Towelie wrote:Posto su moja pitanja koja sam postavio jos prosle nedelje ignorisana od strane sufija, ponovicu ih.
1. Gde se nalazi Allah swt?
2. Sta podrazumeva vahdetul-vudzud i je li tacno da on podrazumeva sjedinjenje stvorenja i Stvoritelja? Kako se to covek moze utopiti u Boga(fena'a) i sta to ustvari znaci?
3. Kakav je sufijski stav o Ibn Arebiju i Haladzu?
4. Koja je funkcija tekije ako vec imamo dzamije?
5. Zasto moramo uzeti sejha? Zar nije u Islamu zabranjeno slepo sledjenje?
Moze da odgovori bilo ko od sufija.
Na pitanja pod brojem 4. i 5. već ti je u dobroj mjeri odgovoreno i rečeno, kako na ovoj, tako i na drugoj temi o tekijama. Na pitanja pod brojem 2. i 3. će ti biti ako Bog da odgovoreno u toku ovih tema i nastavku pisanja od strane kako drugih forumaša koji znaju o tome, tako i mene, kada se budemo dotaknuli učenja ovih velikana, Šejhu-l ekbera i Haladža. Pa zar je na kraju krajeva i bitno naše mišljenje o njima, s obzirom o kakvim se veličinama radilo (ovo govorim sebi).
Mogu ti pokušati dati odgovor na pitanje pod brojem 1.
Dakle, kao što ni mi nismo isti, kao što ni kod svih nas nisu isti otisci prstiju, tako nisu isti ni spoznajni efekti i razmišljanja o Allahu dž.š...To je dakle više lična, individualna stvar i ona zavisi i razlikuje se od pojedinca do pojedinca. To se ne može niti pod jedan kalup svesti, niti uniformisati, kao što to neki pokušavaju...
Sunce zalazi.
Cvijeće vene.
Sve ima svoje proljeće.
Sve ima svoju jesen.
Zdravlje završava bolešću.
Život se završava smrću.
Imperije nastaju i nestaju.
Kontinente proždiru okeani.
Zvijezde u kosmosu eksplodiraju i raspadaju se.
Pojavni svijet koji nas okružuje varljiv je i obojen različitim bojama poput laži. Kreće se ka svršetku i nestanku. On je kao crtež na vodi, kao šara na pijesku koju vjetrovi brišu...
Allah nije od ovog svijeta. On je iznad njega. Allah se ne može razboljeti, ostarjeti, umrijeti: nije ispravno ni da Ga fiktivno zamislimo poput ostalih stvari. On je Uzvišen nad svim.
Svijet je varka.
Allah je istina.
Svijet je prolazan.
Allah je vječan.
Svijet je promjenljiv.
Allah je nepromjenljiv.
Svijet je uokviren granicama vremena i prostora. Allah je iznad vremena i prostora. On se ne svodi na mjesto ni oblik, nema karakteristika prostora. Ne može se reći da je dole ili gore, lijevo ili desno, unutra ili vani. Zato On ne zaprema nikakvo tijelo, nije uobličen nikakvim opsegom, niti je utjelovljen kakvom formom ili oblikom.
Obzirom da je iznad vremena, On nema ni doba ni starosti, nema početka ni svršetka, nema prošlosti, sadašnjosti ni budućnosti nego je On apsolutna prisutnost, neprekidna sadašnjost i vječno trajanje predstavljeno zauvijek u šehadetu i
gajbu.
Nije ispravno da za Njega kažemo da raste, razvija se, stari, postaje veći, snažniji, kompletniji, jer On je uvijek savršen.
Obzirom da je lišen vremena i prostora, On se ne kreće i ne premješta, nego se nalazi u stanju općeg mirovanja i postojanosti, a sve oko njega je uzburkano. Ovo je značenje riječi
"Es-Samed" (Postojan i Stalan). Zato je On utočište i sigurnost u moru uzburkanosti kome duše bacaju svoja sidra, poput lađe koja se ukotvi i baci svoje sidro na stabilno dno da iz njegove čvrstine crpi svoju stabilnost. On je utočište kome se sve obraća.
Mi smo okovani (vremenom i prostorom). Allah je slobodan (vječan i beskonačan). On nema početka, nema kraja, nema granica. On je
"El-Latif", savršeno nježan, bestjelesan, bestežinski, nematerijalni. Ovo je značenje riječi
"El-Lutf", odnosno sušta skrivenost.
"El-Latif" je onaj ko nema tijela, težine ni mase koja ga onesposobljava. Stoga On, u svako vrijeme, u skrivenosti i nevidljivosti, proniče u svaku stvar u potpunoj prisutnosti sa svakom stvari: Ne dostižu Ga oči, a On njih dostiže. On je s nama gdje god mi bili. Posve je uz nas, ali Ga mi ne vidimo, kao što niko od nas ne vidi zjenice svojih očiju. Bliži nam je od krvi u našim krvnim sudovima.
On je "Vahid" (Jedan).
On je taj što ti stvara korist.
On je taj što ti stvara štetu.
On je taj što škorpionu daje otrov.
On je onaj isti što ruži daje miris.
On je jedan isti subjekat koji čini sve ove stvari.
On je "El-Vahid" (Jedan).
On je "El-Ehad" (Jedini).
U značenju Jedini ne znači što i Jedan. Iz riječi Jedan razumijemo jednoću subjekta, pored mnoštva i raznovrsnosti tijela. Njihov činilac je uvijek jedan. Jednoća je svojstvo ovog Jednog.
On je
Jedan, odnosno ne dijeli se, ne parča se, ne može biti nešto ili dio, nema protivnika ni rivala. Mnoštvo, manjkavost i povećanje nisu Njegove karakteristike. Nije podložan analizi ni sintezi, rastavljanju ni sastavljanju, spajanju ni razdvajanju.
On je
Jedan u svom biću. To znači da se On ne cijepa u sebi, nije u kontradikciji i ne sukobljava se, nego se u Njemu suprotnosti sreću (
El-Džebbar,
Er-Rahim,
El-Muizz,
El-Muzill,
En-Nafi',
Ed-Darr -
Silni,
Milostivi,
Koji uzdiže,
Koji ponižava,
Koji stvara korist,
Koji stvara štetu) u jednom takvom savršenom jedinstvu u kome nema kontrasta ni sukoba. Odatle mu i imena
"Es-Selam" i
"Es-Samed" (Mir i Opća postojanost). U Njemu nema promjene pored toga što sadrži kontraste, u Njemu nema rata, iako sadrži suprotnosti.
On je
"Es-Selam" (Mir). On je
"El-Hajj" (Živi). Odnosno
Živ je sam po sebi i nije Mu potreban stvoritelj koji će mu dati život. On živi savršenim životom, tako da se ne oslanja na drugog, što je sasvim suprotno našem manjkavom življenju koga nema bez Njegove pomoći.
On je
"El-Kajjum" (Koji sve održava). On svaku stvar održava živim i daje život neživim. Svaka stvar postoji ovisno o Allahu.
Zvijezde na nebeskom svodu drže Božji zakoni, pa su i one ovisne o Njemu. Drveće raste zavisno od Njega i uz Njegovu pomoć, koja se ispoljava u vidu svjetlosti, sunca, vode i zemlje. Mi svakodnevno postojimo ovisno o Njemu i uz Njegovu pomoć. Vidimo pomoću Njega, čujemo pomoću Njega, pomoću darova koje nam je dao. Cijeli kosmos duguje Allahu za svoje postojanje. On održava svaku stvar. On će nas oživjeti na Sudnjem danu. On svojom brigom obuhvata svaku stvar na ovom svijetu, od atoma do kosmosa. On je Svemogući.
On je
"Es-Semi" (Koji savršeno čuje), bez organa sluha. On čuje sam po sebi.
On je
"El-Basir" (Koji vidi) bez vida, bez oka i bez živaca za čulo vida. On vidi sam po sebi.
On je
"El-Mutekellim" (Koji govori) bez konsonanata, bez riječi, bez jezika i bez usana. On govori sam po sebi. Šalje nam značenja koja mi čujemo na jeziku na kome On hoće.
On je
"El-Evvel" (Prvi). Postojao je prije vremena i prije stvaranja svijeta kad ničeg nije bilo.
On je
"El-Ahir" (Posljednji). Postojaće kad se završi vrijeme, kad bude kraj svijeta i sve se Njemu vrati.
On je
"El-Baki" (Vječni), a ostaje i nakon što svega nestane. Ništa nije prije Njega; ništa nema poslije Njega.
On je
"Ez-Zahir" (Jasan) po svojim djelima.
On je
"El-Batin" (Skriven) po svom biću.
On je
"El-Muntekim" (Osvetnik) nama, a ne Sebi.
On je
"El-Džebbar" (Silan) prema silnicima.
On je
"El-Muzill" (Ponižava) one koji zaslužuju poniženje,
On je
"El-Mutekebbir" (Uzvišeni i Veliki) prema oholima.
Onaj što posjeduje ovakve osobine, stvarno i zaslužuje uzvišenost i veličinu.
Kao što već ranije reče forumaš @nemampojma, ni meni, kao ni njemu nije u interesu i cilju da se raspravljamo na ovoj temi, a ni svrha same teme nije rasprava, već da se nešto nauči i sazna. Tako ni ja ne želim ulaziti u rasprave. Ako neko ima pitanje, bujrum, već će tebi ili nekom drugom ko postavi pitanje, neko dati odgovor, naravno sve u granicama našeg saznanja i znanja,
"...a nad svakim znalcem (zū 'ilm) ima još znaniji ('alīm)". Nadam se da si zadovoljan odgovorom, nastavi pratiti temu, možda ti se u toku pisanja nekog od forumaša odgovori sami daju...
Selam i svako dobro.
, a ne obrnuto: ako nisi uz mene protiv mene si . To je moto zulumćara , a Allah neće uputiti na pravi put nasilnike( zulumćare) tako piše u Kur'anu jedno stotinjak puta "tzalimin" 
.