dragan.s wrote:Imam osjećaj da ovdje niko nije pročitao knjigu već svi komentarišu film. Film je samo blijeda sjenka knjige napravljena u pravom maniru holivudskih "B" produkcija. Sa vrlo malo para i na brzinu od toga rijetko kada ispadne nešto dobro. Film je po svim elementima užas, od glume, priče, adaptacije knjige do čisto tehničkih dijelova. Mislim da se niko od njegovih autora njime ne ponosi.
Knjiga je nešto drugo. Pročitao sam je kad se pojavila tamo negdje 1982. (dok sam bio na služenju vojnog roka u JNA). Zapravo, više slučajno. Neki oficir ju je ostavio na prijavnici, a ja došao u 3-ću smjenu. Bila mi je dovoljna jedna noć da je pročitam. Ujutro ovaj oficir koji ju je zaboravio stiže prvi na posao i panično je traži po prijavnici.
Iskreno sam bio začuđen zašto nije zabranjena jer je to bilo svega par godina nakon Titove smrti. Tada mi je bilo samo zanimljivo štivo i ništa više. Nisam nalazio neko dublje značenje u njoj. Otvarala je neke teme o kojima nije bilo pametno tada pričati i tako, imala je ukus "zabranjenog voća". Ali za nekog ko ima 18 godina i živi u sređenom sistemu (kakva je bila SFRJ početkom 80-ih) ništa više od toga.
Ljeto nakon prve godine faksa sam proveo kod kuće u Hercegovini. I moj djed je imao poseban zadatak za mene, a to je da mu pročitam knjigu jer on nije dobro vidio. I tako smo nekoliko dana proveli ja čitajući, on slušajući. Samo povremeno, kad su bile teške scene pokolja on bi zadrhtao i jeknuo. Ali ništa nije više govorio. On je bio partizan, nema zatvora u kojem nije bio, na početku rata ustaški, zatim četnički i nakon rata Goli Otok. Nikad o vremenu provedenom u zatvoru nije pričao i nikad lošu riječ na bilo koga nije rekao. Ljude koji su ga tukli u ustaškom zatvoru je nakon rata sretao i pio piće sa njima, ali nije htio da kaže koji su to. Samo bi rekao to je prošlo, trebaju i njihova djeca da žive.
Objektivno, Vuk je puno lošiji pisac nego što teme iz knjige to traže. I zato je knjiga pisana bezobrazno lakim stilom, a priča o nevjerovatno komplikovanim i teškim stvarima. Jedan Dostojevski bi se o jadu zabavio nad tim temama porijekla, zločina, praštanja i identiteta. Kasnije sam pročitao njegov prvi roman "Sudija" i dopao mi se. To je kritika sistema na vrlo kulturan način i teško se ne poistovjetiti sa likovima iz tog romana. Kasnije romane "Molitva" etc. sam počinjao da čitam, ali sam brzo odustajao. Vrlo loše napisano, prava književna pornografija ako se tako može reći.
Fokus je vise na filmu negoli na knjizi. Danas film i TV oblikuje stav o necemu. Pocev od Hollywooda gdje prosjecan Amerikanac ima stav o Srbima konto filmova, iako moze bez problema procitati mnogo toga drugoga o Srbima na netu, knjigama - ali - znas i sam,.... Mozemo na drugoj temi diskutovati koliko je takav prikaz Srba u filmovima realan ili tendeniozan,.. ali cinjenica je da je film oblikovao 99% svijesti i stavova o necemu. Tako i kod nas - mozemo mi na drugoj temi diskutovati o knjizevnoj kvalititeti Vukovih djela, i kritikovati na drugi nacin - ali u ovoj prici mozda Vuk i nije toliko bitan. Mozda je mozak propagande, a mozda je samo kroz film upotrijebljen kao dobar materijal za propagandu.
Fim Noz ima svoju politicku tezinu i efekat filma nije tek neka privatna prica - efekat je opis muslimana u Bosni koji je stereotipan i fasisticki obojen. Glavni utisci filma su nevjerovatna mrznja muslimana prema pravoslavnima gdje tesko moze normalan um osmisliti onakve opise poput
opoganjen krstenjem, iz dzehenema izasli, cim se rode pogane i ujedaju, ode dusa, nije ni srpsko dojence neduzno,.. pa onda karakter muslimana koji nemaju svoje Ja,
mrze zbog otpadnistva i kompleksa, kriju sta su i koji jezik pricaju jer je istina bolna,... i kao slag zakljucak kako je
narod koji ne priznaje korijene bez vjere, identiteta i niko je i nista.
Film je doduse upitrijebio vec ranije stereotipe o muslimanima kao vecim i perverznijim zlocincima, samo srpski korijeni i rodoslovi u muslimana, ali je uveo i novu dimenziju koja pocinje od filma a to je ta psihoanaliza koju ovdje najvise kacimo gdje muslimani kao znaju porijeklo ali kriju i to boli, pece, muci istina o otpadnistvu i izdaji, bla, bla,.. i konto toga mrze i ubijaju. To je danas alfa i omega poimanja Bosnjaka u najvecem broju Srba - barem u BL sto znam - za Srbiju samo pretpostavljam.
Upravo zbog te psihoanalize, te navodne svijesti o otpadnistvu i stida - knjiga je najvecim dijelom nerazumljiva najvecem broju Bosnjaka jer se ne mogu poistovijetiti niti sa jednim muslimanskim likom u knjizi. Meni je cak i film bio dobrim dijelom nerazumljiv kada sam ga prvi put gledao. Danas tek poslije silnih interentskih prozivki o korijenima, odrodjavanjima, kompleksima,.. kontam sve te silne poruke filma i tek sad vidim kolika je to propaganda. Film je ne samo napravljen u smislu sirenja mrznje, superiornosti jednima nad drugima - vec se uporno i dalje kao takav plasira.
Ono sto se desava Bosnjacima zadnju deceniju je veca svijest o korijenima, veci respekt i skoro popularnost bosanskog srednjovjekovlja, Kotromanica, Bogumila, i manji fokus na vjerskom aspektu identiteta. Srbi koji to gledaju mogu zakljuciti samo dvije stvari: Ili se radi o nacionalnom sazrijevanju i realnom ili tendencioznom pristupu historiji - ili uobicajenu matricu koja kaze
Izmisljaju istoriju da bi prikrili svoje pravo porijeklo i to zbog stida i bolne istine,..
I tu mu dodje film Noz kao kec na desetku za takav stereotip.
Ono sto nama treba je dijalog, otvorene debate i vece upoznavanje - gdje nije obavezno da se oko necega i slozimo.
Uglavnom znamo dovoljno jedni o drugima vezano za stav o raspadu YU, krivicama u ratu, vjeri,... ali neznamo dovoljno jedni o drugima kako poimamo i dozivljavamo neke druge stvari kao pitanje porijekla, historije,.. Bosnjake u principu zaboli jedna stvar za porijeklom, historijom, staroscu nacije,.. jer su imali skroz drugaciji razvojni put. Ali vecina Srba i dalje misli da zna sta Bosnjaci misle o svom porijeklu i umislja kojekakve bosnjacke masovne bjezanije od istine, i da to nesto pece, boli,.. Nevjerovatno je da se pored tolike blizine i slicnosti toliko malo poznajemo. I zato imamo stereotipe koji stvaraju uglavnom netacnu sliku - a ovom prilikom diskutujemo o filmu Noz koji je krivac za totalno pogresnu sliku Bosnjaka konto svijesti o identitetu. Ne samo svojim emitovanjem - vec upornim plasiranjem kao prirucnika o nama. Nekome to odgovara - a ja tu vidim klicu fasizma. Pocni od samog sebe - kako gledas na bosnjacka tumacenje historije, islamizacije i srednjovjekovlja - dali prihvatas to kao nesto realno ili nesto izmisljeno i politicki obojeno, cenzurisano,.. Tad ces znati jeli Noz imao efekta na tebe.
A Vučko dođe nešto k'o Raspućin, samo što je ipak doš'o tobe, manje-više.
