno/doprinos-hu ... rzavnosti/
onda imamo informaciju da se Čišić na tom zasjedanju zalagao za priznanje Muslimana odmah poslije rata.
Gdje opet nestaše Bošnjaci?
asurbanipal wrote:Čišić je predlagao unošenje šeste buktinje u državni grb Jugoslavije, zato što su Bošnjaci, pored Srba, Hrvata, Slovenaca, Makedonoca i Crnogoraca, šesta jugoslavenska nacija.