AcaLukas wrote:Novi uspjeh vehabijske ideologije. Boko Haram, ponosni clan ISIS-a gdje razni Bosnici salju nasu djecu.
Načelnik Baba Abba Hassan je rekao da su većina žrtava djeca, žene i stariji ljudi koji nisu mogli reagovati dovoljno brzo kada su pobunjenici počeli pucati raketnim bacačima i automatskim puškama.
"Pokolj koji su izvršili teroristi Boko Harama u Bagi je ogroman", izjavio je za AP Muhamed Aba Gawa, portparol odbrambene grupe loše naoružanih civila, koji se bore protiv islamista.
On je rekao da su civilni borci odustali od pokušaja od brojanja žrtava.
Da vidimo relativiziranja sada. Mislim da ova muslimanska djeca nisu crtali Muhameda, tako da ce se argumenti samo svoditi na:
1: Sta je to kad usporedis s Srebrenicom, Karadzic je bio gori a glupi bosnjo nasu kritikovati Boko Haram
2: Nacisti su pobili nekoliko miliona 1939-1945
3: Montaza
Bice zanimljivo vidjeti gdje su oni koji su na temi pisali "gdje ste kada se muslimani ubijaju, sto ne pisete o Palestini/Iraku (ali naravno samo do 2012
.
Htjeo bi da se na tvoj post i temu osvrnem sa jednog drugog ugla ako je off jbg oprosti. Želio bi da se osvrnem na tvrdnje kako se suosjeća više sa ubijenim novinarima u Parizu nego sa desetinom ili stotinama nastradalih i ubijenih širom svijeta pogotovo u Palestini pa evo i u Nigeriji. Moram reći da su te tvrdnje tačne međutim moramo da budemo iskreni prema sebi ali i prema drugima. Meni lično je žao i ovih žrtava terorizma kao i svake druge žrtve. Međutim stoji tvrdnja da se napadu u parizu pridodaje puno veća pažnja i pozornost suosjećanje je nekako veće, pale se svijeće, poruke podrške sa svih strana.
Eh zašto je to tako ako ćemo biti iskreni onda ne možemo a da ne kažemo ružnu istinu zato što se osjećamo bliži sa tim ljudima u Franczskoj. Na žalost je tako, pravdeno sigurno nije, svaki život treba da jednako vrijedi, čitam smrzle se dvije bebe u gazi zbog hladnoće. Užasno, stravično. Na hijade djece umire od gladi po Africi, hiljade umrlih od Ebole. Sve su to užasne i tragične vijesti koje pogađaju čovjeka, u kakvom mi svijetu zapravo živimo.
Pa opet 10 ubijenih Francuza diže pola svijeta na noge pa i mi ovdje u Bih suosjećamo više i dublje. Svaki čovjek ima organizirane krugove njemu bliskih ljudi počev od najbliže porodice šire rodbine, komšiluka, ulice, grada, sela, države nacije. Od užih prema širem, u uže krugove sigurno ubrajamo ljude s kojima dijelimo neke zajedničke vrijednosti tu se nalazi i geografska komponenta. Mi smo Evropljani pa makar i geografski, baštinimo puno zajedničkih vrijednosti, naši ciljevi su u mnogome zajednički, naši životi su slični, kroz prošlost smo povezani, kulturološki se u raznim sferama dodirujemo i mnogo nam je toga zajedničkog. Sve to dovodi do reakcije da nas pogađa više smrt, nasilna smrt tih 10 Francuza. Da li je to lijepo, pošteno, korektno vjerovatno nije. Ljudski međutim mislim da jeste. Mi smo ljudi a ljudi se povezuju u grupe. Tih 10 Francuza su nama u jednoj bližoj grupi nego žrtve iz Nigerije. Bilo bi lijepo da nije tako ali mi nismo savršeni daleko od toga. Ako ćemo biti iskreni onda treba prihvatiti i ružnu stranu istine a to je da neke ljude više osjećamo našim i svojim od drugih te da ih stoga vjerovatno i više žalimo ma koliko to nepravedno bilo.
