Kad pozelim tvoje pismo.. i u njemu pramen kose

[Ramzess Veliki]

Meni je ovo sumnjivo kad ti neko traži pramen kose u pismu ... garant ti hoće bacit' sihire.

Ufff što odmah misliš na sihire... Možda tkam postekiju od kose

Aaaa ... kontam ... pa ti treba više kosijanera različitih boja ... jazuk što je punk mrtav, oni su imali boja na izbor, bila bi to dobra ponjava ...

[Ramzess Veliki]

da, nalazim ga i ja za vrhunski citat ..


covjek je cudna zvjerka i ucinit ce svasta samo da sebe spasi.

Kad to tako kažeš negdje mali zeko bude povrijeđen i plače ...

Pa nemoj da budeš tužan. Mali zeko je mali, dok si ti Ramzes Veliki

Ne ... kažem to misleći na mnoge prijatelje koji bi se uvrijedili na ovakvu rečenicu, a i ja također. Ima smeća, onog pravog ljudskog smeća na koje se ovaj komentar odnosi ... ali ima toliko ljudi koji prođu pored tebe neprimjetno, i tek kad se nešto loše desi shvatiš koliko je snage i morala u njima. i onog zatajenog ponosa, brižnosti i obraza koje neće pogaziti po cijenu vlastitog života.

[al_akhisari]

Ne ... kažem to misleći na mnoge prijatelje koji bi se uvrijedili na ovakvu rečenicu, a i ja također. Ima smeća, onog pravog ljudskog smeća na koje se ovaj komentar odnosi ... ali ima toliko ljudi koji prođu pored tebe neprimjetno, i tek kad se nešto loše desi shvatiš koliko je snage i morala u njima. i onog zatajenog ponosa, brižnosti i obraza koje neće pogaziti po cijenu vlastitog života.[/quote]

...baš tako

[Ramzess Veliki]

Meša ... zna nekada biti opsjenar i zavući te u negativna razmišljanja i malodušnost. Kad god sam ga čitao u meni je poslije toga preovladavala empatija i zloslutna očekivanja.
Zbog toga više ne čitam ništa drugo osim deklaracije prozivođača i datuma proizvodnje koji su upisani na etiketi piva.

[fatamorgana]

Meni je ovo sumnjivo kad ti neko traži pramen kose u pismu ... garant ti hoće bacit' sihire.

A još kad je neko gadljiv na dlake, u supi npr ....

[HadiRa]

onaj osjećaj
kad taze isčupano srce, vruće, na rukama nudih
a istovremeno, kao zlikovcu odbjeglu mu sudih
zašto ruke bijele, svoje, krije
a ne bih..
zao mi krv kipteća, neduzne, da ih prlja
evo, luduj s Vjetrom dušo moja, bolje da te nije
uzimajuc' i od sunca i od zedna i od djeteta.
opustoši planetu, te duše u Bezdan što srlja
otkrij zidove iza trepavica
i izdaj sanjara smiješnog, iz svog drugog Svijeta..

[HadiRa]

Meni je ovo sumnjivo kad ti neko traži pramen kose u pismu ... garant ti hoće bacit' sihire.

Ufff što odmah misliš na sihire... Možda tkam postekiju od kose

Aaaa ... kontam ... pa ti treba više kosijanera različitih boja ... jazuk što je punk mrtav, oni su imali boja na izbor, bila bi to dobra ponjava ...

Ufff, ne volim ja te šatirane.. Samo jednobojne kose dolaze u obzir

[HadiRa]

I prije no što sunce, napusti danas, svoje najviše krugove, zaiskat ću, oči da mi oslijepe, za sve ono što Dusa bira, a stvari su pogrešne.
Krhka li je insanka, pred Porukom moćne Sudbine, mehka li je Kapljica, nježne, bijele tekućine.

Voljeni moj, sad ti kazujem,
ova ja, želim da vjerujem, odćutati da ću moći, koliko u rosi je sakriveno dubine, o Moru koje valom svoje Ljubavi, zapljusnulo me.
O Ti, Bože moj, neslućeno divan prizor je, kada Val Ljubavi se razbije, pa u nebrojene Kapi prospe i razastre.
Ne, nejma od toga ljepše i mekše postekije, nit na njoj draže mi ima žrtve.
Svejedno je sasma, grije li me sunce ili su munje, sjajne i glasne ošinule....

[bang and blame]

Meša ... zna nekada biti opsjenar i zavući te u negativna razmišljanja i malodušnost. Kad god sam ga čitao u meni je poslije toga preovladavala empatija i zloslutna očekivanja.
Zbog toga više ne čitam ništa drugo osim deklaracije prozivođača i datuma proizvodnje koji su upisani na etiketi piva.

A, deterdženiti i šamponi u hali/ kupatilu?

[Ramzess Veliki]

Meša ... zna nekada biti opsjenar i zavući te u negativna razmišljanja i malodušnost. Kad god sam ga čitao u meni je poslije toga preovladavala empatija i zloslutna očekivanja.
Zbog toga više ne čitam ništa drugo osim deklaracije prozivođača i datuma proizvodnje koji su upisani na etiketi piva.

A, deterdženiti i šamponi u hali/ kupatilu?

Ne napominji mi ... taman malo pobjegnem u mjesečarenje sneno na ovim stranicama tihim punih mudrih riječi, utonem blaženo u magličasta sanjarenja a ti me podsjetiš koliko veša moram oprat' ...

[HadiRa]

A, deterdženiti i šamponi u hali/ kupatilu?

Ne napominji mi ... taman malo pobjegnem u mjesečarenje sneno na ovim stranicama tihim punih mudrih riječi, utonem blaženo u magličasta sanjarenja a ti me podsjetiš koliko veša moram oprat' ...

jesi li oprao ves ?

[HadiRa]

iznenada poneka iskra bljesne
nedorečene , naše priče
pulsiram prepuna samoće tijesne
dok neko grub, u dolini, na Mjesec viče

gledam
poneko mrtvo tijelo, umrlo uz trzaj, bez krika
šta sam ova ja, Bože, u Tvojoj Galaksiji Moćnoj
usne me proklinju njegove, a ne vidim mu lika
.. uzdam se, nova Zora staru će saprati bol
jer opet se idem predati, ovoj Mori noćnoj
umjesto ćilibara, na rane stavljati, oštru sol.l

[Ramzess Veliki]

A, deterdženiti i šamponi u hali/ kupatilu?

Ne napominji mi ... taman malo pobjegnem u mjesečarenje sneno na ovim stranicama tihim punih mudrih riječi, utonem blaženo u magličasta sanjarenja a ti me podsjetiš koliko veša moram oprat' ...

jesi li oprao ves ?

Jesam ... i okačio, našao recept za tufahije, pravim ih večeras uz lignje na maslinovu i u crnom vinu. Nemam ideje šta bih za prilog ...

[HadiRa]

Jesam ... i okačio, našao recept za tufahije, pravim ih večeras uz lignje na maslinovu i u crnom vinu. Nemam ideje šta bih za prilog ...

uuuu, sad mi vadis maslo, sa tufahijama

[HadiRa]

reci, jesam li ti kazala, kako su se zaljuljale i bašča i avlija kad sam im šapnula, koju duhovnu snagu i koje duboke oči, ima čovjek, kojeg sam tražila.
i kako se dio po dio košuljica bola, sa srca odlamala.
s kakvom je samo postojanom ravnodušnošću, u oči me gledala, Istina, dok mi tiho zborila, da u Džennet mogu samo i jedino s tobom, u Jedno spojena.
znat ćeš, vjerujem, da sam se namah u prah smrvila, jer znah, Voda je jedna, a mnogo je izvora.

milo, meni glas, i odgovor, više nije važan
kad kao sabljom dušu zapara, pa zlatom ju zalije
muževan a snažan
širom se otvaraju Rajske Dveri
za vrijedne sinove i poslušne kćeri
jer
ti znaš, da ako nije tebe, ni mene nije.

[bang and blame]

HadiRa, kamo te?

[HadiRa]

HadiRa, kamo te?

tu sam mila sad..


bila na godisnjem..

[HadiRa]

šta bi kazao
ako je nadolazeća Noć, upravo ona u kojoj ti je Jedan sve oprostio?
kad pogledao budeš u dlane svoje oznojene, linija života u trenu ti postane ispravljena.
i dal ćeš uspjeti shvatiti, da se lakše spliće, sa tudjom, kad je huda iskrivljena ?

dal će ti ova Noć biti teža ili lakša od onih koje si upoznao, kad se rasplakan, u mraku nasloniš na zid hladan, i osluhneš žubor dosad neshvaćen.
hoćeš li zamrziti svoju želju, ikada više ispružiti ruku prema žensku tijelu, samo jednom na bok topli, dlan svoj da joj spustiš ?
pristaješ li, da te od noćas prži jeza, kao žeravica, ako ikada žensko ime izustiš.

ili ćeš čekati sam i čist, ječeći i slomljen, dok ti kolutovi ispod očiju i oko usana poplave, Dušu Voljenom da pustiš.

hajde, kazuj ?

[HadiRa]

lazes
srce da ti nije grmilo
ako kazes
onomad kad si pao u san
prosavsi, tihim korakom, ispod duge u novi dan
noseci moje ime u rukama.

bijahu oko tebe bezlicna, brojna tjelesa
trcahu, letahu, djevice rasirenih krila
zasto si pitao tad, gdje je ova blesa ?
zasto?
bez tebe imah carobnu moc.. imah mir
kamen bijah, u stijenu uklesana vila
ako me ostavis u zemlji sjecanja
svjedocit ce hartija, bijah ti samo uzareni hir..

[HadiRa]

Kad pokapa nocas sa mjeseca srebro,
I zadrhti u tami lisce, posred mirisljiva ruzicnjaka,
U gradu ovom zaspat cu drukcija, nego sto sam bila
Zagrliti ljubicasti san, nestvarnu tisinu i biti jaka.
O sakijo moj, reci mi, jesam li tvoja cudesna i jedina vila ?
O reci mi, niz cije lice, biserna ce suza da potece
I ko ce sjesti, na rub postelje, u ovo obecano vece
Kosu da sakupi, dok susti kao svila rasuta na jastuku
Preko cijeg lica preletjeti lagahni ce grc,
Kad tesku kao vjecnost, podigne sretnu, blagu ruku
I svijeca plam, jedne za drugom, treperave bude gasio
Na dlanovima toplim, donijevsi mi kristalnih kapi pun vrc.
O voljeni moj, raduj se
Zagrljaj mjesecine, bijase dodir tvoj koji me spasio
Shapat lahorasti tvoj, stisao oluju je ruzinih latica
U dubini bolna mi unutarnjeg srca
O voljena moja,
Shapnuo si
Ti si moje a ja tvoje svetiste
Mi sretni smo leptiri i djeca sunca
Kad sve prodje i postane prasina i pjena
Voljet cemo se Zauvijek
Ja tvoj covjek, ti moja zena.

[bang and blame]

Tisina , pahulje snijega kao nemirna igra sudbine dolaze u nizu kao suze ili poljupci . Kao tvoji biserni osmjesi sto ukrase svaki pa i tmuran dan .

Osmijeh ciji bistri zvuk se odbije u nebo dotakne ga , nasmije i kao sunceva zraka u proljetnom danu padne na zemlju i zasija bisernim sjajem.

Oci sa iskrom nemira sto lagano miluju svjet svojom ljepotom i sve sto dotaknu u srecu pretvore.

I ti divna kao ples nebeskih tjela sto zvijezde se zovu donosis srecu koja nadire kao bujica koja rusi zid tisine i donosi novi dan

Lijepo..

[HadiRa]

.

[ZenaZbrkovima]

ahahahahah kraaaaaaaaljuuuu do sad nema posta kojim me nisi nasmijao
fkt je i meni ovo proslo kroz glavu prvi put kad sam procitala naslov

[zoomba]

to se radilo jos prije rata u osnovnoj skoli kad ti simpatija posalje pismo i pramen kose....

[jao_situacije]

To su neki čudni fetiši..