Jarane evo ti spisak izbjeglickog centra Hjørring, gdje sam proveo kao i ostali godinu i kusur dana. Od jula 1994 do septembra 1995. A onda su nam dodjelili, kako kome, kuce i stanove. Nekom tu u gradu a drugima u okolnim mjestima.
A kaki smo "seljaci" bili, sjecam se, kad smo dobili MUVING, tako se to zvalo u sabirnom centru Avanstrup. Ukipaju nas u nekoliko autobusa sa ono nesto cekera i kofera. Poslje 3-6 mjeseci boravka u jednom od dva glavna sabirna centra kod Kopenhagena. A ostali dovikivali (koji su cekali na druge MUVINGE) kuda cete gore na sjever Danske. Gore pingvini raznose postu. Isli smo i u kino. Izbjeglicko kino. Gledali film "Dom za vjesanje" - koja ironija. Bilo je zanimljivo posmatrati kako svi gledamo film kao da ga nikad prije nismo vidili. A vrhunac Avanstupa je bila zabava koju su nam pripermili danci. U sali, koju smo inace koristili kao kantinu, su nam organizvali muzko vecer za nas sve. Mlade i stare, nake i vake. Samo sto nam nisu rekli o cemu je rijec. Muzicko vecer uz tekno muziku. Tad je i moja rahmetli nana po prvi put cula sta je to tekno. I ovako smo bili nadrogirani od rata i onih trikolornih cekera da nam tekno je dobro dosao. A hit je se dogodio u jednoj prodavnci harane gdje smo ja i jedan zemljak trazili med. I naletimo na drugog zemljaka, te nam kaze imaju meda ali im malo tukne. I prstom uperi gdje je, posto ja nisam zno ni beknuti engleskog a njemacki sam samo poznavao iz partizanskih filmova. Velim zemljaku, kakva je ovo med, ipak on je ko znao nesto engleskog, te tako smo brzo zakljucili da je rijec o smedjem tekucem sapunu a ne medu. Imal ko u toj Be i Ha da hoce o nama film da napravi. Garantujem presjecanje stomaka od smjeha.
Sabirni centar Avnstrup. Baronski smjestaj smo imali. U jednoj sobi po 3 ili 4 porodice. Kiselih nogu na sve strane.
A da ti sad docaram u kakvim kucica smo zivili kad smo dobili MUVING iz Avanstrupa u Hjørring. Evo slika iz 1994 godine. A evo i jedne, malo novija.
Dva kupatila (muska) tako isto zenska te po dva wceja za muske i zenske na 10 porodica. U kucicama od 25 i 31m2 te one malene od 17m2 smo zivili. Obicno u kucice od 25m2 su isle cetveroclane porodice.
U vece petero -seteroclane porodice, dok u najmanje dvoje ili troje. Tri stednika za kuhanje i dvije ves masine na svako 10 porodica.
Prvo svjetlo se gasilo tek u 3 ujutru a prvi prali zube u podne. Novinari dolazili svako malo da nas slikaju kao da smo ekzoticne zivotinje iz Afrike. Ucili nas sta je TV, sta je WC solja. Garazu nam dali da orpavljamo auta. Stas samo petero je i imalo auta. Haj djecu su odmaH poslali u skolu.
A mi odrasli smo cucili pusili, pricali, gledali TV, poneko znao svirati pa bilo i muzike, igrali bingo, saha, pucali lopte. Ponekad su znali ovi starosjedioci iz bivse doci pa su nama "jadama" prodavali sudzuku, paprike, majoneze, pastet, salame, bonbone. Imali smo dzeparac i bonove.
Nije nas niko maltertirao. Jedne su izbacili iz centra jer su pravili probleme ostalima inace o ovom centru bi trebali snimiti film. Dosta je bilo mjesovitih brakova, a zatim najvcu brojku smo mi bosnjaci predstavljali. Bilo je i cistih srbijanaca i hrvata. Duzili smo se.
Da ti malo predstavim poneke mjestane i sta ovako danas cavrkljaju.
Azemir Kulenovic i zena Lejla, ko bajagi bio "gradonacelnik izbjeglickog centra". Covjek sa celicnom zicom na glavi (perikom), a istu je izgubio sa glave tokom kajaknja u jednom luna parku.
Godpodja Kulenovic nikad nije radila (cuva penziju ko oba oka), nego ganjala nivo, a on malo cistio, inace pravnik iz Be i Ha, a vec dobru deceniju u prijevremenoj penziji. Sa 50 godina razvozio novine da doda koju kintu u slajpek na danski ratnu penziju. Prica se kako je upo u konjtenjer crvenog krsta.
Teta iz Sarajeva i njen unuk Elvir. Zivili u prvom redu kucica. Izvrsila samoubistvo jos za vrijeme izbjeglistva. Opravadno odsutna od rada u Danskoj.
Jovica* i Selma Sombic - Bivsi milicioner iz Istre inace rodom iz Tuzle. Radio kao vozac medjugradskog autobusa - prijevremeno penzionisan. Zena (bivsa ili sta vec) radi ili radia u starackom odmu.
Atif* (bosanski-siptar) prvi vlasnik auta (plavog Fiata sa onom kombi kockom ozadi. Isto auto je prefarbao u naradjasto kako ga nebi policija upratila). Nikad posla nije vidio. Prijevremena penzija. Inace zesca budaletina.
Nermina i Nermin*, natjerala ga zena na povratak u BiH (1997). Drugi vlasnici auta tokom boravka u kampu. Voziko smedju Daciju i to onu sto nalik Citroenu.
FamElija Lorcaric. Sin ko iz bureta a cerka iz oluka. Odlucili se na povrat u BiH (1997). Otvorili u Sarajevu przionu kaHve.
FamElija Hadziefendic. Cerke bile sito i reseto po tom pitanju. Inace citava porodica praktikovala guzovacu.
Roditelji Bojana i Dragana - ne pamtim prezimena, a njemu ime bilo Stojan. Stariji sin postao veci problem. Stojan i njegova radili obicne poslice.
FamElija Srdic. Sin nije vidio cestito 5 dana posla ali zato dorga i bajbuk su najbolje asocijacije. Otac pravi zajebant - cuga i bocanje svetinja. Inace svi u penziji.
FamElija Kurzevski. Malo rada inace penzija na makedonski nacin.
FamElija Mujkic. Radili, satrali se, on jus uvjek rintaci a gospodja Mujkic u penziji.
FamElija Kovac. Jedna od normalinijih. Svi su radili a prica se da su poceli ganjati peMzije, ove invalidsko/ratno/stresne.
Zeljko* i njegova majka. Jedan od desetak kojima su priznali vozacku* Voziko kombi, ondosno djecu i roditelje na "eskurzije" po samom sjeveru Danske. Prica se, kako su se vrnili u Be i Ha.
FamElija Tatarevic. Mehaga u danskoj ratnoj penziji.
Alem* i Dzenita Nikontovic. Hajd zena mu radi dobar posao kao doktorica, a on nako. Inace kurcio se da je neki ober mehanicar a vlastitog Citroena GS nije znao dotjerati da prodje tehnicki pregled. Inace dobro se uklopili u sistem,
e jedino im ona stara mati tura prste gdje treba i ne treba.
Nuhan i Dragana Mahmutovic. Ona ko fol bolesna "depresija" a on isto u prijevremenskoj pemnziji. Radili u Mekdonaslu pravili one hotdogove. Jos dok smo bili u zibjeglickom centru njega su medju prvima capili zbog
koristenja i prodaje laznih vozacki. Kasnje su ljudi pricali kako i ona ima duge ruke.
Senad Kudra i njegovi. Covjek i dan danas radi kao cistc. Kapa dole.
Mika* i Razija Begic. On radio pa u penziju a ona samo lezala kod kuce. Inace poznati su bili kao sverceri duHana.
FamElija Nuhic. On i ona radili kao cistaci, a danas oboje u ratnoj penziji.
FamElija Durakovici. Rasim umro a nikada nije nista radio, osim sto je bio na aktiveringu, zvalo se I-centar (integarcioni, idiotski, islamski, inzinjerski - centar od 10 do 14 mlatili praznu slamu).
Gospodju zvali Barbika a ni nalik lutki.
FamElija Camo. Nikad posla nisu vidili. Vratili se pa se pokajali. Huso je zesca budaletina.
FamElija Camo (neki drugi) starci nisu nikada radili. Sin inace pusio raznorazne trave a sad ko glavni za strance u komuni. Bogami i ovi danci nisu bistri.
Rajko* i njegova. Ona radila on cugo. Penzija i njoj i njemu, a na kraju se razveli.
FamElija Zlatko i Cica (cudno su prezime imali nesto ko zidovsko) Ona okom on skokom. Nocna dama inace nikad posla nije vidila, on crkavo po mesarama i ribarnicama. Ona u ratnoboriclackoj tj. danskoj prijevremenoj penziji
a on ako je ziv ziv je. Cicin najbolji ispad je (tako se prica), jednom prilikom rekla "navite nesto na cirilici".
Marko i njegova FamElija. Bio veci "musilman" od samog Khomeinia. Kupio jos u ona doba tamno zelenu Ladu i to onu kockastu a jedne ce ti prilike on, i to jos na skolskoj veceri za toboze BiH skolu,
koju su nam danci pripremili, na glas izjavi "jel nema svinjetine u ovom parizeru". I on i zenturaca nisu cestito vidili posla, danas oboje u danskoj ratnoj penziji.
FamElija Vrevici. Iz zesce vukojebine bili. Izjava milenijuma "ja vidi finog bunara"! Inace rijec je bila o WC solji. I ne zamjerim im kad vidim iz koje vukojebine su stigli.
Starci nisu nista radili ali bili su i u godinama. Cerke i dan danas metu prostorije.
FamElija Alic. Nesto se radilo inace danska ratna penzija.
Abid i njegova. Penzija
FamElija Cavka. Arbajtuju i dan danas. Ima restoran (tako se prica).
FamElija Erkocevic. Penzionos. Radilo se dok im se sirom nisu vrata otvorila do kauca.
FamElija Muheljic. Jedno kuci drugo na poslu.
FamElija Maric. Penzionos.
Zoran i njegova porodica. Inace su imali najcudnije prezime od svih kao i da nisu iz BiH ili Juge bili. Umro dok je obucavao se za sofera autobusa. Prica se da mu zena danas drzi medicinsku kliniku.
Esad Tuka i zena koja je cerka jedne druge porodice iz centra (tako se cojik preziva) Rade oboje i dan danas.
Vasvija i njena djeca. Akademici Djoko i mala smetno sam ime. Ona nije radila a djeca su uspjela podosta.
Nermina (uciteljica Bosanskog) zajebala dance za kredite. Podigla koliko je mogla a zatim zbrisala u BiH (povratak).
Tulici, to vam je onaj sa kameron za snimanje u formatu 2x2m i CNN bi mu bio zavidan. Inace crven u glavi bio, zajapuren sto bi se reklo. Ni on ni zena nisu nista radili ozbiljno. Prijevremena penzija.
Mica i njen cojik koji je u ono doba kupio flase ko lud. Cuvali djecu od njene sestre. Ni jedno nije nikada radilo. Danska ratna prijevremena penzija.
Begovici. Ona budala sto je imao sina "Romaria". Zena mu imala prav brcine. Oboje nisu posla vidili. Danska prijevremena penzija.
Mirso Kovac. Clank Jukine trupe u Sarajevu. U prijevremenskoj penziji a bivsa mu zena radi.
FamElija Djuvelek, i muz i zena radili. On jos radi a pred staracku penziju.
Zoka Bilic. Radi i dan danas u mesari a covjek 1/3 invalid. Nece u penziju. Kapa dole.
FamElija Dezbo. Haj pokoji su radili, dok ostali lezali na prijevremenoj penziji. Dobro bili su ko fol u nekim godinama.
Slikar i njegovi. Nista ozbiljno. Predavao likovno u Be i Ha skoli. Danas u penziji a zena ganja (tako se prica).
Bio je tu i jedan doktor psihijatar te njegova. Umro je. Inace je njemu je bilo veselo medju nama.
Bilo je tu jos 15-20tak porodica (nekoliko samaca) a neke su bilo brojcanije, jer su i roditelji i odrasla dijeca sa svojim prordicama izbjegli.
I ja sam na istoj penziji, jer kao prijevremenski penzioner imam 12.613 kruna na ruke svaki mjesec a neko ko radi kao cistac ima okruglih 13.000 na ruke.
Ima se kupiti svih proizvoda iz Be i Ha i regiona. Jest da je skuplje nego dole ali i bolja su primanja. Nije fer kukati jer vecin je se ima ko bubreg u loju.
Ispicaj tamo da smo ko rokfeleri zivili nek nam sto vise zavide. Rusmir K.