nosara wrote:
To je samo jedan aspekt... Pa i americki desnicari su sezdesetih pobili sve sto je zamirisalo na novi pravac u politici... Treba li nabrajat...? Hoces kuci, hoces vani, po svijetu... Cisti terorizam...
Koja to Drzava nema svoj nkvd, svoju oznu, kos i db...? Nemoj bit naivan, bavljenje Drzavom nije igra, mada to danas, iz nase perspektive, tako izgleda...
Fino je sto si posteno naveo skoro sve odstranjene reakcionare, upada u oci nacionalno sarenilo...
Na kraju, kako su se ti nuzni potezi odrazili na poziciju Drzave u svijetu, a posebno na situaciju u Drzavi...? Da ti nije zafalio drug Leka u nekom momentu...?

Slazem se da neka forma vlasti mora da postoji. Nisam ti ja anarhista (mada neke postujem).
Covjek bez slobode ne moze, i opet NE MOZE biti kreativan.
Kina ce rasti do jednog odredjenog trenutka i onda ce pasti ili dozvoliti vece slobode. Nema druge.
Mada se ustrucavam porediti na nacin na koji to cine turbo-folk forumasi, ipak cu navesti primjer Norveske, a mozda jos bolji Svicarske (koja se smatra najdirektnijom demokratijom u svijetu).
Nemoj sad ziv bio svicarske banke i norveska naftna polja spominjat'.
Najgora usluga koju sebi mozemo uciniti je da da kazemo da je ovo Balkan i tu radi samo cvrsta ruka.
Svaka zemlja (pa i svaki grad i selo) imaju svoje specifisnosti, kulturoloske, religiozne, i ine.
Ali svakog covjeka boli kad ga udaris i svaki se smije poklonu.
Odoh ja ....
Staljinov sistem je zatvorio covjeka.
Hitler je odredio rasu koja je za "zamanut", kao i rase koje trebaju da sluze "velikoj arijevskoj nadrasi".
Prvo je Lenjin zatvorio "revoluciju" u nacionalne okvire, a Staljin preuzeo palicu i formiranjem aparata a la Orvelovska "1984" stvorio nauku straha. Zidove su zamijenili bolje stojeci seljaci, napredni intelektualci, pisci i ostali nepodobni elementi. Mozemo govoriti o "blagosti" neizdvajanja po rasnoj osnovi, ne nosenja zutih traka sa Davidovom zvijezdom, ali na kraju ostaje strah.
Usudicu se pa reci da je STaljin u nekim stvarima bio ekstremniji od Hiche. Ukoliko si bio clan nacional-socijalisticke partije, postojala je mala vjerovatnoca da budes sumnjivac (osim u Brohm-ovom slucaju) u nacistickoj Njemackoj.
Kod Dzugasvilija je bila druga prica. Stradali su i najodaniji NKVD-ovci, dzelati, generali, superkomuniste, itd.