asurbanipal wrote:Kako je krenulo srpski i hrvatski nacionalizam će biti mala maca u odnosu na bošnjački. Kao da se utrkuju međusobno ko će biti gori i gluplji. Eto, sada ispade da je Mehmed Meša Selimović bio "velikosrbin i jedan od ideologa genocida nad Bošnjacima..." Fakat se radi o silovanju mozga ili mozgocidu od strane Seada Zubanovića, koji sebe predstavlja kao "književnika" i "alternativnog historičara"...Inače je autor brojnih "bisera" koji se mogu naći na stranici Bošnjaci-net.
Dokle se doguralo sa nacionalističkim revizionizmom kod Bošnajaka prosudite sami:
Ne provaljuj se, eto mladi bošnjački Šešelji okupljaju naivnu omladinu i pripremaju ih da kolju druge pod izgovorom Srebrenica kao što su drugima bili izgovor Jasenovac i Turci
Bošnjački narod ne samo da je pretrpio agresiju i genocid nego je uz to bio i u šoku jer tada mnogi nisu shvatili (a mnogi ne shvaćaju još i dan danas) kako je moglo doći do toga da komšija na komšiju puca, da radne kolege odvedu svog dugogodišnjeg radnog kolegu druge nacionalnosti u mrak i vrate se iz mraka bez njega, da komšije svog dobrog komšiju sa kime je se decenijama akšamlučilo jednostavno otjeraju jer za razliku od njih on je na tuđoj zemlji, da stari školski drug zabije drugu nož u leđa poslije 15 godina prijateljstva i udruži se sa nekim divljakom iz šume koga prvi put vidi u životu (a očigledno je više emotivno vezan za tog divljaka nego za 15 godina prijateljstva) i siluje svom drugu sestru, opljačka mu stan i odvede mu starog u logor, da je se preko noći prešaltalo iz bratstva i jedinstva u projekat Velike Srbije gdje su naši oficiri, profesori, nastavnici koji su nas isto gledali postali najveće četničke vođe i to nije bio jedan slučaj, 2 slučaja ili 100 slučaja nego na svakom pedlju ove zemlje, od neke vukojebine gdje nije nikad asfalt prošao pa sve do glavnog grada Sarajeva.
Kako? Zašto? E ako smo 1992. bili u šoku pa nismo shvatili šta nas je pregazilo onda možemo danas tražiti uzroke i secirati svaki detalj iz književnosti, televziije i kulture kako je došlo do toga i zato smatram ovakve skupove vrlo pozitivnim da možemo ubuduće prepoznati uljeza.
Šta reći kada uz Draškovićev Nož koji razotkriva kako je naš djed Huso, pradjed Haso i više nema dalje jer ne želimo priznati da je naš pradjed Petar a njegov otac Radovan i da svi čuvamo tajno na tavanu ikone kojima se molimo uz to dodamo još i Mešin citat
"Mi smo ničiji. Uvijek smo na nekoj međi, uvijek nečiji miraz. Vjekovima mi se tražimo i prepoznajemo, uskoro nećemo znati ko smo. Živimo na razmeđu svjetova, na granici naroda, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi historije kao na grebenu. Otrgnuti smo, a neprihvaćeni. Ko rukavac što ga je bujica odvojila od majke pa nema više ni toka, ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. Drugi nam čine čast da idemo pod njihovom zastavom jer svoju nemamo. Mame nas kad smo potrebni a odbacuju kad odslužimo. Nesreća je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje, a sve se plaća pa i ova ljubav. Svako misli da će nadmudriti sve ostale i u tome je naša nesreća. Kakvi su ljudi Bosanci? To su najzamršeniji ljudi na svijetu, ni skim se istorija nije tako pošalila kao sa Bosnom. Juče smo bili ono što danas želimo da zaboravimo, a nismo postali ni nešto drugo. S nejasnim osjećajem stida zbog krivice i otpadništva, nećemo da gledamo unazada, a nemamo kad da gledamo unaprijed. Zar smo mi slučajno tako pretjerano meki i surovi, raznježeni i tvrdi. Zar se slučajno zaklanjamo za ljubav kao jedinu izvjesnost u ovoj neodređenosti, zašto? Zato što nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno znači da smo pošteni. A kad smo pošteni, svaka čast našoj ludosti!"
Ali ne, radije ćemo se na narednih 20 stranica pozabaviti citatom o prekriženom broju 7
