Forum Klix.ba

Lajavikrelac wrote:U zadnje vrijeme se ne isplati ni pod razno! Cijene su tako otišle u nebo da si na glavi u startu, sve da izdaješ nekretninu od maja do septembra i da je je full popunjena možda tvoji unuci izbiju cifru koju si uložio. Možda Gdje smo mi nekad imali vikendicu, u bukvalno Pičkovac Donji kvadrat kamenjara se kreće oko 140 Eura prosječno, a vikend kuća od cca 80 kvadrata gotovo u roh bau ide skoro do 200K eura
Možda jedino ako si kakv šeik ili ti je potekla nafta iz česme umjesto vode, ostalo jok....

Jaran tvrdi da pristaju spustiti cijenu strancima koji dodju kazu nudim toliko pa poslje nekoliko dana ili sedmica zovnu i pitaju jel jos vazi ta ponuda... al ostalima koji barataju jezikom tih prostora nece kao gube obraz ala varijanta medjusobni duel ko ce koga itd. On tvrdi da je jedan njemacki par kupio nesto i spustili su cijenu gotovo 30%.

to su sve invidualni slucajevi, zavisi koliko se kome zuri.

Takodje u HR svi oni koji ne zive na toj adresi gdje im je kuca placaju porez na nekrenitnu svake godine, tako da vecina zuri da proda imovinu jer nema novca da placa visoke poreze i razne namete sa svih strana.

Što kolega veli to su sve individualni slučajevi, zemlja neće propasti (a šta u kamenjaru može propasti ) niti pobjeći kuda, tako da su placevi divljački skupi jer neće niko da spušta cijenu uglavnom....Kuće su druga priča može se pregovarati i cjenkati, ali opet su cijene sky rocketed što vele Ameri.

Nebi reko da se bilo kome zuri da proda. Prije bi rekao da svak moli Boga da nikada ne proda a eto ko fol prodaje - paradox kojeg civilizacije i civilizacije nisu vidile. Pocnimo od same cinjenice nekoga imena. U Skandinavskim zemljama je Hrvatska kao turisticka destinacija u jednu dobro ruku jako ogranicena. Doslovice vazi za Camping destinaciju. Tipa ko hoce da kampuje. U Ceskoj, SLovackoj i Madzarskoj i ovo je mene pravo zapanjilo, Hrvatska vazi kao ako nemas para da ides negdje drugo ili si vremenski ogranicen. I sad se ja pitam ko kome ovdje pridaje eksluzivu i sta? Naravno svak ima pravo da cijeni svoje ali mislim da je na Balkanu veci glad za bogatsvom i parom nego da se cestito najede.

Prodavac kaze povoljno prodajem. Ja kao kupac kazem, meni to nije povoljno. Onda ide ona demagogoja, ko tipa pa vi zivite vani sta kukate. Sad mu je krivo sto ja nisam pristao ili sto kazem da bi ali za nizu cijenu.

U Hrvatskoj m2 stambenog prostora je 800-1.200€ to je kapak. Sve ostalo je nabijane cijene nista vise. Gradjevinac iz HR mi je rekao da gradnja bilo ceka jos pogotovo kad firme grade stambene objekte, cijena m2 je malo niza od 500€. On, iz Zadra, kaze da se cijene nekretnina krecu po principu avansa na markiranu odjecu. Svak gleda 150% dobit. Gradjevinski strucnjak kaze ako cemo gledati sa gradjevinske strane jednu kucu, on kaze da ona poslje 15 godina gubi cijenu po pitanju samog objekta. Jedino plac / lokacija i sl. mogu imati konstantnu cijenu ili se povisiti ili pasti po utjecaju drugih okolnih faktora. Kaze objekat je potrosiv kao i auto. Poslje 15 godina ako si ulozio 100.000€ u izgradnju, isti objekat prema njegovim rijecima ima vrijednost 60.000€. Ulaganja i adaptacije to su vlastiti uzitak i trosak na koji kupac nema sta da razmislja ili pristaje jer to je po njegovim rijecima prosipanje iz praznog u suplje kao sto je silno krpljenje jednog ilizanog auta. Cijne kuca rastu fitivnim tokom i gladnim ocima.

Ako uzmemo racunucu da kuca od 100.000€ prodaje je placena 20.000€ u gotovini i 80.000€ kreditom onda prodavac ako zeli da je proda i ima u dzepu pozitivnu nulu na kraju. Njena cijena nije vise 100.000€ jer njegov dug od 80.000€ + kamate treba da bude saniran sto znacin da bi dostigao 0, on istu mora da proda, ovisno od kamate i troskova kredita, za 140.000€ recimo - ukupno. To sto niko ne zeli biti gubitnik oko nekretnine je druga stvar, a najvise ima uticaja mentalitet nato. I onda ja ne zelim da placam tudji dug i losu ekonomsku poziciju, jer zeli da se kutarise, ja sam voljan da platim ono sto je normalna cijena koju je i on platio a ako i dalje on ima duga pa sto nije mislio sta moze i sl. Otplata kuce u HR kroz turizam u roku od 10 godina je bajka i nista vise.

Svi govore o nekim strasnim --nametima---. Zna li oko -koliki su ti nameti. I taj porez -je neki %. Razumijem Bosance , nisu navikli da placaju za luxuz, pa im cudno kad dodju u HR da moraju cak i '''struju '''platiti.

Zviz wrote:Nebi reko da se bilo kome zuri da proda. Prije bi rekao da svak moli Boga da nikada ne proda a eto ko fol prodaje - paradox kojeg civilizacije i civilizacije nisu vidile. Pocnimo od same cinjenice nekoga imena. U Skandinavskim zemljama je Hrvatska kao turisticka destinacija u jednu dobro ruku jako ogranicena. Doslovice vazi za Camping destinaciju. Tipa ko hoce da kampuje. U Ceskoj, SLovackoj i Madzarskoj i ovo je mene pravo zapanjilo, Hrvatska vazi kao ako nemas para da ides negdje drugo ili si vremenski ogranicen. I sad se ja pitam ko kome ovdje pridaje eksluzivu i sta? Naravno svak ima pravo da cijeni svoje ali mislim da je na Balkanu veci glad za bogatsvom i parom nego da se cestito najede.

Prodavac kaze povoljno prodajem. Ja kao kupac kazem, meni to nije povoljno. Onda ide ona demagogoja, ko tipa pa vi zivite vani sta kukate. Sad mu je krivo sto ja nisam pristao ili sto kazem da bi ali za nizu cijenu.

U Hrvatskoj m2 stambenog prostora je 800-1.200€ to je kapak. Sve ostalo je nabijane cijene nista vise. Gradjevinac iz HR mi je rekao da gradnja bilo ceka jos pogotovo kad firme grade stambene objekte, cijena m2 je malo niza od 500€. On, iz Zadra, kaze da se cijene nekretnina krecu po principu avansa na markiranu odjecu. Svak gleda 150% dobit. Gradjevinski strucnjak kaze ako cemo gledati sa gradjevinske strane jednu kucu, on kaze da ona poslje 15 godina gubi cijenu po pitanju samog objekta. Jedino plac / lokacija i sl. mogu imati konstantnu cijenu ili se povisiti ili pasti po utjecaju drugih okolnih faktora. Kaze objekat je potrosiv kao i auto. Poslje 15 godina ako si ulozio 100.000€ u izgradnju, isti objekat prema njegovim rijecima ima vrijednost 60.000€. Ulaganja i adaptacije to su vlastiti uzitak i trosak na koji kupac nema sta da razmislja ili pristaje jer to je po njegovim rijecima prosipanje iz praznog u suplje kao sto je silno krpljenje jednog ilizanog auta. Cijne kuca rastu fitivnim tokom i gladnim ocima.

Ako uzmemo racunucu da kuca od 100.000€ prodaje je placena 20.000€ u gotovini i 80.000€ kreditom onda prodavac ako zeli da je proda i ima u dzepu pozitivnu nulu na kraju. Njena cijena nije vise 100.000€ jer njegov dug od 80.000€ + kamate treba da bude saniran sto znacin da bi dostigao 0, on istu mora da proda, ovisno od kamate i troskova kredita, za 140.000€ recimo - ukupno. To sto niko ne zeli biti gubitnik oko nekretnine je druga stvar, a najvise ima uticaja mentalitet nato. I onda ja ne zelim da placam tudji dug i losu ekonomsku poziciju, jer zeli da se kutarise, ja sam voljan da platim ono sto je normalna cijena koju je i on platio a ako i dalje on ima duga pa sto nije mislio sta moze i sl. Otplata kuce u HR kroz turizam u roku od 10 godina je bajka i nista vise.

Cijene nekretnine u Hrvatskoj, nisu realne, ali su takve kakve jesu abnormalne, i sve ce to da ide svojim tokom dok postoje kupci koji zele da plate 15.000,00 EUR za m2 nekretnine u Dubrovniku.

Dakle, princip ponude i potraznje, hocel ko necel stvar je ogromnog trzista.

Bogataši na dubrovačkoj Lozici plaćaju kvadrat 7000 eura, a nemaju ni kanalizaciju

Kad u istom, malom naselju i u bliskom susjedstvu žive operna primadona Ruža Pospiš Baldani, ruski oligarh Viktor Vekselberg, poduzetnici kao što su Albert Papo, Duško Kusijanović, Đuro Bratičević, Mirko Obrvan, Miroslav Čutura, Pero Vićan, Zoran Vladić i Željko Baotić, bankar Neven Barač, ginekolog Asim Kurjak, nogometaš Mark Viduka i košarkaš Nikša Prkačin te više bivših veleposlanika; kad znaš da je tu vila pokojnog slikara Mersada Berbera i da je među prvima stanarima bio svjetski poznati dirigent Lovro von Matačić, ne trebaš razmišljati: odmah znaš, riječ je o Dubrovniku, točnije njegovu ekskluzivnom naselju Lozica, kvartu koji bez konkurencije ima najskuplje stambene kvadrate u Hrvatskoj. Cijena je, ako uopće pronađete koji slobodni četvorni metar, 7000 eura. Po kvadratu.

Većina vila nalazi se tik uz morsku obalu, te se mogu se pohvaliti da imaju privatne plaže na koje nitko drugi nema pristup. Dio je građen u stilu renesansnih zdanja srednjovjekovne vlastele Dubrovačke Republike, koja je u neoposrednoj blizini, uz obalu Omble, zbog tamošnje mikroklime i stoga što tu vjetar stalno puše, tada imala rezidencijalne ljetnikovce.

Ima tu, naravno, i suvremenih zdanja, koje međunarodni eksperti ne štede kad dodjeljuju prestižne arhitektonske nagrade, iako domaći nerijetko tvrde da su ta moderna rješenja krajobrazno primjerenija Floridi ili Kaliforniji, a ne Mediteranu, osobito ne povijesnom stilu drevne Republike.

Tijekom najvećeg građevinskog booma i potražnje kuća u proteklom desetljeću, kvadrat golog krša u Lozici se prodavao po zlato, a za najluksuznije stanove - nije science fiction nego stvarnost - kvadrat se plaćao i do 12.000 eura! Basnoslovne cijene postizali su i objekti u drugom redu kuća, koje od prvog, obalnog, dijeli stara magistrala.

Lozica je hit među elitom postala od sredine 60-ih godina 20. stoljeća, kada je počela gradnja luksuznih villa i vikendica. Tada su se među stanarima pojavili Lovro Matačić i Ruža Pospiš Baldani, kao onodobni velikani, da bi se prvi tajkuni, kojima je kuća u Lozici bila statusni simbol i pitanje prestiža, pojavili nakon Domovinskog rata.

Dio novopečenih bogataša, uz prikriveni podsmijeh mještana i "bogataša- starosjedilaca", šetali su Lozicom katkad i u pratnji bodyguarda. Ipak, brzo im je došlo "iz donje u gornju": privatni su zaštitari nestali, a oni su se stopili s lokalnim pukom kako bi bili što tiši i neprimjetniji.

Cijene su vremenom u tom predgrađu smještenom pet kilometara zapadno od Dubrovnika ipak pale, jer se i graditeljski balon ispuhao, pa se tako danas jedna skladna, stara vila može kupiti za "samo" šest milijuna eura. "Obične" kuće trže se, pak, po cijeni od 1,5 milijuna eura.

Ono što, međutim, ni mnogi Dubrovčani ne znaju, jest da je Lozica - tako barem tvrde brojni mještani s kojima smo razgovarali - elitno naselje s mnogno mana i maćehinskog odnosa prema njima. Revoltirano kažu da ih se gradska uprava sjeti većinom kad treba platiti poreze, prireze i skupe komunalije, ali ne i kod rješavanja osnovnih komunalnih problema. U Lozici, naime, nema nogostupa, nema ni kanalizacije, nema ni običnoga kioska, a kamoli trgovine, dok je prijam televizijskoga signala i interneta jako loš, a javna rasvjeta prilično oskudna.

Gadski prijevoz kao da i ne postoji, a kako je jedan kombibus nedostatan tako i djeca nakon poslijepodnevne nastave imaju problem kako doći kući.

- Aktualnu i bivšu vlast mi kao da ne zanimamo, vjerojatno misle da ovdje žive bogatuni, pa neka si sami izvole riješiti probleme, što nije dobro. Objekti imaju fose iz kojih se nerijetko kanalizacija ispušta u more, osobito ljeti kad crne tankove katkad isprazne i izletnički brodovi, pa bi tu i Sanitarna inspekcija imala posla. Unatoč tome, kanalizaciju redovito plaćamo, kao i odvoz smeća iako su kontejneri vrlo rijetki. Moj zet svako jutro kilometrima nosi vrećicu kućnog otpada do prvog kontejnera. I vodoopskrba je polovično riješena: tek nedavno smo dobili bolju opskrbu a prije toga smo je ljeti više nemali nego imali. Još uvijek je lošija iz smjera Mokošice, dok je iz smjera Zatona voda riješena na kako-tako zadovoljavajući načinv - žali se poduzetnik Đuro Bratičević.

No, to nije sve. Svjetlo gori na svakom drugom stupu, a kad pregori sijalica "treba skoro godinu dana da se promijeni". Dio mještana je ogorčen jer, kažu, naselje jest elitno, ali u njemu ne žive samo bogatuni, nego i oni koji nisu uz more a mirovine su im jedini izvor prihoda, te već godinama trpe hendikep nebrige gradskih otaca zbog fame da u Lozici žive samo bogataši.

Ljut je i direktor UTD Ragusa Igor Jurišić, kaže da je Lozica postala elitno naselje tek nakon rata.

- Blaženi mir i tišina su plus kojeg imamo samo zimi, ne i ljeti. Živim iznad magistrale, a Vijeće mjesnog kotara je većinom iz Zatona te novac za obnovu i gradnju skreću u Zaton kojem "poštanski" pripadamo ali ne primamo preporučene pošiljke! Poštar ih iz Zatona ne donosi jer ne smije a mi ne znamo za njih. Ne dostavljaju ni kaznu za parking za koju doznamo tek kad policija dođu da nas privede - ogorčeno će Jurišić.

- Žalili smo se, ali je pošta vrlo kompliciran državni sustav. Neki su prisiljeni i negdje drugo se prijavljivati samo da bi dobivali poštu. Kombi koji nam je jedini prjevoz ima samo jednog vozača, a zadnja vožnja je zakazana za 16.40 sati. Je, točno je da smo rekorderi po afitavanju, ali naši turisti nemaju prijevoz do Grada i natrag - nastavlja Jurišić.
Mještani su, ako ništa, uspjeli postići da se plaža redovno čisti i održava: od Grada su dobili materijal i sredili je. Ipak, ne brinu o njoj svi jednako. Čujemo da je jedan od tajkuna plovećom dizalicom do plaže dopremio nekoliko stijena u želji da je pregradi. Ali - joj! - dio stijena oborilo je more a dio mještani. Ono što je ostalo, smiju se naši sugovornici, čak je i dobro ispalo: kupači sad imaju i željeni hlad!

Problem je, saznajemo, i to što ljudi "sa strane" ne žele ulagati u zajedničke sadržaje i što ne shvaćaju da kupnja kuće uz more ne znači i dobivanje privatne plaže.

- Lozica nije Hollywood, tu žive normalni ljudi koji rade i bore se za život. Vodoopskrba je rađena kad i odmaralište, tada za par kuća, a sada ih je 88. Zbog priča o "vilama milijardera" zaboravlja se na one koji nemaju. Ipak, problemi se, iako presporo, rješavaju. Puno je ovdje pozitivnog: savršena pozicija čini Lozicu zaštićenu i od juga i od bure, a da dan traje 24 sata svo to vrijeme bili bismo u suncu. Otoci su nam valobrani, a kad ferma promet tišina i ljepota su za uživanje u pjevu ptica i prirodi - zaključuje Dijana Radulović, vlasnica jedinog restorana u Lozici.


Gusari
Lozica se prvi put spominje u 13. stoljeću, a danas brojne omirine svjedoče o tom vremenu. Legenda kaže da su je gusari spalili a postoje i priče da su stalno bili u zavadi s vlastelom Republike zbog dobre pozicije i dobra vina, te da su surađivali više s pukom no vlastelom. Tu je i nepotvrđena legenda da su vlastelini jednu staricu potplatili da tijekom mise otruje sve gustijerne te su, kažu, preživjele samo obitelji s gustijernom uz kuću.


Urbane legende
Dvije od novih, urbanih legendi su one o vlasniku Fabergeovih jaja i hotela "Belveder" Viktoru Vekselbergu koji je za gradske uprave Dubravke Šuice navodno nudio rješenje vodovoda uz uvjet da se negdje zabilježi kao donator. Rezultat je poznat, kao i onaj iz druge urbane fame o tome kako je zamoljen da vodovod načini, ali po cjeniku velikom kao pola projekta Južni Jadran...

Graf: Pregled država čiji su državljani najčešći kupci nekretnina u Hrvatskoj – ukupan broj kupoprodaja od 2010. do 2012.



I sad je ono sjajno pitanje koliko od ovih iz Njemacke, Austrije ili Svedske prica YU jezikom i ima prezime IC ...

Uzimaju ljudi, Ambramovic je kupio vilu kraj Dubrovnika nedavno.

E sad se nulti milioneri stavljaju na listu zajedno sa nasom dijasporom koja ''zvekece ''sa malo vishe sice. pa hoce u Hr.

muminovic wrote:Uzimaju ljudi, Ambramovic je kupio vilu kraj Dubrovnika nedavno.

Od 203 norvezana ja se smijem okladiti u sta god zelio da 199 njih su izbjegli iz BiH ili HR.

ma ko god ima 10+ miliona EUR nek uzima, sto da ne, a takvih ima milioni.

Doda37 wrote:Tu je racunica ugrubo, jer cijena 6 i 9 mjeseca ne moze biti ista kao 7 i 8 mjesec

@Zviz pogledaj cijene stanova u Makarskoj uz plazu, od 3000 € pa na vise

Evo upravo sam sad gledao oko Makareske, preslano jarane. Budimo realni. Makarska je gradicic koji goto i nema vlastite plaze, mislim ima ali je to sve previse nakrcano. Do tih nekih restorana mi nije nesto stalo, pa iskreno receno i da imam nebi dao tolike pare za nesto tu. Znam svak ima svoje ali ipak treba biti realan i kao kupac i prodavac. Mada imam osjecaja da su prodavaci jako ne realni, a nije da nema ni neralnih kupaca ali pogledajmo cinjenice. Procijena imovine u HR? Polizi prst i turi ga u zrak pa zakljuci iz kojeg pravca puse.

Zbog ove teme danas sam gledao oglase, pa i Makarsku, Ima stanova cca 50 m2 do 80000€ ( novo) cak i manje, ali iznad magistrale. Kako Makarska nema plazu, ako je neko ima to je Makarska, mislim par kilometara

Doda37 wrote:Zbog ove teme danas sam gledao oglase, pa i Makarsku, Ima stanova cca 50 m2 do 80000€ ( novo) cak i manje, ali iznad magistrale. Kako Makarska nema plazu, ako je neko ima to je Makarska, mislim par kilometara

Joj dragi daj 80m2 za 80.000€, 50m2 to je malo veci WC sa kredencom.
A sto se plaze tice imas nudisticku, ima ono sto je pribijeno uz setaliste i sto je prekrcano uvijek pravi mravinjak, onda ima tamo ona gdje je Buba i naka galama... posteno receno ako zelis malo mira moras ili ici juzno prema Tucepima ili sjeverno prema Baskoj Vodi.

Za te pare ne mozes ni u Sarajevu ni Tuzli kupit 80 m2 kamo li na moru

Bolje ti je krstari uzivaj, za 10.000 EUR-a imas super krstarenja cca 30 dana u solidnom brodu.

Zviz wrote:Joj dragi daj 80m2 za 80.000€, 50m2 to je malo veci WC sa kredencom

Ajd ne lupaj! Vi u Danskoj ko da vam je normativ 100 kvadrata po glavi, ko teksaški rednexi Ja sam bio u Rovinju u apartmanu od cca 55 m2, odlično opremljen i raspoređen sa popriličnom terasom.

E jebi ga jarane,ja odrasto sretan u 55m2 sa majkom i sestrom.Nista mi ne fali.

Lajavikrelac wrote:

Zviz wrote:Joj dragi daj 80m2 za 80.000€, 50m2 to je malo veci WC sa kredencom

Ajd ne lupaj! Vi u Danskoj ko da vam je normativ 100 kvadrata po glavi, ko teksaški rednexi Ja sam bio u Rovinju u apartmanu od cca 55 m2, odlično opremljen i raspoređen sa popriličnom terasom.

U Danskoj prosjek kvadratura samca je 68m2 - dok sam studiro sam zivio sam u stanu 70m2 tj. Dnevni, spavaca, hodnik, kupatilo i kuhinja. Sta ja znam al u Danskoj nije tradicija tjesno ili skuceno ziviti.

HAVANA wrote:E jebi ga jarane,ja odrasto sretan u 55m2 sa majkom i sestrom.Nista mi ne fali.

Nisam rekao nista o sreci, mislim svak ima svoj ukus ali ja sam danskog mentaliteta... u vecini slucaja kod nas u jednu traku mogu dva auta stati - mislim u gradu. Isto oko stanova 100m2 se u danskoj racuna kao sredina. 50m2 to je studio stancic za studente.

Kod nas i ujednqko trecoj zemlji u svijetu sa prosjekom kad je rijec o kucana pro sprat je 137m2 samo su Australci i Ameri iznad.

hrle1976 wrote:Kako vi koji kao i ja vec decenijama zivite van ex-YU granica razmisljate o evt. kupovini stana ili kuce na Jadranskoj obali, mislim u Hrvatskoj? Je 'l isplatljivo? Koje su restrikcije kad stranac kupuje etc.

Ljudi dragi sta ovo pisete ? Jel ko od vas kupio kucu pa probo izdavat kad nisi prisutan ?
... Ja sam u mom zivotu napravio hiljadu gluposti. Al sto je glupost bila kupit kucu i pa je izdavat dok sam ja 1500 km daleko ... e to vam ne mogu objasnit! Citajuci ovo naletih na neki post dje neko objasnjava kako " imas cetiri apartmana , svaki po 100 eura , sezona traje 90 dana... i eto lake racunice .... udje 36 'iljada u dzep a kurcem nisi mrdno'" sad bi trebo stavit jedno trijes smajlija sto kolutaju ocima. Sve me ovo podsjeca na onu scenu iz Shindler liste kad stari napravi ono nesto za za par minuta a Svabo mu kaze "odlicno u danu imas toliko minuta podjeljeno sa par minuta , dakle moras napravit za dan .... toliko komada" Jel ko od vas cuo za boravisnu taksu ? Jel ko od vas cuo za kontrole prijavljivanja turista? Jel ko od vas cuo kolike su kazne za neprijavljene goste ? To mogu muckat domaci , a ti bi da dodjes sa strane pa nesto fol da ti ... ma bjaaaazi ! Nema veze sto si iz Bosne , mada ti je to otezavajuca okolnost, isto je onima iz Pozege. Mora bit sve po propisu. Kad izadje gost , ko ce oprat i sve sredit ? Jeste imas varijantu agencije. Jest , ali oni ti to dzabe rade !! Ides li preko agencije donji si. Pola ti ne prijave a ono sto prijave ti placas porez.
Kad sam prodo kucu ko da sam se rodio. Na stranu to da su cijene na Azurnoj obali mnogo prihvatljivije.
Inace , studija o isplatljivosti izdavanja kaze da godisnja ZARADA od 4% je fenomenalna , te s toga rok za otplatu investicije je veci od 20 godina.
Da rezimiram. Ako ne zivis u toj kuci u periodu izdavanja , mani se corava posla. Ne uzimaj veliku kucu jer ce se javljat svajaka rodbina ! Ne uzimaj kucu jer su troskovi odrzavanja trostruko veci od stana ! Moj savjet : provodi se sada dok mozes , a nesto kupi kad podjes u penziju. Ja sam ti reko a ti vidi sta ces i kako ces ! Zivio !

@KENJAC

100% tacno.
Znas kako ide kod Bosanaca---nabio se Huso na vile, suti i pusti Hasu da i se i on nabije.

Zviz wrote:

HAVANA wrote:E jebi ga jarane,ja odrasto sretan u 55m2 sa majkom i sestrom.Nista mi ne fali.

Nisam rekao nista o sreci, mislim svak ima svoj ukus ali ja sam danskog mentaliteta... u vecini slucaja kod nas u jednu traku mogu dva auta stati - mislim u gradu. Isto oko stanova 100m2 se u danskoj racuna kao sredina. 50m2 to je studio stancic za studente.

Kod nas i ujednqko trecoj zemlji u svijetu sa prosjekom kad je rijec o kucana pro sprat je 137m2 samo su Australci i Ameri iznad.

Jeste siroki,u macku piterinu.Cini ti se,to si se ti nafuro da si danskog mentaliteta.
Nako usput...Vjeruj mi ako kupujes na moru nesto,ne vidim razlog za nekim kvadratima.Samo belaj na vrat.Ja da mogu prodo bi pola kuce.Od 100 i kusur kvadrata...sve mi se desava i sve sto mi treba je bastica i mozda 30-40 m2 u kuci.Ostalo samo teret,cisti ga,kreci ga,odrzavaj...Lijepo je jedino kad je vece sto moze doci neko od raje,prespavati,dijete moze povesti nekoga...
Na moru treba,mala kucica,mala bastica,mali motor,mali camac,gitara,rostilj...Jebo more gdje je raskos bitan i gdje svecanu toaletu nosis,bar meni.Volim mala mjesta,stara mjesta,neizgradjena,bez bogatih kompleksasa sto se razmecu i pokazuju.Jebale im pare mater,dolazis da se odmoris od ludila i trke,da legnem u uvalu,nako,brojim sisarke,da te male stvari cine sretnim,kao nekad,u bezbriznoj mladosti.Draza mi je kila srdele,par boca vina,bastica i prijatelji nego 3 vile i fensi restorani po dubrovniku.Dubrovnik je za prosetat i popit pice,sve dalje me umara.

Dzenet.

Havana ne zna Zvizonija cim ga je ozbiljno shvatio

Sto,znaci per se danac,fen kare,folovi golovi...? Nisam znao dede mi.

Ako je 80m2 raskosenost onda hbga.