http://istocnabosna.com/myjoomla/index. ... &Itemid=49
Senad Delić – Kemo, otvaranjem benzinske pumpe ostvario je svoj dječački san, a otvaranjem radnih mjesta ostvaruje i snove povratnika koji traže posao.
„Moj dječački san je bio da imam benzinsku pumpu. Fala Bogu, ostvario mi se, ali javili su se novi snovi, koje također želim pretvoriti u javu", priča nam u Glogovi 36-godišnji Senad Delić, poznatiji kao Kemo, inače u pomenutom povratničkom mjestu vlasnik benzinske pumpe „Armin".
Priča o Kemi nije tipična. Nemirna, ali pronicljiva duha, u razgovoru djeluje staložena osoba, koja zna šta hoće. Potvrđuje to i priča kako je počeo biznis u Glogovi.
„Izgradnja benznske pumpe je duga priča. Temelje je udario rahmetli babo, još prije rata. Tada sam sanjao o tome, ali rat je prekinuo snove. Nakon rata u meni je buktala želja da završim ono što je rahmetli babo započeo i ostvarim svoj dječački san. Uzdao sam se samo u sebe. Radio sam i sanjao benzinsku pumpu. Nastavio sam izgradnju 2008. A završio i objekat stavio u funkciju 2013. godine. Uzeo sam kredit od 300.000 maraka i „ušao u posao". U mom objektu nema ni jedne cigle donacije. Sve sam sam investirao. Radio sam u etapama. Aparate sam nabavio 2009. cisternu 2010. godine i istovremeno izvodio ostale radove. Bilo je finansijskih poteškoća, ali sam uvijek vjerovao da ću san ostvariti", objašnjava Kemo.
Kazuje nam Kemo da je tokom radova bilo i „preračunavanja". Instalacija električne energije, zbog podzemnih kablova „ispala" mu je najskuplja u odnosu na očekivanja. Sam hidrant je koštao 20.000 maraka. Sličnih, neočekivanih troškova tokom izgradnje, bilo je u nekoliko navrata. Ali, sve je riješeno i Kemin dječački san je danas stvarnost i funkcioniše uspješno.
„Osim kredita, uložio sam dosta vlastitih sredstava i rada. U objektu imam 190 kvadrata poslovnog objekta, a na spratu stambeni prostor „devet sa devet", te u suterenu kotlovnicu i garaže. Po nalazu sudskih procjenitelja stambeno-poslovni objekat vrijedi 1,2 miliona maraka. Posao ide „elhamdullilah" i ja sam zadovoljan. Da vam ne nabrajam, ova pumpa mi zasad znači sve u životu, a spreman sam i na dodatne biznis aktivnosti".
Do 2013. godine u Glogovi nije bilo prodavnice. Otvorena je na benzinskoj pumpi. Tu je zaposleno devet osoba. Još dvoje radi u izdatom poslovnom prostoru. Kemo se ne hvali, ali njegov poduzetnički poduhvat je vrijedan hvale, posebno što je vlastitim poduzetničkim poduhvatom otvorio devet radnih mjesta i omogućio još dva. Svi su povratnici iz Glogove. U objektu je i ugostiteljski dio, pa je ovo mjesto svojevrsno mjesto javnog okupljanja povratnika iz Glogove. Odavde se polazi na put, ali i svraća, kada se dolazi u Glogovu. To je svojevrsno saborno mjesto u mnogim prilikama.
Kemo je zadovoljan ponašanjem lokalnih vlasti. One mu ne pomažu, ali ga i ne sputavaju u poslu, bez obzira što je povratnik. Kaže da je imao česte kontrole, koje su korektno obavljene. Radi regularno i nikad nije imao problema. Takav tretman ga hrabri. Nemirnog je poduzetničkog duha i u Glogovi vidi još poduzetničkih prilika.
„Imam ideju da proizvodim palete. Već imam kupce koji će sve otkupljivati. Kupio sam zemlju za lokaciju. Već sam našao i kaparisao novu mašinu za proizvodnju peleta. Tu ću instalirati montažnu halu od 800 do 1.000 kvadrata. Mislim da ću taj projekat „zatvoriti" sa oko 50.000 maraka za koji već radim idejni projekat. Tu će – u početku – biti zaposleno najmanje šest radnika, naravno povratnika iz Glogove", najavljuje Kemo.
Ovaj mladi poduzetnik otvaranjem benzinske pumpe ostvario je svoj dječački san. Novim investiranjem ostvariće i snove o radnim mjestima dijelu povratnika u Glogovu. U njegovom slučaju, ne ide sve glatko, jer...
„Imao sam i ambicioznijih investicionih planova. Od 2003. godine radim na poslovima uvoza i prodaje PVC stolarije u Bosni i Hercegovini. Pokušao sam ovdje izgraditi tvornicu za proizvodnju iste, ali vjerujte nije išlo zbog stranačko-političkih okolnosti ovdašnje bošnjačke, da je nazovem, elite. U tom objektu bi radilo pedesetak ljudi, uglavnom povratnika, ali izgleda baš briga političara za te šanse. Morao sam odustati, a i danas mi je žao što to nisam ostvario. „
Kemo smatra da u povratničkim mjestima ima više prilika za posao, nego što ih oni koriste.
„Mislim da se ljudi bezrazložno plaše ući u samostalno poduzetništvo. Ovdje ima prilika, ima i nafake, ali treba pokušati. Svi se žale da nemaju posla, a ovdje se mogu u podrumima proizvoditi gljive. Ima i tržište koje bi to prihvatilo, ali ljudi se jednostavno plaše to početi. Mislim da se Bošnjaci trebaju hrabrije odlučivati za povratak. Mnoge njive nisu dovoljno obrađene, mnoge poslovne prilike za mali biznis čekaju ljude. Neki se „tijesne" u Federaciji i po kolektivnim centrima, bez posla, bez perspektive, a ovdje bi bolje prošli da imaju farme ovaca. Mislim da takvu neaktivnost podstiču i političari."
Sa osjećajem gorčine Kemo priča o svojim iskustvima sa ovdašnjim predstavnicima bošnjačke politike i ima jasne poruke povratnicima, koji se eventualno kane baviti poduzeništvom.
„Naša bošnjačka politika na ovim prostorima uglavnom se svodi na manipulaciju povratnika. Političari vode računa samo o stranačkom i ličnom interesu, a ne o narodni, nacionalni, državni, praktično opšti interes. Oni samo traže svoj interes. Ako s dobar s jednom stranom, druga te bez razloga izbjegava. Znam to iz svog iskustva. Sa ovakvimpolitičarima i politikom, malo šta se može učiniti. Građani trebaju mijenjati ili politiku, ili političare. Ja imam biznis i politički sam skroz neutralan, jer mi je najbolje tako".
Relativno mlad, ali s nagomilanim poduzetničkim iskustvom, Senad Delić – Kemo ima preporuke za povratnike i eventualne investitore.
„Svi ljudi, posebno mladi, koji imaju ambicije da se bave biznisom trebaju se osloniti samo na sebe. Ono što zamisli u svojoj glavi, neka „guraju", neka se ne oslanjaju ni na koga, pogotovo na političare. Ako im drugi budu radili na ideji, posrnuće kad- tad. Kada sam počinjao izgradnju pumpe, mnogi su govorili vidi budale. Nisam nikoga slušao i uspio sam. Ovdje ima prilika za biznis. To poručujem i našoj dijaspori. Naši ljudi vani uglavnom se vežu uz političare, koji im nude samo političke poruke. Za eventualni biznis moraju imati nestranačke ljude, koji imaju osjećaj za poduzetništvo."
Kemo je do 2008. godine živio u Sarajevu. Tamo je nakon rata završio Kriminalističku školu. Oženjen je ima troje djece i kaže ako Bog da za koji mjesec biće i četvrto. U skladu sa svojim iskustvom, ne upliće su u politiku, već samo misli o biznisu. Kaže da učestvuje u vjerskim i humanitarnim manifestacijama, a političkim nikako. Nakon što su i Glogovu nedavno zadesile poplave donirao je 400 litara nafte za sanaciju šteta.
Istočna Bosna
slabo vi znate o thajlandjankama osim onih povrsnih stvari a ko se malo duboko u te povrsne stvari zadubi skontat ce da upravo te thajandjanke su perfektne man killers..samo sto kad saznas kasno bude
- Drz' se ti bosanskog, i nemoj mastat' o dalekim zemljama, nisi ti za to
