pojedinac wrote:crven_barjak wrote:JNA je bila uistinu Jugoslovenska od 1946 do 1989. godine
@crven_barjak
Možeš li, nakon ove tvoje tvrdnje, pojasniti kako je ta JNA raspadom SFRJ većinski pripala jednom narodu, davši mu tako SILU da počini zločine nad ostalim narodima bivše države.
Pojedinac,
mislim da je vecina (kojoj pripadam i ja) na ovom forumu saglasna da je agresija na HR i BiH pripremana godinama ranije, tako da tu diskursa sa teme i off-topic zaboravimo odmah. Pokusacu odgovoriti na tvoje pitanje u sto kracim crtama, znamo obojica da se o tome moze argumentovano (s obje strane) polemisati danima, ali ukratko:
Kako je tokom 80-tih postalo jasno da doci do velikih promjena u SFRJ i da kao zajednica 6 naroda i dviju narodnosti nece opstati, dosta oficira se razocaralo i sporazumno napustili Armiju. Vakuum brzinski popunjen mahom srbijanskim i pro-srpskim kadrom, zbog uticaja pro-srpskih kadrova u Armiji.
Sto im se niko nije suprostavio, jasno je. Nikom nije bilo do ocuvanja Jugoslavije.
Slovenci sve snage usmjerili na dobijanje podrske iz inostranstva, sav fokus na TO, i naravno, dogovor sa kasapinom Milosevicem (ako se ostavi Slovenija, oni zatvaraju vrata prema HR i naravno samim tim i prema BiH).
Hrvati istim principom na svoju stranu. I Slovenci i Hrvati jedva docekali, svak' iz svojih razloga.
Milosevic, pod punom podrskom Zapada, osokolio odvajanje Slovenije i HR odbijanjem svakog moguceg dogovora koji bi vodio kompromisu i ocuvanju labave federacije unutar neke nove Juge (opet, unutar tadasnje EZ, danasnje EU) i samim tim mirnog razdruzivanja, a ovi, cuda li Bozjeg, jedva docekali i sve je krenulo nizbrdo.
Tako da srbijanskom uticaju nije bilo tesko da se "rasiri" i da zauzme kljucne uloge u pretvaranju onog sto je ostalo od JNA u srbo-cetnicku armadu, kratko i jasno. Svi otisli na svoju stranu, rijetki ostali, no i oni sa prvim pucnjima u svoje tabore.
Nakaradna JNA ostavljena onima koji su trebali masinu da udare "na foru" i blickrieg-om uzmu sto se uzeti moze, prije dogovora i pregovora koji bi usljedili.
No, covjek, neuzubillah, nikad ne moze biti ravan Bogu, niti krojiti sudbinu. Junacki otpor, strani uticaj, kombinacija ko zna cega sve ne, u kljucnim momentima sprecio zamisljeni scenario i ostvarenje ciljeva poznatog Memoranduma, ostalo znamo.
Da je Bogic digao ruku "za", da nije bilo ciganskog, tipicno slovenackog jadno-mizernog i sebicnog dogovora sa Milosevicem i bagrom, smirila bi se Slovenija za dan, i to bez mnogo pucanja. KOS i SDB bi odradio posao kvalitetno, kao i uvijek do tada. Bilo bi incidenata, bilo bi problema, ali ne bi bilo ni 5% onog sto se desilo.
Ni ovi iz vana nisu mogli zamisliti koliko ce krvi pasti, ti sto su mesetarili, potpirivali i pogurali svu stoku koja je razvalila Jugu, nisu imali u vidu duhove proslosti i burnu proslost Balkana. Med nekako fermentirao u krv, i krv postala slatka ko med. Paradox tako cesto vidjen na nasim prokletim prostorima. Nikad niciju krv nismo voljeli proliti u rijekama ko svoju vlastitu.
Oduzih ja, nadam se da si me pratio i razumio sta sam htio reci.
Pisem o JNA u smislu stratesko-operativno-taktickog kapaciteta kojeg je imala u mogucoj odbrani VLASTITE teritorije, nsita vise. Nemojmo o tome sta je bila 87, 88, 89, 90 ili koje vec godine, kako za koga. Tema je da li je bila 4. KoV sila u Evropi, hajde da ostanemo kod toga. Politiku, i teoretisanje o tome sta je oruzje/orudje sa svjeze
nacrtanim kokardama i isto tako svjeze spaljenim trobojnicama sa petokrakom cinilo za jednu fasisticku i genocidnu ideju, ostavimo za neki drugi put.
JNA je bila nas ponos i odraz naseg stava spram stoke i pohlepnih gadova, kako na istoku tako i na zapadu, i podsjeca nas na vrijeme kad su nasi ocevi i djedovi, imali muda i imali za sta ginuti, bez skirvenih ciljeva i agenda.