BHCluster wrote:Biti zrtav je jedno a biti maloumnik koji nezna da napravi poslovni plan u drzavi kao sto je Bosna i Hercegovina i pri tome braniti iste je sasvim nesto drugo i zove se "idiokratija".
Ne bih to odvojio na taj nacin...
Naime, biti zrtva, sticajem istorjiskih okolnosti, pa iz tog crnog vrela kolektivnog nam sjecanja, crpiti snagu, huju, prkos i zelju da se iz svega izadje jaci - je jedno....
... a postati i pristati biti dozivotni bogalj, osakacenik za pokazivanje, na cije ime ce ta nekolicina "maloumnika" - koja je materijalno obezbijedila deset narednih gerecacija svoje porodice - graditi u kriminalu ogrezlu sadaka politiku i sadaka ekonomiju, a s njom zajedno i svoje feudalne posjede, svoje dvorce, vile i cuda - e to je nesto sasvim drugo.
A ovo sto nas svi zaobilaze k'o vrecu govana, pa to je tek samo logican slijed stvari u politicko-ekonomskom okruzenju u kojem je sve svedeno na liniju manjeg otpora, lamentiranje nad samim sobom i cekanje da nam se "nebesa smiluju" - sto se naravno, nikada nikome nije desilo - te bjesomucnu kradju u reziji onih koju su potpuno svjesni da su u svojoj nakani, da svoj posao zavrse do kraja - sasvim sigurni... jer, iz lezeceg, fetus polozaja zrtve, za koji su nas ubijedili ne samo da smo u njemu rodjeni, nego tako sklupcani i zivot treba da provedemo, a onda i da pocrkamo - jos niko nikada nije izasao kao pobjednik.
Snovi, vizije, ideali, stategije - SISTEM - to u ovoj nesretnoj zemlji odavno ne stanuje... pa je jasno da ce malo ko da se zajebe pa da ulozi - ULOZI, NE OPERE I PREPERE - svoj dinar u ovu rupu bez dna.
Prije nekih desetak godina (i kasnije, ali tada mnogo intenzivnije), sticajem okolnosti, saradjujuci sa pojedinim firmama i institucijama (zavodima, institutima i ministarstvima na nivou kantona i drzave), bio sam ucesnik nekoliko medjunarodnih, regionalnih projekata, o kojima sam proteklih godina detaljnije pisao na temama podforuma "Sarajevo", konkretno onih koje se ticu arhitekture i urbanog planiranja, pa mi ove price samo vrate u sjecanje likove koji su nas u ovim, danas vec slobodno mozemo reci - propalim, procerdanim projektima predstavljali na nivou grada, a i na nivou drzave.... dodje mi da se ispovracam prije svega od sramote, sjetivsi se tih neukih majmuna koji su i tada mahali ispruzenim rukama trazeci sadaku, za uzvrat nudeci NE IDEJE, NE ENTUZIJAZAM I ZELJU DA SE KRENE NAPRIJED - nego ono servilno, snishodljivo saginjanje i prosjacko "hvala"... bas onako kako su ih razni Izetbegovici, stariji i mladji, razni Tihici i razne Lagumdzije i naucile, trenirajuci ih kako da prose.