Evo i ja da se ukljucim na temu. Ne puca mene toliko nostalgija za Zastavom i Jugoslavijom nego naravno za mladoscu koju sam zivio u ta doba.
Sto se tice iskustava sa Zastavom, mnogobrojna su. Prvo, naravno, Fico, autoskola "Zeleni signal" (jesen 1982.g.), dok sam se obucavao vazda je instruktor imao kanister vode i malo, malo smo stajali i zaljevali jednu od prednjih felgi jer je ocito blokirala pakna pa se tocak grijao. Na poligonu se polagalo "brdo", tj. kretanje pod rucnom koja naravno nije dobro drzala pa si morao malo lopovski pritisnuti noznu da bi uopste Fico stajao na brdu da ne krene nazad.
Poslije toga sam vozio babinog Chrysler Avenger-a, jednu godinu dana dok starom nije pukao film i kupi mi novog Jugu 45. Znam dobro da se cekalo mjesecima, da ne kazem godinama na red, stari posto ga je uplatio devizama, rok isporuke je bio odmah. Znam dobro, Zastava auto u Pofalicima na placu samo tri auta, dva SMB i jedan bijeli, svakom nesto fali, jedva smo od tri skuckali jednog SMB-a da ima sve sto treba. Malo sam ga provozao po gradu, i vidim da se poceo pregrijavati i pravac odmah u servis nazad na Pofalice, kad ono Srbin nije skopcao zice na tzv. kruski, odnosno termostatu na hladnjaku koji je davao impuls ventilatoru da se upali. Nije proslo dugo poslije toga pokupim svoju tadasnju djevojku, a danasnju suprugu sa Filozofskog fakulteta i krenemo preko Vraca na Kulu na rucak i samo sto sam se sa Vraca poceo spustati prema Lukavici i da preteknem jedan auto, Jugo ne prima gas, upalise se lampice od ulja i akumulatora, probam da upalim auto, anlasuje, ali da upali nema govora. Srecom, to se desilo tik do neke autoelektricarske radnje zvane "Gašo" (mislim da i danas postoji), zamolim Gašu da pogleda, kaze otisao ti je ulozak kontakt brave za paljenje, sacemo nesto napraviti. Helem, ugradi mi najobicniji prekidac od nocne lampe, preko kojeg sam davao kontakt, a na kljuc sam anlasovao i palio auto, a kljuc se poslije toga komotno mogao izvaditi iz brave, auto i dalje radi. Kad sam ga trebao gasiti, auto se gasilo na prekidacu nocne lampe.
Posto je naravno auto bilo u garanciji odem na Pofalice u Zastava auto da reklamiram, kazu oni meni, da im je zao i da nemaju kontakt brava za Jugu, ali da imaju za Stojadina, ali to ne pase. I tako sam ja mjesecima obilazio, dolazio, dok jedan novi trgovac ne rece da nemaju za Jugu, da imaju za Stojadina, ali da to pase 100%. Razlika je bila samo u tome sto je kod Juge kljuc bio narezan sa obje strane pa je bilo svejedno kako ga guras u kontakt bravu, a Stojadinov je bio narezan samo sa jedne strane.
Naravno, u proljece kada su pocele padati kise, ja otvorim auto, da udjem, ugazim u vodu do clanaka.
Isao sam u servis, ja trazio kuda ulazi, niko to nije znao, nagizdali me sa kutijom zive gume, diht mase, nema kuda ja to nisam lijepio po kederima, oko stop svjetala, ali i dalje ribice zive u Jugi. Srecom, stiglo je dugo i toplo ljeto '84.g., povadio sam sjedista, tepihe, osusio ga dobro, izveo na autopijacu na Butmiru, i dan danas se sjecam srece na licu zene iz Olova koja ga je kupila (vjerovatno je njena sreca trajala do prve kise), jer je bio tek nekih 8 mjeseci star, od januara, do septembra. Znam, da sam ga prodao sa necega 36, da li miliona, ili milijardi dinara i da je to bilo vise nego sto je kostala uplata za nov iz razloga sto se nov morao dugo cekati. Od tih para kupio sam sebi Reno 4 GTL 1100ccm koji je izmislio auto za Jugu 45 i kostao je cca. 2500 USD, s tim sto je dolar u to doba bio oko 3 DEM.
Sljedece iskustvo sa Zastavom vezano je za Zastavu 101 Special od 1300ccm i 73ks. Moj najbolji jaran kupi na licitaciji od milicije tog "keca". Mrak bio, nisu ga uspjeli debelguzi drotovi sjebati. Imao je tablu naprijed sa brzinomjerom i obrtomjerom, a poludesno sa strane negdje na centralnoj konzoli dva mala sata cini mi se za pritisak ulja i temperaturu vode. Jaran ga malo spustio, nabacio mu alu. felge, sire gume, nista nam na cesti nije moglo ostati. Necu nikad zaboraviti '85.g. kada smo posli na more na Hvar u Jelsu gdje sam imao prikolicu. Dolinom Neretve, pobucamo jednog BMW-a 315, frajer se slomio da nas stigne, ali mogao nam se samo napusit k., mi vec stojimo u redu za trajekt u Malom Drveniku, nakon par minuta, dolazi lik, postrojava se negdje iza nas i jebe mater svom Bengu za kojeg je dao silne pare, a jedan "obicni" Stojadin ga podere ko budalu. Naravno, nije znao da to nije obicni Stojadin, nego Special sa 1300ccm i 73ks i dvogrlim Weberom, pojacanim prednjim ovjesom, posto je bio u murije, jer ovi koji su se proizvodili za obicni trziste imali problema sa prednjim trapovima zbog "prejakog" motora. Poslije toga smo sa tim "kecom" stigli do Poljske 1986.g., Krakova, pravo iz kafane. Gore u Poljskoj, goriva nije bilo u slobodnoj prodaji, nego se kupovalo na neke talone (neka vrsta bonova kakve smo i mi imali svojevremeno). Uglavnom, preko recepcionera u hotelu zbavimo dva kanistera benzina na crnoj berzi od 76 oktana. Auto smo morali gasiti s tim gorivom tako sto smo morali naglo otpustiti kvacilo da se ugasi, jer kljuc si mogao slobodno izvaditi, auto i dalje radi zbog malog oktanskog broja goriva. S tim gorivom smo uspjeli nekako dobaciti do Juge, pa kad smo nasuli na INI naseg Super 98-100 "Stojko" je naprosto letio. Stojadina se uvijek sjecam po tome sto su zadnji tockovi cim ga malo opteretis isli prema vani, a prednji kad ga malo slozis po gasu, propne se kao zdrijebac, a prednji tockovi idu prema unutra.
Sljedece iskustvo sa Zastavom, iako ta nije proizvedena u Kragujevcu, nego u Poljskoj je bilo sa 126p od 650ccm kupljen nov 1988.g. za cca. 4500 maraka. Model koji se pali normalno na kljuc, a ne na polugu izmedju sjedista, grijanje haman da nije ni postojalo posto je imao zracno hladjenje. Uglavnom presao sam s njom par desetina hiljada kilometara dok nije riknula radilica, znam da sam negdje 91.g. pred sami rat kupovao dijelove u Italiji i da me to zadovoljstvo kostalo preko 1000 DEM, a auto novo placeno 4500 DEM. Samo sto ga je neki dundjer majstor sastavio, nisam presao ni 10-15 kilometara, opet je opalio. Poslije toga nadjem havarisanu Peglicu sa ispravnim motorom, dam frajeru 150 DEM, i s tim motorom je prezivjela citav rat, isla nekoliko puta na more preko raznih vukojebina, buraz isao nekoliko puta preko Lopate, preko Lokvi i Igmana pa u Hrasnicu, preko Fojnice, Dusine do Konjica pa putem spasa od Dreznice do Sirokog Brijega, preko nekih planincuga i makadama sa po cetiri putnika unutra i punom galerijom. Isao po mladu od jarana u sred rata u Osijek, cijelom Hrvatskom kiflom naokolo s mora, pa skroz do Osijeka i nikad nista. Prezivjela je rat, buraz je vozao jos malo, pocela se paliti lampica od pristiska ulja, posto je motor izgleda vec dao sve od sebe, po savjetu jednog mehanicara nasuo malo gusceg ulja od mjenjaca da ugasi lampicu i tako je udao nekoj trebi.
Takodjer, 1990.g. sam se ozenio i omirazio Zastavu 101 Confort. Bilo mrak auto, samo ubrzo poceo rat, pa se nije vozao tri godine, pa mu zapekle karike u cilindrima, mogao motor okrenuti ni slucajno, nego sam morao rasklopiti i staviti nove karike i dihtung glave i ostalo sta ide uz to. Pred sami kraj rata stislo mi se, ostao sam bez love, moro sam ga prodati nekom gazdi kafica za 1300 DEM. I dan danas mi je zao jer je auto bio kao lutka, garaziran od samog pocetka, petnaest godina star kad je otisao, sa nekih 30.000km, a nigdje trunke hrdje nije imao. Stofana sjedista sa naslonima za glavu naprijed, cetvrtastim farovima i uskim lajsnama sa strana. Jedini problem koji sam imao sa tim Stojadinom je bila legendarna benzinska pumpa cija se valjda membrana rastegne kad je napolju toplo i kada je motor vruc i samo se ugasi i nema Boga da ga upalis dok se ne ohladi. Ali uredno sam mu "privijao hladne obloge", tj. omotam mokrom krpom benzinsku pumpu i s vremena na vrijeme je zalijem hladnom vodom i ide kao zmaj. Mogao si kupiti novu benzinsku pumpu, ja sam ih promijenio 2-3, ali opet se isto dogadjalo tako da je ovo bio jedini lijek kada su vani velike vrucine.
Ali samo sto sam prodao tog Stojadina, badzo i svastika su otisli vani, a njihov 101 GTL ostavili meni. Jedinu sliku koju i imam od svih je bas od tog, i to nije bas on u fokusu. Mislim da je slika sa vidikovca na Trebevicu, naravno od prije rata. Zena je moja, a auto i dijete je badzino i svastikino.
Vozao sam ga malo 1996.g., ubrzo ga prodao, kupio Kadetta 1.6D (bolje da nisam), tako da se sa 1996.g. zavrsavaju moja licna iskustva sa Zastavom.
Takodjer sam kroz sve to vrijeme imao priliku jos voziti dajdzinog Korala 55, koji je imao petobrzinski mjenjac i isao kao metak. U firmi smo takodjer imali Jugu 55, i jednog Stojadina GTL, taj Jugo je isto u ratu u Hrasnici vjerno sluzio, prevozio raznu robu po 20-30 kartona Hepokove loze iz Mostara do Hrasnice preko Igmana naravno.
Nisam nostalgican ni za Zastavom ni za Jugoslavijom, ali bila su to neka druga vremena, kad je covjek bio mlad, kad nije bilo ovoliko siromasnih i nesretnih ljudi i ovoliko problema u drustvu.