Kakav je društveni smisao 1 Maja
-
Breathless
- Posts: 1072
- Joined: 02/11/2013 16:05
#101 Re: Kakav je društveni smisao 1 Maja
Fašistima još jedna jasna poruka! Nece proci, a igranjem s vatrom rizikujete da izgubite sve svoje pljackom i nasiljem stecene privilegije.
-
Breathless
- Posts: 1072
- Joined: 02/11/2013 16:05
#102 Re: Kakav je društveni smisao 1 Maja
Ako vam je dusa u tome da tlacite i parazitirate na tudjoj muci, onda vam je treba uzeti. I ne zaboravite, dusu imaju i oni koje pretvarate u robove, a kad se ta dusa raspali, tesko vama.ilkbahar wrote:
s jedne strane nas ovi muslimani bombarduju naslovima poput "Luciferov dan prvi maj" a s druge strane ovi sto nam uzese dusu !
-
Breathless
- Posts: 1072
- Joined: 02/11/2013 16:05
#103 Re: Kakav je društveni smisao 1 Maja
Pogledajte film Husinska buna, snimljen po jednom od najsvjetlijih trenutaka u historiji BiH, u kojem se bh radnistvo prvi puta odlucilo na otvoreni otpor ugnjetavanju i vidjet cete gdje nas zele vratiti zagovornici novog zakona o radu, cak mozda i u gori polozaj.
Ovu lekciju trebamo svaki dan ponavljati.
Ovu lekciju trebamo svaki dan ponavljati.
Last edited by Breathless on 02/05/2015 16:13, edited 1 time in total.
- Tesla10
- Posts: 1894
- Joined: 14/05/2013 14:44
#104 Re: Kakav je društveni smisao 1 Maja
Tako je. Prelazna faza iz kapitalizma u komunizam. Međutim nikada niko nije dosegao komunizam kao što si i rekao.dječak sa šibicama wrote:Socijalizam je u komunistickoj ideji, prelazna faza i samo stepenica prema komunizmu, koji je smatran idejom savrsenstva i blagostanja.
Medjutim, komunizam nikada nije zazivio u praksi, osim u izraelskim kibucima. Ali to je neka druga tema.
-
kosava
- Posts: 1629
- Joined: 10/05/2013 20:36
#105 Re: Kakav je društveni smisao 1 Maja
bekana,bekana mada se u mom selu kaze fin je pravo lijep za zamrzivacaspreca wrote:kosava wrote:Samo da se pohvalim opet sam klao sabahom.![]()
nadamse da nisi nase
sala
- Lokman
- Posts: 885
- Joined: 28/02/2014 13:00
#106 Re: Kakav je društveni smisao 1 Maja
https://www.youtube.com/watch?v=3ZDBGze-MccBreathless wrote:Pogledajte film Husinska buna, snimljen po jednom od najsvjetlijih trenutaka u historiji BiH, u kojem se bh radnistvo prvi puta odlucilo na otvoreni otpor ugnjetavanju i vidjet cete gdje nas zele vratiti zagovornici novog zakona o radu, cak mozda i u gori polozaj.
Ovu lekciju trebamo svaki dan ponavljati.
Vremena su se promjenila. Koliko god se trudio da se zadržiš u dogmatskom snu, recikliranjem socrealističke propagande, realnost te demantuje. Mladi masovno odlaze, ili razmišljaju, o odlasku na zapad, u uređena kapitalistička društva koja generišu blagostanje i socijalnu sigurnost. Bježe iz ekonomske lešine komunizma koji je trajno poremetio sistem vrijednosti i kreirao birokratskog monstruma zbog kojeg nema investicija i radnih mjesta. Tako su radili i naši očevi i naši djedovi. Brozov i Kardeljev eksperiment završio je ekonomskim bankrotom i krvavim raspadom Jugoslavije. Sistem koji se zasniva na negiranju ekonomskih zakonitosti i ekonomskih sloboda mora okončati u permanentnoj krizi koja traje od momenta kada su amerikanci prekinuli kreditiranje jugoslovenskog komunističkog eksperimenta pa do danas (amerikancima je bio interes da naprave pukotinu u komunističkom bloku pa su finansirali Brozovo suprotstavljanje Staljinu. Inače Broz je bio mason i engleski špijun), kada smo došli do dna i više nemamo izbora osim da se integrišemo u zakone kapitalističkog globalnog sistema koji nema tolerancije za revizionizam i samoobmanu komunističkih demagoga. U modernom svijetu ne postoji klasni rat kako to propagira komunistički obmanjivači i demagozi. Danas kada praktički ne postoje granice kapital odlazi na one destinacije koje mogu garantovati povrat i sigurnost. Sve je međusobno uvjetovano, kapital ne vrijedi bez pravne sigurnosti i produktivne i kvalifikovane radne snage, kao i obratno. Pod sintagmom investitori kriju se vlasnici kapitala koji osiguravaju radna mjsta i samim time blagostanje u neposrednom okruženju. Tako gdje nema investicija i kapitala tamo nema ni ekonomskog rasta niti novih radnih mjesta. Šta je 1 maj u stavrnosti? Praznik nerada i uživanja za birokratsku klasu nastalu na nepotizmu. Svako normalan bio je svjedokom masovne demonstracije bahatosti privilegovane birokratske kaste štetočina i neradnika čije su hiljade automobila blokirale ceste i granične prelaze. Prava žrtva nereformisanog sistema jeste šutlijva većina marginalizovanih, koji nemaju pristupa radnom mjestu ili su zaposleni u realnom sektoru koji propada pod teretom naslijeđenog komunističkog mentaliteta koji se materijalizuje u neproduktivnoj i korumpiranoj birokratiji.
- spreca
- Posts: 66518
- Joined: 07/11/2006 19:31
- Location: Na Spreci fatam ribe....... za guzicu
#107 Re: Kakav je društveni smisao 1 Maja
kosava wrote:bekana,bekana mada se u mom selu kaze fin je pravo lijep za zamrzivacaspreca wrote:kosava wrote:Samo da se pohvalim opet sam klao sabahom.![]()
nadamse da nisi nase
sala
bekan na bekana mislim.
-
Breathless
- Posts: 1072
- Joined: 02/11/2013 16:05
#108 Re: Kakav je društveni smisao 1 Maja
Gomila desnicarskih floskula i nebuloza ideoloskih potomaka Adem-age Mesica i Dzafer-bega Kulenovica, koji nas pokusavaju ubijediti da historija pocinje sa pobjedom onih koji su 1945. izgubili rat, a ponovo zaposjeli vlast pocetkom 90-ih. Ne bjeze mladi od socijalizma, od socijalne sigurnosti i socijalne drzave, od radnickog samoupravljanja, od besplatnog zdravstva i obrazovanja, drustvenih stanova, radnickih prava koja niko nije smio krsiti, vec od vas koji ste sve to unistili i ovu zemlju podijelili na begovate kojima suvereno vladate, a obicnog covjeka sveli na nivo ulicnog psa. Za ovih 20-tak godina ste proizveli samo nesrecu, jad, ekstremno siromastvo i ekstremne klasne razlike medju ljudima, radnike i siromasne ste osudili na robiju i smrt, nametnuli im kulturu ispraznosti, uvezli teror i strah, neizvjesnost postavili za dominantni drustveni osjecaj, opljackali sto se moglo opljackati i unistili sto se moglo unistiti i pri tom zaduzili svaku od ovih banana drzavica za desetine i desetine puta vise nego sto je bila ikada zaduzena Jugoslavija. Vise ne proizvodite opanke kao prije socijalisticke revolucije, vec i njih uvozite. Za 20 godina je BiH od agrarne zemlje i zemlje sa 90% nepismenih postala zemlja sa visoko razvijenom industrijom i nepismenost je gotovo iskorijenjena, otvorene su skole u svakom zaseoku, univerziteti, brojne kulturne institucije, urbanizovane kasabe i izgradjena sva infrastruktura. Ekonomija BiH je 80-ih je sa Energoinvestom, Hidrogradnjom, namjenskom industrijom, itd, itd, bila respektabilna na globalnom trzistu. Sta ste vi uradili? Danas ne izvozite ni košpice od tikve. Jos da cirkus bude potpun, pricate o brizi za radnike u "realnom sektoru", a doveli ste ih u polozaj gori nego sto su bili robovi, a i budali je jasno koje namjere stoje iza toga.Lokman wrote: Vremena su se promjenila. Koliko god se trudio da se zadržiš u dogmatskom snu, recikliranjem socrealističke propagande, realnost te demantuje. Mladi masovno odlaze, ili razmišljaju, o odlasku na zapad, u uređena kapitalistička društva koja generišu blagostanje i socijalnu sigurnost. Bježe iz ekonomske lešine komunizma koji je trajno poremetio sistem vrijednosti i kreirao birokratskog monstruma zbog kojeg nema investicija i radnih mjesta. Tako su radili i naši očevi i naši djedovi. Brozov i Kardeljev eksperiment završio je ekonomskim bankrotom i krvavim raspadom Jugoslavije. Sistem koji se zasniva na negiranju ekonomskih zakonitosti i ekonomskih sloboda mora okončati u permanentnoj krizi koja traje od momenta kada su amerikanci prekinuli kreditiranje jugoslovenskog komunističkog eksperimenta pa do danas (amerikancima je bio interes da naprave pukotinu u komunističkom bloku pa su finansirali Brozovo suprotstavljanje Staljinu. Inače Broz je bio mason i engleski špijun), kada smo došli do dna i više nemamo izbora osim da se integrišemo u zakone kapitalističkog globalnog sistema koji nema tolerancije za revizionizam i samoobmanu komunističkih demagoga. U modernom svijetu ne postoji klasni rat kako to propagira komunistički obmanjivači i demagozi. Danas kada praktički ne postoje granice kapital odlazi na one destinacije koje mogu garantovati povrat i sigurnost. Sve je međusobno uvjetovano, kapital ne vrijedi bez pravne sigurnosti i produktivne i kvalifikovane radne snage, kao i obratno. Pod sintagmom investitori kriju se vlasnici kapitala koji osiguravaju radna mjsta i samim time blagostanje u neposrednom okruženju. Tako gdje nema investicija i kapitala tamo nema ni ekonomskog rasta niti novih radnih mjesta. Šta je 1 maj u stavrnosti? Praznik nerada i uživanja za birokratsku klasu nastalu na nepotizmu. Svako normalan bio je svjedokom masovne demonstracije bahatosti privilegovane birokratske kaste štetočina i neradnika čije su hiljade automobila blokirale ceste i granične prelaze. Prava žrtva nereformisanog sistema jeste šutlijva većina marginalizovanih, koji nemaju pristupa radnom mjestu ili su zaposleni u realnom sektoru koji propada pod teretom naslijeđenog komunističkog mentaliteta koji se materijalizuje u neproduktivnoj i korumpiranoj birokratiji.
Neradnici i stetocine ste vi, privatizacijski pljackasi, tajkuni i zagovaratelji neoliberalnog kapitalizma, zlostavljaci radnistva i utajivaci poreza, svuda u svijetu ste isti, pa tako i kod nas. Kakvi jos licemjeri, brinu se za radnike u "realnom sektoru", a ubijaju ih gore nego sto su ubijani robovi na rimskim galijama! Da povracas!
Postoji više načina da se neko ubije.
Može se nekome zabiti nož u trbuh.
Nekome oduzeti hljeb od usta.
Nekoga od bolesti ne izlječiti.
Nekoga strpati da živi u lošoj kući.
Nekoga na samoubistvo natjerati.
Nekoga radom izmrcvariti.
Nekoga u rat povesti...
Tek ponešto od svega toga
je zabranjeno u našoj zemlji.
B. Brecht
Idi medju radnike u "relanom sektoru" pa im pokusaj pricati tu fasistoidnu pricu i vidjet ces kako Musa dere jarca. Previse se zanosite i potcjenjujete njihovu pamet i odlucnost i to je dobro, jer ce na kraju djavo brze doci nego sto ste ga ocekivali.
-
Breathless
- Posts: 1072
- Joined: 02/11/2013 16:05
#109 Re: Kakav je društveni smisao 1 Maja
.
Last edited by Breathless on 02/05/2015 22:02, edited 1 time in total.
- Lokman
- Posts: 885
- Joined: 28/02/2014 13:00
#111 Re: Kakav je društveni smisao 1 Maja
Ti mi uopšte nisi interesantan jer odbijaš buđenje iz dogmatskog sna. Ali plasiraš neistine koje radi forumske javnosti moram raskrinkati. Prva velika laž i dezinformacija jeste vezanje ekonomske krize za pad komunističkog sistema. Plasira se teza kako je u Jugoslaviji teklo med i mlijeko, kako je stanovništvo uživalo blagodati prosperiteta, a da je padom komunističkog sistema, došlo do rata i ekonomske krize. Tačno je da je padom komunizma eskalirao nacionalizam, koji je doveo do besmislenog rata, ali taj je nacionalizam samo potiskivan u komunizmu, i kada je na globalnom planu, zbog idiotskog ekonomskog modela, doživio historijski slom, dok je kod drugih evropskih naroda, komunizam zamjenjen liberalizmom, kod nas je, zbog manijačkog i prevarantskog balkanskog mentaliteta, komunizam zamjenjen nacionalizmom i šovinizmom, što je neminiovno eskaliralo u rat. Ali nije istina da je ekonomska kriza uzrokovana raspadom Jugoslavije i propašću komunizma. Ekonomska kriza traje na prostorima bivše Jugoslavije već 40 godina bez prestanka i njeni su uzroci u suludom Kardeljevom eksperimentu socijalističkog samoupravljanja. Prava istina je da je Jugoslavija bila "Potemkinovo selo" koje se finansiralo, najprije kroz političke američke kredite, a nakon što su Amerikanci prekinuli finansiranje, jednim intenzivnim zaduživanjem kojim se fianansirao promašeni ekspetiment, dok se istodobno ti krediti nisu ulagali u izvozno konkurentne industrije nego se u duhu današnjeg autističnog shvatanja ekonomskih procesa, novac ulagao u neproduktivnu akumulaciju i održavanje stausa quo. Kada su krediti došli na naplatu Jugoslavija je upala u opću nelikvidnost, država je zbog nestašice deviza uvela bonove na deficitarne robe, a praktički je živjela od doznaka naših gastarbeitera iz Njemačke i Austrije. Ekonomski sitem je pukao sedamdesetih godina prošlog stolječa i tako puknut i nefukcionalan zadržao se do danas. Suština te krize prepoznaje se i danas, nema izvozno konkurentne privrede i sva socijalna energija usmjerena je na zadržavanje statusa quo jer je dominantno dogmatsko razmišljanje i strah od kapitalizma. Kratkotrajni period blagostanja na koji se pozivaju današnji komunistički obmanjivači bioje posljedica života na kredit, kada se živjelo iznad mogućnosti, kada su krediti došli na naplatu i kada su prekinuti izvori finansiranja takvog sistema, društvo je ušlo u krizu koja traje do danas.Breathless wrote:Gomila desnicarskih floskula i nebuloza ideoloskih potomaka Adem-age Mesica i Dzafer-bega Kulenovica, koji nas pokusavaju ubijediti da historija pocinje sa pobjedom onih koji su 1945. izgubili rat, a ponovo zaposjeli vlast pocetkom 90-ih. Ne bjeze mladi od socijalizma, od socijalne sigurnosti i socijalne drzave, od radnickog samoupravljanja, od besplatnog zdravstva i obrazovanja, drustvenih stanova, radnickih prava koja niko nije smio krsiti, vec od vas koji ste sve to unistili i ovu zemlju podijelili na begovate kojima suvereno vladate, a obicnog covjeka sveli na nivo ulicnog psa. Za ovih 20-tak godina ste proizveli samo nesrecu, jad, ekstremno siromastvo i ekstremne klasne razlike medju ljudima, radnike i siromasne ste osudili na robiju i smrt, nametnuli im kulturu ispraznosti, uvezli teror i strah, neizvjesnost postavili za dominantni drustveni osjecaj, opljackali sto se moglo opljackati i unistili sto se moglo unistiti i pri tom zaduzili svaku od ovih banana drzavica za desetine i desetine puta vise nego sto je bila ikada zaduzena Jugoslavija. Vise ne proizvodite opanke kao prije socijalisticke revolucije, vec i njih uvozite. Za 20 godina je BiH od agrarne zemlje i zemlje sa 90% nepismenih postala zemlja sa visoko razvijenom industrijom i nepismenost je gotovo iskorijenjena, otvorene su skole u svakom zaseoku, univerziteti, brojne kulturne institucije, urbanizovane kasabe i izgradjena sva infrastruktura. Ekonomija BiH je 80-ih je sa Energoinvestom, Hidrogradnjom, namjenskom industrijom, itd, itd, bila respektabilna na globalnom trzistu. Sta ste vi uradili? Danas ne izvozite ni košpice od tikve. Jos da cirkus bude potpun, pricate o brizi za radnike u "realnom sektoru", a doveli ste ih u polozaj gori nego sto su bili robovi, a i budali je jasno koje namjere stoje iza toga.Lokman wrote: Vremena su se promjenila. Koliko god se trudio da se zadržiš u dogmatskom snu, recikliranjem socrealističke propagande, realnost te demantuje. Mladi masovno odlaze, ili razmišljaju, o odlasku na zapad, u uređena kapitalistička društva koja generišu blagostanje i socijalnu sigurnost. Bježe iz ekonomske lešine komunizma koji je trajno poremetio sistem vrijednosti i kreirao birokratskog monstruma zbog kojeg nema investicija i radnih mjesta. Tako su radili i naši očevi i naši djedovi. Brozov i Kardeljev eksperiment završio je ekonomskim bankrotom i krvavim raspadom Jugoslavije. Sistem koji se zasniva na negiranju ekonomskih zakonitosti i ekonomskih sloboda mora okončati u permanentnoj krizi koja traje od momenta kada su amerikanci prekinuli kreditiranje jugoslovenskog komunističkog eksperimenta pa do danas (amerikancima je bio interes da naprave pukotinu u komunističkom bloku pa su finansirali Brozovo suprotstavljanje Staljinu. Inače Broz je bio mason i engleski špijun), kada smo došli do dna i više nemamo izbora osim da se integrišemo u zakone kapitalističkog globalnog sistema koji nema tolerancije za revizionizam i samoobmanu komunističkih demagoga. U modernom svijetu ne postoji klasni rat kako to propagira komunistički obmanjivači i demagozi. Danas kada praktički ne postoje granice kapital odlazi na one destinacije koje mogu garantovati povrat i sigurnost. Sve je međusobno uvjetovano, kapital ne vrijedi bez pravne sigurnosti i produktivne i kvalifikovane radne snage, kao i obratno. Pod sintagmom investitori kriju se vlasnici kapitala koji osiguravaju radna mjsta i samim time blagostanje u neposrednom okruženju. Tako gdje nema investicija i kapitala tamo nema ni ekonomskog rasta niti novih radnih mjesta. Šta je 1 maj u stavrnosti? Praznik nerada i uživanja za birokratsku klasu nastalu na nepotizmu. Svako normalan bio je svjedokom masovne demonstracije bahatosti privilegovane birokratske kaste štetočina i neradnika čije su hiljade automobila blokirale ceste i granične prelaze. Prava žrtva nereformisanog sistema jeste šutlijva većina marginalizovanih, koji nemaju pristupa radnom mjestu ili su zaposleni u realnom sektoru koji propada pod teretom naslijeđenog komunističkog mentaliteta koji se materijalizuje u neproduktivnoj i korumpiranoj birokratiji.
Neradnici i stetocine ste vi, privatizacijski pljackasi, tajkuni i zagovaratelji neoliberalnog kapitalizma, zlostavljaci radnistva i utajivaci poreza, svuda u svijetu ste isti, pa tako i kod nas. Kakvi jos licemjeri, brinu se za radnike u "realnom sektoru", a ubijaju ih gore nego sto su ubijani robovi na rimskim galijama! Da povracas!
Postoji više načina da se neko ubije.
Može se nekome zabiti nož u trbuh.
Nekome oduzeti hljeb od usta.
Nekoga od bolesti ne izlječiti.
Nekoga strpati da živi u lošoj kući.
Nekoga na samoubistvo natjerati.
Nekoga radom izmrcvariti.
Nekoga u rat povesti...
Tek ponešto od svega toga
je zabranjeno u našoj zemlji.
B. Brecht
Idi medju radnike u "relanom sektoru" pa im pokusaj pricati tu fasistoidnu pricu i vidjet ces kako Musa dere jarca. Previse se zanosite i potcjenjujete njihovu pamet i odlucnost i to je dobro, jer ce na kraju djavo brze doci nego sto ste ga ocekivali.
Godine su prolazile, a politicka vlast, koja je upravljala ekonomijom, nije znala naci radikalan i brzi izlaz iz te situacije. Nije bilo snaznih inicijativa ni na razini republika i pokrajina ni federacije da se razbije obruc etatizma i da se smjelo i masovno krene na svjetsko trziste. Osim nesloge medu republikama, inertno je djelovala apsolutna sigumost i odsutnost bilo koje vrsti rizika u poslovanju radnih organizacija i ljudi svih funkcija i polozaja - od radnika do direktora, od lokalnoga politicara do ministara, sto traje punih 40 godina. Gotovo nitko nije snosio rizik, ali je zato rizik pao na cijelo drustvo, sto je dovelo do radnicke place od 50 do 200 dolara. Tijekom krize nije provedena gotovo nijedna smjena rukovodstava - od poduzeca i opcine do republike i federacije - da bi se otvorio put mladim, ambicioznijim i sposobnijim ljudima. Za takvu vrstu promjena politicki i ekonomski sustav nisu imali ugradjene mehanizme. Politicka vlast, valjda i sama osjecajuci nedovoljnu snagu i legitimitet, nije se usudila na drasticne poteze bojeci se socijalnih posljedica i poremecaja odnosa unutar rukovodstava. Osim toga, djelovala je i teznja u svakoj federalnoj jedinici da se sacuva jedinstvo svoga naroda, jer je to jacalo pregovaracku poziciju u federaciji.
U ekonomskoj krizi, zbog stalnog opadanja osobnog dohotka, sve veci broj ljudi okrenuo se stjecanju zarada na druge nacine: povecao se rad u "fu~u" prosirila se "siva" ekonomija, gotovo su se epidemicno razvili razni "virtuozni" oblici kradje drustvene imovine, zatim neplacanje stanarina i komunalnih usluga; u krizi su osobito porasle razne spekulacije i crna burza....No, glavna je prepreka bio strah od kapitalizma, jer "sitna robna proizvodnja rada kapitalizam svakoga dana i svakoga sata, i to u masovnim razmjerima", kako je to govorio Lenjin.
Medjutim, nastali su neki novi otpori na koje se nije racunalo. Radilo se o narastajucem otporu istorodnih proizvodjaca drustvenoga sektora. A to se moglo i ocekivati. Jer, lako je zamisliti da bi veliku tvornicu namjestaja moglo ugroziti 5-6 poduzetnih stolara, sa po 5-6 najamnih radnika koliko ih dopusta zakon. Nije iskljuceno da bi jaki "farmeri" mogli ugroziti slabije organizirana poljoprivredna dobra itd. itd. A po mentalitetu, zaposleni u socijalistickom sektoru smatraju da ih njihova drzava mora zastiti od privatne konkurencije, osobito u situaciji nezaposlenosti i recesije sto ih je izazvala kriza.
I na kraju, u privatnom se sektoru mora mnogo, mnogo vise raditi nego u drustvenom. Autor ovoga teksta ispitivao je vise desetaka nezaposlenih mladica zasto se nisu zaposlili kod privatnika. Odgovor je bio: "Kod privatnika se mora raditi, ondje se ne moze zabusavati."
Zato nije ni cudno sto je u Jugoslaviji u prosjeku uz vlasnika bilo manje od jednoga najamnog radnika (0,8 radnika), a zakon dopusta 5 radnika.
Sve u svemu, svi sinteticki pokazatelji govore o neuspjehu svladavanja ekonomske krize, a to potvrdjuje i golema inflacija. Umjesto planiranoga smanjenja inflacije na 10% u 1985. godini, ona je stalno rasla i pocetkom 1985. dostigla je oko 70%, dok su sve europske zemlje (osim Islanda) smanjile inflaciju ispod 10%. Inflacija u Jugoslaviji rasla je ovim tempom: 1980. - 30%, 1981. - 46%, 1984. - 53%.
Standard je pao (1979-1984) 34%, a mirovine cak 40%, investicije su smanjene s 34% drustvenog proizvoda u 1980. na 29,6% u 1981, na 27,2% u 1982, na 23,2% u 1983. i na oko 19,5% u 1984. i pocetkom 1985.
-
funeral blues
- Posts: 1839
- Joined: 08/02/2011 11:15
#112 Re: Kakav je društveni smisao 1 Maja
Svaka častBreathless wrote:Gomila desnicarskih floskula i nebuloza ideoloskih potomaka Adem-age Mesica i Dzafer-bega Kulenovica, koji nas pokusavaju ubijediti da historija pocinje sa pobjedom onih koji su 1945. izgubili rat, a ponovo zaposjeli vlast pocetkom 90-ih. Ne bjeze mladi od socijalizma, od socijalne sigurnosti i socijalne drzave, od radnickog samoupravljanja, od besplatnog zdravstva i obrazovanja, drustvenih stanova, radnickih prava koja niko nije smio krsiti, vec od vas koji ste sve to unistili i ovu zemlju podijelili na begovate kojima suvereno vladate, a obicnog covjeka sveli na nivo ulicnog psa. Za ovih 20-tak godina ste proizveli samo nesrecu, jad, ekstremno siromastvo i ekstremne klasne razlike medju ljudima, radnike i siromasne ste osudili na robiju i smrt, nametnuli im kulturu ispraznosti, uvezli teror i strah, neizvjesnost postavili za dominantni drustveni osjecaj, opljackali sto se moglo opljackati i unistili sto se moglo unistiti i pri tom zaduzili svaku od ovih banana drzavica za desetine i desetine puta vise nego sto je bila ikada zaduzena Jugoslavija. Vise ne proizvodite opanke kao prije socijalisticke revolucije, vec i njih uvozite. Za 20 godina je BiH od agrarne zemlje i zemlje sa 90% nepismenih postala zemlja sa visoko razvijenom industrijom i nepismenost je gotovo iskorijenjena, otvorene su skole u svakom zaseoku, univerziteti, brojne kulturne institucije, urbanizovane kasabe i izgradjena sva infrastruktura. Ekonomija BiH je 80-ih je sa Energoinvestom, Hidrogradnjom, namjenskom industrijom, itd, itd, bila respektabilna na globalnom trzistu. Sta ste vi uradili? Danas ne izvozite ni košpice od tikve. Jos da cirkus bude potpun, pricate o brizi za radnike u "realnom sektoru", a doveli ste ih u polozaj gori nego sto su bili robovi, a i budali je jasno koje namjere stoje iza toga.Lokman wrote: Vremena su se promjenila. Koliko god se trudio da se zadržiš u dogmatskom snu, recikliranjem socrealističke propagande, realnost te demantuje. Mladi masovno odlaze, ili razmišljaju, o odlasku na zapad, u uređena kapitalistička društva koja generišu blagostanje i socijalnu sigurnost. Bježe iz ekonomske lešine komunizma koji je trajno poremetio sistem vrijednosti i kreirao birokratskog monstruma zbog kojeg nema investicija i radnih mjesta. Tako su radili i naši očevi i naši djedovi. Brozov i Kardeljev eksperiment završio je ekonomskim bankrotom i krvavim raspadom Jugoslavije. Sistem koji se zasniva na negiranju ekonomskih zakonitosti i ekonomskih sloboda mora okončati u permanentnoj krizi koja traje od momenta kada su amerikanci prekinuli kreditiranje jugoslovenskog komunističkog eksperimenta pa do danas (amerikancima je bio interes da naprave pukotinu u komunističkom bloku pa su finansirali Brozovo suprotstavljanje Staljinu. Inače Broz je bio mason i engleski špijun), kada smo došli do dna i više nemamo izbora osim da se integrišemo u zakone kapitalističkog globalnog sistema koji nema tolerancije za revizionizam i samoobmanu komunističkih demagoga. U modernom svijetu ne postoji klasni rat kako to propagira komunistički obmanjivači i demagozi. Danas kada praktički ne postoje granice kapital odlazi na one destinacije koje mogu garantovati povrat i sigurnost. Sve je međusobno uvjetovano, kapital ne vrijedi bez pravne sigurnosti i produktivne i kvalifikovane radne snage, kao i obratno. Pod sintagmom investitori kriju se vlasnici kapitala koji osiguravaju radna mjsta i samim time blagostanje u neposrednom okruženju. Tako gdje nema investicija i kapitala tamo nema ni ekonomskog rasta niti novih radnih mjesta. Šta je 1 maj u stavrnosti? Praznik nerada i uživanja za birokratsku klasu nastalu na nepotizmu. Svako normalan bio je svjedokom masovne demonstracije bahatosti privilegovane birokratske kaste štetočina i neradnika čije su hiljade automobila blokirale ceste i granične prelaze. Prava žrtva nereformisanog sistema jeste šutlijva većina marginalizovanih, koji nemaju pristupa radnom mjestu ili su zaposleni u realnom sektoru koji propada pod teretom naslijeđenog komunističkog mentaliteta koji se materijalizuje u neproduktivnoj i korumpiranoj birokratiji.
Neradnici i stetocine ste vi, privatizacijski pljackasi, tajkuni i zagovaratelji neoliberalnog kapitalizma, zlostavljaci radnistva i utajivaci poreza, svuda u svijetu ste isti, pa tako i kod nas. Kakvi jos licemjeri, brinu se za radnike u "realnom sektoru", a ubijaju ih gore nego sto su ubijani robovi na rimskim galijama! Da povracas!
Postoji više načina da se neko ubije.
Može se nekome zabiti nož u trbuh.
Nekome oduzeti hljeb od usta.
Nekoga od bolesti ne izlječiti.
Nekoga strpati da živi u lošoj kući.
Nekoga na samoubistvo natjerati.
Nekoga radom izmrcvariti.
Nekoga u rat povesti...
Tek ponešto od svega toga
je zabranjeno u našoj zemlji.
B. Brecht
Idi medju radnike u "relanom sektoru" pa im pokusaj pricati tu fasistoidnu pricu i vidjet ces kako Musa dere jarca. Previse se zanosite i potcjenjujete njihovu pamet i odlucnost i to je dobro, jer ce na kraju djavo brze doci nego sto ste ga ocekivali.
-
Breathless
- Posts: 1072
- Joined: 02/11/2013 16:05
#113 Re: Kakav je društveni smisao 1 Maja
Idi trazi kakvog hodzu neka ti zapise ili na kakav drugi nacin pokusa istjerati prikaze i komunisticke utvare, da to ne bi morale raditi mase ponizenih, pogazenih i obespravljenih. Ni saljevanje strave ti nece skoditi, jer ocito vuces duboke frustracije i strahove periodom kada je obican svijet zivio zivotom dostojnim covjeka i kad su drustvene stetocine, zlikovci, paraziti i fasisti, koji danas vode kolo, bili u misijim rupama. Uz to, konsultuj i neku uciteljicu za instrukcije iz elementarnog poznavanja maternjeg jezika. Sve ostale nebuloze kojim zatrpavas ovaj forum, nisu vrijedne komentara i trosenja vremena. Toliko besmislica istresenih na jednom mjestu odavno nisam vidio. Prema nekima u gornjem postu, cak je i antologijska glupost da je 1. Maj komunisticka izmisljotina (komunizam je kao nesto a priori lose i negativno) vrhunska mudrostLokman wrote: Ti mi uopšte nisi interesantan jer odbijaš buđenje iz dogmatskog sna. Ali plasiraš neistine koje radi forumske javnosti moram raskrinkati. Prva velika laž i dezinformacija jeste vezanje ekonomske krize za pad komunističkog sistema. Plasira se teza kako je u Jugoslaviji teklo med i mlijeko, kako je stanovništvo uživalo blagodati prosperiteta, a da je padom komunističkog sistema, došlo do rata i ekonomske krize. Tačno je da je padom komunizma eskalirao nacionalizam, koji je doveo do besmislenog rata, ali taj je nacionalizam samo potiskivan u komunizmu, i kada je na globalnom planu, zbog idiotskog ekonomskog modela, doživio historijski slom, dok je kod drugih evropskih naroda, komunizam zamjenjen liberalizmom, kod nas je, zbog manijačkog i prevarantskog balkanskog mentaliteta, komunizam zamjenjen nacionalizmom i šovinizmom, što je neminiovno eskaliralo u rat. Ali nije istina da je ekonomska kriza uzrokovana raspadom Jugoslavije i propašću komunizma. Ekonomska kriza traje na prostorima bivše Jugoslavije već 40 godina bez prestanka i njeni su uzroci u suludom Kardeljevom eksperimentu socijalističkog samoupravljanja. Prava istina je da je Jugoslavija bila "Potemkinovo selo" koje se finansiralo, najprije kroz političke američke kredite, a nakon što su Amerikanci prekinuli finansiranje, jednim intenzivnim zaduživanjem kojim se fianansirao promašeni ekspetiment, dok se istodobno ti krediti nisu ulagali u izvozno konkurentne industrije nego se u duhu današnjeg autističnog shvatanja ekonomskih procesa, novac ulagao u neproduktivnu akumulaciju i održavanje stausa quo. Kada su krediti došli na naplatu Jugoslavija je upala u opću nelikvidnost, država je zbog nestašice deviza uvela bonove na deficitarne robe, a praktički je živjela od doznaka naših gastarbeitera iz Njemačke i Austrije. Ekonomski sitem je pukao sedamdesetih godina prošlog stolječa i tako puknut i nefukcionalan zadržao se do danas. Suština te krize prepoznaje se i danas, nema izvozno konkurentne privrede i sva socijalna energija usmjerena je na zadržavanje statusa quo jer je dominantno dogmatsko razmišljanje i strah od kapitalizma. Kratkotrajni period blagostanja na koji se pozivaju današnji komunistički obmanjivači bioje posljedica života na kredit, kada se živjelo iznad mogućnosti, kada su krediti došli na naplatu i kada su prekinuti izvori finansiranja takvog sistema, društvo je ušlo u krizu koja traje do danas.
- agnostic_front
- Posts: 6336
- Joined: 14/04/2010 21:45
- Location: Grbavica
#114 Re: Kakav je društveni smisao 1 Maja
Breathless wrote:
Otkad njih nisam slušao, hehe
-
Cybernetic
- Posts: 1771
- Joined: 03/07/2012 03:36
#115 Re: Kakav je društveni smisao 1 Maja
.
Last edited by Cybernetic on 09/10/2015 15:10, edited 1 time in total.
- JBT
- Posts: 5003
- Joined: 20/11/2002 00:00
- Location: Korea
#116 Re: Kakav je društveni smisao 1 Maja
SDA je vec preuzela licencu na proslavu 1. maja u nekim sredinama u BiH. Unistila je radnicku klasu, unistila je fabrike i proleterijat jer su ih vidjeli kao prijetnju sistema iz proslosti u BiH. Unistila je sve sto je socijalno i humano. Unistila je moralna nacela, unistila je moderna i kvalitetna mjerila vrijednosti.... I sve to prikazuje kao da je "napokon 1. maj dosao u prave ruke nakon radnicke tiranije i diktature". Nece me iznenaditi kada SDA udje u sljedecu fazu gdje ce 1. maj "napokon biti ono sto je oduvijek bio, a to je jedan sasvim solidan vjerski praznik".
Sto je vise SDA i "begovata", to je manje radnika i radnicke klase. I obratno.
Sto je vise SDA i "begovata", to je manje radnika i radnicke klase. I obratno.
Last edited by JBT on 03/05/2015 01:40, edited 1 time in total.
- JBT
- Posts: 5003
- Joined: 20/11/2002 00:00
- Location: Korea
-
Mohamad Sissoko
- Posts: 2421
- Joined: 27/10/2009 22:48
#118 Re: Kakav je društveni smisao 1 Maja
Lokman wrote:
zbog idiotskog ekonomskog modela, doživio historijski slom
-
Novak20
- Posts: 15317
- Joined: 11/02/2014 18:55
- Location: Taboo(t) teme i brisani postovi
#119 Re: Kakav je društveni smisao 1 Maja
@Lokman
Ako nije tajna kako si ti proslavio 1. Maj? Nije te bilo skoro dva dana. Da se nije okrenulo janje na vikendici...
I par ozbiljnijih pitanja. Kako objašnjavaš činjenicu da poslijeratna BiH država i privreda nije napravila skoro pa ni jednu školu, bolnicu, fakultet, fudbalski teren, pozorište/kazalište ili bilo koji drugi objekat društvene infrastrukture....? Dogmatska država je nekada iz džepa radnika napravila sve što ova vlast i danas uživa a džep privatnika ne opterećuje ovakvim stvarima.
Kako objašnjavaš činjenicu da poslije rata nije napravljena ni jedna termoelektrana, hidroelektrana, novi kilometar pruge..... ??? Jel' neko branio? Na vlasti nisu bili komunisti ni njihova svijest.
BiH je zadužena do grla i preko toga. Kako i zašto ako se ne gradi, ne popravlja, ne zapošljava i ne održava privreda..... Gdje odoše pare i ko nas to danas obmanjuje za svoju nesposobnost i lopovluk ????
Ako nije tajna kako si ti proslavio 1. Maj? Nije te bilo skoro dva dana. Da se nije okrenulo janje na vikendici...
I par ozbiljnijih pitanja. Kako objašnjavaš činjenicu da poslijeratna BiH država i privreda nije napravila skoro pa ni jednu školu, bolnicu, fakultet, fudbalski teren, pozorište/kazalište ili bilo koji drugi objekat društvene infrastrukture....? Dogmatska država je nekada iz džepa radnika napravila sve što ova vlast i danas uživa a džep privatnika ne opterećuje ovakvim stvarima.
Kako objašnjavaš činjenicu da poslije rata nije napravljena ni jedna termoelektrana, hidroelektrana, novi kilometar pruge..... ??? Jel' neko branio? Na vlasti nisu bili komunisti ni njihova svijest.
BiH je zadužena do grla i preko toga. Kako i zašto ako se ne gradi, ne popravlja, ne zapošljava i ne održava privreda..... Gdje odoše pare i ko nas to danas obmanjuje za svoju nesposobnost i lopovluk ????
-
Breathless
- Posts: 1072
- Joined: 02/11/2013 16:05
#120 Re: Kakav je društveni smisao 1 Maja
Pa ovi danas nisu sposobni odrzavati infrastrukturu izgradjenu u socijalizmu, a ne napraviti nesto novo. U isto vrijeme grcamo u dugovima do grla i to MMF-u, bas kao i sve druge banana drzavice nastale raspadom SFRJ.Novak20 wrote:@Lokman
Ako nije tajna kako si ti proslavio 1. Maj? Nije te bilo skoro dva dana. Da se nije okrenulo janje na vikendici...![]()
I par ozbiljnijih pitanja. Kako objašnjavaš činjenicu da poslijeratna BiH država i privreda nije napravila skoro pa ni jednu školu, bolnicu, fakultet, fudbalski teren, pozorište/kazalište ili bilo koji drugi objekat društvene infrastrukture....? Dogmatska država je nekada iz džepa radnika napravila sve što ova vlast i danas uživa a džep privatnika ne opterećuje ovakvim stvarima.
Kako objašnjavaš činjenicu da poslije rata nije napravljena ni jedna termoelektrana, hidroelektrana, novi kilometar pruge..... ??? Jel' neko branio? Na vlasti nisu bili komunisti ni njihova svijest.
BiH je zadužena do grla i preko toga. Kako i zašto ako se ne gradi, ne popravlja, ne zapošljava i ne održava privreda..... Gdje odoše pare i ko nas to danas obmanjuje za svoju nesposobnost i lopovluk ????
Dobro si rekao, drzava napravila iz dzepa radnika, iz radnickih samodoprinosa, i onda preko noci dok je radnicka klasa isla da se ubija medjusobno, nacionalne vode i spasioci, pretvorili su tu radnicku imovinu u drzavnu (citaj oteli) i poslije privatizovali kroz pljackasku privatizaciju u kojoj su ucjenjivali sirotinju i za certifikate i placali ih u omjeru 1000 :1, sto domaci kriminalci kojima se sad prilagodjava sada novi zakon o radu, sto razni strani mesetari poput slovenackih investicionih fondova kojima su to omogucili oni na vlasti. Dovoljno je samo spomenuti Brankovica i vezu s Slovencima i generalno to sta je taj razbojnik ucinio, ili onog pijanca iz Zenice koji je umro na mladjahnim kurvicama, a iza koga je ostala visemilionska imovina, desetine opljackanih i unistenih firmi poput Energopetrola i hiljade unistenih radnickih zivota i ziivota njihovih porodica. Ovaj gore je naizvaljivao takvih nebuloza (valjda pokupio s kakve hutbe), lazi i iskrivljenih cinjenica, ne uzimajuci uopste u obzir stvarnost vec samo svoje zelje o tome kako bi on volio da jeste bilo, da ga se ni pored najbolje volje ne moze uzimati za ozbiljnog. Biti tvorac gluposti poput one da je 1. Maj komunisticki praznik
Najveci vanjski dug Jugoslavije je bio 20 milijardi dolara, kada je bila najzaduzenija, a uzimajuci u obzir njen bruto nacionalni dohodak i dugove prema Jugoslaviji (znate li koliko su razbojnici otpisali samo dugova prema Energoinvestu i to uz masnu nadoknadu) to je bilo beznacajno u odnosu na ovo:
Ovo nije konacno, vec se propale banana drzavice svakodnevno zaduzuju. U isto vrijeme, nemaju nista vise u svom vlasnistvu, vec im je sve strani kapital uzeo.
Hrvatska ima najveći apsolutni iznos javnog duga u regiji, koji iznosi blizu 27 milijardi eura, dok je Srbija najzaduženija zemlja u regiji, pošto dug čini 51,1 posto njenog bruto društvenog proizvoda (BDP), objavila je novinska agencija Anadolija.
U analizi Anadolije se navodi da dug Crne Gore čini 48,1 posto BDP-a, Slovenije 47,4 posto, Hrvatske 43,9 posto, Bosne i Hercegovine 34 posto, dok je Makedonija najmanje zadužena zemlja regije s iznosom od 32,7 posto BDP-a.
Prema apsolutnim iznosima javnog duga, poslije Hrvatske slijede Slovenija sa 16,8 milijardi eura, Srbija sa 14,6 milijardi eura, Bosna i Hercegovina sa 6,3 milijarde eura, Makedonija sa 2,2 milijarde eura i Crna Gora sa 1,64 milijardi eura duga.
Bosna i Hercegovina, koja je, kako se navodi, dugo bila među najmanje zaduženim zemljama Evrope, poslednjih se godina ubrzano zadužuje kod različitih međunarodnih institucija, kako bi uspjela pokriti budžetski manjak.
Izvršni odbor Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) odobrio je u srijedu u Washingtonu zahtjev Bosne i Hercegovine za novo kreditno zaduživanje u iznosu od 400 miliona eura.
Besmisleno je o ovome dalje uopste diskutovati.
- Lokman
- Posts: 885
- Joined: 28/02/2014 13:00
#121 Re: Kakav je društveni smisao 1 Maja
Opet praviš logičku pogrešku, ili svjesnu zamjenu teza. Ideš korak dalje pa sada uvodiš u raspravu pored komunističke utopije i jugonostalgiju. Suština i glavni uzrok naše krize je kontinuitet izbjegavanja reformi koji traje zadnjih 50 godina, bez obzira koja je stranka na vlasti, SKBIH,SDA ili SDP. Kapitalizam predstavlja vladavinu zakona i ekonomske slobode pojedinca i pogrešno je današnju ekonomsku lešinu nazivati kapitalističkim društvom. Ovo je jedan hibrid koji ima neke elemente demokratije ali nije uspostavljen osnovni postulat zapadnog društva, odnosno pravni poredak i vladavina zakona. U suštini mi danas još uvijek živimo u lešini komunističkog eksperimenta. Čitava državna struktura temelji se na postulatima komunističkog modela koji kroz neproduktivni birokratski aparat koji generiše korupciju i nepotizam uspostavlja moć partitokratije nad ekonomskim tokovima, dok se istovremeno takav sistem održava autizmom, antizapadnom retorikom. To je komunističko naslijeđe sa razlikom da su partneri partitokratije u pljačci društva danas tajkuni dok su u komunizmu to bili tehnomenadžeri.
-
Breathless
- Posts: 1072
- Joined: 02/11/2013 16:05
#122 Re: Kakav je društveni smisao 1 Maja
Daj ba, ne valjaj vise. Kakav komunisticki eksperiment? Mi zivimo eksperiment neoliberalnog fasizma, kao i mnoge druge banana drzave u Evropi i svijetu. Ono sto smo prolazili kroz tzv. tranziciju, bilo je nista drugo do prvobitna akumulacija kapitala.Lokman wrote:Opet praviš logičku pogrešku, ili svjesnu zamjenu teza. Suština i glavni uzrok naše krize je kontinuitet izbjegavanja reformi koji traje zadnjih 50 godina, bez obzira koja je stranka na vlasti, SKBIH,SDA ili SDP. Kapitalizam predstavlja vladavinu zakona i ekonomske slobode pojedinca i pogrešno je današnju ekonomsku lešinu nazivati kapitalističkim društvom. Ovo je jedan hibrid koji ima neke elemente demokratije ali nije uspostavljen osnovni postulat zapadnog društva, odnosno pravni poredak i vladavina zakona. U suštini mi danas još uvijek živimo u lešini komunističkog eksperimenta.
Karl Marks
Kapital
Tajna prvobitne akumulacije
Videli smo kako se novac pretvara u kapital, kako se pomoću kapitala pravi višak vrednosti, a iz viška vrednosti višak kapitala. Međutim, akumulacija kapitala ima za pretpostavku višak vrednosti, višak vrednosti kapitalističku proizvodnju, a ova pak postojanje većih masa kapitala i radne snage u rukama proizvođača roba. Čitavo ovo kretanje izgleda, dakle, kao da se vrti u začaranom krugu, iz kojega možemo izići samo ako pretpostavimo jednu 'prvobitnu' akumulaciju ('previous accumulation' u A.Smith-a) koja prethodi kapitalističkoj, akumulaciju koja nije rezultat kapitalističkog načina proizvodnje, već njegova polazna tačka.
Ova prvobitna akumulacija igra u političkoj ekonomiji otprilike istu ulogu koju u teologiji igra greh prvog čoveka. Adam zagrize u jabuku i time se greh svali na ljudski rod. Poreklo greha objašnjava se pričanjem jedne anegdote iz prošlosti. Isto je tako u davno minulo doba bila na jednoj strani elita vrednih, razboritih i pre svega štedljivih ljudi, a na drugoj lenji nevaljalci, koji su proćerdali sve što su imali, pa i više od toga. Svakako, legenda o teološkom prvom grehu priča nam kako je čovek bio proklet da u znoju lica svog jede nasušni hleb; no priča o ekonomskom prvobitnom grehu otkriva nam kako to da ima ljudi za koje ova zapovest ne važi. Svejedno. Tek tako se dogodilo da su prvi nagomilali bogatstvo, a oni drugi nisu više ništa imali da prodadu osim rođene kože. I od tog praroditeljskog greha postoji siromaštvo velike mase, koja još i danas, uprkos svemu radu, nema šta da proda do sebe samu, i bogatstvo jedne šake ljudi, koje neprekidno raste, iako su oni davno prestali da rade. Ovakve bljutave detinjarije još prežvakuje g. Thieris, sa svečanom državničkom ozbiljnošću, pred nekad tako duhovitim Francuzima, radi odbrane propriete. A čim je u pitanju svojina, nameće se sveta dužnost da se stanovište dečjeg bukvara utvrdi kao jedino ispravno za staro i mlado, i sve stupnjeve razvitka. U stvarnoj istoriji osvajanje, podjarmljivanje, pljačka i ubijanje, jednom reči nasilje, igra, zna se, glavnu ulogu. U krotkoj političkoj ekonomiji oduvek je vladala idila. Pravo i "rad" bili su oduvek jedina sredstva za sticanje bogatstva, razume se uvek sa izuzetkom "ove godine". Stvarno, pak, metodi prvobitne akumulacije kapitala sve su drugo samo ne idilični.
Novac i roba nisu unapred kapital, kao što to nisu ni sredstva za proizvodnju ni životna sredstva. Oni se moraju pretvarati u kapital. Ali se samo ovo pretvaranje može izvršiti jedino pod određenim okolnostima, koje se stiču u ovom: Dve veoma različite vrste vlasnika roba moraju se sučeliti i stupiti u dodir; s jedne strane vlasnici novca, sredstava za proizvodnju i životnih sredstava, koji hoće da vrednost kojom gospodare oplode kupovinom tuđe radne snage; s druge strane slobodni radnici, prodavci sopstvene radne snage, dakle prodavci rada. Radnici slobodni u dvostrukom smislu: da sami ne spadaju neposredno u sredstva za proizvodnju, kao robovi, kmetovi, itd, niti da sredstva za proizvodnju njima pripadaju, kao što je slučaj kod samostalnog seljaka itd, nego da su oni, naprotiv, svega toga oslobođeni, lišeni. Ovom polarizacijom robnog tržišta dati su osnovni uslovi kapitalističke proizvodnje. Kapitalistički odnos ima za pretpostavku da su radnici odvojeni od svojine na uslove za ostvarenje rada. A čim kapitalistička proizvodnja stane jednom na sopstvene noge, ona ne samo što održava ovu podvojenost, već je i reprodukuje u sve većem razmeru. Proces koji stvara kapitalistički odnos ne može, dakle, biti drugo do proces odvajanja radnika od svojine na uslove njegova rada, proces koji s jedne strane pretvara društvena životna sredstva i sredstva za proizvodnju u kapital, a s druge strane neposredne proizvođače u najamne radnike. Takozvana prvobitna akumulacija nije, dakle, ništa drugo do istorijski proces odvajanja proizvođača od sredstava za proizvodnju. On je "prvobitan" zato što sačinjava predistoriju kapitala i načina proizvodnje koji mu odgovara.
Ekonomska struktura kapitalističkog društva proizašla je iz ekonomske strukture feudalnog društva. Raspadanje ovog drugog oslobodilo je elemente ovog prvog.
Neposredni proizvođač, radnik, mogao je raspolagati svojom ličnošću tek onda kada je prestao biti vezan za zemlju i kad više nije nekom drugom bio kmet ili podložnik. Zatim, da bi mogao postati slobodan prodavac radne snage koji svoju robu nosi svugde gde ima prođe za nju, morao se osloboditi vlasti esnafa, njegovih pravila o šegrtima i kalfama i ograničenja njegovih propisa o radu. Tako se istorijsko kretanje, koje pretvara proizvođače u najamne radnike, pokazuje, s jedne strane, kao njihovo oslobađanje od činidaba i esnafske stege; za naše buržoaske istoričare samo ta strana i postoji. Ali, s druge strane, ovi novooslobođeni postaju prodavci sebe samih tek pošto im se otmu sva njihova sredstva za proizvodnju i sva jamstva za opstanak koja su im pružale stare feudalne ustanove. Istorija ove njihove eksproprijacije zapisana je u analima čovečanstva neizbirisivim potezima krvi i ognja.
Sa svoje strane, industrijski kapitalisti, ti novi vladari, morali su potisnuti ne samo esnafske zanatlije, nego i feudalne gospodare, koji su u svojim rukama držali izvore bogatstva. S te strane njihovo uzdizanje predstavlja se kao plod pobedonosne borbe protiv feudalne vlasti i njenih mrskih povlastica, kao i protiv esnafa i okova koje su ovi udarili slobodnom razvitku proizvodnje i slobodnom eksploatisanju čoveka od strane čoveka. Ali su vitezovi industrije samo na taj način uspeli da potisnu vitezove mača što su iskorisitili događaje za koje oni baš ništa nisu doprineli. Oni su se uzdigli isto onako niskim sredstvima kakva su bila sredstva pomoću kojih je nekada rimski oslobođenik postao gospodarem svoga patrona.
Polazna tačka razvitka koji je stvorio i najamnog radnika i kapitalistu bilo je ropstvo radnika. Napredak se sastojao u promeni oblika tog ropstva, u pretvaranju feudalne eksploatacije u kapitalističku. Da bi smo razumeli kako je on tekao, nije potrebno da zahvatimo daleko u prošlost. Mada prve početke kapitalističke proizvodnje zatičemo sporadično još u XIV i XV stoleću u nekim gradovima oko Sredozemnog mora, kapitalistička era datira tek od 16. veka. Tamo gde se ona pojavljuje već je odavno bilo izvršeno ukidanje kmetstva, a najsvetslija tačka srednjeg veka, suvereni gradovi, već se duže vreme gasila.
U istoriji prvobitne akumulacije epohalni su svi oni prevrati koji su služili kao poluga kapitalističkoj klasi u njenom formiranju; ali su pre svega to bili oni momenti kada su velike mase ljudi bile iznebuha i nasilno otkidane od svojih sredstava za život i bile bacane na tržište rada kao obespravljeni proleteri. Osnovicu čitavog ovog procesa čini eksproprijacija poljoprivrednog proizvođača, seljaka, od zemlje. Njena istorija je u svakoj zemlji drukčija i razne njene faze teku drukčijim redom i u različnim istorijskim epohama. Kalsičan oblik ima ona samo u Engleskoj, i zato ovu zemlju uzimamo kao primer.
-
Novak20
- Posts: 15317
- Joined: 11/02/2014 18:55
- Location: Taboo(t) teme i brisani postovi
#123 Re: Kakav je društveni smisao 1 Maja
Halo ba.....Ti čitavo vrijeme praviš namjernu ličnu grešku pokušavajući da nesposobnost, korumpiranost i lopovluk etnonacionalnih elita pravdaš nečim što je mrtvo 24 godine. Kakav komunistički eksperiment, kakva svijest.....Svi zakoni, svi ekonomski tokovi i sav postojeći birokratski aparat instaliran je od strane onih koji su bili na vlasti u protekle 24 godine sa ciljem da ih štiti od zakona pa i da sam učestvuje u nezakonitosti . Samim tim, njihova je odgovornost što nisu uspjeli ni u čemu vezano za napredak osim da se lično/osobno obogate. Po tebi Izetbegović, Ivanić, Dodik, Čović...i njihovi stranački haveri su još uvijek titini pioniriLokman wrote:Opet praviš logičku pogrešku, ili svjesnu zamjenu teza. Ideš korak dalje pa sada uvodiš u raspravu pored komunističke utopije i jugonostalgiju. Suština i glavni uzrok naše krize je kontinuitet izbjegavanja reformi koji traje zadnjih 50 godina, bez obzira koja je stranka na vlasti, SKBIH,SDA ili SDP. Kapitalizam predstavlja vladavinu zakona i ekonomske slobode pojedinca i pogrešno je današnju ekonomsku lešinu nazivati kapitalističkim društvom. Ovo je jedan hibrid koji ima neke elemente demokratije ali nije uspostavljen osnovni postulat zapadnog društva, odnosno pravni poredak i vladavina zakona. U suštini mi danas još uvijek živimo u lešini komunističkog eksperimenta. Čitava državna struktura temelji se na postulatima komunističkog modela koji kroz neproduktivni birokratski aparat koji generiše korupciju i nepotizam uspostavlja moć partitokratije nad ekonomskim tokovima, dok se istovremeno takav sistem održava autizmom, antizapadnom retorikom. To je komunističko naslijeđe sa razlikom da su partneri partitokratije u pljačci društva danas tajkuni dok su u komunizmu to bili tehnomenadžeri.
- Opetja033
- Posts: 10041
- Joined: 01/11/2011 20:33
#124 Re: Kakav je društveni smisao 1 Maja
Zar ima jos ovih "revolucionara"? Ja mislio to sve zavrsilo na smetljistu historije i u muzejima.
Ali neka, trebamo brinuti o ugrozenim vrstama. Planinskim gorilama, sibirskim tigrovima, orangutanima na Sumatri i komunistima.
Ali neka, trebamo brinuti o ugrozenim vrstama. Planinskim gorilama, sibirskim tigrovima, orangutanima na Sumatri i komunistima.
- Lokman
- Posts: 885
- Joined: 28/02/2014 13:00
#125 Re: Kakav je društveni smisao 1 Maja
Niko ne spori da je Marks bio ekonomski genije, ali je potpuno promašio kao filozof odnosno tvorac koncepta komznizma. Na kraju je okončao u sukobu sa prirodom i logikom. Možda je greška u ljudskom faktoru ali je očigledno da je ignorisao ljudsku prirodu koja je zasnovana na ličnom interesu. Kada se taj idiotski model implementira u ambijentu razbojničkog balkanskog mentaliteta formira se karakter općeg bezakonja. Za našu sredinu postoji samo jedna formula koja ima šanse za uspjeh. To je kombinacija strogog represivnog sistema i privatnog vlasništva. Javni sektor je izvor korupcije i kriminala.Breathless wrote:Daj ba, ne valjaj vise. Kakav komunisticki eksperiment? Mi zivimo eksperiment neoliberalnog fasizma, kao i mnoge druge banana drzave u Evropi i svijetu. Ono sto smo prolazili kroz tzv. tranziciju, bilo je nista drugo do prvobitna akumulacija kapitala.Lokman wrote:Opet praviš logičku pogrešku, ili svjesnu zamjenu teza. Suština i glavni uzrok naše krize je kontinuitet izbjegavanja reformi koji traje zadnjih 50 godina, bez obzira koja je stranka na vlasti, SKBIH,SDA ili SDP. Kapitalizam predstavlja vladavinu zakona i ekonomske slobode pojedinca i pogrešno je današnju ekonomsku lešinu nazivati kapitalističkim društvom. Ovo je jedan hibrid koji ima neke elemente demokratije ali nije uspostavljen osnovni postulat zapadnog društva, odnosno pravni poredak i vladavina zakona. U suštini mi danas još uvijek živimo u lešini komunističkog eksperimenta.
Karl Marks
Kapital
Tajna prvobitne akumulacije
Videli smo kako se novac pretvara u kapital, kako se pomoću kapitala pravi višak vrednosti, a iz viška vrednosti višak kapitala. Međutim, akumulacija kapitala ima za pretpostavku višak vrednosti, višak vrednosti kapitalističku proizvodnju, a ova pak postojanje većih masa kapitala i radne snage u rukama proizvođača roba. Čitavo ovo kretanje izgleda, dakle, kao da se vrti u začaranom krugu, iz kojega možemo izići samo ako pretpostavimo jednu 'prvobitnu' akumulaciju ('previous accumulation' u A.Smith-a) koja prethodi kapitalističkoj, akumulaciju koja nije rezultat kapitalističkog načina proizvodnje, već njegova polazna tačka.
Ova prvobitna akumulacija igra u političkoj ekonomiji otprilike istu ulogu koju u teologiji igra greh prvog čoveka. Adam zagrize u jabuku i time se greh svali na ljudski rod. Poreklo greha objašnjava se pričanjem jedne anegdote iz prošlosti. Isto je tako u davno minulo doba bila na jednoj strani elita vrednih, razboritih i pre svega štedljivih ljudi, a na drugoj lenji nevaljalci, koji su proćerdali sve što su imali, pa i više od toga. Svakako, legenda o teološkom prvom grehu priča nam kako je čovek bio proklet da u znoju lica svog jede nasušni hleb; no priča o ekonomskom prvobitnom grehu otkriva nam kako to da ima ljudi za koje ova zapovest ne važi. Svejedno. Tek tako se dogodilo da su prvi nagomilali bogatstvo, a oni drugi nisu više ništa imali da prodadu osim rođene kože. I od tog praroditeljskog greha postoji siromaštvo velike mase, koja još i danas, uprkos svemu radu, nema šta da proda do sebe samu, i bogatstvo jedne šake ljudi, koje neprekidno raste, iako su oni davno prestali da rade. Ovakve bljutave detinjarije još prežvakuje g. Thieris, sa svečanom državničkom ozbiljnošću, pred nekad tako duhovitim Francuzima, radi odbrane propriete. A čim je u pitanju svojina, nameće se sveta dužnost da se stanovište dečjeg bukvara utvrdi kao jedino ispravno za staro i mlado, i sve stupnjeve razvitka. U stvarnoj istoriji osvajanje, podjarmljivanje, pljačka i ubijanje, jednom reči nasilje, igra, zna se, glavnu ulogu. U krotkoj političkoj ekonomiji oduvek je vladala idila. Pravo i "rad" bili su oduvek jedina sredstva za sticanje bogatstva, razume se uvek sa izuzetkom "ove godine". Stvarno, pak, metodi prvobitne akumulacije kapitala sve su drugo samo ne idilični.
Novac i roba nisu unapred kapital, kao što to nisu ni sredstva za proizvodnju ni životna sredstva. Oni se moraju pretvarati u kapital. Ali se samo ovo pretvaranje može izvršiti jedino pod određenim okolnostima, koje se stiču u ovom: Dve veoma različite vrste vlasnika roba moraju se sučeliti i stupiti u dodir; s jedne strane vlasnici novca, sredstava za proizvodnju i životnih sredstava, koji hoće da vrednost kojom gospodare oplode kupovinom tuđe radne snage; s druge strane slobodni radnici, prodavci sopstvene radne snage, dakle prodavci rada. Radnici slobodni u dvostrukom smislu: da sami ne spadaju neposredno u sredstva za proizvodnju, kao robovi, kmetovi, itd, niti da sredstva za proizvodnju njima pripadaju, kao što je slučaj kod samostalnog seljaka itd, nego da su oni, naprotiv, svega toga oslobođeni, lišeni. Ovom polarizacijom robnog tržišta dati su osnovni uslovi kapitalističke proizvodnje. Kapitalistički odnos ima za pretpostavku da su radnici odvojeni od svojine na uslove za ostvarenje rada. A čim kapitalistička proizvodnja stane jednom na sopstvene noge, ona ne samo što održava ovu podvojenost, već je i reprodukuje u sve većem razmeru. Proces koji stvara kapitalistički odnos ne može, dakle, biti drugo do proces odvajanja radnika od svojine na uslove njegova rada, proces koji s jedne strane pretvara društvena životna sredstva i sredstva za proizvodnju u kapital, a s druge strane neposredne proizvođače u najamne radnike. Takozvana prvobitna akumulacija nije, dakle, ništa drugo do istorijski proces odvajanja proizvođača od sredstava za proizvodnju. On je "prvobitan" zato što sačinjava predistoriju kapitala i načina proizvodnje koji mu odgovara.
Ekonomska struktura kapitalističkog društva proizašla je iz ekonomske strukture feudalnog društva. Raspadanje ovog drugog oslobodilo je elemente ovog prvog.
Neposredni proizvođač, radnik, mogao je raspolagati svojom ličnošću tek onda kada je prestao biti vezan za zemlju i kad više nije nekom drugom bio kmet ili podložnik. Zatim, da bi mogao postati slobodan prodavac radne snage koji svoju robu nosi svugde gde ima prođe za nju, morao se osloboditi vlasti esnafa, njegovih pravila o šegrtima i kalfama i ograničenja njegovih propisa o radu. Tako se istorijsko kretanje, koje pretvara proizvođače u najamne radnike, pokazuje, s jedne strane, kao njihovo oslobađanje od činidaba i esnafske stege; za naše buržoaske istoričare samo ta strana i postoji. Ali, s druge strane, ovi novooslobođeni postaju prodavci sebe samih tek pošto im se otmu sva njihova sredstva za proizvodnju i sva jamstva za opstanak koja su im pružale stare feudalne ustanove. Istorija ove njihove eksproprijacije zapisana je u analima čovečanstva neizbirisivim potezima krvi i ognja.
Sa svoje strane, industrijski kapitalisti, ti novi vladari, morali su potisnuti ne samo esnafske zanatlije, nego i feudalne gospodare, koji su u svojim rukama držali izvore bogatstva. S te strane njihovo uzdizanje predstavlja se kao plod pobedonosne borbe protiv feudalne vlasti i njenih mrskih povlastica, kao i protiv esnafa i okova koje su ovi udarili slobodnom razvitku proizvodnje i slobodnom eksploatisanju čoveka od strane čoveka. Ali su vitezovi industrije samo na taj način uspeli da potisnu vitezove mača što su iskorisitili događaje za koje oni baš ništa nisu doprineli. Oni su se uzdigli isto onako niskim sredstvima kakva su bila sredstva pomoću kojih je nekada rimski oslobođenik postao gospodarem svoga patrona.
Polazna tačka razvitka koji je stvorio i najamnog radnika i kapitalistu bilo je ropstvo radnika. Napredak se sastojao u promeni oblika tog ropstva, u pretvaranju feudalne eksploatacije u kapitalističku. Da bi smo razumeli kako je on tekao, nije potrebno da zahvatimo daleko u prošlost. Mada prve početke kapitalističke proizvodnje zatičemo sporadično još u XIV i XV stoleću u nekim gradovima oko Sredozemnog mora, kapitalistička era datira tek od 16. veka. Tamo gde se ona pojavljuje već je odavno bilo izvršeno ukidanje kmetstva, a najsvetslija tačka srednjeg veka, suvereni gradovi, već se duže vreme gasila.
U istoriji prvobitne akumulacije epohalni su svi oni prevrati koji su služili kao poluga kapitalističkoj klasi u njenom formiranju; ali su pre svega to bili oni momenti kada su velike mase ljudi bile iznebuha i nasilno otkidane od svojih sredstava za život i bile bacane na tržište rada kao obespravljeni proleteri. Osnovicu čitavog ovog procesa čini eksproprijacija poljoprivrednog proizvođača, seljaka, od zemlje. Njena istorija je u svakoj zemlji drukčija i razne njene faze teku drukčijim redom i u različnim istorijskim epohama. Kalsičan oblik ima ona samo u Engleskoj, i zato ovu zemlju uzimamo kao primer.
